Povežite se sa nama

INTERVJU

ASIM MUJKIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Nova ofanziva nacionalističkih politika

Objavljeno prije

na

MONITOR: Petog aprila navršilo se 26 godina od kada je počela agresija na kosmopolitsko Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Kako sa današnje distance gledate na te događaje?
MUJKIĆ: Rat u bivšoj Jugoslaviji bio je sastavni dio kontinentalnog procesa ideološkog i političkog ujednačavanja koji je podrazumijevao renacionaliziranje bivših socijalističkih država s jedne, i uvođenje kapitalističkih proizvodnih odnosa, s druge strane. Vođeni idejom nacije države subjekti nacionalizacije bili su uglavnom i subjekti rekapitalizacije koji su kao nova vladajuća klasa zaposjeli državne institucije i resurse mirnim ili nešto više nasilnim putem. U zemljama gdje je postojala homogenost domaćinskog etničkog naroda sa zanemarivim manjinama ta tranzicija tekla je manje-više neproblematično, dok je tamo gdje je položaj domaćinskog naroda bio manje izvjestan tranzicija tekla uz određeno nacionalističko nasilje. Recept nacionalne revolucije je podrazumijevao zaposijedanje zamišljenih teritorija koje su proglašavane dijelom veće nacionalne države uz pomoć snaga jugoslavenske ili kasnije republičkih vojski, nasilno etničko razlučenje od zastrašivanja, etničkog čišćenja pa do genocida, a potom preimenovanje gradova, toponima, ulica trgova i temeljna ideološka hegemonija u obrazovanju, medijima i ostalim institucijama.

MONITOR: Kako biste opisali političku situaciju u BiH?
MUJKIĆ: Zbog intervencije međunarodne zajednice procesi takozvanog konačnog rješenja nacionalnog pitanja bili su nasilno prekinuti. Oružana borba preselila se u domen političke borbe koja je podrazumijevala grčevito očuvanje silom ostvarenih pozicija ne samo kada su u pitanju teritorije, već i institucije. Osobito se grčevita borba vodila za očuvanje neupitne vladavine mlade klase nositelja nacionalne svijesti, državotvorne klase, koji su tokom ratnih zbivanja društvenu imovinu pretvorili u državnu, dakle svoju da bi je potom privatizirali. Kriza legitimiteta predstavničkih demokratija u Europi, koja se iskazuje kao desničarski populizam, buđenje šovinizama i ksenofobije pogoduje održavanju nacionalističkih režima. Ukratko, političku situaciju u BiH karakterizira nova ofanziva nacionalističkih politika s ciljem konačnog rješenja nacionalnog pitanja. To ne mora nužno biti stvaranje velike Srbije ili Hrvatske, ali svakako što je moguće veći stupanj nacionalne državnosti unutar granica BiH prije ulaska u EU.

MONITOR: Važi li ocjena da je u BiH sve manje demokratije, a sve više partija, korupcije i autokratije?
MUJKIĆ: Partijsko organiziranje u etnopolitičkom sistemu u kojemu je nemoguće imati nedvojbenog izbornog pobjednika, može biti vrlo unosan poslovni potez. Dovoljno je biti izabran u neki od dvanaest parlamenata, pa da imate primanja daleko iznad prosječnih. Pri tome ćete moći da odlučujete o distribuciji javnih resursa, da zaposlite rodbinu i prijatelje. Dobar dio glasačke mašine u BiH predstavljaju interesno-premrežene grupe kojima je u interesu održavanje postojećeg stanja.

MONITOR: Prema bh medijima turkofilija je premrežila bošnjački mentalni prostor?
MUJKIĆ: Turkofilija, uostalom kao i rusofilija, izgleda mi kao nova faza u procesu etničke mobilizacije čiji nivo moraju da drže nacionalističke elite u BiH da bi opstale na vlasti. Priče o egzistencijalnoj ugroženosti naroda postaju sve neuvjerljivije kako kolone njihovih sunarodnika napuštaju svoje etničke prostore u potrazi za poslom na zapadu, pa je potrebno tu priču zaoštriti, dati joj širi kontekst. Što se bošnjačke turkofilije, koju promoviraju dijelovi političke elite iz ponajprije ličnih interesa, žalosno je kada se na kraju uklopite u nacionalistički imaginarij neprijatelja. Izgleda da je potpuno identitetsko raskorijenjenje iz Bosne vrhunac nacionalizma u BiH na svim stranama.

MONITOR: Milorad Dodik je najavio da će zabraniti izučavanje u školama napada na Sarajevo i o genocidu u Srebrenici?
MUJKIĆ: Nacionalistički mit je uvijek mit o bezgrešnosti, o bezgrešnom začeću republike ili države. Nedopustiva je sa stajališta nacionalizma samokritika, a pogotovo priznanje o počinjenim zločincima, jer mi smo oduvijek žrtve, pa kako ćemo biti krvnici. To nije problem samo Dodika već, u manjoj ili većoj mjeri, svih nacionalističkih garnitura u regionu, pa i cijelih zemalja. Pogledajmo Srbiju koja i danas živi u ideološki projiciranom i održavanom blaženom neznanju o monstruoznim zločinima koji su počinjeni pod idejom da svi Srbi žive u jednoj državi.

MONITOR: Kako vidite budućnost BiH?
MUJKIĆ: BiH kao i većina malih država je kroz svoju povijest najbolje funkcionirala kao dio većih cjelina, što danas znači kao dio EU i NATO-a. Oklijevanje s europske strane da poduzme odlučnije korake u integriranju cijelog regiona nekim nacionalističkim snagama daje prostora da nastave borbu za konačno rješenje nacionalnog pitanja. Može se primijetiti da parcijalni prijem zemalja bivše Jugoslavije u EU jača nacionalizme.

MONITOR: Kako BiH može da postane moderna država?
MUJKIĆ: Samo beskompromisnom borbom protiv nacionalizma. Nacionalističke elite posjeduju sredstva prisile i cijelu mrežu ideoloških aparata na čelu s medijima koji diktiraju teme i ton javnih rasprava u našim zemljama koje se mogu nazvati doziranim ograničenim neprijateljstvom. Njime se ogroman dio stanovništva drži u pokornosti, pod kontrolom, u stanju stalne mobilizacije i što je najvažnije u stanju međusobne podijeljenosti i suprotstavljenosti. Stvari bi se značajno izmijenile kada bi se pojavila politička snaga u zemlji ali i regionu, jer je, naš nacionalizam prekogranični, regionalan, koja bi znala kako da artikulira zajednički interes klase razvlaštenih i potlačenih. Ispod tog povlaštenog vokabulara sukoba cijeli je niz interakcija u kojima učestvuju građani koje se smišljeno drže ispod radara. Tu je trgovina, poslovanje, razni vidovi kulturne, naučne, umjetničke komunikacije i saradnje, prijateljstva, na kraju krajeva zajednički jezik, ukratko potrebna je politika koja će se zasnivati na onom što nam je zajedničko, jer politika koja insistira na razlikama nakon četvrt vijeka vladavine nije nikome osim vladajućoj klasi donijela ništa dobro.

MONITOR: Da li se ovdje ljudi mogu mobilizirati oko toga?
MUJKIĆ: Naravno. Ljudi svakodnevno prelaze zadate etničke granice. Sjetimo se protesta nakon što su počele umirati novorođene bebe, jer etnonacionalisti nisu htjeli da riješe pitanje matičnog broja. Tada smo imali zajedničke proteste širom Bosne. Autobusi demonstranata iz Banja Luke došli su u Sarajevo. Ili poplava kada su na zaprepaštenje etnonacionalističkih elita ljudi različitih nacionalnosti pohrlili jedni drugima u pomoć. Svi ti i slični događaji otkrivaju potencijal za promjenu. Treba znati uvezati tu cijelu proizvodnju društvenosti, novih mreža solidarnosti, artikulirati je i pretvoriti u političku kontrasilu koja će se znati suprotstaviti ovoj neljudskoj tiraniji nacionalizma koja je uvezana jedinstvenim interesima.

MONITOR: Politički odnosi između Hrvatske i Srbije, između BiH i Hrvatske daleko su od dobrosusjedskih, šire se radikalni nacionalizmi, jačaju desnica, ustaštvo, četništvo… Mogu li se iz takve situacije izroditi novi sukobi?
MUJKIĆ: Region je u procesu transformacije koja podrazumijeva uspostavu čistih jednonacionalnih država koje će biti instrument hegemonije vladajuće klase koja će se kao periferni kapitalistički režim tako uklopiti u globalne tokove kapitala. Onog momenta kada se klasna vladavina jasno ustanovi kao vrhovni eksproprijator i operator resursima nasuprot ostatka društva zavladat će pravna država na temeljima liberalne demokratije. U jezgri svakog nacionalizma nalazi se njegova radikalna manifestacija i zato ne postoji dobroćudni nacionalizam. Teško je govoriti o novim ratovima, ali će se tenzije održavati i po potrebi pojačavati.

MONITOR: Prije nekoliko dana je, nakon 26 godina, otvorena Trebevićka žičara, simbol Sarajeva, koja je bila uništena tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. Kakav je to znak?
MUJKIĆ: Obnova žičare i Gradske vijećnice sve su to mali, ali izuzetno značajni koraci duhovne reintegracije Sarajeva. Sarajevski duh otvorenosti i susretanja različitosti više nikada neće biti onaj stari, pogotovo ne danas kada je riječ multikulturalizam ružna riječ u Europi, ali se nadam da će nove okolnosti, susretanja, nove forme komuniciranja i saradnje ponovno isplesti tananu mrežu kosmopolitskog kulturog identiteta po kojoj je Sarajevo bilo prepoznatljivo a što se prvo našlo na udaru nacionalističkih falangi.

Manifestacija nacionalizma

MONITOR: Dragan Čović organizovao je prije nekolika dana mostarski privredni sajam bez ostale dvojice članova Predsjedništva BiH, govor je održao Aleksandar Vučić, a sajam je otvoren 10. aprila, na dan kada se obilježava osnivanje nacističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske. Vaš komentar?
MUJKIĆ: Deseti april je jedan od onih bolnih historijskih datuma koje bi trebalo izbjegavati, a pogotovo bi taj datum trebao izbjegavati član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda da bi se izbjegle bilo kakve neželjene konotacije. Ali suština etnopolitike je upravo da se takve konotacije ne izbjegnu, već da se naprotiv baštine, baš onako kako se baštini i ustaško ime Herceg-Bosne za BiH. S druge strane, Izetbegović po ko zna koji put demonstrira nedoraslost za državnika. On se nešto kao ljuti, jer nije na prigodan način pozvan i dopušta svojim neodlaskom da se u zemlji čijeg je predsjedništva trenutno on predsjednik da se državnici s Balkana sastaju i razgovaraju bez njegovog prisustva. Vi kao odgovoran političar morate biti tamo, a privatno možete se ljutiti koliko hoćete. Dakle, ukratko, još jedna manifestacija nacionalizma s ciljem raspirivanja teza o ugroženosti i mobilizaciji biračkog tijela.

Razgovor Izetbegović – Vučić

MONITOR: Bakir Izetbegović je razgovarao telefonom sa Aleksandrom Vučićem, prije njegove posjete Mostaru i Trebinju. Kako ocjenjujete te kontakte?
MUJKIĆ: Sasvim je irelevantno što oni pričaju, jer je u njihovom opisu posla kao zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa da se ne slože ni oko čega i da pri tome okrive onoga drugog. Na Balkanu zamisliti nacionalistu sklonog kompromisu i saradnji, to je kao zamišljati drveni šporet. Voditi nacionalističku politiku nalikuje životu ajkule. Nikad ne smijete stati. Mobilizacija i vanredno stanje moraju biti trajni. Čim zastanete pojavit će se neko s radikalnijim rječnikom koji će preuzeti nacionalističko kormilo. Sjetimo se samo kako je pseudosocijaldemokrat Dodik 2006. preoteo primat zaštitnika vitalnog nacionalnog interesa od SDS-a.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo