Povežite se sa nama

INTERVJU

HEDVIG MORVAI, IZVRŠNA DIREKTORICA EVROPSKOG FONDA ZA BALKAN: Ljudski kapital Zapadnog Balkana godinama se traći

Objavljeno prije

na

hedvig

„Ovo je godina Zapadnog Balkana! To je činjenica na koju ukazuju mnogi procesi koji su u punom zamahu poslednjih godinu dana”, kaže naša sagovornica, Hedvig Morvai, koja je na čelu Evropskog Fonda za Balkan od njegovog osnivanja, prije tačno deset godina. Prvi put nakon 2003. godine organizovaće se samit EU – Zapadni Balkan. Kada je takav samit organizovan u Solunu pre 15 godina, činilo se da je evropska budućnost našeg regiona na dohvat ruke. Danas smo svedoci da nismo odmakli u procesu evrointegracija onoliko koliko smo se nadali, pa je ovaj samit u Sofiji nova šansa da sve strane pokažu iskrenu želju da zasuku rukave i privedu taj posao kraju.

MONITOR: Centralni događaj kojim ste željeli da obilježite 10 godina EFB jeste Balkanska deklaracija. U odnosu na vaše prethodne akcije, inicijative i dokumenta, u čemu je ona nova i gdje je njena posebna snaga i težina?
MORVAI: Ona je važna zato što iscrtava put kojim treba ići da bismo kao region maksimalno iskoristili povoljan geopolitički trenutak. To je strateški dokument iza koga su stali neki od najumnijih ljudi Balkana i Evrope – društveni aktivisti, filozofi, bivši visoki zvaničnici i mnogi drugi koji veruju da bez uspešne balkanske priče Evropa ne može da bude uspešna. Ona poziva na redefinisanje i građenje jednog novog partnerstva između Evrope i Balkana koje počiva na temeljnim vrednostima na kojima je izgrađena EU.

MONITOR: Balkanska deklaracija se, za razliku od nove Strategije koju je objavila Evropska komisija, ne bavi dinamikom pristupanja EU. Za vas to nije prioritetna tema?
MORVAI: Deklaracija se ne bavi dinamikom pristupanja regiona Evropskoj uniji, nego idejama o tome šta region može da uradi kako bi njegova ponuda imala visoku vrednost i veću EU tražnju. Drugim rečima, Deklaracija šalje poruku o tome da Zapadni Balkan ima potencijal u različitim oblastima, koji se decenijama traći i da je krajnje vreme da se taj potencijal iskoristi i stavi u funkciju boljitka i regiona i cele Evrope. Ja mislim da mi i te kako možemo da pružimo sveže ideje kada Evropa razmišlja o svojoj budućnosti, da naš obrazovni sistem može da dostigne evropski nivo, da kvalitetnija regionalna politička, ekonomska i kulturna saradnja mogu da pomognu u stvaranju lepše budućnosti. To su životne stvari o kojima govorimo, a za čije ostvarenje je neophodna podrška Evrope i volja kod kuće.

MONITOR: Postoji u jednom dijelu civilnog sektora u Crnoj Gori mišljenje da bi obrnuta strategija bila efikasnija – da se zamrznu pregovori, zaprijeti obustavljanjem finansiranja dok se od strane vlasti ne prekine praksa fingiranih promjena.
MORVAI: Mislim da mi koji živimo ovde imamo već dovoljno iskustva sa metodom štapa i šargarepe, pa ako nam do sada nije postalo jasno da to ne funkcioniše, onda imamo i ozbiljan problem. Zaustavljanje pregovora znači obustavljanje rada na usvajanju standarda Evropske unije, a zaustavljanje finansiranja znači prekidanje pokrenutih projekata. To nikome nije u interesu. Ja verujem da je i najsporije prihvatanje evropskih politika bolje od zamrzavanja evropskih integracija.

Svima je jasno da je u mnogim balkanskim državama sloboda govora ugrožena, da demokratija nazaduje i da borba protiv korupcije stagnira, ali odgovor na to ne može da bude prekid pregovora. Mora se više raditi i na domaćem i na međunarodnom planu kako bi se ti problemi rešili. Treba svi da shvate da temeljne vrednosti ne mogu da se trampe za stabilnost, jer na kraju puta takve države neće ni hteti EU pod svojim krovom.

MONITOR: Šta je sa onom Vašom definicijom u kojoj ima mnogo istine – region se pretvara da se integriše, Evropa se pretvara da se širi – da li se nešto vremenom mijenja u tom obostranom taktiziranju?
MORVAI: U odnosu na tu izjavu, danas se stanje u mnogome promenilo. Evropi je postalo jasno da neće biti kompletna bez Balkana i da joj ostavljanje našeg regiona mimo svojih granica nije ni u političkom, ni u bezbednosnom, ni u ekonomskom ni u bilo kom drugom interesu. S druge strane, čini mi se da se i zvaničnici na Balkanu, u sudaru sa realnošću, ozbiljnije prihvataju posla na usvajanju kriterijuma koji naše zemlje približavaju EU. Naravno, postoje oblasti na kojima se mora što pre i što intenzivnije raditi, ali je važno da je, izgleda, put ka EU za sve bespovratno trasiran i sada je samo pitanje kojom će brzinom on biti pređen.

MONITOR: Jedna Evropa oko sebe podiže zidove, druga, na koju EFB računa, vjeruje u internacionalizam i solidarnost. Koja od njih je u ovom trenutku po Vašem mišljenju dominantna?
MORVAI: Situacija je izgledala mnogo neizvesnije pre godinu dana nego danas. U međuvremenu su izbori u važnim evropskim zemljama poput Francuske i Nemačke pokazali da, i pored zabrinjavajućeg uspona radikalne desnice, politika na kojoj je izgrađena EU pobeđuje. Ipak, rast populizma, šovinizam, pa i rasizam koji su u porastu u celoj Evropi predstavljaju upozorenje da svi mi koji verujemo u univerzalne vrednosti ljudskih prava, mira i demokratije negde grešimo i da ljudima koji odgovore traže u regresivnim ideologijama moramo da pristupimo na drugi način.

MINITOR: Ko su vaši saveznici u državama regiona, na koje segmente društva, na koje snage najviše računate kako bi se proces ubrzao i došlo do suštinskih promjena? Koji su vaši najvažniji mehanizmi?
MORVAI: Mi smo u prethodnih deset godina okupili veliku zajednicu onih koji su prošli kroz naše programe, podržavali naše inicijative i bili nam partneri u ostvarenju naših ciljeva. To su ljudi koji su danas uspešni biznismeni, inovatori, aktivisti, zvaničnici i kreatori javnog mnjenja. Svoje uverenje da su suštinske promene moguće gradimo na činjenici da svi ti ljudi čine rezervoar nove energije koja može da pokrene Balkan.

Za ubrzavanje procesa evropeizacije Balkana bilo je neophodno pokrenuti mnogobrojne projekte i inicijative u prethodnih deset godina. Tako je oko 200 službenika balkanskih vlada koji su stekli znanje i iskustvo kroz rad u administracijama država članica EU, oko 100 tinktenkova je osposobljeno za ozbiljne analize i predloge javnih politika, civilno društvo je dobilo platformu za uticaj na regionalne i evropske donosioce odluka, a istaknuti regionalni i evropski eksperti pomognuti da zagovaraju bržu transformaciju Zapadnog Balkana. To su sve šrafovi u mehanizmu koji treba da ubrza reforme i izgradi moderne, demokratske i uređene države.
MONITOR: Javnosti u Crnoj Gori dobro je poznat vaš dugogodišnji projekat, serijal TV emisija Okruženje. Da li taj uspješan primjer dijaloga i plodne debate oko zajedničkih problema funkcioniše kao model i u drugim projektima?
MORVAI: Okruženje je primer uspešnog projekta koji sprovodimo u saradnji sa Centrom za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi. Njime smo želeli da pokažemo da svi mi koji živimo na Balkanu, ma koliko imamo predrasuda jedni o drugima, zapravo se suočavamo sa istim problemima, i imamo iste nade i želje. Kada postanemo svi svesni toga, mnogo će biti i brži put ka pomirenju i našoj međusobnoj saradnji.

Za sve naše projekte i inicijative je jednako važno da definišemo zajedničke izazove i odgovore na njih. Svest o tome da kroz iskrene partnerske odnose možemo mnogo lakše da prevaziđemo sve prepreke krasi svaki naš regionalni poduhvat.

MONITOR: Da li zaista vjerujete da je moguće i realno očekivati da nas u EU uvedu one iste političke elite, ili njihovi sljedbenici, koje su nas devedesetih uvele u rat?
MORVAI: Ja verujem da u EU ne treba da nas uvode političke elite, nego da mi sami sebe treba da uvedemo u EU. Ako mi svi verujemo da će nam proces reformi koje se sprovode u okviru evropskih integracija doneti dobro, onda nije ni bitno ime i prezime onog ko će te reforme da sprovede. Ono što je važno je da oko tih reformi nema kompromisa i da svako ko od tog puta odustane snosi posledicu – silazak s vlasti.

Snežana NIKČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo