Povežite se sa nama

MONITORING

Kamionom na Šarićevog partnera

Objavljeno prije

na

Kada na rastojanju od 600 kilometara za manje od 24 sata dvije osobe izgube život zato što mogu da budu dovedene u vezu sa odbjeglim narko bosom je li to razlog za sumnju kriminalističkih službi ili paranoju po medijima? Pokazaće naredni dani.U saobraćajnoj nesreći kod Feketića na sjeverozapadu Vojvodine, nešto poslije ponoći u nedjelju, stradala su trojica srpskih žandarma koji su bili u obezbjeđenju Mileta Jerkovića, poslovnog partnera kontroverznog pljevaljskog biznismena Darka Šarića. Nepunih 12 sati kasnije u Kotoru je teško ranjen Dragan Dudić Fric, blizak prijatelj Darka Šarića, za kojim su srpske vlasti raspisale potjernicu zbog optužbe za šverc preko 2,4 tone kokaina tokom 2009. U nedjelju uveče Dudić je preminuo u podgoričkom Kliničkom centru.

SUMNJIVA SAOBRAĆAJNA NESREĆA: Kamion kojim je upravljao Mihajlo Radošević (64) iz Tomislavaca pored Bačke Topole učestvovao je u udesu u kome je poginuo žandarm Zoran Šuković, a njegove kolege Ivan Mihajlović i Rajko Vulin teško su povrijeđene. Policajci su bili u jednom od tri vozila iz kolone u kojoj se sa svadbe vraćao svat Jerković, za koga štampa piše da je svjedok saradnik u slučaju odbjeglog Šarića.

U razgovoru za Večernje novosti Radošević je kazao da nije zaspao za volanom i da je bio priseban i sposoban za vožnju. Kazao je i da nije znao da je u koloni Mile Jerković, koga inače poznaje još od 1980-tih.

Interesantno je i da je Radošević u izjavi za Blic kazao kako je i on sa suprugom trebalo da bude na svadbi na kojoj je bio Jerković, pošto je ona priređena u njegovom komšiluku.

Srpski ministar policije Ivica Dačić rekao je u ponedjeljak da se još istražuju okolnosti pod kojima je poginuo žandarm Šuković: ,,Imajući u vidu neka ranija iskustva, želimo da damo jasan odgovor da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili možda ovaj slučaj ima elemenata krivičnog dela koji ima određenu namjenu.”

U Srbiji su 3. oktobra 1999. pripadnici Državne bezbjednosti kamionom punim pijeska pokušali da ubiju predsjednika Srpskog pokrata obnove Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali i tada su poginula četvorica funkcionera SPO. Za taj zločin su na po 40 godina robije osuđeni nekadašnji vođa Crvenih beretki Milorad Ulemek Legija i tadašnji šef Državne bezbjednosti Rade Marković.

Član „zemunskog klana” Dejan Milenković je 21. februara 2003. kamionom na autoputu kod beogradskog sportskog centra Arena pokušao da prepriječi put koloni premijera Zorana Đinđića. Đinđić je tri nedjelje kasnije ubijen na ulazu u vladu Srbije, a u procesu njegovim ubicama Milenković Bagzi je bio zaštićeni svjedok.

SVJEDOK ŠARIĆEVOG POSLOVANJA U VOJVODINI: Večernje novosti pišu da je Jerković dobio obezbijeđenje u februaru, kada je policiji prvi ispričao i predočio dokumentaciju o Šarićevom poslovanju u Vojvodini i kupovini preduzeća. Mediji su tada pisali da je Jerković za Šarića kupovao zemlju u Vojvodini.

Poslije informativnog razgovora u policiji 8. februara, Jerković je u početku, saznaju beogradski mediji, dobijao prijetnje, a bilo ih je i kasnije. Zato se u ,,konvoju” ispred i iza njegovog crnog džipa kretalo po jedno policijsko vozilo. Pod prismotrom šestorice žandarma je 24 sata. Jerković se „tretira kao ozbiljno ugroženo bezbjednosno lice”, naveo je izvor iz policije.

Jerković je, u nekoliko intervjua datih u to vrijeme, kazao da neće biti zaštićeni svjedok protiv Šarića, jer nema nikakve veze sa njim; da je od 2008. do kraja 2009. kod Šarića u Sremskoj Kamenici bio tri-četiri puta; da je smatrao pljevaljsku braću biznismenima i da im je nudio na prodaju neka svoja preduzeća, ali im cijena nije odgovarala…

Sada se beogradski mediji pitaju da li je Darko Šarić počeo da uklanja nezgodne svjedoke?

,,Ima dosta čudnih stvari u ovoj nesreći. Moramo da utvrdimo ko sat i po poslije ponoći na početku leta vozi kamion pun drva. Vidjećemo gdje su ta drva isječena, ko je naručio drva u junu,” navode u policiji.

MAFIJA HVALI ŠARIĆEV KOKAIN: Uporedo sa ovim događajem, Darko Šarić dobija zapaženo mjesto u medijima i povodom istrage u Sloveniji u okviru opsežne međunarodne akcije “Balkanski ratnik” protiv narko-mafije, na čijem je čelu bio Šarić. Policija je došla do čvrstih dokaza da je ovaj Pljevljak bio narkobos i u centru prebogate sjeverne Italije – Milanu!

Prema izvorima u Ljubljani, beogradske Večernje novosti pišu da je policija u saradnji sa Odjeljenjem za borbu protiv organizovanog kriminala Vrhovnog tužilaštva Slovenije, na 119 stranica podnijela krivičnu prijavu sa podacima o djelovanju grupe Darka Šarića u ovom dijelu Evrope. Odatle proizlazi da je Šarić odavno bio “kapo” za narkomanske poslove u Milanu i da je zajedno sa svojm saučesnicima bio u dobrim odnosima sa italijanskom mafijom.

Italijani smatraju da je Šarićev kokain najčistiji i najkvalitetniji na tržištu, zbog čega su bili njegovi česti kupci. Italijanskoj mafiji takođe se sviđalo i kako grupa sa Balkana pakuje kokain, a posebno kilogramski paketi u balonima.

Do imena Darka Šarića italijanska policija došla je tokom akcije Loptice, kad je uhapšen Dragan Gaćeša i kad je zapljenjeno 146 kilograma kokaina. Naime, krajem 2008. policiju Ljubljane kolege iz Milana obavijestile da su počeli akciju pod šifrom Loptica i da se pod istragom našla međunarodna kriminalna grupa u Italiji, a da su njeni članovi državljani nekadašnje SFRJ.

U izvještaju je navedeno da se na sjeveru Italije nalazi nekoliko lokacija gdje banda skladišti kokain, a prema informacijama policije narkotici stižu i u nekoliko italijanskih luka. Ipak, glavni centar kojim vlada grupa Darka Šarića je Milano. Dobar deo poslova u Italiji Šarić je organizovao preko ,,slovenačkog kraka” klana čijih je 17 članova prošle nedjelje našlo iza rešetaka, među kojima i ,,šef” Pljevljak Dragan Tošić.

Zadatak grupe bio je i da putuje u Južnu Ameriku, gdje su ugovarali i plaćali kokain, a potom ga prekookeanskim brodovima dopremali do Obale Slonovače, a zatim do luke Kopar. Tu je prepakivan i dalje distribuiran u Italiju i druge zemlje zapadne Evrope. Kokain se skladištio po stanovima na sjeveru Italije.

OPERACIJA ŠAH MAT: U stanu nedaleko od Pize 19. januara 2009. otkriveno je oko 230 kilograma kokaina. Tada su uhapšena trojica Šarićevih saradnika.

Nedelju dana kasnije u Milanu, Rimu i Riminiju izvršena je operacija Šah mat, koja je rezultirala hapšenjem 30 osoba, među kojima su bili Italijani, Srbi, Crnogorci, Albanci i jedan Kolumbijac. Italijanske vlasti tada su objavile da iza najnovije zaplijene stoji Darko Šarić, kao i to da se u Srbiji nalazi jedna od logističkih baza za dilovanje. Došlo se do podataka da su narkotici dopremljeni brodom iz Južne Amerike, a pronađeni su u jednoj vili u Toskani, sakriveni u dječje balone.

Blic tvrdi da će bliski saradnici Darka Šarića, za koje se pretpostavlja da su bili zaduženi za distribuciju kokaina u zemljama EU, uskoro biti uhapšeni u jednoj državi u zapadnoj Evropi. Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji podiglo je optužnicu protiv Darka Šarića (40) i još 19 osoba tereteći ih za krijumčarenje 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike oktobra prošle godine i za švercovanje 235 kilograma kokaina januara 2009. kroz Italiju.

Protiv članova Šarićeve grupe u Srbiji se vodi istraga i za pranje novca i njome je obuhvaćeno 12 osoba, od kojih se sedmoro nalazi u pritvoru.

Od optuženih u Srbiji za krijumčarenje kokaina osim Darka Šarića u bjekstvu su još Goran Soković, optužen kao jedan od organizatora, Boško Nedić, Nenad Novaković, Draško Vuković, Darko Tošić i Marko Pandrc.

 

NARKO KARTEL SPREMA PROTIVUDAR: Blic piše da je širenje akcije Balkanski ratnik i na zemlje EU poslije hapšenja u Sloveniji izazvalo dodatno uznemirenje među pripadnicima klana Šarića koji su još na slobodi. Jer, sada je očigledno da se istraga širi na pripadnike klana koji do sada nisu bili obuhvaćeni postupcima u Srbiji, Urugvaju, Argentini. Osim istrage za krijumčarenje kokaina u zapadnoevropskim zemljama vode se paralelno i finansijske istrage, što takođe pogađa pripadnike narko-klana, navode mediji. Oni prenose da je na nedavnom sastanku predstavnika službi bezbjednosti, održanom u Italiji, o akciji Balkanski ratnik uperenoj protiv klana Šarića, zaključeno da ova grupa sprema protivudar, jer joj se znatno sužava prostor i blokiraju finansijski izvori.

,,Zaključci su da će Šarić sa svojim saradnicima pokušati preko medija pokretanje kampanja kompromitovanja ljudi koji vode istragu. Drugo je politička destabilizacija i treće fizička likvidacija osoba koje učestvuju u akciji Balkanski ratnik”.

Na pomenutom sastanku predstavnika bezbjednosnih službi zaključeno je da za protivudar narko-kartel ima dosta gotovog novca koji potiče direktno sa ulice od prodaje droge. No, problem je što je novac uglavnom u apoenima od 10 i 20 eura, tako da je teško transportovati veće količine i njime manipulisati.

 

Stanaj i Cane povezani sa Šarićem?

 

Mileta Jerković je 9. februara priveden u policiju, ali je poslije saslušanja i „pokazane volje za saradnjom”, pušten, objavio je beogradski Press. Navodno su njegove informacije veoma značajne za istragu o pranju novca koja se vodi protiv Šarića.

,,Štrbac, Jerković i još nekoliko ljudi sumnjiče se da su kupovali zemlju za Šarića. Preko njih bi trebalo da bude povezan i Antun Stanaj, duvanski bos koji je već tri godine u zatvoru, a zatim i Stanko Subotić Cane, koji je takođe pod istragom zbog sumnje da je prao novac za Šariće.

Optužnica se očekuje do avgusta i sigurno je da je Jerković mnogima trn u oku, naveli su sagovornici Pressa bliski istrazi.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo