Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, PISAC DRAME ,,DEPORTACIJA”: Zgražavam se nad fašizmom sopstvene države

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaša drama ,,Deportacija”, u režiji Gradimira Gojera, biće premijerno izvedena u Novom Pazaru 19. aprila. Zašto tamo, a ne u Crnoj Gori?VUŠUROVIĆ: Deportaciju sam napisao prije tri godine i odmah nakon toga, 2015. godine, konkurisao sa njom u CNP na temu, parafraziram, Savremena Crna Gora. Pobijedio je drugi tekst, dok moju Deportaciju niko iz žirija nije ni preporučio za igranje, kao što se desilo sa nekim drugim dramskim tekstovima na prethodnom konkursu nacionalnog teatra. Nijesam neskroman, već uviđam i smatram da je otklon i nezainteresovanost za Deportaciju ne samo tog žirija već i CNP-a uzrokovan nekim drugim, neumjetničkim razlozima. Bavio sam se nekažnjenim ratnim zločinom tadašnje i sadašnje crnogorske vlasti, što je i dalje tabu tema DPS-ovske Crne Gore. Naravno, žiri može smatrati da tekst nije umjetnički dobar i da možda ima mana, ali sam imao sreću da su ljudi van Crne Gore prepoznali kvalitet moje drame. Jedan od njih je i Gradimir Gojer, teatrolog i režiser iz Bosne i Hercegovine. On ne pripada crnogorskoj vladajućoj partiji i slobodan je čovjek, pa može sa čašću i strašću umjetnika reći jasno i glasno što misli i što želi da režira, što kod nas u Crnoj Gori, po mom mišljenju, i nije baš slučaj. Smatram da je veliki dio današnje umjetničke scene Crne Gore pod kontrolom vječnog crnogorskog gospodara i njegovih dvorskih umjetnika. Oni su zaduženi da se svaka vrsta angažovane umjetnosti odmah sasiječe u korijenu, a ako se nešto od takve umjetnosti i stvori, zaduženi su da nađu način da spriječe „dodir” takvog djela sa građanima Crne Gore.

Jedan od primjera zabrane umjetničkog djela je pjesma Moja domovina cetinjske grupe The Books of Knjige, koja je bila zabranjena od strane crnogorskih državnih medija. Da ostanem u diskursu mojih dragih prijatelja Buksovaca – baveći se šurdulingom, dvorskim umjetnicima takva aktivnost donosi novac, manje ili veće privilegije, a možda ih primijete i dobiju naklonost bar neke gospođe ministarke koja je u crnogorskoj verziji mnogo smješnija ali i bogatija nego ona Nušićeva. To je možda jedan od odgovora zašto se Deportacija ne igra kod nas, već van granica Crne Gore.

MONITOR: Prošlo je dvije i po decenije otkako se dogodio taj ratni zločin, a niko od nalogodavaca i izvršilaca nije osuđen. Da li se ta činjenica ističe u predstavi?
VUŠUROVIĆ: Problem države u kojoj živimo je uništenje morala i poltronizam, sa istovremenim zatiranjem kulture sjećanja. Baš zbog toga je i moguće da 26 godina nakon deportacije BiH izbjeglica nema, imenom i prezimenom, krivca za taj ratni zločin. Ali, vidimo da se ovdje skoro niko ne sjekira zbog toga, posebno ne intelektulaci koji treba da budu savjest društva. Ćute, ponekad dignu glas kad pronalaze izdajnike, a najčešće primaju dvorske pare.

Viktor Ivančić, moj drug kog ne poznajem, napisao je divnu misao u romanu Vita Activa: „Tako evoluira ovdašnji intelektualni stvaralac, kreator službene historije: od pičkolike šutnje do svekoliko graje.” Ali, sve ove činjenice nisu na taj način saopštene u tekstu Deportacije. Cilj dramske umjetnosti nije da se bavi istoriografijom već pjesništvom, na što me podsjeti moj drug Popaj Radunović ovih dana citirajući Aristotela, koji je u Poetici pisao da istoričar govori o onome što se ,,istinski dogodilo”, a pjesnik ,,o onome što se moglo dogoditi”. Studirajući dramaturgiju kod poštovanog profesora Steva Koprivice učili smo da sve ,,velike priče” ispričamo kroz sudbine običnih ljudi, pa sam se time i sada vodio. Ratni zločin deportacije BiH izbjeglica obradio sam kroz porodične odnose aktera moje drame i kroz njihove dileme da li nekažnjeni zločin kad-tad dođe na ,,naplatu”. Svjedoci smo, nažalost, da zločinci na ovim prostorima katarzu najčešće i ne dožive, što ih čini sličnijim svim onim nacističkim zločincima u Nirnbergu 1945. godine (jedino se Alber Šper pokajao i priznao krivicu, što ga je i spasilo omče), s tim što su Gering i družina bar uhapšeni, odgovarali su pred nezavisnim sudom i kažnjeni, dok ovi ,,Hitleri iz našeg sokaka” najčešće od građana traže još jedan mandat. Bez kazne i katarze, mislim da društvu nema napretka.

MONITOR: Sta je suština drame, njena glavna poruka? Kazali ste ranije da ste željeli da napišete dramu o ,,svim našim porodicama koje se prave nevine dok im ispred vrata ubijaju komšije”?
VUŠUROVIĆ: Nije lako u zatvorenom društvu, kao što je današnja Crna Gora, pričati o temama koje su zabranjene. Odavno me deportacija Bošnjaka/Muslimana zaokuplja prvo kao čovjeka, koji se zgražava nad fašizmom sopstvene države, pa tek onda kao nekog dramaturga koji je, inspirisan kultnim angažovanim filmovima, došao na ideju da bi o ratnom zločinu države Crne Gore mogao napisati i dramski tekst. Što se tiče suštine drame, pretpostavljam da će gledaoci sami, svako na svoj način, izvući zaključak ili poruku. Možda će se neko prepoznati, možda će neko prepoznati svog bližnjeg. Mene kao pisca kopka kakve su to porodice oko nas koje ćute o zločinima koji su se desili, kakvi su ti očevi, majke, da li njihova đeca umiju napraviti razliku između dobra i zla? Da li sin ratnog zločinca nekad pomisli kako se osjećaju đeca žrtava njegovog roditelja? Da li ga je stid kada ima mnogo novca, a zna da je taj novac zarađen na nečastan način? Da li su svim našim građanima radno mjesto, redovna plata i udobna fotelja bitniji nego istina i zaštita nemoćnog i prije svega nedužnog čovjeka, bez obzira kojoj vjeri ili naciji pripada? Kako bi se osjećali da im neko upadne u kuću i odvede im oca, brata ili muža u zatvor, pa ih nevine ubije? Da li bi tad reagovali ili bi oprostili krvniku, jer im je dao posao i redovnu platu?

MONITOR: Okretanje glave od zločina traje i danas, čini se?
VUŠUROVIĆ: Svakako da ćutnje o deportaciji BiH izbjeglica i danas traju. Pogledajte samo intelektualni krem današnje Crne Gore, s tim što mislim da više sliče pur-pjeni DPS-ovskog prslog dvora. Pročitajte te hvalospjeve crnogorskom gospodaru koji je bio premijer vlade koja je Bošnjake isporučila zločincima. Kako ih nije stid? Svi spominju Evropsku uniju, evroatlantske integracije, diče se antifašizmom, ali samo do one tačke kad treba spomenuti fašizam DPS vlasti. I pored svih tih činjenica, zločinca sa imenom i prezimenom nema. A, vidimo da se nadležni organi zbog toga ,,ne pretrgoše od rabote”. Pogledajte Zuvdiju Hodžića, predsjednika neke antifašističke organizacije, koji ne smije spomenuti deportaciju Bošnjaka/ Muslimana, nego pred DPS-ovcima priča o Ljubu Čupiću. Hoće li se bošnjačka politička organizacija oglasiti i reći da je ratni zločin počinila crnogorska vlast sa Đukanovićem i Bulatovićem na čelu? Da li smiju javno saopštiti da su Bošnjake/ Muslimane tih godina jedini branili pripadnici časnog LSCG i SDP?

MONITOR: Kako je došlo do saradnje između vas i Gradimira Gojera, odnosno Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice i Centra za kulturu u Novom Pazaru?
VUŠUROVIĆ: Do kontakta sa, sada već dragim prijateljem, Gradimirom Gojerom došlo je preko Stare garde LSCG sa Cetinja, Gorana Vušurovića i porodice hrabrog Slobodana Sloba Pejovića iz Herceg Novog, zbog čega sam im zahvalan. Posebnu zahvalnost dugujem gospodinu Huseinu Belom Memiću, direktoru Kulturnog centra Novi Pazar na gostoprimstvu u tom gradu, a koji je producent ovog projekta. Međutim, tokom pretprodukcije projekta, desilo se par nepredviđenih okolnosti. Jedna od njih je i odustajanje zeničkog Bosanog narodnog pozorišta od postavke Deportacije i to nakon dva mjeseca, što je najblaže rečeno, vrlo čudno.

MONITOR: Okupila se zanimljiva ekipa glumaca.
VUŠUROVIĆ: Glumce je kao režiser birao gospodin Gojer. U jednom prethodnom intervjuu sam rekao da glavnu mušku ulogu tumači Ljuba Bandović iz Beograda, ali je on nakon mjesec dana planiranja svih aktivnosti ovog ansambla odustao od igranja. Kao pisac ovog komada, počastvovan sam što je tu ulogu prihvatio proslavljeni glumac stare SFRJ škole gospodin Enver Petrovci, pa je privilegija i velika čast kada vam takvo ime oživljava dramski tekst. Uz njega su i gospođa Jasna Bery iz Sarajeva, koja je igrala u mnogim predstavama i filmovima ex-yu kinematografije, mladi Vahid Džanković i Lemana Bećirović iz Novog Pazara, a umjesto dvije glumice iz Zenice, koje su odustale od projekta, došle su Dženana Džanić i Darja Badnjević, obje iz sarajevskih pozorišta.

MONITOR: Šta očekujete da će predstava postići i nadate li se da će jednom zaigrati u Crnogorskom narodnom pozorištu?
VUŠUROVIĆ: Kakvu reakciju može izazvati jedna predstava ili bilo koje umjetničko djelo, ako ovaj narod ne dotiču ratni zločini, pljačke, kriminal, socijalna nepravda, nepotizam ili štrajk promrzlih i pokislih majki sa troje djece? Mislim da je velika tragedija jednog društva ako ono treba da se sa sopstvenim ratnim zločinima ,,upoznaje” preko nekog umjetničkog djela. Uzaludno je očekivati nešto od društva gdje je empatija potpuno ubijena. No, valja se nadati da će Deportaciju vidjeti i crnogorski građani. Uzdam se u umjetnički nerv i profesionalizam direktora CNP-a Branimira Popovića, da će predstavu Gradimira Gojera pozvati u goste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo