Povežite se sa nama

MONITORING

Šansa za autentičnu zastupljenost

Objavljeno prije

na

Od uvođenja višestranačja 1990. godine, Crna Gora nije imala snage za temeljnu reformu izbornog zakonodavstva. To je nakon izglasavanja nezavisnosti 2006. godine i Ustava bila jedna od važnijih obaveza nove države. Međutim, iako je usaglašavanje crnogorskog izbornog zakona sa Ustavom i evropskim preporukama i praksom trebalo da se završi do kraja januara 2008. godine, glavni akteri nijesu uspjeli da se usaglase oko nekih temeljnih normi, pa ni onih koje se vezuju za pitanja reprezentacije manjina. Predstavnici manjinskih grupa bili su nezadovoljni sadašnjim modelom izbornog zakonodavstva. Iako crnogorski Ustav i zakoni predviđaju da nacionalne manjine budu ravnopravno politički predstavljene na osnovu principa pozitivne diskriminacije, od svih nacionalnih zajednica jedino su Albanci po dosadašnjem zakonu imali zagarantovane mandate.

EVROPSKI I REGIONALNI MODELI: Za političko predstavljanje manjina u evropskim zemljama koristi se nekoliko modela: garantovani mandati, izborni cenzus, izborni regioni koji se kreiraju tako da “idu na ruku” manjinskim zajednicama, i model kvota – izborne liste se prave tako da lakše prođu kandidati manjina.

I u okruženju se primjenjuju različita rješenja.

Srbija je ukinula cenzus za manjinske liste. U BiH konstitutivni narodi imaju svoje kvote. U Hrvatskoj bira se osam poslanika iz redova nacionalnih manjina, odnosno one imaju toliko zagarantovanih mandata. U Sloveniji zagarantovane mandate imaju Italijani i Mađari. Na Kosovu od 120 poslaničkih mjesta 20 mandata rezervisano je za manjine.

JEDNA IZBORNA JEDINICA: Radna grupa Skupštine Crne Gore u martu je stigla tek do radne verzije izbornog zakona. Usvojen je model da Crna Gora bude jedna izborna jedinica. Prema tom rješenju, za sve stranke na izborima važi izborni cenzus od tri odsto. Ako nijedna stranka koja zastupa manjine ne pređe zakonski cenzus u raspodjeli mandata moći će da učestvuju sve i to kao zbirna lista uz uslov da pojedinačno osvoje najmanje 0,7 odsto važećih glasova.

Listama manjinskih zajednica koje u stanovništvu Crne Gore učestvuju ispod dva odsto dodjeljuje se jedan mandat ako ostvare 0,4 % od važećih glasova.

Ovaj izborni model mogu koristiti sve manjinske liste, pojedinačne i koalicione i na državnom i na lokalnom nivou izbora. Opozicija je najavila da će zahtijevati radikalno mijenjanje izbornog sistema Crne Gore, jer nije dovoljno da se on uskladi samo sa Ustavom. Predloženim modelom ipak nijesu zadovoljni politički predstavnici manjina koji su istovremeno i članovi Radne grupe za izradu novog izbornog zakona. Izuzetak je donekle predstavnik Bošnjaka.

PREDNOSTI I MANE: – Model obezbjeđuje jednakost prava glasa, jer i manjinske liste mandate dobijaju sa istim brojem glasova kao i ostale liste, dakle nema garantovanih mandata niti rezervisanih mjesta. Zagarantovana je i tajnost glasanja – nema duplih spiskova i duplih glasačkih listića a obezbijeđena je i sloboda izbora jer građani biraju kojoj će listi dati povjerenje. Model sadrži afirmativne akcije u nekoliko faza izbornog procesa kako bi se ujednačile šanse manjinskih lista sa ostalim listama i konačno obezbijedila autentična politička reprezentacija manjinskih zajednica, kaže Kemal Purišić, poslanik Bošnjačke stranke, u razgovoru za Monitor.

U Bošnjačkoj stranci ukazuju i na dva nedostatka tog modela. Prvi – može se desiti da mjere afirmativne akcije ne obezbijede siguran izbor autentičnog zastupnika neke manjinske zajednice u nekom izbornom ciklusu. Drugi – u model je ugrađen eliminacioni mehanizam za korišćenje mjera afirmativne akcije. Ako jedna manjinska lista sama ostvari opšti izborni cenzus od tri odsto važećih glasova, ostale nemaju pravo na afirmativne mjere, što im ugrožava princip jednakih mogućnosti u kampanji i ostavlja mogućnost za izborne manipulacije.

ALBANSKO PITANJE – OTVORENO: Albanci su na dosadašnji izborni zakon imali dosta primjedbi, ali i na novopredloženi model.

– Albansko pitanje u Crnoj Gori i dalje je otvoreno. Najveću odgovornost za to snosi vlast. Odgovorni su i pojedini albanski političari, koji su za rad sitnih, ličnih interesa postali izvršioci naloga vlasti, na štetu uspostavljanja partnerskog dijaloga za dugoročno rješavanje crnogorsko-albanskih odnosa, objašnjava za naš list Mehmet Bardhi, predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori.

Vlast nije spremna na to da se pravedno uredi jedno od krucijalnih pitanja u rješavanju manjinskih nacionalnih prava – politička autentična i srazmjerna zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama opština na područjima sa albanskom populacijom, a i drugim manjinskim narodima, kategoričan je Bardhi.

Albanci su, kaže Bardhi, tražili da se respektuju njihova istorijska, prirodna, politička, nacionalna i stečena prava, kao autohtonog naroda u Crnoj Gori.
Ali, prema njegovim riječima, i u nezavisnoj Crnoj Gori „realizacija nacionalnih prava Albanaca tapka u mjestu, pa i nazaduje”.

PRIPADNICI REA DISKRIMINISANI: Sve države u regionu imaju relativno dobru zakonsku regulativu o pravima nacionalnih manjina, ali praksa je daleko od zakona i potpisanih međunarodnih obaveza, istaknuto je više puta u različitim međunarodnim dokumentima. U našem regionu u najtežoj situaciji su pripadnici REA populacije. U Crnoj Gori oni nemaju svoje političke zastupnike, jer izborni zakon nije vodio računa o ovoj grupi.

Muhamed Uković, potpredsjednik Nacionalnog savjeta Roma i Egipćana, kaže za Monitor da je taj savjet poslao Radnoj grupi i predsjedniku parlamenta predlog da se za Rome i Egipćane u novom izbornom zakonu predvidi model po sistemu afirmativne akcije i omogući dodatni set prava u odnosu na ostale manjine. Ali, ni sa jedne od tih adresa Savjet nije dobio nikakav odgovor.

– Smatramo da se uvođenjem cenzusa nama zatvaraju vrata za autentično političko predstavljanje. Ustav Crne Gore predviđa srazmjernu političku zastupljenost svih manjina, ali Roma i Egipćana nema nigdje ni u lokalnoj upravi, kaže Uković.

PREDNOSTI VLASTI: U opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji kažu da osim dva do sada tretirana pitanja – prava glasa i tzv. autentične zastupljenosti manjina – treba definisati i sva druga bitna pitanja koja utiču na demokratičnost izbora.

– To posebno podrazumijeva eliminisanje prednosti koje neopravdano vlast ima u izborima. Znači, treba razmotriti kvalitet izbornog modela i suštinu tzv. Dontove formule, korišćenje i zloupotrebu državnih resursa i ugraditi preporuke OEBS-a, kaže za Monitor poslanik SNP-a Predrag Bulatović.

SNP insistira da pored državljana Crne Gore koji su do sada imali pravo glasa mogu da glasaju i građani koji su i do sada glasali, a nemaju regulisano državljanstvo. SNP će, kaže Bulatović, zahtijevati i da se promijeni stav kojim je vlast proglasila birački spisak za dokument koji ne pripada kategoriji izbornih zakona. Razlog više za to je slučaj “seljenja birača” u Podgorici tokom nedavnih izbora.

“Tada je više hiljada birača koji su ranije glasali na jednom biračkom mjestu izbornom manipulacijom prebačeno na neko drugo mjesto”, kaže Bulatović.

PREPORUKE VENECIJANSKE KOMISIJE: O radnoj verziji novog izbornog modela izjasnila se ovih dana Venecijanska komisija, ekspertsko tijelo Savjeta Evrope.

Nacrt izbornog zakona obezbijedio je nacionalnim manjinama pravo na autentičnu zastupljenost, ali nije uskladio izbore sa evropskom praksom, navodi se u mišljenju Venecijanske komisije. Komisija pozdravlja uvođenje afirmativne akcije za sve manjinske narode, a ne samo za Albance kako je do sada bilo. U izbornom modelu treba detaljno pojasniti svaki pojedinačni korak raspodjele manjinskih mandata uz predviđanje matematičkih anomalija i neočekivanih rezultata glasanja, upozorava Komisija.

Konstatuje se, ipak, da izborni zakon nije odredio gornji prag za narode koji žele da učestvuju na manjinskim listama, što omogućava pravo da se na nacionalnim listama kandiduju i stranke Srba i Crnogoraca.

Venecijanska komisija smatra da manjinama treba smanjiti cenzus prilikom prikupljanja potpisa za izborne liste. “Liste koje predstavljaju manjinu ispod dva odsto moraju imati 300 potpisa podrške, dok oni iznad dva procenta moraju imati podršku najmanje 1.000 birača, navodi se u tom dokumentu.

Izborni zakon je od izuzetnog značaja za nivo ostvarivanja ljudskih prava i sloboda i neprihvatljivo je da on bude tretiran kao ekskluzivno pravo dijela poslanika, upozorava Zlatko Vujović, direktor NVO CEMI.

Neophodan je, dakle, odgovoran odnos zakonodavne vlasti prema sugestijama međunarodnih organizacija, kao što je Venecijanska komisija i OEBS. Ali i onima koje stižu od pripadnika manjinskih grupa.

Vidjećemo da li će sadašnji nacrt zakona biti dodatno dorađen i da li će se tako omogućiti da, prvi put u crnogorskoj istoriji, grupe koje su bile na margini, konačno dobiju mogućnost da biraju svoje političke predstavnike na nacionalnom i lokalnom nivou.

 

Zlatko Vujović, direktor CEMI-a
Dva scenarija

Za postizanje političke stabilnosti Crne Gore potrebno je obezbijediti institucionalne mehanizme za adekvatnu predstavljenost manjinskih zajednica u nacionalnom parlamentu.
Narušavanje principa kompetitivnosti time da bi za konkurisanje za određeni broj mandata bilo uvedeno ekskluzivno pravo samo za manjinske partije nije prihvatljivo, jer bi značilo urušavanje demokratskog karaktera izbornog procesa.
EMI je pripremio dva scenarija rješavanja ovog pitanja. Smatramo da je u ovom trenutku prihvatljiviji scenario koji predviđa promjene u okviru postojećeg proporcionalnog izbornog sistema:
1. Da Crna Gora ostane i dalje jedna multinacionalna, višemandatna izborna jedinica (proporcionalna metoda) sa izuzetkom posebnih jednomandatnih izbornih jedinica;
2. Da na jednu posebnu jednomandatnu izbornu jedinicu imaju pravo nacionalne zajednice koje, prema posljednjem nacionalnom popisu, imaju više od 1% a manje od 4% učešća u ukupnoj populaciji. U toj izbornoj jedinici bi se raspodjeljivao jedan direktni mandat putem sistema relativne većine, odnosno u prvom krugu izabran je kandidat sa najviše osvojenih glasova;
3. Uvođenje preferencijalnog glasanja (umjesto sadašnjih zatvorenih modifikovanih izbornih lista) odnosno, uvođenje zatvorenih neblokiranih izbornih lista (birač ima pravo da da glas kandidatu unutar izborne liste), putem kojih bi pripadnici manjina mogli da zaokruže predstavnika za kojeg vjeruju da najbolje odražava njihove interese, unutar neke od kandidovanih partija i
4. Ukidanje zakonskog cenzusa za manjinske partije, uz postojanje diferenciranog cenzusa za koalicije od 7%, za pojedinačne partije koje ne nastupaju u koaliciji 4%, i za partije koje nastupaju u koaliciji 2%. Birači bi na glasačkom listiću zaokruživali partiju bez obzira da li je u koaliciji ili nije. Glasovi koalicije predstavljaju zbir glasova članica koalicije. Ukoliko partija članica koalicije ne ispuni cenzus od 2% ne učestvuje u raspodjeli mandata, ali se njeni glasovi ne rasipaju već ostaju koaliciji. Manjinske partije su oslobođene zakonskog cenzusa. Partija se identifikuje kao manjinska sa jasnim programskim određenjem u svom statutu.
5. Uvođenje modifikovanog Sent Lagi metoda umjesto D’Ontove metode, čime će se se ublažiti favorizacija velikih partija

Biljana ALKOVIĆ
Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo