Reforme u oblasti šumarstva idu sporo. Sada se konačno promjene najavljuju kroz donošenje novog zakona, ali te najavljene izmjene propisa prati svojevrsna pobuna iz Uprave za šume. Uglavnom, nešto ne štima

Svjedočimo li otvaranju fronta između Vlade, odnosno Ministarstva poljoprivrede, i Uprave za gazdovanje šumama i lovištima? Vlada i resorno Ministarstvo predlažu donošenje novog zakona o šumama kojim je predviđeno osnivanje jednog državnog preduzeća, dok sa druge strane direktor Uprave za šume, Miloš Rajković, upućuje poslanicima apel da ne usvoje taj zakon, jer će se, navodno, ugroziti egzistenciju 350 radnika te uprave.

Zanimljivo je to da je Rajković na to mjesto, kao kadar SNP, postavljen voljom lidera te partije Vladimira Jokovića koji je i resorni ministar. Može li biti da su se u Upravi za šume zabrinuli za fotelje u koje su sjeli? Znaće se vrlo brzo.

Činjenica je da je Uprava za šume nedavno povukla neke poteze koji liče na namještanje tendera opet istim velikim drvoprerađivačima.

Javnim pozivom 1 za davanje šuma na korišćenje prodajom drveta u dubećem stanju, za 2024. godinu br.01-311/24-2450/2 od 11. jula 2024. godine, ponuđena je prodaja drveta u dubećem stanju u Područnim jedinicama Pljevlja, Rožaje, Berane, Žabljak, Kolašin, Plužine, Bijelo Polje, Andrijevica, Podgorica, Danilovgrad, Nikšić, Plav, Šavnik i Petnjica.

Upravo zbog toga je veliki broj drvoprerađivača sa sjevera Crne Gore zatražio ovih dana poništenje poziva za davanje šuma na korišćenje u dubećem stanju. Ujedno su Upravi za gazdovanje šumama i lovištima uputili inicijativu za izmjenu tog javnog poziva.

“Zakonski zastupnici podnosica inicijative, čije firme broje 10 i manje radnika su izričito nezadovolnji uslovima, smatrajući da su diskriminasini ovakvim javnim pozivom koji u obrazloženju opravdanosti navodi “da je svrha Javnog poziva da se pomogne manjim preduzećima kroz razvoj drvne industrije u Crnoj Gori i veću zaposlenost kao i posticaj malih i srednjih preduzeća iz oblasti drvoprerade”. Međutim, zastupnici malih i srednjih preduzeća su analizom Javnog poziva došli do zaključka da je način ponude iz ovog javnog poziva u suprotnosti sa svrhom na koju se poziva i da su njime sa jedne strane privilegovana veće firme/preduzeća dok su firme sa 10 i manje radnika grubo diskriminisane na ekonomskom tržištu, a većina njih bi po ovakvim kriterijumima prestala i da postoji”, navodi se u inicijativi.

Oni objašnjavaju da je javnim pozivom propisano da ponuđači koji imaju 10 i manje radnika mogu dati ponudu za drvnu masu zapremine do 250 m3 mase po radniku, dok je način bodovanja 55% cijena i 35 % radnici, pa bi takav način bodovanja značio sledeće: da firma  ponuđač koja ponudi znatno veću cijenu sa manjim brojem radnika po m3 od ponuđača koji ponudi manju cijenu sa većim brojem radnika neće dobiti u konačnom isto jer bodovni odnos od 35 % koji se vrednuje po broju zaposlenih odlučiće da se određeno odjeljenje proda po znatno nižoj cijeni firmi koja broji više od 10 radnika, i time dolazi do nesrazmjernosti između malih i velikih firmi, na način što male firme gube konkurentnost na tom tržištu i samim tim se Javni poziv obesmišljava u odnosu na firme sa 10 i manje radnika.

Na ovaj način, kako kažu, prilikom vrjednovanja uslova koji će biti ključni za odabir ponuđača većina firmi sa 10 i manje radnika će biti u neravnopravnom položaju u odnosu na firme sa preko 10 radnika na način što će, na primjer, firma sa 10 radnika moći da ima: 10×250=2.500m3 dok bi firma sa 11 radnika imala 11×450=4.950 m3 drveta.

“Iz navedenog proizilazi da samo jedan radnik može da napravi razliku u odobrenoj kubnoj masi od 2.450 m3 drveta, što prestavlja zaista nezamisliv način u ravnopravnoj tržišnoj ponudi. Takođe treba navesti i primjer da su odjeljenja u kojima firme sa 10 ili manje radnika mogu da konkurišu (a koja će im jedino biti preostala jer velike firme neće pokazivati interesovanja za njih), ekonomski vrlo teška za realizaciju sječe zbog konfiguracije terena koja zahtijeva dodatna ulaganja radi proboja puta, izvlačenje vlaka i ostalo pa je u tom dijelu javni poziv u dijelu formiranja projekta koji se odnosi na samu realizaciju sječe iz odjeljenja ostao nepotpun i vrlo pojednostavljen”, pišu drvoprerađivači.

Oni smatraju da je javni poziv u suprotnosti i sa čl. 8  i članu 59 Ustava Crne Gore kojim se zabranjuje diskriminacija po bilo kom osnovu odnosno kriterijumu i kojim se štiti preduzetništvo, a koji nalaže da svi pod istim uslovima mogu ostvariti jednake mogućnosti, što u ovom slučaju nije moguće.

Podnosioci inicijative u konačnom ukazuju i na razlike između javnog poziva u ovoj i u prošloj godini. “Kriterijumi kojim je raspisan Javni poziv za davanje šuma na korišćenje prodajom drveta u dubećem stanju za prošlu godinu je bio sledeći : 80%  cijena, 10 % razvoj lokalnoj samoupravi i 10 % radnici. Način na koji je raspisan Javni poziv za prošlu godinu je ostvario svoju svrhu jer je država sa jedne strane imala veći prihod dok je sa druge strane došlo do posticaja malih i srednjih preduzeća jer im nije postavljen kriterijum prema broju radnika”, navode drvoprerađivači.

Kao potvrda tih tvrdji, podnosici inicijative su angažovali nezavinog vještaka ekonomsko finansijske struke koji će procijeniti i ekonomsku svrhu/isplativost Javnog poziva, jer se stiče utisak da Javni poziv pored diskiminacije prema firmama koje broje 10 i manje radnika, može da bude potencijalno i koruptivan prilikom realizacije, a što može da bude predmet neke šire analize.

Na osnovu svega toga njihov pravni zastupnik predlaže da se u cijlju izmjene Javnog Poziva br.01-311/24-2450/2 od 11. jula, organizuje radna grupa koja će predmetni Javni poziv kroz izmjene upodobiti njegovoj svrsi, a ukoliko to ipak ne bude da se isti poništi.

Slične ili istovjetne zahtjeve imaju i drvoprerađivači iz Pljevalja, Berana, Andrijevice, Plava i drugih gradova, ocjenjući da se na ovaj način zapravo forsiraju dosadašnji veliki koncesionari i da od najavljenih reformi u šumarstvu i gazdovanju šumama praktično nema ništa.

Direktor Uprave za šume  je istog dana saopštio kako mali drvoprerađivači pokušavaju da zaštite svoje interese i da neće povlačiti javni poziv.

Prošle godine je, naime, najavljivana borba protiv takozvane šumske mafije i da će biti formirano jedno državno drvoprerađivačko preduzeće koje bi se bavilo sječom šume i prodajom na javnoj licitaciji sa lagera. Šta se u međuvremenu dogodilo, malo ko zna da objasni, ali osnivanje državnog preduzeća ostalo je samo u najavama i priči, a šumska mafija skoro da nije ni dodirnuta.

Onda je uslijedio obrt gdje se direktor Uprave za šume obrušio na Vladu i resonog ministra i svog partijskog lidera. Šta će iz svega izaći, ostaje da se vidi. Da su u šumama mora uvesti red i koncesionom gazdovanju stati na kraj poslije dvije decenije, početkom prošle godine povela se ozbiljna priča.

Većina malih drvoprerađivača smatra da se to ne može uraditi dok se ne osnuje jedno državno preduzeće koje će se baviti sječom i izvlačenjem šume na jedan lager, sortiranjem po klasama, a zatim licitacijom, po sistemu ko da više, i koliko mu treba. Čulo se mnogo dobrih predloga, među kojima i onaj da se uvede bar kod za drvo. Kažu, ako može da ga ima svako pakovanje čačkalica, onda može i sirovina od kojih se čačkalice prave.

Činjenica je da reforme u oblasti šumarstva idu sporo. Četiri godine je prošlo od promjene vlasti, a mnogo toga se nije promijenilo u ovoj oblasti. Sada se konačno promjene najavljuju kroz donošenje novog zakona, ali je nejasno zašto se bune iz Uprave za šume. Ili je i ovo odraz haotičnog političkog stanja u državi. Uglavnom, nešto tu ne štima.

                          Tufik SOFTIĆ