Povežite se sa nama

INTERVJU

VERAN MATIĆ, OSNIVAČ RTV B 92 I PREDSJEDNIK UO FONDA B 92: Paraliza sistema

Objavljeno prije

na

Dinamičan odnos političke scene, državnih institucija i medija važan je za svako društvo koje hoće da se predstavlja kao demokratsko. Na žalost, kod nas se još radi o lažnoj dinamici, u kojoj se novinari i mediji bore da ne ispadnu sasvim iz ove igre, u kojoj bi njihova uloga bila da u ime javnosti kontrolišu rad države i ponašanje prije svih, političkih aktera. Kako to danas zaista izgleda, razgovarali smo s Veranom Matićem, osnivačem RTV B 92 i dugogodišnjim glavnim urednikom, a danas i predsjednikom UO Fonda B 92, koji je u srpskom društvu pokrenuo niz aktivnosti od suštinskog značaja za građane, njihove pojedinačne vitalne interese ali i neke vrijednosti koje se tiču interesovanja i brige za druge, jednog ovdje novog tipa solidarnosti i društvene kohezivnosti. Veran Matić je dobitnik najznačajnijih priznanja za novinarstvo i svoj društveni angažman, među kojima su i nagrade World Press Freedom Hero Međunarodnog instituta za novinarstvo i francuskog ordena Legija časti. MONITOR: Osnovali ste radio koji je bio simbol „borbenog” novinarstva u Srbiji i ovom dijelu Evrope. Mogu li mediji biti istovremeno nezavisni i angažovani?
MATIĆ: Ja jedino tako razumem novinarstvo. Jer, ne zaboravite, s nezavisnošću i angažovanošću ide i poverenje, a s poverenjem i slušanost, gledanost, čitanost. Nivo angažovanosti sami određujete. Nekada su dovoljni samo angažovani tekstovi koji pokreću, a nekada i veoma konkretan angažman kao što smo ga imali za vreme Miloševićevog režima, ili sada s brojnim socijalnim i humanitarnim akcijama.

MONITOR: Istraživačko novinarstvo RTV B92, posebno ono u Insajderu, više puta je bilo praćeno pokretanjem istražnih postupaka protiv lica koja se pominju u emisijama. To je za vas bila jedna nepoželjna dinamika. Kako biste danas razumjeli te postupke pravosuđa?
MATIĆ: To dosta govori ne samo o pravosuđu nego i o moći kojom raspolaže javnost. Da nema toga, teško da bi pravosuđe reagovalo i posle raznih medijskih „otkrića”. Istovremeno, to dosta govori i o politizaciji našeg javnog života i institucija. Verujem da pravosuđe neki put reaguje i zbog javnosti i zbog političkih pritisaka da se javnost „zadovolji”. Kada sam pitao visokog funkcionera policije zašto često hapse posle naših emisija a ne i ranije iako poseduju dokaze, odgovorio mi je da je politička povezanost kroz različite koalicije toliko široka da se uvek nađe neko ko na efikasan način blokira završetak istrage i samim tim moguća hapšenja. Kao da smo u nekoj paralizi funkcionisanja sistema i kao da svakoj bitnijoj odluci treba neverovatan doping.

MONITOR: Sa druge strane, vaši novinari i saradnici koji su bili najviše izloženi prijetnjama i napadima, nijesu dobili ili veoma teško dolaze do satisfakcije na sudu. Taj začarani krug dugo već ovdje prati novinarske sudbine?
MATIĆ: Ovde nisu rešena ni ubistva novinara, pa je shodno tome teško očekivati da će odnos prema novinarima i njihova zaštita biti u centru pažnje. Novinari su važni samo kad je potrebno da političari ili državni službenici javno iskažu svoju brigu za njih. Inače, neka posebna briga ne samo da ne postoji nego je često i predmet ismejavanja. Pravosuđe ne razume ulogu medija i novinara, ne shvata ulogu kontrolora javnog interesa. Veoma često smo ne samo nepravedno optuženi već presude imaju funkciju i da nas ponize, unize našu profesiju i ulogu koju imamo. Na žalost, često smo i sami krivi za takvu poziciju jer nema dovoljno ni solidarnosti ni cehovskog angažmana.

MONITOR: Sa druge strane, imamo fascinantnu storiju zloupotreba Rupert Mardokove imperije u Velikoj Britaniji u stilu Građanina Kejna i Orvelovih romana, u kojima su za učešće osumnjičeni i dijelovi državnih službi. Može li ona umanjiti privlačnost tabloidnog novinarstva?
MATIĆ: Teško da možemo da računamo da će u jednom času doći do zasićenja ovakvom vrstom novinarstva. U osnovi, ovakvo novinarstvo samo je posledica određenog stanja društva, posebno stanja u obrazovanju. Ako je opšte obrazovanje pa i opšta kultura na tako niskom nivou da samo tabloidi mogu da zadovolje ljudsku potrebu za saznanjem i radoznalošću, onda je ovo mnogo veći problem. Nije nimalo slučajno da ovakvi primeri dramatične zloupotrebe medija, kao što je Mardokova imperija – sa sve TV Foxom – dolaze iz najkonzervativnije političke sredine. Pod liberalnim geslom, poziva se na rat i mržnju protiv drugih i drukčijih, a istovremeno se prisluškuju sopstveni građani. To jeste užasno, naročito kada nema drastične reakcije, na primer, da se mediji te imperije nateraju da funkcionišu tako da u potpunosti poprave situaciju koju su proizveli, što bi značilo da proizvode sadržaje koji bi odgovarali sadržajima javnog servisa, ili sl.

MONITOR: U modi je tzv. korporativna odgovornost. Osnovali ste Fond B92 i pokrenuli niz važnih akcija pomoći građanima. Da li je to zato što ste vidjeli da država ne uočava interese najugroženijih?
MATIĆ: Naš cilj je da probudimo solidarnost i aktivizam kod svakog pojedinca, bez obzira na njegove unutrašnje motive. Tu se ponovo vraćamo na temu angažovanog novinarstva. B92 je od svog osnivanja praktikovao akcije koje se u moderno doba nazivaju korporativna ili društvena odgovornost. Jednostavno, mislim da ne možemo samo izveštavati o nesrećama a da ne pokušamo nešto i sami da uradimo kako bismo posledice umanjili. Sada realizujemo akciju „Bitka za bebe” kada smo ustanovili da Srbiji nedostaje 170 inkubatora za prevremeno rođene bebe ili su ti inkubatori prastari i predstavljaju opasnost po bezbednost. Da smo samo o tome izveštavali, bilo bi nabavljeno desetak inkubatora, ali smo pokrenuli akciju i prikupićemo minimalno 100 inkubatora (na današnji dan, za tri nedelje akcije, prikupili smo preko 60 komada, što je više od 600.000 eura). Kada rešimo ovaj problem, zaokružićemo i priču o uzrocima možda na najubedljiviji mogući način. Paralelno radimo akciju „Hrana za enklave”, jer se o Srbima u enklavama gotovo ne vodi uopšte računa u Srbiji, iako oni žive na ivici socijalne katastrofe. Gradimo i dalje Sigurne kuće za žrtve porodičnog nasilja (šest izgrađenih), digitalni pokretni mamograf pregleda žene širom Srbije (preko 36.000 pregledanih do sada), itd… Ovakav angažman jedinstven je u Evropi, i na to sam i lično ponosan.

MONITOR: U evropskoj Srbiji živite pod policijskom pratnjom a da se ne otkriva ko vama i kolegama konkretno ugrožava život, u evropskoj Crnoj Gori istražni sudija neće da izađe kada se više puta pale automobili jedne privatne medijske kuće, a sve je više prijetnji i napada na novinare. Tu kao da se radi o neobjavljenom ratu moćnika kroz samo kozmetički dotjerane institucije?
MATIĆ: Pošto sam i sam pod policijskom zaštitom, mogu vam reći da to nije nimalo prijatna pozicija, samo saznanje da vam je život ugrožen, ali i situacija u kojoj ste izgubili u potpunosti privatnost, a vaše kretanje je ograničeno. No, ipak postoji određena briga institucija sistema, postoji komunikacija u kojoj je cilj zaštita života. Frustrira, naravno, činjenica da se ne razotkrivaju oni koji su prijetnja. Poznata mi je situacija u Crnoj Gori i mislim da je odnos države nedopustiv. Paljenje automobila redakcije Vijesti koje nema konskvence u hapšenju nasilnika nije jedini problem, još veći problem je činjenica da izgleda da vlast daje podršku takvom ponašanju, kao da je društveno opravdano to nasilništvo. Predstavnici vlasti moraju i efikasno delati, ali i stalno osuđivati bilo koji oblik nasilja nad medijima i novinarima.

MONITOR: U Beogradu je tužilaštvo u nekoliko istraga privelo više lica. Nedavno je specijalni tužilac tvrdio da je tužilaštvo riješilo slučaj ubistva Slavka Ćuruvije. Vjerujete li da će ovoga puta „slučaj Ćuruvija” stići do suda ili će poput istraga ubistava drugih novinara biti zaustavljen?
MATIĆ: Pretpostavljam da će u jednom trenutku pravosuđe i policija morati da izađu sa činjenicama koje su prikupili. Dovoljno bi, za početak, bilo kada bi potvrdili ono što su iskopali sami novinari. Neka odatle krenu. Ipak, ja pokušavam da animiram predstavnike naše vlasti, institucija sistema i predstavnike međunarodne zajednice da napravimo zajedničko ekspertsko telo u koje bismo pozvali poznate kriminologe da nam pomognu da otkrijemo gde se do sada grešilo u istragama, na čemu smo i kojim putem bi trebalo da se kreću istrage. Za sada imam podršku gotovo svih, od Saveta Evrope do predsednika Srbije, ostaje samo da operacionalizujemo ovu ideju. Ne znam do čega je moguće doći, ali bar ćemo znati sa čim može da se računa, bez mistifikacija i različitih spinovanja i zloupotreba informacija.

Društvene mreže

MONITOR: Mimo naših dogodovština na Balkanu, novinarstvo i mediji kao „fenomeni” u ovoj su godini proizveli i više velikih globalnih događaja kao što je Vikiliks provala u diplomatske depeše najmoćnijih zemalja, što je objavljivalo nekoliko najvećih svjetskih novina ili kao što su arapske pobune uz društvene mreže. Koliko je to lekcija novinarima i medijima, upozorenje da njihovi nalazi uglavnom plivaju po površini?
MATIĆ: Bojim se da ono što nude društvene mreže, pa i Vikiliks, neće previše pomoći profesionalnom i odgovornom novinarstvu, jer kao što vidimo u našoj zemlji, ti produkti svoje mesto uglavnom nalaze u tabloidima, a analitičkih članaka na osnovu tog materijala ili dodatnih istraga je jako malo. Uvek kada su „dopisnici” anonimni, postoji ogromna opasnost da se putem društvenih mreža plasiraju najstrašnije glasine i klevete. Naravno, društvene mreže su stvarnost i one će se sigurno još više razvijati, i novinarstvo može na fenomenalan način da ih koristi da poboljša kvalitet svojih proizvoda, a naročito da ih bolje distribuira. Takođe, one su dragocene svuda gde vlada teror diktature i cenzure. Ali tamo gde cenzure nema i gde ne postoje tabu teme, zašto bi se neko krio iza društvenih mreža? Osim ako ne želi da plasira ono što je neprovereno i veoma lično, intimno. To nije nešto sa čim bi novinarstvo trebalo da se takmiči. Ali svakako sadržaj društvenih mreža treba ozbiljno shvatati, kao veoma bitan indikator stanja javnog mnjenja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo