Povežite se sa nama

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, CGO: Nazadujemo u suočavanju sa prošlošću  

Objavljeno prije

1 mjesec

na

I u Crnoj Gori i u regionu svako žali i slavi svoje žrtve, a ne obazire se na one koje ne vidi kao dio svog korpusa. Retrogradne poruke u javnom diskursu dodatno podstiču ovaj problem, sa kojim se sistemski nikada nismo adekvatno suočili. Najveću odgovornost za to nesumnjivo imaju političari

 

 

MONITOR: Godisnjica je Oluje. CGO je pozvao da se žrtvama obezbijedi pravda, a da države regiona osiguraju sjećanje na zločin. Koliko procesi idu u tom pravcu, i kako vidite poruke iz Loznice, gdje su srpske vlasti, predstavnici SPC, RS, te dio crnogorske vlasti obilježili Dan sjećanja na žrtve Oluje?

SULJEVIĆ: Procesi suočavanja sa prošlošću i pomirenja,  usljed dnevno-političkih manipulacija ovim osjetljivim i traumatičnim temama, isuviše dugo idu u lošem pravcu, uprkos upornom i posvećenom radu jednog broja nevladinih organizacija, medija, pojedinaca iz akademske sfere i rijetkih političara i javnih ličnosti. Čak je utisak da posljednjih godina imamo regresiju i tamo gdje su postojali mali  pomaci. Okolnosti su i u Crnoj Gori i u regionu takve da svako žali i slavi svoje žrtve, a ne obazire se na one koje ne vidi kao dio svog korpusa. Retrogradne poruke u javnom diskursu dodatno podstiču ovaj problem, sa kojim se sistemski nikada nismo adekvatno suočili. Najveću odgovornost za to nesumnjivo imaju političari.

I ove godine je vidljiv raskorak u načinu na koji je obilježena godišnjica operacije Oluje u Hrvatskoj i Srbiji. Hrvatska je tu godišnjicu obilježila uz centralnu proslavu u Kninu, sa najvišim zvaničnicima, a među okupljenima na ulicama bila je prisutna, iako mnogo manje nego ranije, neprihvatljiva ikonografija i poruke, poput  Za dom spremni. Dobro je da policija takve pojave registruje i procesuira kako bi se uticalo na preveniranje u sljedećim obilježavanjima.

U Srbiji je ta godišnjica obilježena u Loznici, kao vid kontramitinga na sada već prilično raširenih protesta građana i građanki zbog najavljenog iskopavanja litijuma u toj državi. Tim licimjernim pristupom, vlasti u Srbiji su pokazale i da im srpske žrtve Oluje služe samo za obračun sa političkim neistomišljenicima danas i na taj način nastavile manipulaciju njihovom tragedijom. Treba podsjećati stalno da zvanična Srbija, iako je to trebala učiniti prva, za sve ove godine nije omogućila ni puno ostvarivanje finansijske, zdravstvene i psihosocijalne podrške za žrtve Oluje, iako bi na sve ovo kao civilni invalidi rata i njihove porodice, morali imati pravo.

I ovogodišnje obilježavanje u Srbiji  pretvorilo se u još jednu ružnu i tužnu političku tribinu, na kojoj se slavio Vučić i njegova vlast, ali i ponovo negirao genocid u Srebrenici kroz relativizaciju nedavno usvojene rezolucije u Ujedinjenim nacijama, čime su ponižene žrtve zbog kojih se navodno sve to i organizovalo.

MONITOR:  Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

SULJEVIĆ: Crna Gora je značajno nazadovala u ovom pogledu. Ilustrativna je tu situacija sa (pre)imenovanjem ulica, imenovanjem trgova i podizanjem spomenika u Pljevljima, gdje se slave oni koji su 90-tih ratovali van granica Crne Gore, u Hrvatskoj i na Kosovu, Vukoman Tešović, Branko Krvavac, Peđa Leovac i Đurko Bojović, dobili svoje ulice, zajedno sa patrijarhom SPC Varnavom Rosićem, deklarisanom nacisti, koji je dobio svoj trg i spomenik. To dovoljno govori o rasprostranjenosti i složenosti ovog problema.

Pljevlja nisu incident već pokazni primjer. I u Podgorici imamo inicijativu za davanje naziva ulici po Pavlu Bulatoviću, saveznom ministru unutrašnjih poslova koji je naredio ratni zločin deportacije izbjeglica iz BiH.

Ovakvim postupcima oštro se protive nevladine organizacije – CGO, Akcija za ljudska prava i ANIMA – koje su i ukazale da je to izraz ozbiljne moralne devastacije, ali i otvoreno kršenje zakona, na koje ćuti resorno Ministarstvu kulture i medija, čime odobrava takve postupke. Sve to ukazuje da politički motivisani revizionistički postupci na lokalnom nivou imaju zaštitu vlasti na nacionalnom nivou.

Vrijedi podsjetiti i da inicijative, koje jesu od značaja za suočavanje sa prošlošću i pomirenje nemaju podršku nadležnih. Tu su, prije svega, one koje se odnose na bolju integraciju i realizaciju ovih tema u nastavne planove i udžbenike, ali i obilježavanja mjesta zločina i stradanja. Jedna takva inicijativa za podizanje spomenika žrtvama zločina Deportacije, upućena od ove tri organizacije, više od deceniju čeka u fioci, bez najave da će se ikada realizovati.

MONITOR:  Koliko je taj proces značajan kako za ozdravljenje društva, tako i za evropski put koji vlasti obećavaju?

SULJEVIĆ: Dešavanja 90-tih nisu vjekovima, već samo nekoliko decenija iza nas. Mlađe generacije, kojoj pripadam, nisu svjedočile tom vremenu, ali i dalje osjećaju snažnu opterećenost njegovim posljedicama. Mi o ovom nismo ni učili u formalnom obrazovnom sistemu, a malo je nas koji smo bili uporni ili imali sreću da o ovom nešto naučimo kroz alternativne programe nevladinih organizacija, kojih je takođe nedovoljno. Svi oni koji nisu imali potrebu da o ovom uče više ili priliku da to učenje bude  zasnovano na činjenicama i kritičkom preispitivanju, postali su neotporni na snažne dezinformacione kampanje desničarskih struktura.

Ovo je problem na kojem profitiraju  političari iz tog vremena koji su suštinski ostali na istim pozicijama, ali i nove generacije koje su još radikalnije u tom izrazu iz razloga koje sam naveo, a to posebno brine.

Mi zato imamo dvostruki problem – kako da stavimo branu neodgovornim političarima koji svjesno zloupotrebljavaju ova pitanja i gaze činjenice, ali i da nađemo kanale komunikacije sa mladima da činjenice i kontekst uče i razumiju i na bazi toga, a ne ideoloških i nacionalističkih sadržaja, kreiraju svoje stavove.

Evropska unija je  osnovana kao simbol poslijeratnog jedinstva, među njenim osnivačima su i države koje su izašle iz rata poražene i koje su prihvatile odgovornost za sve učinjeno tokom rata, dajući puni doprinos izgradnji pomirenja. Crna Gora, ako želi da se pridruži EU, mora uraditi to isto, i kroz suočavanje sa svojom prošlošću učiti mlađe generacije o dešavanjima 90-tih, sistemski osuditi i kažnjavati pokušaje relativizacije zločina i veličanja zločinaca, obilježiti mjesta zločina i stradanja, a prije svega, napraviti otklon od retrogradnih politika.

MONITOR:  Kao član DIK, kako vidite situaciju u Budvi, koja ni nakon dva mjeseca  nema formiranu vlast?

SULJEVIĆ: Sve se češće pokazuje u crnogorskom kontekstu da nije najveći izazov osvojiti vlast, nego biti dobra vlast i odgovorno rukovoditi.

Zato su aktuelni problemi u Budvi samo dio niza problema na lokalnom nivou. Ne zaboravimo Šavnik, koji postaje i dobra podloga za film sa skoro dvije godine trajućim izbornim procesom, zatim Berane, gdje se poslije, takođe, brojnih peripetija uvodi prinudna uprava, pa Andrijevicu, gdje su se Vlada i predsjednik te opštine sporili oko potrebe za raspisivanjem novih izbora.

U Budvi većina lista tvrdi da je ostvarila odličan rezultat, izuzev PES-a koji ni to ne može reći, ali ostaje činjenica da tu niko ne može biti zadovoljan jer nema niti koja bi mogla povezati dovoljno snaga za upravljanje opštinom. Jedan od razloga, kako u Budvi, tako i u nekim drugim opštinama sa pat pozicijom, leži u činjenici da je mnogim akterima na izborima ključna platforma da svog oponenta pobijede a ne da unesu neku novu vrijednost i koncept za dobro građana i građanki. Zato su oni nespremni na kompromise ili ulaze u neprincipijelne kompromise samo da bi se nekom naštetilo, a na gubitku smo svi jer nemamo funkcionalan javni servis ni na jednom nivou. I tako, nastavljamo da živimo od jednog do drugog izbornog ciklusa u nadi da će njegov ishod donijeti stabilnost, čemu se u susret mogućnim novim izborima u Budvi nadaju  oni koji tamo žive.

MONITOR:  Očekuju nas i lokalni izbori u Podgorici. Izbora i kampanja ne nedostaje, samo nema izborne reforme.

SULJEVIĆ: Izbori u Podgorici  su i najveći izazov za parlamentarne stranke, jer će pokazati koliko povjerenje one uživaju, pri čemu će tu biti i nekih novih aktera i lokalnih listi.

Nije dobro što nas ti izbori ponovo dočekuju nespremne i bez sprovedene izborne reforme. Iako je Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu krenuo sa optimističnim najavama, čak i nerealno kratkim rokovima za okončanje tog procesa, danas ne postoje naznake da ćemo prve rezultate njegovog rada vidjeti brzo.

Prošlogodišnji predsjednički i parlamentarni izbori, ali i niz lokalnih izbora održanih posljednjih godina, osvijetlili su brojne problematične aspekte procesa, koji mogu postati predmet zloupotreba, poput onih u Šavniku. Poznajući naše prilike i demokratsku (ne)kulturu, velike su šanse da ćemo rizikovati nove probleme, zbog čega i postoji potreba za što efikasnijim okončanjem reforme izbornog zakonodavstva, makar u dijelu rješenja oko kojih postoji konsenzus. Međutim, ovdje vidimo i pravilo – dok su partije u opoziciji one insistiraju na tome da se ovaj proces uredi, kako  uzmu vlast, promijene stav. Bez saglasnosti vlasti i opozicije da im je zajednički interes da to bude fer proces,  nema  napretka.

MONITOR:  Koliko aktuelna crnogorska politička klasa ima reformski kapacitet, u toj, ali i u drugim važnim oblastima?

SULJEVIĆ: Političke partije mahom imaju populistički, a ne reformski kapacitet. Reforme nema ukoliko se političari bave ozbiljnim temama na način za koji cijene da im donose brze glasove, jer to nije rješavanje, već  produbljivanje problema.

Dodatno opterećenje je  to što su partije spremne praviti kompromise sa javnim interesom u zaštiti partijskog interesa. Tome svjedočimo svakodnevno i ne samo kroz situaciju sa izostankom izborne reforme, već i kroz niz apsurdnih političkih kompromisa, loših ekonomskih mjera i ciljanih zakona sa konstrukcionim greškama, koji se prilagođavaju pojedincu ili partiji umjesto da služe javnom interesu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski  „predizborni brakovi“  zbog straha od izbornog kraha

Objavljeno prije

3 dana

na

13 Septembra, 2024

Objavio:

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

 

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR: Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG IZ LJUBLJANE: Završetak rata u Ukrajini je u interesu Njemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Njemačka

Objavljeno prije

3 dana

na

13 Septembra, 2024

Objavio:

Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svjetsko-političke razmjere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD

 

 

MONITOR: Njemački kancelar, Olaf Šolc, smatra da je neophodno brzo sazvati novu međunarodnu mirovnu konferenciju o prestanku rata u Ukrajini, ali na kojoj bi sada učestvovala i Rusija. Mogu li se predvidjeti rezultati tog novog pokušaja, s obzirom na Vaše stanovište da Rusija sada ratuje za novi svjetski poredak a ne – kao na početku, za „novu sigurnosnu arhitekturu u Evropi“?

MOČNIK: Izgleda da su ratni ciljevi Ruske federacije na početku bili da brzim udarom sruši režim u Kijevu, postigne neutralnost Ukrajine, zaustavi širenje NATO pakta i osigura ugodno rešenje za pobunjene oblasti na istoku Ukrajine. Režim nije pao, ali su se Rusi na pregovorima sa njegovim predstavnicima u Istanbulu početkom marta 2022. dogovorili više-manje u tom smislu. U tom trenutku je Zapad (tj. SAD sa saveznicima) hitno intervenisao preko Borisa Džonsona, zabranio ukrajinskoj vladi da se bilo šta dogovara sa Rusima i verovatno obećao izdašnu pomoć Ukrajini da protera rusku vojsku sa svoje teritorije. Evropska unija se smesta – i protiv svojih interesa – svrstala uz SAD i uključila u njihov „posrednički rat“ protiv Rusije. To je gurnulo EU u recesiju, a posebno je pogodilo Nemačku i njenu strategiju uvoza energenata i sirovina iz Rusije i izvoza visokotehnoloških proizvoda u Rusiju i Kinu. Nemačka sada vojnom industrijom pokušava da spase svoju privredu, pa nameće svoje oružje saveznicima, ali to nije dovoljno. Završetak rata u Ukrajini je u interesu Nemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Nemačka. Šolc rešava spoljnopolitički i unutrašnjepolitički debakl svoje vlade. Ali sumnjam da će uspeti. Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svetsko-političke razmere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta

Objavljeno prije

1 sedmica

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

 

 

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

MONITOR: Vidite li promjene?

VUKOVIĆ: Suštinske ne, a jedino su one važne. Suštinske u smislu da se uspostavi sistem institucija koje će garantovati ostvarivanje strateških ciljeva, zapisanih u Članu. 1 Ustava – „Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava“.

MONITOR:  Bliže se podgorički izbori. Kako vam izgledaju svakodnevne međusobne optužbe većine političkih aktera u ovoj skoroj utrci?

VUKOVIĆ: Nedavno sam na svome FB profilu, inspirisan aktuelnim političkim dešavanjima, napisao da su naši političari članovi legalizovanih bandi od kojih društvo, za sada, nema efikasnu zaštitu! Moja FB prijateljica i koleginica je rekla da je to definicija za udžbenike. Možda je ovo pregruba definicija, ali svakodnevna politička praksa – i ne samo kod nas – pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični intres njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta rupa. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države. Tako kontaminirana politička podloga je prirodno tlo za ogovaranja i svađe, a te svađe odličan predložak za svakodnevno palanačko ispiranje usta, koje dodatno podstiču mediji i društvene mreže.

MONITOR: Koliko je često ugroženo funkcionisanje institucija zbog političkih borbi unutar vlasti?

VUKOVIĆ: Mi imamo fasadne institucije i one su takve zahvaljujući malograđanskom shvatanju politike koja zanemaruje javni interes i opštu dobrobit.

MONITOR: Šta  to govori?

VUKOVIĆ:  Da mi tek treba da izgradimo institucije koje će biti armatura na kojoj počiva društveni dogovor o onim ciljevima koji su definisani na početku aktuelnog Ustava.

MONITOR: Popis, odnosno nacionalni identitet i jezik i dalje su teme koje su u fokusu i koje dijele crnogorsko društvo.  Kada ćemo izaći iz tog narativa?

VUKOVIĆ:  Nesporno je da je pitanje identiteta važno. Takođe je nesporno da u Crnoj Gori žive ljudi koji se različito nacionalno samoidentifikuju, pri čemu nacionalna binarnost (dvojediničnost) nije karakteristična samo za ljude koji pripadaju tzv. pravoslavnom korpusu (Crnogorci/Srbi) već je ima i u grupaciji koja se samoidentifikuje preko islama (Bošnjaci/Muslimani). Nesporno je i to da politička klasa ova pitanja posmatra iz malograđanske perspektive koristi i štete, i njima manje ili više vješto manipuliše.

Bojim se da nećemo ni brzo ni lako izađi iz te i takve priče. Preduslov za izlazak je napuštanje neustavnog modela koji podsjeća na takozvanu konsocionalnu demokratiju, karakterističnu za Liban, gdje se političke funkcije popunjavaju na osnovu vjerske pripadnosti. Preduslov je, takođe, bataljivanje priče o potrebi pomirenja, pri čemu se prvenstveno misli na mirenje Crnogoraca i Srba. Pojam pomirenja je manipulativan, samim tim što nikada nije postojao nacionalni sukob između Crnogoraca i Srba, pa se čini da se ovdje četništvo potura crnogorskim Srbima, a partizanstvo vezuje za Crnogorce ili – da odemo dalje u prošlost – bjelaštvo vezuje za Srbe, a zelenaštvo za Crnogorce. Pomirenje bi trebalo da znači traganje za zajedničkim imeniteljem, za kolektivnim MI koje će afirmisati sve, a neće unižavati nikoga. To kolektivno MI treba da bude izraženo i kroz naziv jezika i kroz državne simbole.

MONITOR: I dalje slušamo optimistične najave zvaničnka da bi mogli uskoro ući u EU. Krećemo li se suštinski ka društvu evropskih vrijednosti?

VUKOVIĆ: Jedina vizija koju dijeli naša politička klasa sastavljena od predstavnika svih nacija i konfesija je ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali nikada nije jasno objašnjeno ni analizirano u čemu se tačno sastoji korist od toga ulaska i je li ta korist taktička i kratkoročna ili strateška i dugoročna. Sada, recimo, na primjeru odnosa prema Srbiji kada je u pitanju rudarenje vidimo da EU, tačnije jedna od njenih viđenijih članica (Njemačka) gleda na Srbiju iz perspektive kolonizatora. Da li to znači da bi sjutra, kada Crna Gora postane članica EU, naša politička klasa lakše pretvorila planinu Sinjavinu u vojni poligon ili u najveće balkansko pasište za preživare?  Bojim se da bi se prije desilo ovo prvo, ako geopolitički interesi Brisela i NATO-a budu to zahtijevali.

Kada je ova vizija artikulisana, EU je djelovala kao nešto što je vječno i u stalnom napredovanju. Sada je ta iluzija razbijena – EU ne izgleda ni vječno niti je u napredovanju. Prije bi se reklo da je riječ o ozbiljnom nazadovanju. To bi podrazumijevalo strateško preispitivanje odnosa Crne Gore prema EU, ali tako nešto se od ove i ovakve političke klase ne može očekivati.

„Proces pridruživanja EU na kraju može razočarati javnost“, skorašnja je izjava bivšeg euroatlantiste i doskorašnjeg ’sve i svja’ Crne Gore Mila Đukanovića.

Kada govorimo o evropskim vrijednostima, treba vidjeti da li je sadašnja EU na tragu vrijednosti koje mi podrazumijevamo kao evropske. Naša mila Evropa je kao kolonizator pljačkala druge kontinente, dva svjetska rata je zametnula, genocidom je rješavala jevrejsko pitanje, a onda, perući savjest, zajedno sa Amerikancima, otela Palestincima dio teritorije i darovala ga Jevrejima, koje sada podržava u njihovom genocidnom pohodu na Palestince.

Mislim da je Ustav Crne Gore pisan u duhu najviših civilizacijskih, što znači i evropskih vrijednosti. Na nama je da tu ustavnu formu ispunimo sadržajem. Ako mi nijesmo za to sposobni, ne očekujmo da će nam taj sadržaj oktroisati Brisel i njegova plutokratska birokratija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo