Povežite se sa nama

INTERVJU

HEDVIG MORVAI, IZVRŠNA DIREKTORICA EVROPSKOG FONDA ZA BALKAN: Ljudski kapital Zapadnog Balkana godinama se traći

Objavljeno prije

na

„Ovo je godina Zapadnog Balkana! To je činjenica na koju ukazuju mnogi procesi koji su u punom zamahu poslednjih godinu dana”, kaže naša sagovornica, Hedvig Morvai, koja je na čelu Evropskog Fonda za Balkan od njegovog osnivanja, prije tačno deset godina. Prvi put nakon 2003. godine organizovaće se samit EU – Zapadni Balkan. Kada je takav samit organizovan u Solunu pre 15 godina, činilo se da je evropska budućnost našeg regiona na dohvat ruke. Danas smo svedoci da nismo odmakli u procesu evrointegracija onoliko koliko smo se nadali, pa je ovaj samit u Sofiji nova šansa da sve strane pokažu iskrenu želju da zasuku rukave i privedu taj posao kraju.

MONITOR: Centralni događaj kojim ste željeli da obilježite 10 godina EFB jeste Balkanska deklaracija. U odnosu na vaše prethodne akcije, inicijative i dokumenta, u čemu je ona nova i gdje je njena posebna snaga i težina?
MORVAI: Ona je važna zato što iscrtava put kojim treba ići da bismo kao region maksimalno iskoristili povoljan geopolitički trenutak. To je strateški dokument iza koga su stali neki od najumnijih ljudi Balkana i Evrope – društveni aktivisti, filozofi, bivši visoki zvaničnici i mnogi drugi koji veruju da bez uspešne balkanske priče Evropa ne može da bude uspešna. Ona poziva na redefinisanje i građenje jednog novog partnerstva između Evrope i Balkana koje počiva na temeljnim vrednostima na kojima je izgrađena EU.

MONITOR: Balkanska deklaracija se, za razliku od nove Strategije koju je objavila Evropska komisija, ne bavi dinamikom pristupanja EU. Za vas to nije prioritetna tema?
MORVAI: Deklaracija se ne bavi dinamikom pristupanja regiona Evropskoj uniji, nego idejama o tome šta region može da uradi kako bi njegova ponuda imala visoku vrednost i veću EU tražnju. Drugim rečima, Deklaracija šalje poruku o tome da Zapadni Balkan ima potencijal u različitim oblastima, koji se decenijama traći i da je krajnje vreme da se taj potencijal iskoristi i stavi u funkciju boljitka i regiona i cele Evrope. Ja mislim da mi i te kako možemo da pružimo sveže ideje kada Evropa razmišlja o svojoj budućnosti, da naš obrazovni sistem može da dostigne evropski nivo, da kvalitetnija regionalna politička, ekonomska i kulturna saradnja mogu da pomognu u stvaranju lepše budućnosti. To su životne stvari o kojima govorimo, a za čije ostvarenje je neophodna podrška Evrope i volja kod kuće.

MONITOR: Postoji u jednom dijelu civilnog sektora u Crnoj Gori mišljenje da bi obrnuta strategija bila efikasnija – da se zamrznu pregovori, zaprijeti obustavljanjem finansiranja dok se od strane vlasti ne prekine praksa fingiranih promjena.
MORVAI: Mislim da mi koji živimo ovde imamo već dovoljno iskustva sa metodom štapa i šargarepe, pa ako nam do sada nije postalo jasno da to ne funkcioniše, onda imamo i ozbiljan problem. Zaustavljanje pregovora znači obustavljanje rada na usvajanju standarda Evropske unije, a zaustavljanje finansiranja znači prekidanje pokrenutih projekata. To nikome nije u interesu. Ja verujem da je i najsporije prihvatanje evropskih politika bolje od zamrzavanja evropskih integracija.

Svima je jasno da je u mnogim balkanskim državama sloboda govora ugrožena, da demokratija nazaduje i da borba protiv korupcije stagnira, ali odgovor na to ne može da bude prekid pregovora. Mora se više raditi i na domaćem i na međunarodnom planu kako bi se ti problemi rešili. Treba svi da shvate da temeljne vrednosti ne mogu da se trampe za stabilnost, jer na kraju puta takve države neće ni hteti EU pod svojim krovom.

MONITOR: Šta je sa onom Vašom definicijom u kojoj ima mnogo istine – region se pretvara da se integriše, Evropa se pretvara da se širi – da li se nešto vremenom mijenja u tom obostranom taktiziranju?
MORVAI: U odnosu na tu izjavu, danas se stanje u mnogome promenilo. Evropi je postalo jasno da neće biti kompletna bez Balkana i da joj ostavljanje našeg regiona mimo svojih granica nije ni u političkom, ni u bezbednosnom, ni u ekonomskom ni u bilo kom drugom interesu. S druge strane, čini mi se da se i zvaničnici na Balkanu, u sudaru sa realnošću, ozbiljnije prihvataju posla na usvajanju kriterijuma koji naše zemlje približavaju EU. Naravno, postoje oblasti na kojima se mora što pre i što intenzivnije raditi, ali je važno da je, izgleda, put ka EU za sve bespovratno trasiran i sada je samo pitanje kojom će brzinom on biti pređen.

MONITOR: Jedna Evropa oko sebe podiže zidove, druga, na koju EFB računa, vjeruje u internacionalizam i solidarnost. Koja od njih je u ovom trenutku po Vašem mišljenju dominantna?
MORVAI: Situacija je izgledala mnogo neizvesnije pre godinu dana nego danas. U međuvremenu su izbori u važnim evropskim zemljama poput Francuske i Nemačke pokazali da, i pored zabrinjavajućeg uspona radikalne desnice, politika na kojoj je izgrađena EU pobeđuje. Ipak, rast populizma, šovinizam, pa i rasizam koji su u porastu u celoj Evropi predstavljaju upozorenje da svi mi koji verujemo u univerzalne vrednosti ljudskih prava, mira i demokratije negde grešimo i da ljudima koji odgovore traže u regresivnim ideologijama moramo da pristupimo na drugi način.

MINITOR: Ko su vaši saveznici u državama regiona, na koje segmente društva, na koje snage najviše računate kako bi se proces ubrzao i došlo do suštinskih promjena? Koji su vaši najvažniji mehanizmi?
MORVAI: Mi smo u prethodnih deset godina okupili veliku zajednicu onih koji su prošli kroz naše programe, podržavali naše inicijative i bili nam partneri u ostvarenju naših ciljeva. To su ljudi koji su danas uspešni biznismeni, inovatori, aktivisti, zvaničnici i kreatori javnog mnjenja. Svoje uverenje da su suštinske promene moguće gradimo na činjenici da svi ti ljudi čine rezervoar nove energije koja može da pokrene Balkan.

Za ubrzavanje procesa evropeizacije Balkana bilo je neophodno pokrenuti mnogobrojne projekte i inicijative u prethodnih deset godina. Tako je oko 200 službenika balkanskih vlada koji su stekli znanje i iskustvo kroz rad u administracijama država članica EU, oko 100 tinktenkova je osposobljeno za ozbiljne analize i predloge javnih politika, civilno društvo je dobilo platformu za uticaj na regionalne i evropske donosioce odluka, a istaknuti regionalni i evropski eksperti pomognuti da zagovaraju bržu transformaciju Zapadnog Balkana. To su sve šrafovi u mehanizmu koji treba da ubrza reforme i izgradi moderne, demokratske i uređene države.
MONITOR: Javnosti u Crnoj Gori dobro je poznat vaš dugogodišnji projekat, serijal TV emisija Okruženje. Da li taj uspješan primjer dijaloga i plodne debate oko zajedničkih problema funkcioniše kao model i u drugim projektima?
MORVAI: Okruženje je primer uspešnog projekta koji sprovodimo u saradnji sa Centrom za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi. Njime smo želeli da pokažemo da svi mi koji živimo na Balkanu, ma koliko imamo predrasuda jedni o drugima, zapravo se suočavamo sa istim problemima, i imamo iste nade i želje. Kada postanemo svi svesni toga, mnogo će biti i brži put ka pomirenju i našoj međusobnoj saradnji.

Za sve naše projekte i inicijative je jednako važno da definišemo zajedničke izazove i odgovore na njih. Svest o tome da kroz iskrene partnerske odnose možemo mnogo lakše da prevaziđemo sve prepreke krasi svaki naš regionalni poduhvat.

MONITOR: Da li zaista vjerujete da je moguće i realno očekivati da nas u EU uvedu one iste političke elite, ili njihovi sljedbenici, koje su nas devedesetih uvele u rat?
MORVAI: Ja verujem da u EU ne treba da nas uvode političke elite, nego da mi sami sebe treba da uvedemo u EU. Ako mi svi verujemo da će nam proces reformi koje se sprovode u okviru evropskih integracija doneti dobro, onda nije ni bitno ime i prezime onog ko će te reforme da sprovede. Ono što je važno je da oko tih reformi nema kompromisa i da svako ko od tog puta odustane snosi posledicu – silazak s vlasti.

Snežana NIKČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo