Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Podizanje „demokratskih“ zidova

Objavljeno prije

8 godina

na

Zarko-Puhovski-Milanovic-je

MONITOR: U svom autorskom tekstu ,,Seoba naroda ili najezda prognanika” pisali ste o humanitarnoj krizi, odnosno talasu izbjeglica iz Sirije koji traže spas u Evropi. Čega smo upravo svjedoci – seobe naroda, najezde prognanika, novih podjela na varvare i one druge?
PUHOVSKI: Svjedoci smo uobičajeno različitih interpretacija koje prate važna društvena zbivanja. Uz to, sadašnja najezda prognanika (a to mi je čini najmanje pogrešnom kvalifikacijom) ne izaziva tek socijalne, sigurnosne i političke probleme – koje je moguće racionalno pojmiti – nego mobilizira i neke duboke slojeve kolektivno nesvjesnoga. Na tom se planu obnavljaju i obrasci o barbarima, inovjercima i drugim ugrozama kršćanske Evrope (koji su neporeciva sastavina njezina identiteta). Kao i obično, socijalni aspekti ostaju negdje u pozadini.

MONITOR: Po vama ovaj izbjeglički talas nije demografska opasnost po ,,šizofrenu Evropu”, već prava opasnost leži u njenom ,,povratku na tradicionalističke nacionalističke i vjerske predrasude”.
PUHOVSKI: Brojke jasno pokazuju da nema realne opasnosti po „etničku čistoću” evropskih naroda, koji su se, uostalom, i razvili na razvalinama Rima uništenoga najezdom Vandala (koji su razmjerno brzo postali „vandalima”). Rečene pak predrasude – koje su dosta dugo bili zapretane – dobile su „nadiranjem stranaca na naš kontinent” dobar povod za uskrsnuće.

No, kako se je pokazalo, predrasudama se ne može zapovijedati; one ne mogu biti pozvane samo u boj protiv „opasnosti s istoka” – u nekoliko koraka promeću se u svježe podgrijane unutarevropske nacionalističke razmirice, pa se, možda, barem djelomice obnovljaju i granice tamo gdje su smatrane „zauvijek” dokinutima. Na razini paradigme, pad je jednoga (naime Berlinskoga) zida očito omogućio zdušno podizanje mnogih novih („demokratskih”).

MONITOR: Ne reaguju sve evropske države jednako na krizu?
PUHOVSKI: Zbog različitih razloga tri se države koje su izazvale (razmjerno) nedavne ratove (i izgubile ih) – Njemačka, Italija i Srbija – trenutno najbolje drže. Vidjet ćemo koliko će to trajati hoće li i njihovi (nedvojbeno postojeći) nacionalistički radikalizmi poremetiti vladajuću politiku. I, što je bitno, hoće li s druge strane oni kojima je do solidarnosti uspjeti nešto promijeniti u Velikoj Britaniji, Francuskoj, možda čak i u Madžarskoj.

MONITOR: Izbjeglička kriza je otvorila opet i pitanja svjetskih sila, njihove uloge i moći.
PUHOVSKI: Živjeli smo dulje od desetljeća u svijetu koji je, uglavnom, bio pod kontrolom jedne jedine (i to demokratske) supersile. Sada smo se opet suočili sa perverznim pluralizmom velesila. Njihova duga sjenka upućuje na odgovornost za samo izbijanje sadašnje krize – riječ je ponajprije o SAD i EU. Ubacili su se u prvotno spontane demokratizacijske procese na tzv. Bliskome Istoku s jasnim geopolitičkim nakanama, ali su pritom (neodgovorno) igrali šah (s brojnim ljudskim žrtvama) imajući tek jedan potez u glavi. I udarile su ih posljedice vlastita ponašanja poput slona u staklani (EU – i neke njezine predstraže – naravno mnogo ozbiljnije nego SAD).

MONITOR: SAD i Rusija, Zapad i Istok, šta se tu dešava?
PUHOVSKI: Svjedočimo, na žalost, ustrajnome podgrijavanju hladnoga rata. S time, da ovoga puta nema svjetonazorske razlike (svi su sada za kapitalizam, a protiv komunizma), pa je geostrategijska potka ostala posve ogoljena. Propaganda je na obje strane još uvijek pripravna preuzimati stare obrasce (jer novi nisu formulirani), ali bitno je da se svijet opet dijeli politički i vojno. Uz to, sadašnja inačica hladnoga rata nekako funkcionira bez (nekada nebitnih, ali ipak važnih) neutralnih i nesvrstanih država. A sve to znači da se „svijet” – opet jednom – odnosi na Istok i Zapad, ali ne i na ostale dijelove – Jug prije svega.

MONITOR: A Balkan, kuda mi idemo?
PUHOVSKI: Balkan, naravno, ne ide nikamo – on „samo” politički implodira, smanjuje se. Napustile su ga Rumunjska i Bugarska (koje pripadaju njegovoj zemljopisnoj jezgri), ali i Slovenija i Hrvatska (koje, uglavnom, zahvaćaju njegove rubove). A i svi ostali bi izgleda rado napustili „regiju”, iako istovremeno u njoj i dalje žive, reciklirajući njezine (raznolike) vrijednosti, pa makar i na više-manje postmoderan način (koji, očito, ne mijenja bit). Npr. španjolski košarkaš crnogorskoga podrijetla uništava srpsku zastavu nakon što je njegov tim na Evropskome prvenstvu izgubio od Italije (kao da suvremeni barbarogenije opet leti aeroplanom bez motora). Riječju, lakše je izići s Balkana (u simboličkome smislu), no izbaciti balkanske navade iz sebe.

MONITOR: Živimo li još u bivšoj SFRJ ,,devedesete” – nacionalizam divlja, zastave, grbovi, elite gotovo iste?
PUHOVSKI: Meni se čini da se je nevjerojatno mnogo toga promijenilo; ispred i iznad svega – nema više postjugoslavenskoga klanja. Znaci i ostalo su tek podsjećanja na nedavno (i ranija) „junačka” ubijanja (što je značajka više-manje svih nacionalnih mitova).

Nacionalizmi se mukotrpno osuvremenjuju, ali im, stalno iznova, kosturi ispadaju iz (novodržavnih) ormara. Indikativno je da je danas posebice primitivan slovenski nacionalizam, koji je prije tridesetak godina bio najciviliziraniji u Jugoslaviji, hrvatski se re-primitivizira nakon ulaska države u EU; ostali su pod budnim pogledom Velikoga brata iz Novoga Beograda (naime: Bruxellesa), pa se nastoje (privremeno i uglavnom neuspješno) civilizirati.

MONTOR: Čini se da je desnica jača svuda, ne samo ovdje.
PUHOVSKI: Desnica jača zbog toga što ljevica nije imala odgovora na privrednu krizu, a posebice na to da je kriza iskorištena kao opravdanje za demontiranje države blagostanja, dakle za zaoštravanje jaza između bogatih i siromašnih. Desnica jača i zato što ljevica i dalje stvaralački fantazira – vidi npr. neposrednu demokraciju u nasilnim egipatskim prosvjedima, a novu socijalističku epohu u Ciprasovu vrludanju. Angela Merkel je danas – umjesto ljevice – na braniku solidarnosti s prognanicima (koji bi, eto, baš u Njemačku).

Ipak, desnica perspektivno ne stoji naročito, jer se tek floskulama o „ostacima socijalističkoga mentaliteta” pokušava obraniti od odgovornosti za činjenicu da sadašnji svijet u bitnome predstavlja realizacija njezinih nastojanja – a malo ih je koji bi takvim svijetom mogli biti iole zadovoljni…

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo