Povežite se sa nama

MONITORING

Zašto je ubijen Dragan Dudić

Objavljeno prije

na

Dragan Dudić – Fric (50) umro je u nedjelju veče u Kliničkom centru Crne Gore, desetak sati nakon što je teško ranjen na terasi kotorskog kafića Mocca. Na njega je pucao Ivan Vračar (32). Ubica je uhapšen nedaleko od mjesta zločina, nakon što ga je policijska patrola – prema svjedočenju očevidaca – uz mnogo muke otela od četvorice Dudićevih tjelohranitelja koji su ga sustigli i brutalno tukli, nanoseći mu teške tjelesne povrede. Vijest o ubistvu Dragana Dudića objavljena je i na sajtu britanskog Ekonomista. Fricz is dead. Tako glasi prva rečenica opširnog teksta koji, pod naslovom Smrt u Crnoj Gori, podsjeća na činjenicu da su, prvo Monitor, a potom i neki od najuglednijih zapadnih medija nedavno pisali o balkanskim uporištima međunardnog narko kartela i neobičnim tokovima novca između domaćih i of-šor kompanija pod kontrolom Dudića i njegovog prijatelja i poslovnog partnera Darka Šarića. Desetine miliona su, posredstvom Banke Kipra i Hipo alpe adria banke, skakutale sa računa na račun, a da sumnjive operacije nijesu zaustavljene ni u vrijeme kada je Darko Šarić bio pod istragom, pa čak ni nakon podizanja optužnice protiv njega kao šefa narko klana koji je pokušao da u Evropu dopremi 2,7 tona kokaina nabavljenog u Južnoj Americi.

POSLOVNA IMPERIJA: Školovani kapetan duge plovidbe, pokojni Dragan Dudić, u javnosti je postao poznat kao jedan od najbogatijih stanovnika Bokokotorskog zaliva, značajan poslovni partner SO Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro, ali i kao ,,kontroverzni biznismen vrlo visoko kotiran u narko klanu Darka Šarića”. Igrom sudbine ubijen je na Trgu od oružja, faktički u srcu poslovnog carstva koje je izgradio u minulih desetak godina.

,,Prostrani Trg od oružja okružen je bedemima, zgradama i lokalima kojima gazduju firme Trekom, odnosno Bastion komerc, čiji su vlasnici Dragan i njegov sin Damjan Dudić. Njegova poslovna imperija turističko-ugostiteljski kompleks Cattaro-Maximus obuhvata četiri kulturno-istorijska spomenika iz srednjeg vijeka”, pisao je Monitor u februaru ove godine, nekoliko dana nakon što je crnogorska policija, u akciji Racija, pretresla poslovne i stambene prostore u vlasništvu Dudića i njegovih saradnika.

Dragan Dudić je, sam ili sa partnerima, vodio i kafe Tresor, Pab i restoran La Pasteria unutar kotorskog Starog grada. I gradski hotel Duomo je u njihovom vlasništvu.

Kako je nastala imperija?

U julu 2000. godine crnogorske dnevne novine pišu o žalbama Smiljana Samardžića i Dragana Dudića, vlasnika PP Bastion na lokalnu samoupravu u Kotoru. Oni su, kažu, kupili opremu vrijednu 100 hiljada maraka, kako bi, po uzoru na slične lokale u Grčkoj, opremili bombonjeru – kafeteriju na Trgu od oružja. Nadležni, međutim, nemaju razumijevanja za njihovu investiciju pa odugovlače izdavanje dozvole za postavljanje stolova ispred lokala.

Koju godinu kasnije, u decembru 2007. kompanija Bastion komerc je obznanila potpisivanje ugovora sa brodogradilištima u Kini i Koreji. Ona će, po narudžbi kotorskog preduzeća, u naredne tri godine izgraditi šest teretnih brodova ukupne vrijednosti više od 270 miliona dolara.

U međuvremenu, mnogo toga se u Kotoru promijenilo. Bastion komerc je 2001. godine postao većinski vlasnik Luke u Risnu. Nakon rekonstrukcije i modernizacije, najmlađa crnogorska luka registrovana za međunarodni saobraćaj svečano je otvorena 30. juna te godine. ,,Ovakvi primjeri moraju imati maksimalnu podršku, zbog opšteg interesa građana i kao obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”, ljeporječio je tadašnji premijer Filip Vujanović dok je, skupa sa direktorom luke Draganom Dudićem, presijecao crvenu vrpcu.

Maksimalnu podršku Vujanović je demonstrirao osam godina kasnije. Prema onome što je početkom marta u Skupštini saopštio ministar pravde Miraš Radović, to ministarstvo je prošle godine predložilo a Vujanović, sada predsjednik Crne Gore, potpisom potvrdio odluku o pomilovanju Dragana Dudića. Njega je, prethodno, Osnovni sud u Kotoru osudio na kaznu zatvora od četiri mjeseca, uslovno dvije godine. ,,Ministar pravde je u ovom predmetu dao pozitivan predlog, rukovodeći se prvenstveno pozitivnim mišljenjem suda, porodičnim prilikama podnosioca molbe, zdravstvenim stanjem, ranijom neosuđivanošću ovog lica i visinom izrečene kazne”, saopštio je ministar Radović.

Da se, ipak, vratimo u kotorske poslovne vode. Dudić se, u ljeto 2002. godine, kao direktor Luke Risan požalio da, zbog nelojalne konkurencije luka Kotor i Zelenika, njegova kompanija posluje nerentabilno. Posebno je čelnike kotorske luke optužio za ,,nezakonito poslovanje bazirano na političkoj moći njenih stručnih saradnika”. Propao je, govorio je Dudić, i pokušaj posredovanja Vujanovićeve vlade. ,,I tu pozitivnu inicijativu je osujetio neki moćnik iz interesne grupe okupljene oko Luke Kotor”.

Čak i površno upućeni prepoznali su u toj priči Ranka Krivokapića, predsjednika SDP-a, nekadašnjeg službenika i manjinskog akcionara Luke Kotor. Tada je počeo (van)institucionalni sukob dvojice moćnih Kotorana. Kulminiraće koju godinu kasnije.

OPASNE VEZE: U međuvremenu, 2005. godine Bastion komerc kupuje firmu Trekom. Dudićeva firma u tom trenutku već posjeduje, uz pristanište i luku, i prvu kotorsku diskoteku Sekondo Porto, fabriku Rivijera, palate i lokale u gradu… Trekom je, ipak, prava poslastica.

Osnivač i vlasnik Trekoma, Rodoljub Radulović Roki još je 1989. godine dogovorio strateško partnerstvo sa Opštinom Kotor. I od nje uzeo u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina. Sa klauzulom da se važenje ugovora može produžiti na rok od 99 godina!

Radulovića su srpski mediji, zimus, pozivajući se na izvore iz policije koji učestvuju u operaciji Balkanski ratnik označili kao čovjeka koji je bio glavna veza Darka Šarića sa poslovnim partnerima iz Južne Amerike. Radulović je u razgovoru za Blic potvrdio prijateljstvo i poslovanje sa Šarićem, ali je negirao da su njihovi zajednički poslovi imali bilo kakve veze sa kriminalom.

Uglavnom, Radulović i Dudić su trgovali 2005. godine, i Trekom je dobio novog vlasnika. Tajna je da li je i kakvu ulogu u tom aranžmanu imao Darko Šarić.

Nedugo po promjeni vlasnika, Trekom od SO Kotor traži da se produži rok za zakup iznajmljenih lokala – na 83 godine. Toj se ideji protive odbornici SO Kotor iz SDP-a i Hrvatske građanske inicijative. Početkom 2006. godine, predsjednici kotorskog SDP-a Zvonimir Rajhel i HGI Vedran Milošević prijavljuju policiji da im je prijetio Marko Vorotović, radnik firme Bastion komerc. Rajhel i Milošević tvrde ,,da im je Vorotović rekao da njegov gazda Dragan Dudić prethodne noći, zbog njihovog protivljenja produženju ugovora, nije spavao cijelu noć te da zbog toga oni neće spavati narednih sto noći”. Dudić i Vorotović to demantuju. U policiji potvđuju da je Vorotović prijavljen, te da je ,,nakon informativnog razgovora pušten i da je taj slučaj završen”.

U prvom talasu operacije Balkanski ratnik, srpska policija je uhapsila Marka Vorotovića. On je, tvrde, trebalo da bude jedan od glavnih aktera transporta zaplijenjenog kokaina. Do pred samo hapšenje Vorotović je bio šef obezbjeđenja kotorske diskoteke Maksimus koja je, prema podacima crnogorske policije, zajedničko vlasništvo Dudića i Šarića.

NOVAC I POLITIKA: Početkom 2008. godine na prijedlog gradonačelnice Marije Ćatović odbornici DPS, HGI i LP prihvataju Odluku kojom je ugovor o zakup lokala koje koristi Dudićeva kompanija produžen za 35 godina. A Trekom unaprijed plaća kompletan iznos ugovorenog zakupa.

Podsjetimo se sada događaja koji je, na neki način, bio uvertira u sve što se dešava od oktobra prošle godine.

Krajem 2005. godine crnogorska policija je, danima, uz pomoć ronilaca i specijalne opreme za ,,skeniranje”, pregledala 30 hiljada džakova cementa koji su bili uskladišteni u Luci Risan i na istoimenom brodu koji je u luku doplovio pod sjevernokorejskom zastavom. ,,Carinski nadzor uveden je nakon policijske dojave da je u džakovima cementa sakrivena droga. Za sada policija nije pronašla ništa, ali pretresi se nastavljaju”, prenosili su mediji izjave zvaničnika. Oglasio se i Dragan Dudić. ,,Sve što je sada predmet policijske istrage pripada meni (brod, tovar i luka- prim.ZR). Kada se okonča policijski nadzor, daću izjavu. Do tada neka policija radi svoj posao”, rekao je Vijestima. Nakon toga, nijesu se oglašavali ni on ni policija.

BURA POSLIJE ZATIŠJA: Zatišje je trajalo do 1. oktobra prošle godine, kada je u kotorskom naselju Dobrota 2, ispred zgrade u kojoj je stanovao, iz zasjede ubijen Dejan Đuković (32) vlasnik lokalne taksi firme. Petnaest dana kasnije urugvajska policija je, u saradnji sa američkom DEA i srpskom BIA, započela operaciju Balkanski ratnik. Mediji iz Beograda su, pozivajući se na podatke srpske policije, prenijeli informaciju da je Đuković ubijen jer je ,,bio smetnja poslovima Šarićevog narkoklana”.

Iz crnogorske policije su, pak, stizale informacije da nema dovoljno podataka i dokaza koji bi pomogli u rasvjetljavanju tog ubistva. Iako je ubistvo Dejana Đukovića zvanično nerazriješeno, crnogorska policija je – još dok se Dragan Dudić borio za život – medijima plasirala tezu po kojoj je Ivan Vračar u kotorskog biznismena pucao kako bi osvetio smrt prijatelja iz djetinjstva. Potvrdio je to i direktor Uprave policije Veselin Veljović. ,,Prema dosadašnjim saznanjima policije, to je mogući motiv”, saopštio je Veljović navodeći da ,,prema do sada prikupljenim obavještenjima i informacijama” policija nema saznanja da je Vračar prilikom atentata na Dudića imao pomagače. Istovremeno, Veljović je potvrdio da su nadležni državni organi provjeravali poslovanje firmi pokojnog Dragana Dudića kako bi otkrili eventualne veze sa narko kartelom: ,,Ta istraga je u završnoj fazi, i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”. Ali se, eto, zakasnilo.

Paralelno su se, međutim, pojavile i ,,alternativne” verzije prošlonedjeljnog ubistva. Mediji su – od Beograda do Londona Dudićevu smrt doveli u vezu sa Darkom Šarićem i njegovim nastojanjem da, u što je moguće većoj mjeri, sačuva organizaciju i stečenu imovinu. Tako je beogradski Press nedvosmislen: ,,Darko Šarić je odgovoran za likvidaciju jednog od svojih najbližih saradnika Dragana Dudića kaže izvor iz vrha srpske policije. Prema njegovim rečima, srpska, ali i crnogorska policija sumnjaju da je ubistvom Frica počeo obračun unutar samog klana Šarića, koji pokušava da ukloni nezgodne svedoke”.

Dudić je ubijen zato što se Šarić uplašio da bi on mogao da napravi dogovor sa vlastima kako bi se izvukao iz ove priče, navodi Press. Istovremeno, iz Ljubljane stiže vijest da je tamošnja policija pojačala mjere obezbjeđenja uhapšenih pripadnika slovenačkog ogranka Šarićevog narko klana, strahujući da bi se oni mogli naći na meti odbjeglog šefa.

SUMNJE I PITANJA: I iz ugla laika, postoje neka sporna mjesta u zvaničnoj verziji ubistva Dragana Dudića. Kako policija zna Vračarove motive ako on još nije saslušan, a prije ubistva – tvrdi Veljović – nijesu imali informacija o njegovom osvetničkom naumu? Nepunih dvanaest sati prije atentata na Dudića, potencijalni svjedok saradnik srpske policije u ,,slučaju Šarić”, Mile Jerković za dlaku je izbjegao smrtonosan sudar sa kamionom. Policajac iz njegove pratnje izgubio je život. Može li to biti puka koincidencija?

Da li je moguće da je Vračar, brže od crnogorske policije, razriješio nepoznanice vezane za ubistvo svog prijatelja Dejana Đukovića? Kako je ubica znao gdje će zateći Dudića koji je, tvrde upućeni, strahujući za svoju bezbjednost, izuzetno rijetko izlazio iz svoje kuće u Kotoru? Gdje je bila policija kada je ubijen čovjek koji se dovodi u vezu sa kriminalnim aktivnostima koje se mjere stotinama miliona, pa čak i milijardama eura? Zar je moguće da ga nijesu držali na oku? A ako jesu, zašto ga nijesu zaštitili?

,,Verujemo i da je Vračar namerno izabran za ovaj atentat kako bi izgledalo da je reč o osveti”, kažu oni koji dovode u sumnju zvaničnu verziju crnogorske policije. Ako su u pravu, prošlonedjeljno ubistvo u Kotoru moglo bi biti tek početak krvavog raspleta kokainske afere.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Simonovićeva je, pak, tražila izuzeće i predsjednice Savjeta Vesne Simović-Zvicer, kao i Ljora Markića, Dobrice Šljivančanina i Radoja Koraća i sudije Predraga Tabaša. U odnosu na Simović-Zvicer, Markića i Šljivančanina kao razlog zahtjeva za izuzeće navela je što su njih troje promijenili prvobitni stav Sudskog savjeta da sudijama koje ispune uslove po članu 17 Zakona o penzijskom osiguranju ne treba da prestane sudijska funkcija do donošenja odluke Ustavnog suda po inicijativi za ocjenu ustavnosti tog člana. Ujedno obrazložila je da bi na njihovu objektivnost u odlučivanju uticala i činjenica što je u nedavnom intervjuu Mini Simonovićeva ukazala da im je mandat istekao 2. jula 2018. i da nemaju ovlašćenje da legitimno i ustavno postupaju. Sudija Tabaš je, navela je, očekivao da će Simonović ukinuti presudu Upravnog suda o vraćanju Vujanovićeve na posao, što je, navodno, i javno izjavio.

Simonovićeva je pored zahtjeva za izuzeće optužila neimenovane članove Sudskog savjeta za korupciju i zloupotrebu službenog položaja. Ona tvrdi da postoji osnovana sumnja da je jedan član Sudskog savjeta iz reda sudija počinio krivično djelo prikrivanja krivičnog djela i davanje mita, dok je drugi, takođe iz reda sudija prekršio zakon, „te da za to nije sigurna dok ne provjeri“.

Sudski savjet je tražio od nadležnih organa da ispitaju tvrdnje koje je Simonovićeva saopštila. Oni su se ogradili od tih tvrdnji. „Sudski savjet se ograđuje od iznijetih tvrdnji sudije Simonović i poziva nadležne državne organe da utvrde njene navode, kako bi zaštitio integritet i dignitet članova Sudskog savjeta kao organa koji obezbjeđuje nezavisnost, samostalnost, odgovornost i profesionalnost sudova i sudija“, navodi se u saopštenju Sudskog savjeta.

Simonovićeva za Monitor kaže da je sve što zna rekla pred Sudskim savjetom, a da činjenice tek treba utvrditi. Tužilaštvo je već pokrenulo izviđaj povodom njenih tvrdnji. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duško Milanović nije mogao da nam kaže više o slučaju sem da je u fazi izviđaja.

,,U tom predmetu provjerićemo njene navode kako bi utvrdili da li u bilo čijim postupcima ima elemenata bića krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, a koja su u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti ODT Podgorica. Sutkinja Simonović biće saslušana u tom predmetu i imaće priliku da sa tužiocem podijeli svoje sumnje i saznanja. Ukoliko postupajući tužilac, tokom postupka, utvrdi da ima elemenata bića krivičnog djela iz nadležnosti nekog drugog tužilaštva, predmet ćemo dostaviti tom tužilaštvu”, kazao je ranije Milanović.

Čeka se nastavak i epilog najnovije afere u crnogorskom pravosuđu.

Inače, za razliku od sutkinje Vujanović, Sudski savjet se u odluci o prestanku funkcije Hasniji Simonović pozvao na stav 2. spornog člana 17, prema kojem osiguranik pravo na starosnu penziju ispunjava kada navrši 40 godina staža i 61 godinu života.  Članovi Sudskog savjeta su uporište za odluku temeljili i na presudi Upravnog suda u slučaju tužbe sutkinje Dragice Kovačević kojoj je Sudski savjet 2021. godine prekinuo funkciji po osnovu navršenih 40 godina staža, ali i navršenih 64 godine.

Upravni sud je, naime, odbio tužbu sutkinje Kovačević i time potvrdio stav Savjeta da je pravilno utvrdio prestanak funkcije Kovačević zbog 40 godina staža osiguranja. Međutim, upravo je raniji saziv Sudskog savjeta inicirao ispitivanje spornog člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju pred Ustavnim sudom. Iz svima poznatih razloga njihove odluke još nema.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo