Povežite se sa nama

INTERVJU

VERAN MATIĆ, OSNIVAČ RTV B 92 I PREDSJEDNIK UO FONDA B 92: Paraliza sistema

Objavljeno prije

na

Dinamičan odnos političke scene, državnih institucija i medija važan je za svako društvo koje hoće da se predstavlja kao demokratsko. Na žalost, kod nas se još radi o lažnoj dinamici, u kojoj se novinari i mediji bore da ne ispadnu sasvim iz ove igre, u kojoj bi njihova uloga bila da u ime javnosti kontrolišu rad države i ponašanje prije svih, političkih aktera. Kako to danas zaista izgleda, razgovarali smo s Veranom Matićem, osnivačem RTV B 92 i dugogodišnjim glavnim urednikom, a danas i predsjednikom UO Fonda B 92, koji je u srpskom društvu pokrenuo niz aktivnosti od suštinskog značaja za građane, njihove pojedinačne vitalne interese ali i neke vrijednosti koje se tiču interesovanja i brige za druge, jednog ovdje novog tipa solidarnosti i društvene kohezivnosti. Veran Matić je dobitnik najznačajnijih priznanja za novinarstvo i svoj društveni angažman, među kojima su i nagrade World Press Freedom Hero Međunarodnog instituta za novinarstvo i francuskog ordena Legija časti. MONITOR: Osnovali ste radio koji je bio simbol „borbenog” novinarstva u Srbiji i ovom dijelu Evrope. Mogu li mediji biti istovremeno nezavisni i angažovani?
MATIĆ: Ja jedino tako razumem novinarstvo. Jer, ne zaboravite, s nezavisnošću i angažovanošću ide i poverenje, a s poverenjem i slušanost, gledanost, čitanost. Nivo angažovanosti sami određujete. Nekada su dovoljni samo angažovani tekstovi koji pokreću, a nekada i veoma konkretan angažman kao što smo ga imali za vreme Miloševićevog režima, ili sada s brojnim socijalnim i humanitarnim akcijama.

MONITOR: Istraživačko novinarstvo RTV B92, posebno ono u Insajderu, više puta je bilo praćeno pokretanjem istražnih postupaka protiv lica koja se pominju u emisijama. To je za vas bila jedna nepoželjna dinamika. Kako biste danas razumjeli te postupke pravosuđa?
MATIĆ: To dosta govori ne samo o pravosuđu nego i o moći kojom raspolaže javnost. Da nema toga, teško da bi pravosuđe reagovalo i posle raznih medijskih „otkrića”. Istovremeno, to dosta govori i o politizaciji našeg javnog života i institucija. Verujem da pravosuđe neki put reaguje i zbog javnosti i zbog političkih pritisaka da se javnost „zadovolji”. Kada sam pitao visokog funkcionera policije zašto često hapse posle naših emisija a ne i ranije iako poseduju dokaze, odgovorio mi je da je politička povezanost kroz različite koalicije toliko široka da se uvek nađe neko ko na efikasan način blokira završetak istrage i samim tim moguća hapšenja. Kao da smo u nekoj paralizi funkcionisanja sistema i kao da svakoj bitnijoj odluci treba neverovatan doping.

MONITOR: Sa druge strane, vaši novinari i saradnici koji su bili najviše izloženi prijetnjama i napadima, nijesu dobili ili veoma teško dolaze do satisfakcije na sudu. Taj začarani krug dugo već ovdje prati novinarske sudbine?
MATIĆ: Ovde nisu rešena ni ubistva novinara, pa je shodno tome teško očekivati da će odnos prema novinarima i njihova zaštita biti u centru pažnje. Novinari su važni samo kad je potrebno da političari ili državni službenici javno iskažu svoju brigu za njih. Inače, neka posebna briga ne samo da ne postoji nego je često i predmet ismejavanja. Pravosuđe ne razume ulogu medija i novinara, ne shvata ulogu kontrolora javnog interesa. Veoma često smo ne samo nepravedno optuženi već presude imaju funkciju i da nas ponize, unize našu profesiju i ulogu koju imamo. Na žalost, često smo i sami krivi za takvu poziciju jer nema dovoljno ni solidarnosti ni cehovskog angažmana.

MONITOR: Sa druge strane, imamo fascinantnu storiju zloupotreba Rupert Mardokove imperije u Velikoj Britaniji u stilu Građanina Kejna i Orvelovih romana, u kojima su za učešće osumnjičeni i dijelovi državnih službi. Može li ona umanjiti privlačnost tabloidnog novinarstva?
MATIĆ: Teško da možemo da računamo da će u jednom času doći do zasićenja ovakvom vrstom novinarstva. U osnovi, ovakvo novinarstvo samo je posledica određenog stanja društva, posebno stanja u obrazovanju. Ako je opšte obrazovanje pa i opšta kultura na tako niskom nivou da samo tabloidi mogu da zadovolje ljudsku potrebu za saznanjem i radoznalošću, onda je ovo mnogo veći problem. Nije nimalo slučajno da ovakvi primeri dramatične zloupotrebe medija, kao što je Mardokova imperija – sa sve TV Foxom – dolaze iz najkonzervativnije političke sredine. Pod liberalnim geslom, poziva se na rat i mržnju protiv drugih i drukčijih, a istovremeno se prisluškuju sopstveni građani. To jeste užasno, naročito kada nema drastične reakcije, na primer, da se mediji te imperije nateraju da funkcionišu tako da u potpunosti poprave situaciju koju su proizveli, što bi značilo da proizvode sadržaje koji bi odgovarali sadržajima javnog servisa, ili sl.

MONITOR: U modi je tzv. korporativna odgovornost. Osnovali ste Fond B92 i pokrenuli niz važnih akcija pomoći građanima. Da li je to zato što ste vidjeli da država ne uočava interese najugroženijih?
MATIĆ: Naš cilj je da probudimo solidarnost i aktivizam kod svakog pojedinca, bez obzira na njegove unutrašnje motive. Tu se ponovo vraćamo na temu angažovanog novinarstva. B92 je od svog osnivanja praktikovao akcije koje se u moderno doba nazivaju korporativna ili društvena odgovornost. Jednostavno, mislim da ne možemo samo izveštavati o nesrećama a da ne pokušamo nešto i sami da uradimo kako bismo posledice umanjili. Sada realizujemo akciju „Bitka za bebe” kada smo ustanovili da Srbiji nedostaje 170 inkubatora za prevremeno rođene bebe ili su ti inkubatori prastari i predstavljaju opasnost po bezbednost. Da smo samo o tome izveštavali, bilo bi nabavljeno desetak inkubatora, ali smo pokrenuli akciju i prikupićemo minimalno 100 inkubatora (na današnji dan, za tri nedelje akcije, prikupili smo preko 60 komada, što je više od 600.000 eura). Kada rešimo ovaj problem, zaokružićemo i priču o uzrocima možda na najubedljiviji mogući način. Paralelno radimo akciju „Hrana za enklave”, jer se o Srbima u enklavama gotovo ne vodi uopšte računa u Srbiji, iako oni žive na ivici socijalne katastrofe. Gradimo i dalje Sigurne kuće za žrtve porodičnog nasilja (šest izgrađenih), digitalni pokretni mamograf pregleda žene širom Srbije (preko 36.000 pregledanih do sada), itd… Ovakav angažman jedinstven je u Evropi, i na to sam i lično ponosan.

MONITOR: U evropskoj Srbiji živite pod policijskom pratnjom a da se ne otkriva ko vama i kolegama konkretno ugrožava život, u evropskoj Crnoj Gori istražni sudija neće da izađe kada se više puta pale automobili jedne privatne medijske kuće, a sve je više prijetnji i napada na novinare. Tu kao da se radi o neobjavljenom ratu moćnika kroz samo kozmetički dotjerane institucije?
MATIĆ: Pošto sam i sam pod policijskom zaštitom, mogu vam reći da to nije nimalo prijatna pozicija, samo saznanje da vam je život ugrožen, ali i situacija u kojoj ste izgubili u potpunosti privatnost, a vaše kretanje je ograničeno. No, ipak postoji određena briga institucija sistema, postoji komunikacija u kojoj je cilj zaštita života. Frustrira, naravno, činjenica da se ne razotkrivaju oni koji su prijetnja. Poznata mi je situacija u Crnoj Gori i mislim da je odnos države nedopustiv. Paljenje automobila redakcije Vijesti koje nema konskvence u hapšenju nasilnika nije jedini problem, još veći problem je činjenica da izgleda da vlast daje podršku takvom ponašanju, kao da je društveno opravdano to nasilništvo. Predstavnici vlasti moraju i efikasno delati, ali i stalno osuđivati bilo koji oblik nasilja nad medijima i novinarima.

MONITOR: U Beogradu je tužilaštvo u nekoliko istraga privelo više lica. Nedavno je specijalni tužilac tvrdio da je tužilaštvo riješilo slučaj ubistva Slavka Ćuruvije. Vjerujete li da će ovoga puta „slučaj Ćuruvija” stići do suda ili će poput istraga ubistava drugih novinara biti zaustavljen?
MATIĆ: Pretpostavljam da će u jednom trenutku pravosuđe i policija morati da izađu sa činjenicama koje su prikupili. Dovoljno bi, za početak, bilo kada bi potvrdili ono što su iskopali sami novinari. Neka odatle krenu. Ipak, ja pokušavam da animiram predstavnike naše vlasti, institucija sistema i predstavnike međunarodne zajednice da napravimo zajedničko ekspertsko telo u koje bismo pozvali poznate kriminologe da nam pomognu da otkrijemo gde se do sada grešilo u istragama, na čemu smo i kojim putem bi trebalo da se kreću istrage. Za sada imam podršku gotovo svih, od Saveta Evrope do predsednika Srbije, ostaje samo da operacionalizujemo ovu ideju. Ne znam do čega je moguće doći, ali bar ćemo znati sa čim može da se računa, bez mistifikacija i različitih spinovanja i zloupotreba informacija.

Društvene mreže

MONITOR: Mimo naših dogodovština na Balkanu, novinarstvo i mediji kao „fenomeni” u ovoj su godini proizveli i više velikih globalnih događaja kao što je Vikiliks provala u diplomatske depeše najmoćnijih zemalja, što je objavljivalo nekoliko najvećih svjetskih novina ili kao što su arapske pobune uz društvene mreže. Koliko je to lekcija novinarima i medijima, upozorenje da njihovi nalazi uglavnom plivaju po površini?
MATIĆ: Bojim se da ono što nude društvene mreže, pa i Vikiliks, neće previše pomoći profesionalnom i odgovornom novinarstvu, jer kao što vidimo u našoj zemlji, ti produkti svoje mesto uglavnom nalaze u tabloidima, a analitičkih članaka na osnovu tog materijala ili dodatnih istraga je jako malo. Uvek kada su „dopisnici” anonimni, postoji ogromna opasnost da se putem društvenih mreža plasiraju najstrašnije glasine i klevete. Naravno, društvene mreže su stvarnost i one će se sigurno još više razvijati, i novinarstvo može na fenomenalan način da ih koristi da poboljša kvalitet svojih proizvoda, a naročito da ih bolje distribuira. Takođe, one su dragocene svuda gde vlada teror diktature i cenzure. Ali tamo gde cenzure nema i gde ne postoje tabu teme, zašto bi se neko krio iza društvenih mreža? Osim ako ne želi da plasira ono što je neprovereno i veoma lično, intimno. To nije nešto sa čim bi novinarstvo trebalo da se takmiči. Ali svakako sadržaj društvenih mreža treba ozbiljno shvatati, kao veoma bitan indikator stanja javnog mnjenja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo