MONITORING
Kamionom na Šarićevog partnera

Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Kada na rastojanju od 600 kilometara za manje od 24 sata dvije osobe izgube život zato što mogu da budu dovedene u vezu sa odbjeglim narko bosom je li to razlog za sumnju kriminalističkih službi ili paranoju po medijima? Pokazaće naredni dani.U saobraćajnoj nesreći kod Feketića na sjeverozapadu Vojvodine, nešto poslije ponoći u nedjelju, stradala su trojica srpskih žandarma koji su bili u obezbjeđenju Mileta Jerkovića, poslovnog partnera kontroverznog pljevaljskog biznismena Darka Šarića. Nepunih 12 sati kasnije u Kotoru je teško ranjen Dragan Dudić Fric, blizak prijatelj Darka Šarića, za kojim su srpske vlasti raspisale potjernicu zbog optužbe za šverc preko 2,4 tone kokaina tokom 2009. U nedjelju uveče Dudić je preminuo u podgoričkom Kliničkom centru.
SUMNJIVA SAOBRAĆAJNA NESREĆA: Kamion kojim je upravljao Mihajlo Radošević (64) iz Tomislavaca pored Bačke Topole učestvovao je u udesu u kome je poginuo žandarm Zoran Šuković, a njegove kolege Ivan Mihajlović i Rajko Vulin teško su povrijeđene. Policajci su bili u jednom od tri vozila iz kolone u kojoj se sa svadbe vraćao svat Jerković, za koga štampa piše da je svjedok saradnik u slučaju odbjeglog Šarića.
U razgovoru za Večernje novosti Radošević je kazao da nije zaspao za volanom i da je bio priseban i sposoban za vožnju. Kazao je i da nije znao da je u koloni Mile Jerković, koga inače poznaje još od 1980-tih.
Interesantno je i da je Radošević u izjavi za Blic kazao kako je i on sa suprugom trebalo da bude na svadbi na kojoj je bio Jerković, pošto je ona priređena u njegovom komšiluku.
Srpski ministar policije Ivica Dačić rekao je u ponedjeljak da se još istražuju okolnosti pod kojima je poginuo žandarm Šuković: ,,Imajući u vidu neka ranija iskustva, želimo da damo jasan odgovor da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili možda ovaj slučaj ima elemenata krivičnog dela koji ima određenu namjenu.”
U Srbiji su 3. oktobra 1999. pripadnici Državne bezbjednosti kamionom punim pijeska pokušali da ubiju predsjednika Srpskog pokrata obnove Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali i tada su poginula četvorica funkcionera SPO. Za taj zločin su na po 40 godina robije osuđeni nekadašnji vođa Crvenih beretki Milorad Ulemek Legija i tadašnji šef Državne bezbjednosti Rade Marković.
Član „zemunskog klana” Dejan Milenković je 21. februara 2003. kamionom na autoputu kod beogradskog sportskog centra Arena pokušao da prepriječi put koloni premijera Zorana Đinđića. Đinđić je tri nedjelje kasnije ubijen na ulazu u vladu Srbije, a u procesu njegovim ubicama Milenković Bagzi je bio zaštićeni svjedok.
SVJEDOK ŠARIĆEVOG POSLOVANJA U VOJVODINI: Večernje novosti pišu da je Jerković dobio obezbijeđenje u februaru, kada je policiji prvi ispričao i predočio dokumentaciju o Šarićevom poslovanju u Vojvodini i kupovini preduzeća. Mediji su tada pisali da je Jerković za Šarića kupovao zemlju u Vojvodini.
Poslije informativnog razgovora u policiji 8. februara, Jerković je u početku, saznaju beogradski mediji, dobijao prijetnje, a bilo ih je i kasnije. Zato se u ,,konvoju” ispred i iza njegovog crnog džipa kretalo po jedno policijsko vozilo. Pod prismotrom šestorice žandarma je 24 sata. Jerković se „tretira kao ozbiljno ugroženo bezbjednosno lice”, naveo je izvor iz policije.
Jerković je, u nekoliko intervjua datih u to vrijeme, kazao da neće biti zaštićeni svjedok protiv Šarića, jer nema nikakve veze sa njim; da je od 2008. do kraja 2009. kod Šarića u Sremskoj Kamenici bio tri-četiri puta; da je smatrao pljevaljsku braću biznismenima i da im je nudio na prodaju neka svoja preduzeća, ali im cijena nije odgovarala…
Sada se beogradski mediji pitaju da li je Darko Šarić počeo da uklanja nezgodne svjedoke?
,,Ima dosta čudnih stvari u ovoj nesreći. Moramo da utvrdimo ko sat i po poslije ponoći na početku leta vozi kamion pun drva. Vidjećemo gdje su ta drva isječena, ko je naručio drva u junu,” navode u policiji.
MAFIJA HVALI ŠARIĆEV KOKAIN: Uporedo sa ovim događajem, Darko Šarić dobija zapaženo mjesto u medijima i povodom istrage u Sloveniji u okviru opsežne međunarodne akcije “Balkanski ratnik” protiv narko-mafije, na čijem je čelu bio Šarić. Policija je došla do čvrstih dokaza da je ovaj Pljevljak bio narkobos i u centru prebogate sjeverne Italije – Milanu!
Prema izvorima u Ljubljani, beogradske Večernje novosti pišu da je policija u saradnji sa Odjeljenjem za borbu protiv organizovanog kriminala Vrhovnog tužilaštva Slovenije, na 119 stranica podnijela krivičnu prijavu sa podacima o djelovanju grupe Darka Šarića u ovom dijelu Evrope. Odatle proizlazi da je Šarić odavno bio “kapo” za narkomanske poslove u Milanu i da je zajedno sa svojm saučesnicima bio u dobrim odnosima sa italijanskom mafijom.
Italijani smatraju da je Šarićev kokain najčistiji i najkvalitetniji na tržištu, zbog čega su bili njegovi česti kupci. Italijanskoj mafiji takođe se sviđalo i kako grupa sa Balkana pakuje kokain, a posebno kilogramski paketi u balonima.
Do imena Darka Šarića italijanska policija došla je tokom akcije Loptice, kad je uhapšen Dragan Gaćeša i kad je zapljenjeno 146 kilograma kokaina. Naime, krajem 2008. policiju Ljubljane kolege iz Milana obavijestile da su počeli akciju pod šifrom Loptica i da se pod istragom našla međunarodna kriminalna grupa u Italiji, a da su njeni članovi državljani nekadašnje SFRJ.
U izvještaju je navedeno da se na sjeveru Italije nalazi nekoliko lokacija gdje banda skladišti kokain, a prema informacijama policije narkotici stižu i u nekoliko italijanskih luka. Ipak, glavni centar kojim vlada grupa Darka Šarića je Milano. Dobar deo poslova u Italiji Šarić je organizovao preko ,,slovenačkog kraka” klana čijih je 17 članova prošle nedjelje našlo iza rešetaka, među kojima i ,,šef” Pljevljak Dragan Tošić.
Zadatak grupe bio je i da putuje u Južnu Ameriku, gdje su ugovarali i plaćali kokain, a potom ga prekookeanskim brodovima dopremali do Obale Slonovače, a zatim do luke Kopar. Tu je prepakivan i dalje distribuiran u Italiju i druge zemlje zapadne Evrope. Kokain se skladištio po stanovima na sjeveru Italije.
OPERACIJA ŠAH MAT: U stanu nedaleko od Pize 19. januara 2009. otkriveno je oko 230 kilograma kokaina. Tada su uhapšena trojica Šarićevih saradnika.
Nedelju dana kasnije u Milanu, Rimu i Riminiju izvršena je operacija Šah mat, koja je rezultirala hapšenjem 30 osoba, među kojima su bili Italijani, Srbi, Crnogorci, Albanci i jedan Kolumbijac. Italijanske vlasti tada su objavile da iza najnovije zaplijene stoji Darko Šarić, kao i to da se u Srbiji nalazi jedna od logističkih baza za dilovanje. Došlo se do podataka da su narkotici dopremljeni brodom iz Južne Amerike, a pronađeni su u jednoj vili u Toskani, sakriveni u dječje balone.
Blic tvrdi da će bliski saradnici Darka Šarića, za koje se pretpostavlja da su bili zaduženi za distribuciju kokaina u zemljama EU, uskoro biti uhapšeni u jednoj državi u zapadnoj Evropi. Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji podiglo je optužnicu protiv Darka Šarića (40) i još 19 osoba tereteći ih za krijumčarenje 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike oktobra prošle godine i za švercovanje 235 kilograma kokaina januara 2009. kroz Italiju.
Protiv članova Šarićeve grupe u Srbiji se vodi istraga i za pranje novca i njome je obuhvaćeno 12 osoba, od kojih se sedmoro nalazi u pritvoru.
Od optuženih u Srbiji za krijumčarenje kokaina osim Darka Šarića u bjekstvu su još Goran Soković, optužen kao jedan od organizatora, Boško Nedić, Nenad Novaković, Draško Vuković, Darko Tošić i Marko Pandrc.
NARKO KARTEL SPREMA PROTIVUDAR: Blic piše da je širenje akcije Balkanski ratnik i na zemlje EU poslije hapšenja u Sloveniji izazvalo dodatno uznemirenje među pripadnicima klana Šarića koji su još na slobodi. Jer, sada je očigledno da se istraga širi na pripadnike klana koji do sada nisu bili obuhvaćeni postupcima u Srbiji, Urugvaju, Argentini. Osim istrage za krijumčarenje kokaina u zapadnoevropskim zemljama vode se paralelno i finansijske istrage, što takođe pogađa pripadnike narko-klana, navode mediji. Oni prenose da je na nedavnom sastanku predstavnika službi bezbjednosti, održanom u Italiji, o akciji Balkanski ratnik uperenoj protiv klana Šarića, zaključeno da ova grupa sprema protivudar, jer joj se znatno sužava prostor i blokiraju finansijski izvori.
,,Zaključci su da će Šarić sa svojim saradnicima pokušati preko medija pokretanje kampanja kompromitovanja ljudi koji vode istragu. Drugo je politička destabilizacija i treće fizička likvidacija osoba koje učestvuju u akciji Balkanski ratnik”.
Na pomenutom sastanku predstavnika bezbjednosnih službi zaključeno je da za protivudar narko-kartel ima dosta gotovog novca koji potiče direktno sa ulice od prodaje droge. No, problem je što je novac uglavnom u apoenima od 10 i 20 eura, tako da je teško transportovati veće količine i njime manipulisati.
Stanaj i Cane povezani sa Šarićem?
Mileta Jerković je 9. februara priveden u policiju, ali je poslije saslušanja i „pokazane volje za saradnjom”, pušten, objavio je beogradski Press. Navodno su njegove informacije veoma značajne za istragu o pranju novca koja se vodi protiv Šarića.
,,Štrbac, Jerković i još nekoliko ljudi sumnjiče se da su kupovali zemlju za Šarića. Preko njih bi trebalo da bude povezan i Antun Stanaj, duvanski bos koji je već tri godine u zatvoru, a zatim i Stanko Subotić Cane, koji je takođe pod istragom zbog sumnje da je prao novac za Šariće.
Optužnica se očekuje do avgusta i sigurno je da je Jerković mnogima trn u oku, naveli su sagovornici Pressa bliski istrazi.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije
7 danana
14 Marta, 2025
Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti
Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.
Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.
Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.
Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…
Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.
Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.
Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.
Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.
Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje, javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.
Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.
Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.
Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.
Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.
Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.
Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu, istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.
Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti. Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.
Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.
Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.
Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti. Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.
U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije
7 danana
14 Marta, 2025
Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas
,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.
,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.
,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.
Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.
Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.
Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.
Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”
Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.
Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.
Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.
Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”
Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.
Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.
Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.
Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.
Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.
Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.
Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.
Isti aršini i literarne slobode nijesu važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.
Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.
Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Marta, 2025
Joanikije Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti
Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”, “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.
Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP). Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.
Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti) potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.
Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima. On je suštinski podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.
Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.
Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.
U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.
Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.
Igre prijestola se nastavljaju. Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 7 dana
Muke pod Lovćenom
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Privatno i javno
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Deportacije
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Mevlan – o snazi dobrote
Ferid Muhić
-
Izdvojeno / prije 3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison

Novi broj


Prijatan ostatak rana

CIN CG: AZILANTI U CRNOJ GORI: Rvanje sa MUP-om i predrasudama

STANKO ROGANOVIĆ: OTUĐIVANJE KULTURNIH DRAGOCJENOSTI IZ CRNE GORE (XV): Slike vandalizma
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi
-
SVIJET4 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
DRUŠTVO4 sedmice
JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila
-
INTERVJU3 sedmice
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
-
Izdvojeno4 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak
-
Izdvojeno3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini