Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MILOŠEVIĆ, GLUMAC: Volim da su mi stvari jasne

Objavljeno prije

na

Andrija Milošević je glumu upisao sa svega 16 godina. Bio je student prve generacije glume na Cetinju. Zbog neospornog glumačkog talenta odmah je osvojio simpatije domaće publike u predstavama Novela od ljubavi, Tri musketara, Ženidba kralja Vukašina, Zauvijek tvoj, Spasavaj se od svoje žene, Bokeški D-moll, Gorski vijenac… Danas je jedan od najtraženijih crnogorskih glumaca, pa je karijeru uspješno gradio u zapaženim rolama u srpskom i crnogorskom tetaru, ali i u regionalnim televizijskim serijama i na filmu. Veliku popularnost donio mu je lik Banja u seriji Mješoviti brak. MONITOR: Nakon što ste postali veoma poznat glumac, a i oprobali se u voditeljstvu, riješili ste da isprobate novi životni poziv i postanete reditelj. Veoma gledanu pozorišnu predstavu ,,Pevaj, brate” pretočili ste u seriju. Kažite mi o toj odluci da režirate i kako je teklo snimanje?
MILOŠEVIĆ: Prije par mjeseci sam počeo da razmišljam o rediteljskom pozivu, više iz obijesti nego iz potrebe. Međutim, iz obijesti se nekada mogu i dobre stvari roditi i napraviti, a dokaz je serija Pevaj brate. Siguran sam da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Prvi put sam režirao, zajedno sa Ognjenom Jankovićem kome je ovo takođe prva režija i silno smo se zabavljali i ludirali na snimanju. Glumce sam uspio da relaksiram i oslobodim svih stega, uobičajenih za rad na današnjim serijama i filmovima, te su bili zaista sjajni. Čovjek da najbolje od sebe kada je srećan i zadovoljan, slobodan i bez bojazni od nepotrebne surove kritike, nekada zaista promašenih rediteljskih pokušaja.

MONITOR: Sad radite u Crnoj Gori seriju ,,Budva”. Svaka serija u kojoj ste glumili postala je televizijski hit. Hoće li i ova to postati?
MILOŠEVIĆ: Milan Karadžić me je, po ko zna koji put, pozvao i rekao da bi me želio u svom novom projektu. On je čovjek kojem bezgranično vjerujem i nikada ga nisam odbio, jer znam da sve što radi ima utemeljenje u dobroj priči i glumačkoj podjeli. Seriju je podržala Budva, te tako postala prva opština kod nas koja je prepoznala atomsku komercijalnu vrijednost uspješne TV serije. Igraju Bane Popović, Mima Karadžić, Petar Strugar, Dubravka Vukotić, Mladen Nelević, Ljiljana Blagojević, Marko Nikolić, Dragan Bjelogrlić i zaista sjajne buduće TV zvijezde sa cetinjske Akademije. Impresivna umjetnička divizija na pjeni od mora. Priča je ljubavna, sa elementima trilera, ljudska i emotivna. Siguran sam da će biti rado gledana u našem regionu. Posle mnogo godina, prva velika crnogorska serija, pod dirigentskom palicom Milana Karadžića i maestra dijaloga Stevana Koprivice, zaista mi je čast što sam dio ovog projekta.

MONITOR: Moram Vas pitati o Cetinju. Kao srednjoškolac ste upisali glumu. Bili ste prva generacija. Kako sada nakon više od petnaest godina gledate na taj period života i kakve je uslove za rad ponudila tek osnovana Akademija?
MILOŠEVIĆ: Cetinje i Fakultet dramskih umjetnosti, bili su dio najsrećnijeg perioda mog života. Pružili su mi sjajnu glumačku školu, jednog od najvećih pedagoga glume na ovim prostorima Bora Stjepanovića, na čijem primjeru sam shvatio koliko čovjek uporan i hrabar mora biti da bi pobijedio sudbinu. Boro je ostao jedan od dva moja autoriteta, čovjek pa onda i sve ostalo. Cetinje je po svemu prestonica Crne Gore, njena duša i u civilizacijskom smislu, grad bez kog naše moderno društvo ne bi ni postojalo. Živio sam na Cetinju pet godina i ostao sam ugrađen u zidine Zetskog doma, moje svetinje. Zato ću mu se uvijek vraćati, kako zbog divne prošlosti, tako i zbog divnih Cetinjana, starih prijatelja.

MONITOR: Veoma ste angažovani u Beogradu. Glumite u mnogim predstavama, snimate filmove… O čemu maštate u vezi sa karijerom?
MILOŠEVIĆ: Ne maštam, radim mnogo i zadovoljan sam. Putujem po svijetu i što šta vidim i čujem, širim vidike. Volim da su mi stvari jasne. Negdje sam shvatio koji je moj put, jasni su mi trenutni odnosi u pozorištu, stanje na scenama širom bivše Juge, tako da sam i ja iskristalizovao neke svoje ciljeve. Kada čovjek ima cilj onda je i našao svoj smisao dok ga ne ostvari, a onda sve Jovo nanovo.

MONITOR: Voditelj ste rijaliti šou programa ,,Survivor”, koji se emituje u cijelom region, a poznat je po ispitivanju ljudskih granica i sposobnosti. Uskoro odlazite na Kostariku gdje će šou biti sniman. Da li ste počeli sa mentalnim i fizičkim pripremama i šta mislite o rijaliti programima?
MILOŠEVIĆ: Rijaliti programi su okupirali svijet i već dvadesetak godina drže primat na svim komercijalnim televizijama. To je duh ovog vremena, stanje duše ove generacije i ne mislim da će se nešto specijalno promijeniti, po tom pitanju, u bliskoj budućnosti. Mislim čak da će takva vrsta programa biti još radikalnija. Lično sam involviran u jedan od najvećih svjetskih programa te vrste i sasvim sam upoznat sa ciljevima takvih programa, ali zaista bi nam trebalo dugo vremena da razložim tu temu, uz obavezno prisustvo nekoliko relevantnih psihologa. Ono što mogu reći da je „Survivor” drugaciji od svih trenutnih rijalitija na našim televizijama. On nema tendenciju rasplamsavanja najnižih strasti kod učesnika, već suprotno, rasplamsava sportski duh i želju za pobjedom. Zato sam uostalom i prihvatio da ga vodim. Pripreme su počele, svi smo nestrpljivi da krenemo i vidimo šta će nam Kostarika donijeti.

MONITOR: Da li maštate kao i mnoge vaše kolege o inostranoj karijeri i da li bi mogli da se prilagođavate Los Anđelesu i Njujorku?
MILOŠEVIĆ: Ne razmišljam o tome, vidjećemo kako će se stvari odvijati. Ja sam zadovoljan.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih glumaca koji slavu nikako nije gradio na nekim skandalima. Od javnosti ste čuvali privatni život. Koliko je to bilo teško?
MILOŠEVIĆ: Nisam ga baš znao čuvati u svim prilikama. Sada sam uspio naći neki balans između medijske nužde i privatnog mira. Sve što se izjavi medijima ili bilo kakva informacija koja izađe na svjetlo dana, ipak je u opisu mog posla. Bez publike mi ne postojimo, a ona hoće da zna i malo više od onoga što gleda na scenama ili televiziji, e pa to malo više nekada se mora i dati.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo