Povežite se sa nama

MONITORING

Zašto je ubijen Dragan Dudić

Objavljeno prije

na

Dragan Dudić – Fric (50) umro je u nedjelju veče u Kliničkom centru Crne Gore, desetak sati nakon što je teško ranjen na terasi kotorskog kafića Mocca. Na njega je pucao Ivan Vračar (32). Ubica je uhapšen nedaleko od mjesta zločina, nakon što ga je policijska patrola – prema svjedočenju očevidaca – uz mnogo muke otela od četvorice Dudićevih tjelohranitelja koji su ga sustigli i brutalno tukli, nanoseći mu teške tjelesne povrede. Vijest o ubistvu Dragana Dudića objavljena je i na sajtu britanskog Ekonomista. Fricz is dead. Tako glasi prva rečenica opširnog teksta koji, pod naslovom Smrt u Crnoj Gori, podsjeća na činjenicu da su, prvo Monitor, a potom i neki od najuglednijih zapadnih medija nedavno pisali o balkanskim uporištima međunardnog narko kartela i neobičnim tokovima novca između domaćih i of-šor kompanija pod kontrolom Dudića i njegovog prijatelja i poslovnog partnera Darka Šarića. Desetine miliona su, posredstvom Banke Kipra i Hipo alpe adria banke, skakutale sa računa na račun, a da sumnjive operacije nijesu zaustavljene ni u vrijeme kada je Darko Šarić bio pod istragom, pa čak ni nakon podizanja optužnice protiv njega kao šefa narko klana koji je pokušao da u Evropu dopremi 2,7 tona kokaina nabavljenog u Južnoj Americi.

POSLOVNA IMPERIJA: Školovani kapetan duge plovidbe, pokojni Dragan Dudić, u javnosti je postao poznat kao jedan od najbogatijih stanovnika Bokokotorskog zaliva, značajan poslovni partner SO Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro, ali i kao ,,kontroverzni biznismen vrlo visoko kotiran u narko klanu Darka Šarića”. Igrom sudbine ubijen je na Trgu od oružja, faktički u srcu poslovnog carstva koje je izgradio u minulih desetak godina.

,,Prostrani Trg od oružja okružen je bedemima, zgradama i lokalima kojima gazduju firme Trekom, odnosno Bastion komerc, čiji su vlasnici Dragan i njegov sin Damjan Dudić. Njegova poslovna imperija turističko-ugostiteljski kompleks Cattaro-Maximus obuhvata četiri kulturno-istorijska spomenika iz srednjeg vijeka”, pisao je Monitor u februaru ove godine, nekoliko dana nakon što je crnogorska policija, u akciji Racija, pretresla poslovne i stambene prostore u vlasništvu Dudića i njegovih saradnika.

Dragan Dudić je, sam ili sa partnerima, vodio i kafe Tresor, Pab i restoran La Pasteria unutar kotorskog Starog grada. I gradski hotel Duomo je u njihovom vlasništvu.

Kako je nastala imperija?

U julu 2000. godine crnogorske dnevne novine pišu o žalbama Smiljana Samardžića i Dragana Dudića, vlasnika PP Bastion na lokalnu samoupravu u Kotoru. Oni su, kažu, kupili opremu vrijednu 100 hiljada maraka, kako bi, po uzoru na slične lokale u Grčkoj, opremili bombonjeru – kafeteriju na Trgu od oružja. Nadležni, međutim, nemaju razumijevanja za njihovu investiciju pa odugovlače izdavanje dozvole za postavljanje stolova ispred lokala.

Koju godinu kasnije, u decembru 2007. kompanija Bastion komerc je obznanila potpisivanje ugovora sa brodogradilištima u Kini i Koreji. Ona će, po narudžbi kotorskog preduzeća, u naredne tri godine izgraditi šest teretnih brodova ukupne vrijednosti više od 270 miliona dolara.

U međuvremenu, mnogo toga se u Kotoru promijenilo. Bastion komerc je 2001. godine postao većinski vlasnik Luke u Risnu. Nakon rekonstrukcije i modernizacije, najmlađa crnogorska luka registrovana za međunarodni saobraćaj svečano je otvorena 30. juna te godine. ,,Ovakvi primjeri moraju imati maksimalnu podršku, zbog opšteg interesa građana i kao obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”, ljeporječio je tadašnji premijer Filip Vujanović dok je, skupa sa direktorom luke Draganom Dudićem, presijecao crvenu vrpcu.

Maksimalnu podršku Vujanović je demonstrirao osam godina kasnije. Prema onome što je početkom marta u Skupštini saopštio ministar pravde Miraš Radović, to ministarstvo je prošle godine predložilo a Vujanović, sada predsjednik Crne Gore, potpisom potvrdio odluku o pomilovanju Dragana Dudića. Njega je, prethodno, Osnovni sud u Kotoru osudio na kaznu zatvora od četiri mjeseca, uslovno dvije godine. ,,Ministar pravde je u ovom predmetu dao pozitivan predlog, rukovodeći se prvenstveno pozitivnim mišljenjem suda, porodičnim prilikama podnosioca molbe, zdravstvenim stanjem, ranijom neosuđivanošću ovog lica i visinom izrečene kazne”, saopštio je ministar Radović.

Da se, ipak, vratimo u kotorske poslovne vode. Dudić se, u ljeto 2002. godine, kao direktor Luke Risan požalio da, zbog nelojalne konkurencije luka Kotor i Zelenika, njegova kompanija posluje nerentabilno. Posebno je čelnike kotorske luke optužio za ,,nezakonito poslovanje bazirano na političkoj moći njenih stručnih saradnika”. Propao je, govorio je Dudić, i pokušaj posredovanja Vujanovićeve vlade. ,,I tu pozitivnu inicijativu je osujetio neki moćnik iz interesne grupe okupljene oko Luke Kotor”.

Čak i površno upućeni prepoznali su u toj priči Ranka Krivokapića, predsjednika SDP-a, nekadašnjeg službenika i manjinskog akcionara Luke Kotor. Tada je počeo (van)institucionalni sukob dvojice moćnih Kotorana. Kulminiraće koju godinu kasnije.

OPASNE VEZE: U međuvremenu, 2005. godine Bastion komerc kupuje firmu Trekom. Dudićeva firma u tom trenutku već posjeduje, uz pristanište i luku, i prvu kotorsku diskoteku Sekondo Porto, fabriku Rivijera, palate i lokale u gradu… Trekom je, ipak, prava poslastica.

Osnivač i vlasnik Trekoma, Rodoljub Radulović Roki još je 1989. godine dogovorio strateško partnerstvo sa Opštinom Kotor. I od nje uzeo u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina. Sa klauzulom da se važenje ugovora može produžiti na rok od 99 godina!

Radulovića su srpski mediji, zimus, pozivajući se na izvore iz policije koji učestvuju u operaciji Balkanski ratnik označili kao čovjeka koji je bio glavna veza Darka Šarića sa poslovnim partnerima iz Južne Amerike. Radulović je u razgovoru za Blic potvrdio prijateljstvo i poslovanje sa Šarićem, ali je negirao da su njihovi zajednički poslovi imali bilo kakve veze sa kriminalom.

Uglavnom, Radulović i Dudić su trgovali 2005. godine, i Trekom je dobio novog vlasnika. Tajna je da li je i kakvu ulogu u tom aranžmanu imao Darko Šarić.

Nedugo po promjeni vlasnika, Trekom od SO Kotor traži da se produži rok za zakup iznajmljenih lokala – na 83 godine. Toj se ideji protive odbornici SO Kotor iz SDP-a i Hrvatske građanske inicijative. Početkom 2006. godine, predsjednici kotorskog SDP-a Zvonimir Rajhel i HGI Vedran Milošević prijavljuju policiji da im je prijetio Marko Vorotović, radnik firme Bastion komerc. Rajhel i Milošević tvrde ,,da im je Vorotović rekao da njegov gazda Dragan Dudić prethodne noći, zbog njihovog protivljenja produženju ugovora, nije spavao cijelu noć te da zbog toga oni neće spavati narednih sto noći”. Dudić i Vorotović to demantuju. U policiji potvđuju da je Vorotović prijavljen, te da je ,,nakon informativnog razgovora pušten i da je taj slučaj završen”.

U prvom talasu operacije Balkanski ratnik, srpska policija je uhapsila Marka Vorotovića. On je, tvrde, trebalo da bude jedan od glavnih aktera transporta zaplijenjenog kokaina. Do pred samo hapšenje Vorotović je bio šef obezbjeđenja kotorske diskoteke Maksimus koja je, prema podacima crnogorske policije, zajedničko vlasništvo Dudića i Šarića.

NOVAC I POLITIKA: Početkom 2008. godine na prijedlog gradonačelnice Marije Ćatović odbornici DPS, HGI i LP prihvataju Odluku kojom je ugovor o zakup lokala koje koristi Dudićeva kompanija produžen za 35 godina. A Trekom unaprijed plaća kompletan iznos ugovorenog zakupa.

Podsjetimo se sada događaja koji je, na neki način, bio uvertira u sve što se dešava od oktobra prošle godine.

Krajem 2005. godine crnogorska policija je, danima, uz pomoć ronilaca i specijalne opreme za ,,skeniranje”, pregledala 30 hiljada džakova cementa koji su bili uskladišteni u Luci Risan i na istoimenom brodu koji je u luku doplovio pod sjevernokorejskom zastavom. ,,Carinski nadzor uveden je nakon policijske dojave da je u džakovima cementa sakrivena droga. Za sada policija nije pronašla ništa, ali pretresi se nastavljaju”, prenosili su mediji izjave zvaničnika. Oglasio se i Dragan Dudić. ,,Sve što je sada predmet policijske istrage pripada meni (brod, tovar i luka- prim.ZR). Kada se okonča policijski nadzor, daću izjavu. Do tada neka policija radi svoj posao”, rekao je Vijestima. Nakon toga, nijesu se oglašavali ni on ni policija.

BURA POSLIJE ZATIŠJA: Zatišje je trajalo do 1. oktobra prošle godine, kada je u kotorskom naselju Dobrota 2, ispred zgrade u kojoj je stanovao, iz zasjede ubijen Dejan Đuković (32) vlasnik lokalne taksi firme. Petnaest dana kasnije urugvajska policija je, u saradnji sa američkom DEA i srpskom BIA, započela operaciju Balkanski ratnik. Mediji iz Beograda su, pozivajući se na podatke srpske policije, prenijeli informaciju da je Đuković ubijen jer je ,,bio smetnja poslovima Šarićevog narkoklana”.

Iz crnogorske policije su, pak, stizale informacije da nema dovoljno podataka i dokaza koji bi pomogli u rasvjetljavanju tog ubistva. Iako je ubistvo Dejana Đukovića zvanično nerazriješeno, crnogorska policija je – još dok se Dragan Dudić borio za život – medijima plasirala tezu po kojoj je Ivan Vračar u kotorskog biznismena pucao kako bi osvetio smrt prijatelja iz djetinjstva. Potvrdio je to i direktor Uprave policije Veselin Veljović. ,,Prema dosadašnjim saznanjima policije, to je mogući motiv”, saopštio je Veljović navodeći da ,,prema do sada prikupljenim obavještenjima i informacijama” policija nema saznanja da je Vračar prilikom atentata na Dudića imao pomagače. Istovremeno, Veljović je potvrdio da su nadležni državni organi provjeravali poslovanje firmi pokojnog Dragana Dudića kako bi otkrili eventualne veze sa narko kartelom: ,,Ta istraga je u završnoj fazi, i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”. Ali se, eto, zakasnilo.

Paralelno su se, međutim, pojavile i ,,alternativne” verzije prošlonedjeljnog ubistva. Mediji su – od Beograda do Londona Dudićevu smrt doveli u vezu sa Darkom Šarićem i njegovim nastojanjem da, u što je moguće većoj mjeri, sačuva organizaciju i stečenu imovinu. Tako je beogradski Press nedvosmislen: ,,Darko Šarić je odgovoran za likvidaciju jednog od svojih najbližih saradnika Dragana Dudića kaže izvor iz vrha srpske policije. Prema njegovim rečima, srpska, ali i crnogorska policija sumnjaju da je ubistvom Frica počeo obračun unutar samog klana Šarića, koji pokušava da ukloni nezgodne svedoke”.

Dudić je ubijen zato što se Šarić uplašio da bi on mogao da napravi dogovor sa vlastima kako bi se izvukao iz ove priče, navodi Press. Istovremeno, iz Ljubljane stiže vijest da je tamošnja policija pojačala mjere obezbjeđenja uhapšenih pripadnika slovenačkog ogranka Šarićevog narko klana, strahujući da bi se oni mogli naći na meti odbjeglog šefa.

SUMNJE I PITANJA: I iz ugla laika, postoje neka sporna mjesta u zvaničnoj verziji ubistva Dragana Dudića. Kako policija zna Vračarove motive ako on još nije saslušan, a prije ubistva – tvrdi Veljović – nijesu imali informacija o njegovom osvetničkom naumu? Nepunih dvanaest sati prije atentata na Dudića, potencijalni svjedok saradnik srpske policije u ,,slučaju Šarić”, Mile Jerković za dlaku je izbjegao smrtonosan sudar sa kamionom. Policajac iz njegove pratnje izgubio je život. Može li to biti puka koincidencija?

Da li je moguće da je Vračar, brže od crnogorske policije, razriješio nepoznanice vezane za ubistvo svog prijatelja Dejana Đukovića? Kako je ubica znao gdje će zateći Dudića koji je, tvrde upućeni, strahujući za svoju bezbjednost, izuzetno rijetko izlazio iz svoje kuće u Kotoru? Gdje je bila policija kada je ubijen čovjek koji se dovodi u vezu sa kriminalnim aktivnostima koje se mjere stotinama miliona, pa čak i milijardama eura? Zar je moguće da ga nijesu držali na oku? A ako jesu, zašto ga nijesu zaštitili?

,,Verujemo i da je Vračar namerno izabran za ovaj atentat kako bi izgledalo da je reč o osveti”, kažu oni koji dovode u sumnju zvaničnu verziju crnogorske policije. Ako su u pravu, prošlonedjeljno ubistvo u Kotoru moglo bi biti tek početak krvavog raspleta kokainske afere.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo