Povežite se sa nama

INTERVJU

ASIM MUJKIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Nova ofanziva nacionalističkih politika

Objavljeno prije

na

MONITOR: Petog aprila navršilo se 26 godina od kada je počela agresija na kosmopolitsko Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Kako sa današnje distance gledate na te događaje?
MUJKIĆ: Rat u bivšoj Jugoslaviji bio je sastavni dio kontinentalnog procesa ideološkog i političkog ujednačavanja koji je podrazumijevao renacionaliziranje bivših socijalističkih država s jedne, i uvođenje kapitalističkih proizvodnih odnosa, s druge strane. Vođeni idejom nacije države subjekti nacionalizacije bili su uglavnom i subjekti rekapitalizacije koji su kao nova vladajuća klasa zaposjeli državne institucije i resurse mirnim ili nešto više nasilnim putem. U zemljama gdje je postojala homogenost domaćinskog etničkog naroda sa zanemarivim manjinama ta tranzicija tekla je manje-više neproblematično, dok je tamo gdje je položaj domaćinskog naroda bio manje izvjestan tranzicija tekla uz određeno nacionalističko nasilje. Recept nacionalne revolucije je podrazumijevao zaposijedanje zamišljenih teritorija koje su proglašavane dijelom veće nacionalne države uz pomoć snaga jugoslavenske ili kasnije republičkih vojski, nasilno etničko razlučenje od zastrašivanja, etničkog čišćenja pa do genocida, a potom preimenovanje gradova, toponima, ulica trgova i temeljna ideološka hegemonija u obrazovanju, medijima i ostalim institucijama.

MONITOR: Kako biste opisali političku situaciju u BiH?
MUJKIĆ: Zbog intervencije međunarodne zajednice procesi takozvanog konačnog rješenja nacionalnog pitanja bili su nasilno prekinuti. Oružana borba preselila se u domen političke borbe koja je podrazumijevala grčevito očuvanje silom ostvarenih pozicija ne samo kada su u pitanju teritorije, već i institucije. Osobito se grčevita borba vodila za očuvanje neupitne vladavine mlade klase nositelja nacionalne svijesti, državotvorne klase, koji su tokom ratnih zbivanja društvenu imovinu pretvorili u državnu, dakle svoju da bi je potom privatizirali. Kriza legitimiteta predstavničkih demokratija u Europi, koja se iskazuje kao desničarski populizam, buđenje šovinizama i ksenofobije pogoduje održavanju nacionalističkih režima. Ukratko, političku situaciju u BiH karakterizira nova ofanziva nacionalističkih politika s ciljem konačnog rješenja nacionalnog pitanja. To ne mora nužno biti stvaranje velike Srbije ili Hrvatske, ali svakako što je moguće veći stupanj nacionalne državnosti unutar granica BiH prije ulaska u EU.

MONITOR: Važi li ocjena da je u BiH sve manje demokratije, a sve više partija, korupcije i autokratije?
MUJKIĆ: Partijsko organiziranje u etnopolitičkom sistemu u kojemu je nemoguće imati nedvojbenog izbornog pobjednika, može biti vrlo unosan poslovni potez. Dovoljno je biti izabran u neki od dvanaest parlamenata, pa da imate primanja daleko iznad prosječnih. Pri tome ćete moći da odlučujete o distribuciji javnih resursa, da zaposlite rodbinu i prijatelje. Dobar dio glasačke mašine u BiH predstavljaju interesno-premrežene grupe kojima je u interesu održavanje postojećeg stanja.

MONITOR: Prema bh medijima turkofilija je premrežila bošnjački mentalni prostor?
MUJKIĆ: Turkofilija, uostalom kao i rusofilija, izgleda mi kao nova faza u procesu etničke mobilizacije čiji nivo moraju da drže nacionalističke elite u BiH da bi opstale na vlasti. Priče o egzistencijalnoj ugroženosti naroda postaju sve neuvjerljivije kako kolone njihovih sunarodnika napuštaju svoje etničke prostore u potrazi za poslom na zapadu, pa je potrebno tu priču zaoštriti, dati joj širi kontekst. Što se bošnjačke turkofilije, koju promoviraju dijelovi političke elite iz ponajprije ličnih interesa, žalosno je kada se na kraju uklopite u nacionalistički imaginarij neprijatelja. Izgleda da je potpuno identitetsko raskorijenjenje iz Bosne vrhunac nacionalizma u BiH na svim stranama.

MONITOR: Milorad Dodik je najavio da će zabraniti izučavanje u školama napada na Sarajevo i o genocidu u Srebrenici?
MUJKIĆ: Nacionalistički mit je uvijek mit o bezgrešnosti, o bezgrešnom začeću republike ili države. Nedopustiva je sa stajališta nacionalizma samokritika, a pogotovo priznanje o počinjenim zločincima, jer mi smo oduvijek žrtve, pa kako ćemo biti krvnici. To nije problem samo Dodika već, u manjoj ili većoj mjeri, svih nacionalističkih garnitura u regionu, pa i cijelih zemalja. Pogledajmo Srbiju koja i danas živi u ideološki projiciranom i održavanom blaženom neznanju o monstruoznim zločinima koji su počinjeni pod idejom da svi Srbi žive u jednoj državi.

MONITOR: Kako vidite budućnost BiH?
MUJKIĆ: BiH kao i većina malih država je kroz svoju povijest najbolje funkcionirala kao dio većih cjelina, što danas znači kao dio EU i NATO-a. Oklijevanje s europske strane da poduzme odlučnije korake u integriranju cijelog regiona nekim nacionalističkim snagama daje prostora da nastave borbu za konačno rješenje nacionalnog pitanja. Može se primijetiti da parcijalni prijem zemalja bivše Jugoslavije u EU jača nacionalizme.

MONITOR: Kako BiH može da postane moderna država?
MUJKIĆ: Samo beskompromisnom borbom protiv nacionalizma. Nacionalističke elite posjeduju sredstva prisile i cijelu mrežu ideoloških aparata na čelu s medijima koji diktiraju teme i ton javnih rasprava u našim zemljama koje se mogu nazvati doziranim ograničenim neprijateljstvom. Njime se ogroman dio stanovništva drži u pokornosti, pod kontrolom, u stanju stalne mobilizacije i što je najvažnije u stanju međusobne podijeljenosti i suprotstavljenosti. Stvari bi se značajno izmijenile kada bi se pojavila politička snaga u zemlji ali i regionu, jer je, naš nacionalizam prekogranični, regionalan, koja bi znala kako da artikulira zajednički interes klase razvlaštenih i potlačenih. Ispod tog povlaštenog vokabulara sukoba cijeli je niz interakcija u kojima učestvuju građani koje se smišljeno drže ispod radara. Tu je trgovina, poslovanje, razni vidovi kulturne, naučne, umjetničke komunikacije i saradnje, prijateljstva, na kraju krajeva zajednički jezik, ukratko potrebna je politika koja će se zasnivati na onom što nam je zajedničko, jer politika koja insistira na razlikama nakon četvrt vijeka vladavine nije nikome osim vladajućoj klasi donijela ništa dobro.

MONITOR: Da li se ovdje ljudi mogu mobilizirati oko toga?
MUJKIĆ: Naravno. Ljudi svakodnevno prelaze zadate etničke granice. Sjetimo se protesta nakon što su počele umirati novorođene bebe, jer etnonacionalisti nisu htjeli da riješe pitanje matičnog broja. Tada smo imali zajedničke proteste širom Bosne. Autobusi demonstranata iz Banja Luke došli su u Sarajevo. Ili poplava kada su na zaprepaštenje etnonacionalističkih elita ljudi različitih nacionalnosti pohrlili jedni drugima u pomoć. Svi ti i slični događaji otkrivaju potencijal za promjenu. Treba znati uvezati tu cijelu proizvodnju društvenosti, novih mreža solidarnosti, artikulirati je i pretvoriti u političku kontrasilu koja će se znati suprotstaviti ovoj neljudskoj tiraniji nacionalizma koja je uvezana jedinstvenim interesima.

MONITOR: Politički odnosi između Hrvatske i Srbije, između BiH i Hrvatske daleko su od dobrosusjedskih, šire se radikalni nacionalizmi, jačaju desnica, ustaštvo, četništvo… Mogu li se iz takve situacije izroditi novi sukobi?
MUJKIĆ: Region je u procesu transformacije koja podrazumijeva uspostavu čistih jednonacionalnih država koje će biti instrument hegemonije vladajuće klase koja će se kao periferni kapitalistički režim tako uklopiti u globalne tokove kapitala. Onog momenta kada se klasna vladavina jasno ustanovi kao vrhovni eksproprijator i operator resursima nasuprot ostatka društva zavladat će pravna država na temeljima liberalne demokratije. U jezgri svakog nacionalizma nalazi se njegova radikalna manifestacija i zato ne postoji dobroćudni nacionalizam. Teško je govoriti o novim ratovima, ali će se tenzije održavati i po potrebi pojačavati.

MONITOR: Prije nekoliko dana je, nakon 26 godina, otvorena Trebevićka žičara, simbol Sarajeva, koja je bila uništena tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. Kakav je to znak?
MUJKIĆ: Obnova žičare i Gradske vijećnice sve su to mali, ali izuzetno značajni koraci duhovne reintegracije Sarajeva. Sarajevski duh otvorenosti i susretanja različitosti više nikada neće biti onaj stari, pogotovo ne danas kada je riječ multikulturalizam ružna riječ u Europi, ali se nadam da će nove okolnosti, susretanja, nove forme komuniciranja i saradnje ponovno isplesti tananu mrežu kosmopolitskog kulturog identiteta po kojoj je Sarajevo bilo prepoznatljivo a što se prvo našlo na udaru nacionalističkih falangi.

Manifestacija nacionalizma

MONITOR: Dragan Čović organizovao je prije nekolika dana mostarski privredni sajam bez ostale dvojice članova Predsjedništva BiH, govor je održao Aleksandar Vučić, a sajam je otvoren 10. aprila, na dan kada se obilježava osnivanje nacističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske. Vaš komentar?
MUJKIĆ: Deseti april je jedan od onih bolnih historijskih datuma koje bi trebalo izbjegavati, a pogotovo bi taj datum trebao izbjegavati član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda da bi se izbjegle bilo kakve neželjene konotacije. Ali suština etnopolitike je upravo da se takve konotacije ne izbjegnu, već da se naprotiv baštine, baš onako kako se baštini i ustaško ime Herceg-Bosne za BiH. S druge strane, Izetbegović po ko zna koji put demonstrira nedoraslost za državnika. On se nešto kao ljuti, jer nije na prigodan način pozvan i dopušta svojim neodlaskom da se u zemlji čijeg je predsjedništva trenutno on predsjednik da se državnici s Balkana sastaju i razgovaraju bez njegovog prisustva. Vi kao odgovoran političar morate biti tamo, a privatno možete se ljutiti koliko hoćete. Dakle, ukratko, još jedna manifestacija nacionalizma s ciljem raspirivanja teza o ugroženosti i mobilizaciji biračkog tijela.

Razgovor Izetbegović – Vučić

MONITOR: Bakir Izetbegović je razgovarao telefonom sa Aleksandrom Vučićem, prije njegove posjete Mostaru i Trebinju. Kako ocjenjujete te kontakte?
MUJKIĆ: Sasvim je irelevantno što oni pričaju, jer je u njihovom opisu posla kao zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa da se ne slože ni oko čega i da pri tome okrive onoga drugog. Na Balkanu zamisliti nacionalistu sklonog kompromisu i saradnji, to je kao zamišljati drveni šporet. Voditi nacionalističku politiku nalikuje životu ajkule. Nikad ne smijete stati. Mobilizacija i vanredno stanje moraju biti trajni. Čim zastanete pojavit će se neko s radikalnijim rječnikom koji će preuzeti nacionalističko kormilo. Sjetimo se samo kako je pseudosocijaldemokrat Dodik 2006. preoteo primat zaštitnika vitalnog nacionalnog interesa od SDS-a.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo