Nepoštovanje Skupštine od strane izvršne vlasti i istovremena skoro dvotrećinska podrška Skupštine istoj toj Vladi, na prvi pogled može izgledati apsurdno, ali samo nekome ko ne poznaje kako funkcioniše sistem u Crnoj Gori
MONITOR: Premijerski sat otkazan je od strane predsjednika parlamenta, uz obrazloženje da je skandal to što je sjednica Odbora za ekonomiju još trajala u vrijeme kada je premijerski sat zakazan. Premijer tvrdi da je opozicija imala plan da opstruira parlament, a opozicija da je otkazivanje premijerskog sata poniženje koje do sad nije viđeno. Kako vi to vidite?
RADULOVIĆ: Obrazloženje predsjednika Skupštine da se premijerski sat neće održati zbog zloupotrebe prava od strane skupštinskog odbora ne djeluje ubjedljivo jer tim odborom predsjedava poslanik iz većine sa kojim su predsjednik Skupštine i ostali predstavnici vlasti mogli iskordinisati i način vođenja sjednice odbora koji bi ograničio vrijeme diskusija na odboru. Zato otkazivanje premijerskog sata prije izgleda kao dio dogovora premijera i parlamentarne većine.
Osim toga, odnos premijera prema Skupštini u kontinuitetu je neodgovoran. Ova sjednica odbora mjesecima je odlagana jer premijer „nije imao vremena“ da se odazove pozivu. Istovremeno, vidimo da je imao vremena za višednevni boravak na Olimpijskim igrama i fotografisanje sa zvaničnicima i sportistima drugih država, ali za dolazak u Skupštinu i odgovore na pitanje poslanika vremena uglavnom nema. Nepoštovanje Skupštine od strane izvršne vlasti i istovremena skoro dvotrećinska podrška Skupštine istoj toj Vladi, na prvi pogled može izgledati apsurdno, ali samo nekome ko ne poznaje kako funkcioniše sistem u Crnoj Gori. Nažalost, zadovoljenje ličnih i partijskih interesa važnije je od funkcionalnosti institucija i obezbjeđivanja kontrole vlasti.
MONITOR: Prethodno je kontrolno saslušanje premijera i ministra unutrašnjih poslova o imenovanju vršioca dužnosti direktora Uprave policije i posljedicama za sistem sigurnosti obavljeno iza zatvorenih vrata. Kako vidite zatvaranje te sjednice za javnost?
RADULOVIĆ: Mislim da paušalno pozivanje na dokumenta koja su označena stepenom tajnosti nije dovoljan razlog za isključenje javnosti sa sjednice na kojoj se raspravljalo o imenovanju vršioca dužnosti direktora Uprave policije.Takve odluke ne doprinose transparentnosti Skupštine, a istovremeno i podstiču sumnje da se od javnosti žele sakriti neke informacije koje javnost ima pravo da zna. Upravni sud je tri puta poništavao odluku o razrješenju g-dina Brđanina, a svjedočili smo jednom očigledno nezakonitom postupku izbora vršioca dužnosti direktora policije Aleksandra Radovića što je najviše štete možda učinilo njemu. To jesu pitanja od interesa za javnost i ne vidim opravdane razloge da se javnost na ovoj sjednici isključi.
MONITOR: Uoči rekonstrukicjie Vlade kritikovali ste izbor ministara po partijskom ključu, odnosno to što se ne vodi računa da onaj koji je postavljen nema reference u toj oblasti. Šta kažete nakon rekonstrukcije koja nam je donijela 26 ministara i sedam potpredsjednika?
RADULOVIĆ: Vlada sa 26 ministara i sedam potpredsjednika još jednom pokazuje zašto političke partije ne žele da donesu zakon o vladi. Kada tome dodamo da se skoro svi ministri biraju po partijskim i ličnim interesima, uglavnom bez ikakvih znanja i iskustava u resorima koji im se povjeravaju, onda je sasvim logično što godinama imamo ozbiljne probleme sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U sistemu u kome na ključnim pozicijama nema mjesta za profesionalce i osobe sa integritetom, već isključivo za partijske vojnike bez znanja i integriteta, korupcija je logična posljedica. Takođe, premijer koji prvo najavi da će Crna Gora biti Švajcarska na Balkanu, a zatim predloži Vladu sa ovoliko članova, ili ne zna o čemu govori ili svjesno obmanjuje građane, jer Švajcarska, na primjer, ima sedam članova Vlade.
MONITOR: Ustavni odbor nije dao ove sedmice podršku nijednom kandidatu za sudiju Ustavnog suda.
RADULIOVIĆ: Godinama svjedočimo namjerama političkih partija da za sudije Ustavnog suda izaberu svoje partijske kadrove koji bi u Ustavnom sudu, umjesto principa ustavnosti i zakonitosti, štitili njihove interese. Prije par mjeseci vidjeli smo i pokušaj da se, suprotno Ustavu, nekim sudijama produži mandat. Političari ne odustaju od namjere da u Ustavnom sudu biraju partijske kadrove i to otežava izbor, odnosno dogovor o nekom kandidatu. Takva praksa obeshrabruje stručne osobe sa integritetom da uopšte konkurišu na te pozicije. U Ustavnom sudu postoje sudije koje imaju integriteta i koje su spremne da taj posao rade profesionalno i stručno, bez obzira na političke i lične interese bilo kog subjekta. Na žalost, te sudije su u manjini i političari će učiniti sve da tako i ostane.
MONITOR: Još čekamo i na predsjednika/cu Vrhovnog suda. Na posljednji konkurs prijavilo se četvoro sudija. Mislite li da će to mjesto konačno biti popunjeno?
RADULOVIĆ: Nadam se da će se konačno obaviti izbor predsjednika Vrhovnog suda. Taj izbor do sada se nije desio zbog neogovornosti određenih sudija Vrhovnog suda koji su očigledno vršili opstrukciju “uzdržanim” glasom, odnosno neglasanjem za bilo kog kandidata. Kada se prisjetimo da je, ne tako davno, Vesna Medenica dobila podršku za treći neustavni mandat i to od svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda, onda je jasno u kakvom je stanju pravosuđe u Crnoj Gori i koliko su opravdane sumnje da ona i dalje kontroliše značajan dio sudstva.
MONITOR: Nakon oslobađajuće presude u slučaju poznatom kao „državni udar“, kazali ste da dvije oprečne presude u ovom slučaju pojačavaju sumnje da se je pravosuđe pod ozbiljnim političkim uticajem i da se presude donose u skladu sa interesima i zahtjevima vlasti. Šta još budi te sumnje?
RADULOVIĆ: Kada je u pitanju reforma pravosuđa, jedino kod dijela SDT-a možemo konstatovati određeni napredak. To nikako ne može biti dovoljno sve dok se sudstvo ne reformiše i ne oslobodi nasljeđa koje je ostavila Vesna Medenica sa svojim saradnicima koji su i danas aktivni u cijelom pravosuđu: sudstvu, tužilaštvu i advokaturi.
Nije pravosuđe samo pod uticajem vlasti, ono je uopšte pod političkim uticajem. A kada vidimo koliki je stepen korupcije u društvu, onda možemo zaključiti da je dio pravosuđa i pod uticajem organizovanog kriminala. U prilog tom zaključku ide činjenica da još nemamo osuđujućih pravnosnažnih presuda u bitnim predmetima, niti pravnosnažnih odluka o oduzimanju imovine stečene kriminalom. Zato prijeti opasnost da rezultati koje postiže Specijalno državno tužilaštvo, zajedno sa SPO-om, Europolom i drugim međunarodnim partnerima, ostanu bez adekvatnog sudskog epiloga. Gotovo svakodnevno svjedočimo opstrukcijama u određenim postupcima koje dovode do ukidanja pritvora okrivljenima zato što sudovi ne donose prvostepene presude u roku od tri godine, a zatim ti okrivljeni odmah po izlasku iz pritvora izvršavaju teška krivična djela i nerijetko se daju u bjekstvo. Na te opstrukcije okrivljenih i njihovih branilaca sudovi ne reaguju adekvatno ili čak uopšte ne reaguju. Nekada se stiče utisak da sudovi učestvuju u opstrukcijama zajedno sa okrivljenima i njihovim braniocima. Na primjer, suđenje Vesni Medenici odloženo je 21 put, od čega je najmanje 15 puta to bilo krivicom suda ili pod sumnjivim okolnostima koje nijesu razjašnjene. Sve to ukazuje na dogovor više aktera da se suđenje odlaže. Takođe, sjećamo se da je g-đa Medenica uhapšena na aerodromu sa kartom za Beograd u jednom pravcu, a pritvor joj je trajao nepunih sedam mjeseci. Uporedite to sa trajanjem pritvora protiv nekih drugih lica, posebno sudija i tužilaca koji su lišeni slobode na radnom mjestu ili mjestu stanovanja kojima pritvor traje prosječno tri puta više. I Svetozaru Maroviću pritvor je trajao samo pet mjeseci, presude koje su donešene sa neprimjereno malim kaznama nijesu ni izvršene, a da ne govorimo o tome da mu ništa od imovine stečene kriminalom nije oduzeto. Jasno je da je to sve bio rezultat dogovora odbrane Marovića, tužilaštva, suda i političara. U predmetu protiv Medenice imamo neke iste aktere, a dosadašnji postupak daje osnova za sumnje da se opet radi o dogovoru odbrane, suda i političara, ovaj put bez učešća tužilaštva, da epilog bude sličan kao kod Marovića. Sve ovo doprinosi sumnjama da je pravosuđe još pod uticajem politike i kriminala, i da je sud daleko od toga da se može nazvati nezavisnim i nepristrasnim.
MONITOR: Vidite li volju za njegovu suštinsku reformu?
RADULOVIĆ: Ne vjerujem da postoji dovoljno političke volje da se pravosuđe suštinski reformiše jer bi u tom slučaju brojni političari bili izvedeni pred lice pravde. Decenijama ne postoji volja bilo koje izvršne vlasti da obezbijedi elementarne uslove za rad sudija i državnih tužilaca i to dovoljno govori da li postoji volja da se pravosuđe reformiše. O suštinskoj reformi moći ćemo govoriti tek kada se sudijama i tužiocima obezbijede adekvatni uslovi za rad koji će omogućiti da se efikasno vode postupci i donose presude protiv aktera korupcije i organizovanog kriminala, kada počne da se oduzima imovina stečena kriminalom, kada se pravosuđe oslobodi neprofesionalnog i korumpiranog kadra i kada sudovi spriječe zloupotrebe, opstrukcije i izrugivanje kompletnog pravosuđa od strane okrivljenih poput Vesne Medenice i njene odbrane. Tada će i političari i kriminalci shvatiti da ne mogu uspješno vršiti uticaj na pravosuđe.
Milena PEROVIĆ
Stav2 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice