Povežite se sa nama

Izdvojeno

DESNIČARSKI UDAR U UK: Iznenadni i opasni zaokret

Objavljeno prije

na

Zemlja, koja se nekada smatrala relativno tolerantnom, liberalnom i dobro integrisanom, doživjela je nerede i nasilje tokom kojih su napadnute džamije, a mete su bili i hoteli u kojima su smješteni azilanti. « Protesti » su dobili izrazito antiimigrantski i antimuslimanski karakter, izazivajući strah u muslimanskoj zajednici.  Za nedjelju dana razbijena je iluzija da je Velika Britanija drugačija

 

U protekloj deceniji, Evropa je svjedočila značajnim društvenim i političkim pomacima u kojima su desničarske stranke u zemljama poput Francuske, Holandije, Mađarske, Italije, Austrije, Švicarske, Švedske i Njemačke stekle značajnu snagu i poljuljale liberalni konsenzus. U nastojanju da privuku podršku razočaranih birača, stranke kao što su Stranka za slobodu Geerta Wildersa ili Nacionalni front Jordana Bardelle stavile su imigraciju u središte svoje retorike, jer tvrde da je “judeo-hrišćanski evropski identitet” ugrožen zbog migranata koji dolaze u talasima, legalnih i ilegalnih, iz sjeverne Afrike i sa Bliskog istoka. Ove stranke možda nisu ostvarile uspjeh kojem su se nadali na izborima za EU u junu, ali nastavljaju da se hrane značajnim izvorom straha, ljutnje i ogorčenosti.

Bilo je nekoliko izraza nasilja ove sedmice poput onih  u djelovima Ujedinjenog Kraljevstva (iako ne u Škotskoj ili Velsu). Zemlja, koja se nekada smatrala relativno tolerantnom, liberalnom i dobro integrisanom, doživjela je nerede i nasilje tokom kojih su napadnute džamije, a mete su bili i hoteli u kojima su smješteni azilanti. Za nedjelju dana razbijena je svaka iluzija da je Velika Britanija nekako drugačija i da je imuna na takve pritiske.

Prije samo nekoliko sedmica građani Velike Britanije izabrali su vladu lijevog centra, čime je okončana četrnaestogodišnja vladavina konzervativaca. Najavljena je nova era stabilnosti, ali se pokazalo da je medeni mjesec za novu laburističku vladu, na čelu sa Sir Kierom Starmerom, bio kratak. U samo četvrtoj sedmici nove vlade, zemlja se nalazi usred ozbiljne društvene i političke krize. Potaknuti već postojećim pritužbama, strahom od porasta imigracije i frustracijom zbog bivše (konzervativne) vlade koja je obećala da će “povratiti kontrolu” i ”zaustaviti čamce” (ilegalni prelasci migranata u malim čamcima iz Francuske preko Engleskog kanala) što bi im Brexit, kako se tvrdilo, omogućio, mnogi od onih koji su učestvovali u nasilnim protestima osjećaju se izdano. Prekretnica je dostignuta.

Iskra nereda, iako ne u širem kontekstu, bilo je ubistvo tri mlade djevojke, koje su prisustvovale plesnom događaju na temu Taylor Swift, u gradu Southportu, a koje je počinio  sedamnaestogodišnji Axel Muganwa Rudakubana, britanski državljanin i sin roditelja iz Ruande. Činjenica da je bio britanski državljanin (i hrišćanin) nije bila dovoljna da spriječi ekstremiste da tugu i bijes koji su proizašli iz tragedije iskoriste za svoje ciljeve. Dok je britanska javnost, čak i ona u redovima ekstremne desnice, ostala suzdržana pred terorističkim napadima u prošlosti, incident u Southportu, iako nije teroristički napad sam po sebi, bio je dovoljan da probudi latentni bijes i nezadovoljstvo.

Dezinformacije su se brzo širile na društvenim mrežama, uglavnom kao posljedica postova koje je napisao ili podijelio, između ostalih, Stephen Yaxley-Lenon (poznatiji pod svojim imenom “Tommy Robinson”), bivši fudbalski huligan i osnivač sada nepostojeće grupacije Engleska odbrambena liga. Navodili su da bi počinitelj mogao biti migrant, musliman i da je bio na listi za praćenje terorista MI5. Ništa od ovoga nije bilo tačno, ali glasine su se proširile  putem društvenih mreža i šteta je učinjena. Dan nakon ubistava u Southportu je došlo do nereda tokom kojih je napadnuta lokalna džamija. Narednih dana došlo je do sukoba policije i desničarskih grupa u Londonu, Liverpulu, Mančesteru, Sanderlendu, Belfastu i Bristolu. I svakim danom, ‘protesti’ su dobijali izrazito antiimigrantski i antimuslimanski karakter, izazivajući opipljiv strah u muslimanskoj zajednici u Velikoj Britaniji.

Događaji su dobili još zlokobniji zaokret u nedjelju 4. avgusta, kada su demonstranti uzvikujući « Želimo našu zemlju nazad » napali hotel Holiday Inn, za koji se zna da ugošćuje azilante, u gradu Rotherhamu, gdje su međusobni odnosi bili napeti neko vrijeme. Kasnije istog dana, dogodio se sličan napad na drugi hotel u gradu Tamworth. U gradovima Middlesborough, Bolton i Stoke-on-Trent došlo je do sukoba između desničarskih grupa i grupa lokalnih muslimana, koji su se borili sa izgrednicima. Kako su tenzije rasle, došlo je do nasilnih sukoba u različitim djelovima Ujedinjenog Kraljevstva, posebno u Birminghamu, gdje su se okupile velike grupe muslimanske omladine da zaštite svoja područja od upada desničarskih grupa. Intenzitet nasilja šokirao je zemlju i učinio ogromnu većinu onih koji nisu učestvovali u neredima zbunjenim i nervoznim kad je riječ o budućnosti.

Korijeni ovih događaja su složeni i nisu isključivo vođeni strahom od imigracije. Rastuće cijene energije, najveće porezno opterećenje od Drugog svjetskog rata, visoke kamatne stope, uticaj inflacije, rastući nivoi siromaštva, nefunkcionalne javne usluge i osjećaj da su ljudi izgubili sposobnost i generacijski “ugovor” koji bi život njihove djece učinio boljim  od njihovog. Društveni ugovor između građana i vlasti je, pojednostavljeno rečeno, prekinut. Umjesto da se pozabavi uzrocima socijalnih i ekonomskih nevolja UK-a,  a da bi skrenula pogled sa vlastitih promašaja, posljednja (konzervativna) vlada nastojala je okriviti druge –imigranti i azilanti su često bili njihova odabrana meta. Desno krilo Konzervativne stranke, zajedno s kriptofašistima kao što su vođa Reformske stranke (“superfan” Donalda Trumpa), Nigel Farage, i njihovi opunomoćenici, u desničarskim medijima su širili lažne vijesti da je napadač iz Southporta bio migrant poznat britanskim službama bezbjednosti.

Ovi pojedinci i organizacije zajedno su stvorili atmosferu toksičnosti.  Oni koji su učestvovali u neredima samo su “vraćali svoju zemlju”- fraza direktno iz Farage-ove knjige. Termini kao što su invazija ili roj postali su uobičajeni, stvarajući percepciju da je Ujedinjeno Kraljevstvo napadnuto, a Farage je, posebno, uvijek želio naglasiti da ne samo da je vlada izgubila kontrolu nad granicama, već i da su mnogi migranti bez dokumenata koji su ilegalno stigli u Ujedinjeno Kraljevstvo bili (muslimanski) “muškarci koji su vojno aktivni”, što implicira da su, po definiciji, predstavljali prijetnju sigurnosti. Farage je možda javno osudio nerede, iz straha da bi mogao biti umiješan u raspirivanje vatre, ali on i drugi u njegovom ideološkom miljeu ipak snose značajnu odgovornost za ružne scene ove sedmice. I on to zna. Mnogi od onih koji su učestvovali u neredima će se suočiti sa dugim zatvorskim kaznama, ali Farage i njegovi saradnici takođe treba da budu istraženi zbog stvaranja klime u kojoj su izgrednici smatrali da su njihovi postupci opravdani.

Društveni mediji, posebno “X” (bivši Twitter) također su bili faktor. Bilo bi previše pojednostavljeno kriviti društvene mreže i dezinformacije na raznim platformama za ono što se dogodilo, ali ne možemo pobjeći od činjenice da su to tako efikasno iskoristili zlonamjerni akteri. X je bio glavna platforma društvenih medija koja se koristi za širenje dezinformacija i teorija zavjere – uključujući optužbe da su Rusija (jer žele destabilizirati UK i kazniti ga zbog pružanja vojne podrške Ukrajini) ili Izrael (jer je britanska vlada prekinula prodaju oružja Izraelu) bili uključeni u raspirivanje nereda i sijanje nestabilnosti.

Elon Musk, vlasnik X-a, ne samo da je dozvolio da njegova platforma postane tako otrovna septička jama, već je i sam dao niz zapaljivih izjava. Njegov post da je “građanski rat neizbježan” u Velikoj Britaniji izazvao je odgovor Keira Starmera, koji je njegove riječi osudio kao opasne. Muskov odgovor je implicirao da je britanski premijer, u svojim naporima da suzbije izgrednike, kriminalizirao samo jedan dio britanskog društva, i ne samo “’desničarske nasilnike”.

Najgore od nasilja je možda prošlo, iako se šuška da umjesto protesta desničarski agitatori planiraju da napadnu imovinu imigracionih advokata i savjetodavne centre za azil. Ono što se dogodilo u Velikoj Britaniji u protekloj sedmici trebalo bi da posluži kao upozorenje za evropske vlade, jer slični društveni uslovi i slične pritužbe postoje i drugdje. Multikulturalna društva (kao što su i mnoga evropska društva) su i složena i potencijalno ranjiva, a odnose među zajednicama, međuetničke i međureligijske odnose treba delikatno rješavati. U Ujedinjenom Kraljevstvu, političke elite su preusmjerile ekonomske pritužbe na imigrante kako bi izbjegle teška pitanja o njihovom upravljanju zemljom, ali su na taj način oslobodile opasne snage koje ne mogu kontrolisati. A sada, kada su oslobođene, ne možemo biti sigurni u dugoročne posljedice.

Postoje, dakle, mnoga pitanja koja ostaju bez odgovora. Predstavljaju li događaji u Velikoj Britaniji početak perioda produžene društvene napetosti i nestabilnosti ili samo prolazni izraz nezadovoljstva? Da li bi se slični događaji mogli održati i u drugim evropskim zemljama? Da li su evropska društva ranjivija i krhkija nego što smo mislili? Koja je bila uloga, ako je uopšte bilo, zlonamjernih vanjskih aktera? Ovo su važna pitanja koja ne možemo izbjeći, čak i ako se trenutno stanje koji doživljavamo u UK uskoro završi. Postoji dinamika koja je specifična za UK, ali ono što se tamo dešava ne može se posmatrati izolovano. Moramo brzo naučiti lekcije.

(Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana.)

Komentari

HORIZONTI

SDT OTVARA STARE SLUČAJEVE RATNIH ZLOČINA: Dolaze li na red nedodirljivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom ovog mjeseca  SDT je  po naredbi Glavnog specijalnog tužioca  Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokazima iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi

 

 

Još u oktobru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je najavilo da će u idućih par godina preispitati ranije (neslavno) okončane predmete ratnih zločina na crnogorskoj teritoriji. Prije toga je usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. sa Akcionim planom od dvije godine koju je inicirao Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković prije ravno godinu dana. SDT je inicirao promjenu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) kako bi se mogli koristiti dokazi prikupljeni od međunarodnog suda u Hagu u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori – što je Skupština i usvojila.

Početkom ovog mjeseca je i zvanično objavljeno da je SDT, po naredbi Glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokaza iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi u skladu sa Zakonom, navodi SDT.

Za ratne zločine počinjene tokom ratova 90-tih, Crna Gora je pravosnažno osudila svega 11 osoba, manje od trećine optuženih. To je bilans od 26 godina od kada se počelo sa procesuiranjem ovih teških krivičnih djela. Procesi za tri ključna zločina koji su se desili na našoj teritoriji, Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz doživjeli su fijasko. Svi optuženi pravosnažno su oslobođeni i po zakonu im se ne može ponovo suditi za isti zločin. Niko od tužilačke postave nije snosio posljedice za loš rad. Naprotiv, neki od njih su napredovali u službi.

Od petorice osuđenih u slučaju Klapuh, samo jedan je poslat u zatvor. U predmetu Morinj pravosnažno su osuđene samo četiri osobe najnižeg ranga – stražari i kuvar. Mučenja u vojnoj bazi u Kumboru nisu ni taknuta. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo komandnom odgovornošću niti ko je otvarao vrata običnom građanstvu da dolazi u logore i po svom nahođenju tuče “ustaše” kako su označavani svi zarobljeni Hrvati, civili i vojnici.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste namjera da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd. Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis

 

 

Teniski as Novak Đoković boravio je proteklog vikenda u Crnoj Gori neočekivanim povodom. Došao je u svojstvu globalnog ambasadora poznate singapurske hotelske kompanije Aman Resorts, kako bi posredovao između Vlade i zakupca elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i pomogao da se četvorogodišnji spor oko zatvorenih hotela riješi.

Najavljen je optimističkim naslovima u domaćim i regionalnim medijima kako će imenom i uticajem pokušati da riješi spor između zakupca, budvanske kompanije Adriatic Properties i Vlade Crne Gore i da skine katance sa kapija ekskluzivnog grada hotela Sveti Stefan, koji prepušten zubu vremena stoji zaključan četiri turističke sezone.

U kratkom razgovoru za Vijesti, Đoković je pojasnio da je to glavni razlog njegovog dolaska i razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem. Kazao je da su za sada obavljeni „incijalni razgovori“ kako bi dobio potrebne informacije, te da se nada da će neko rješenje vrlo brzo biti na horizontu.

„Dobio sam na neki način zaduženje i molbu od svojih partnera, Amana, čiji sam ambasador na globalnom nivou, da pokušam da na našem jeziku dođemo do rješenja prihvatljivog za obje strane. Nijesam ni na čijoj strani ovdje, zapravo sam samo neko ko pokušava da radi za opšti interes Crne Gore i neko ko želi da ostane Aman, jer bi mi bilo žao da se to ne razriješi i da Aman ne bude više u Crnoj Gori – rekao je Đoković.

Novak Đoković je počasni građanin Budve od 2018. godine, a odluku su jednoglasno donijeli odbornici pozicije i opozicije u lokalnom parlamentu.

Malo je vjerovatno da je u  slučaju Sveti Stefan Đoković samo promoter Amana ili prevodilac njihovih zahtjeva u pregovorima sa Vladom. Kako Monitor nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste spremnost da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo