MONITOR: Petog aprila navršilo se 26 godina od kada je počela agresija na kosmopolitsko Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Kako sa današnje distance gledate na te događaje?
MUJKIĆ: Rat u bivšoj Jugoslaviji bio je sastavni dio kontinentalnog procesa ideološkog i političkog ujednačavanja koji je podrazumijevao renacionaliziranje bivših socijalističkih država s jedne, i uvođenje kapitalističkih proizvodnih odnosa, s druge strane. Vođeni idejom nacije države subjekti nacionalizacije bili su uglavnom i subjekti rekapitalizacije koji su kao nova vladajuća klasa zaposjeli državne institucije i resurse mirnim ili nešto više nasilnim putem. U zemljama gdje je postojala homogenost domaćinskog etničkog naroda sa zanemarivim manjinama ta tranzicija tekla je manje-više neproblematično, dok je tamo gdje je položaj domaćinskog naroda bio manje izvjestan tranzicija tekla uz određeno nacionalističko nasilje. Recept nacionalne revolucije je podrazumijevao zaposijedanje zamišljenih teritorija koje su proglašavane dijelom veće nacionalne države uz pomoć snaga jugoslavenske ili kasnije republičkih vojski, nasilno etničko razlučenje od zastrašivanja, etničkog čišćenja pa do genocida, a potom preimenovanje gradova, toponima, ulica trgova i temeljna ideološka hegemonija u obrazovanju, medijima i ostalim institucijama.

MONITOR: Kako biste opisali političku situaciju u BiH?
MUJKIĆ: Zbog intervencije međunarodne zajednice procesi takozvanog konačnog rješenja nacionalnog pitanja bili su nasilno prekinuti. Oružana borba preselila se u domen političke borbe koja je podrazumijevala grčevito očuvanje silom ostvarenih pozicija ne samo kada su u pitanju teritorije, već i institucije. Osobito se grčevita borba vodila za očuvanje neupitne vladavine mlade klase nositelja nacionalne svijesti, državotvorne klase, koji su tokom ratnih zbivanja društvenu imovinu pretvorili u državnu, dakle svoju da bi je potom privatizirali. Kriza legitimiteta predstavničkih demokratija u Europi, koja se iskazuje kao desničarski populizam, buđenje šovinizama i ksenofobije pogoduje održavanju nacionalističkih režima. Ukratko, političku situaciju u BiH karakterizira nova ofanziva nacionalističkih politika s ciljem konačnog rješenja nacionalnog pitanja. To ne mora nužno biti stvaranje velike Srbije ili Hrvatske, ali svakako što je moguće veći stupanj nacionalne državnosti unutar granica BiH prije ulaska u EU.

MONITOR: Važi li ocjena da je u BiH sve manje demokratije, a sve više partija, korupcije i autokratije?
MUJKIĆ: Partijsko organiziranje u etnopolitičkom sistemu u kojemu je nemoguće imati nedvojbenog izbornog pobjednika, može biti vrlo unosan poslovni potez. Dovoljno je biti izabran u neki od dvanaest parlamenata, pa da imate primanja daleko iznad prosječnih. Pri tome ćete moći da odlučujete o distribuciji javnih resursa, da zaposlite rodbinu i prijatelje. Dobar dio glasačke mašine u BiH predstavljaju interesno-premrežene grupe kojima je u interesu održavanje postojećeg stanja.

MONITOR: Prema bh medijima turkofilija je premrežila bošnjački mentalni prostor?
MUJKIĆ: Turkofilija, uostalom kao i rusofilija, izgleda mi kao nova faza u procesu etničke mobilizacije čiji nivo moraju da drže nacionalističke elite u BiH da bi opstale na vlasti. Priče o egzistencijalnoj ugroženosti naroda postaju sve neuvjerljivije kako kolone njihovih sunarodnika napuštaju svoje etničke prostore u potrazi za poslom na zapadu, pa je potrebno tu priču zaoštriti, dati joj širi kontekst. Što se bošnjačke turkofilije, koju promoviraju dijelovi političke elite iz ponajprije ličnih interesa, žalosno je kada se na kraju uklopite u nacionalistički imaginarij neprijatelja. Izgleda da je potpuno identitetsko raskorijenjenje iz Bosne vrhunac nacionalizma u BiH na svim stranama.

MONITOR: Milorad Dodik je najavio da će zabraniti izučavanje u školama napada na Sarajevo i o genocidu u Srebrenici?
MUJKIĆ: Nacionalistički mit je uvijek mit o bezgrešnosti, o bezgrešnom začeću republike ili države. Nedopustiva je sa stajališta nacionalizma samokritika, a pogotovo priznanje o počinjenim zločincima, jer mi smo oduvijek žrtve, pa kako ćemo biti krvnici. To nije problem samo Dodika već, u manjoj ili većoj mjeri, svih nacionalističkih garnitura u regionu, pa i cijelih zemalja. Pogledajmo Srbiju koja i danas živi u ideološki projiciranom i održavanom blaženom neznanju o monstruoznim zločinima koji su počinjeni pod idejom da svi Srbi žive u jednoj državi.

MONITOR: Kako vidite budućnost BiH?
MUJKIĆ: BiH kao i većina malih država je kroz svoju povijest najbolje funkcionirala kao dio većih cjelina, što danas znači kao dio EU i NATO-a. Oklijevanje s europske strane da poduzme odlučnije korake u integriranju cijelog regiona nekim nacionalističkim snagama daje prostora da nastave borbu za konačno rješenje nacionalnog pitanja. Može se primijetiti da parcijalni prijem zemalja bivše Jugoslavije u EU jača nacionalizme.

MONITOR: Kako BiH može da postane moderna država?
MUJKIĆ: Samo beskompromisnom borbom protiv nacionalizma. Nacionalističke elite posjeduju sredstva prisile i cijelu mrežu ideoloških aparata na čelu s medijima koji diktiraju teme i ton javnih rasprava u našim zemljama koje se mogu nazvati doziranim ograničenim neprijateljstvom. Njime se ogroman dio stanovništva drži u pokornosti, pod kontrolom, u stanju stalne mobilizacije i što je najvažnije u stanju međusobne podijeljenosti i suprotstavljenosti. Stvari bi se značajno izmijenile kada bi se pojavila politička snaga u zemlji ali i regionu, jer je, naš nacionalizam prekogranični, regionalan, koja bi znala kako da artikulira zajednički interes klase razvlaštenih i potlačenih. Ispod tog povlaštenog vokabulara sukoba cijeli je niz interakcija u kojima učestvuju građani koje se smišljeno drže ispod radara. Tu je trgovina, poslovanje, razni vidovi kulturne, naučne, umjetničke komunikacije i saradnje, prijateljstva, na kraju krajeva zajednički jezik, ukratko potrebna je politika koja će se zasnivati na onom što nam je zajedničko, jer politika koja insistira na razlikama nakon četvrt vijeka vladavine nije nikome osim vladajućoj klasi donijela ništa dobro.

MONITOR: Da li se ovdje ljudi mogu mobilizirati oko toga?
MUJKIĆ: Naravno. Ljudi svakodnevno prelaze zadate etničke granice. Sjetimo se protesta nakon što su počele umirati novorođene bebe, jer etnonacionalisti nisu htjeli da riješe pitanje matičnog broja. Tada smo imali zajedničke proteste širom Bosne. Autobusi demonstranata iz Banja Luke došli su u Sarajevo. Ili poplava kada su na zaprepaštenje etnonacionalističkih elita ljudi različitih nacionalnosti pohrlili jedni drugima u pomoć. Svi ti i slični događaji otkrivaju potencijal za promjenu. Treba znati uvezati tu cijelu proizvodnju društvenosti, novih mreža solidarnosti, artikulirati je i pretvoriti u političku kontrasilu koja će se znati suprotstaviti ovoj neljudskoj tiraniji nacionalizma koja je uvezana jedinstvenim interesima.

MONITOR: Politički odnosi između Hrvatske i Srbije, između BiH i Hrvatske daleko su od dobrosusjedskih, šire se radikalni nacionalizmi, jačaju desnica, ustaštvo, četništvo… Mogu li se iz takve situacije izroditi novi sukobi?
MUJKIĆ: Region je u procesu transformacije koja podrazumijeva uspostavu čistih jednonacionalnih država koje će biti instrument hegemonije vladajuće klase koja će se kao periferni kapitalistički režim tako uklopiti u globalne tokove kapitala. Onog momenta kada se klasna vladavina jasno ustanovi kao vrhovni eksproprijator i operator resursima nasuprot ostatka društva zavladat će pravna država na temeljima liberalne demokratije. U jezgri svakog nacionalizma nalazi se njegova radikalna manifestacija i zato ne postoji dobroćudni nacionalizam. Teško je govoriti o novim ratovima, ali će se tenzije održavati i po potrebi pojačavati.

MONITOR: Prije nekoliko dana je, nakon 26 godina, otvorena Trebevićka žičara, simbol Sarajeva, koja je bila uništena tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. Kakav je to znak?
MUJKIĆ: Obnova žičare i Gradske vijećnice sve su to mali, ali izuzetno značajni koraci duhovne reintegracije Sarajeva. Sarajevski duh otvorenosti i susretanja različitosti više nikada neće biti onaj stari, pogotovo ne danas kada je riječ multikulturalizam ružna riječ u Europi, ali se nadam da će nove okolnosti, susretanja, nove forme komuniciranja i saradnje ponovno isplesti tananu mrežu kosmopolitskog kulturog identiteta po kojoj je Sarajevo bilo prepoznatljivo a što se prvo našlo na udaru nacionalističkih falangi.

Manifestacija nacionalizma

MONITOR: Dragan Čović organizovao je prije nekolika dana mostarski privredni sajam bez ostale dvojice članova Predsjedništva BiH, govor je održao Aleksandar Vučić, a sajam je otvoren 10. aprila, na dan kada se obilježava osnivanje nacističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske. Vaš komentar?
MUJKIĆ: Deseti april je jedan od onih bolnih historijskih datuma koje bi trebalo izbjegavati, a pogotovo bi taj datum trebao izbjegavati član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda da bi se izbjegle bilo kakve neželjene konotacije. Ali suština etnopolitike je upravo da se takve konotacije ne izbjegnu, već da se naprotiv baštine, baš onako kako se baštini i ustaško ime Herceg-Bosne za BiH. S druge strane, Izetbegović po ko zna koji put demonstrira nedoraslost za državnika. On se nešto kao ljuti, jer nije na prigodan način pozvan i dopušta svojim neodlaskom da se u zemlji čijeg je predsjedništva trenutno on predsjednik da se državnici s Balkana sastaju i razgovaraju bez njegovog prisustva. Vi kao odgovoran političar morate biti tamo, a privatno možete se ljutiti koliko hoćete. Dakle, ukratko, još jedna manifestacija nacionalizma s ciljem raspirivanja teza o ugroženosti i mobilizaciji biračkog tijela.

Razgovor Izetbegović – Vučić

MONITOR: Bakir Izetbegović je razgovarao telefonom sa Aleksandrom Vučićem, prije njegove posjete Mostaru i Trebinju. Kako ocjenjujete te kontakte?
MUJKIĆ: Sasvim je irelevantno što oni pričaju, jer je u njihovom opisu posla kao zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa da se ne slože ni oko čega i da pri tome okrive onoga drugog. Na Balkanu zamisliti nacionalistu sklonog kompromisu i saradnji, to je kao zamišljati drveni šporet. Voditi nacionalističku politiku nalikuje životu ajkule. Nikad ne smijete stati. Mobilizacija i vanredno stanje moraju biti trajni. Čim zastanete pojavit će se neko s radikalnijim rječnikom koji će preuzeti nacionalističko kormilo. Sjetimo se samo kako je pseudosocijaldemokrat Dodik 2006. preoteo primat zaštitnika vitalnog nacionalnog interesa od SDS-a.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari