Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĆETKOVIĆ, SLIKAR: Slikam – dakle postojim

Objavljeno prije

na

Slikar Goran Ćetković diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Nikole Gvozdenovića. Dobitnik je godišnje nagrade galerije Spinaker na izložbi studenata završne godine, kao i nagrade za slikarstvo ULUCG, Milunović, Stijović, Lubarda za 2016. godinu. Izlagao je na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učesnik je velikog broja likovnih kolonija. Samostalno je izlagao u Baru, Herceg Novom, Kolašinu, Podgorici, Mojkovcu, Kotoru, Tivtu, Beogradu, Zagrebu, Splitu. Pored slikarstva, ovaj rođeni Kolašinac, koji živi u Sutomoru, uspješno se bavi i pedagoškim radom u OŠ Kekec u Sutomoru i Ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru.

MONITOR: Jedan ste od najizrazitijih i najubjedljivijih ekspresionista savremenog crnogorskog slikarstva, i, kako je rekla Ljiljana Zeković, stvaralac ste izuzetnog likovnog senzibiliteta. Opišite proces rada. Kako započinjete i je li ideja tu prije slike ili je to spontani proces?
ĆETKOVIĆ: Zadovoljstvo je kada o mom radu ima ovakvo mišljenje, jedna od naših najistaknutijih istoričarki umjetnosti. Što se tiče samog procesa rada mogu reći da moje slikarstvo ne trpi koncept. Ono je prvenstveno zasnovano na spontanosti. Samim tim i ideje, koje su u početku slikanja vodilje, kroz dalji rad nestaju, jer kao po pravilu, rađaju se nove, i sve tako u krug.

MONITOR: Motivi na Vašim slikama su različiti, ali centralni motiv je čovjek, možda i njegova usamljenost, otuđenost – različita psihička stanja.
ĆETKOVIĆ: Moje slikarstvo se bavi jednim pitanjem, a to je pitanje čovjeka, današenjeg čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića u svijetu u kome ljudske vrijednosti polako nestaju. To je pali, adamski lik čovjekov, koji je uplašen i bačen u strahotni svijet. Slike predstavljaju likove koje su istovremeno distancirani od savremenog života, ali su i duboko ogrezli u njemu. Ono čemu težim jeste snaga izraza zasnovana na jakoj ekspresivnosti i dinamici. Akcenat je na psihološkom nijansiranju likova. Svaki rad je prožet jakom emocijom.

MONITOR: Kako biste opisali evoluciju Vašeg slikarskog rada?
ĆETKOVIĆ: Kroz umjetnost sam se kretao od realnog ka modernom. Nikad nijesam davao prednost nekom posebnom likovnom izrazu. U mom stvaralaštvu se miješaju ekspresionizam i apstrakcja sa snažnom fantastikom. Hronološki gledano moje slikarstvo ima svoj put i kontinuitet i danas je puno snažnije i zrelije u odnosu na ranije.

MONITOR: Koliko je za Vas, za Vaše umjetničko formiranje bilo važno studiranje na Cetinju i to u klasi Nikole Gvozdenovića, koji važi za izuzetnog pedagoga?
ĆETKOVIĆ: U vrijeme kada sam studirao, Likovna akademija na Cetinju, s pravom mogu reći, bila je jedna od boljih u regionu. Konkurencija je bila uvijek žestoka. Sam upis na akademiju, u to vrijeme, je bio kao ostvarenje sna. A sam grad, kao iz bajke… Sjajan profesorski kadar na čelu sa profesorom Nikolom Gvozdenovićem je ostvarivao sjajne rezultate. Ponosan sam što sam diplomirao u klasi profesora Gvozdenovića, čovjeka koji je ostavio veliki trag u crnogorskoj likovnoj umjetnosti. Na izložbi studenata završne godine, dobitnik sam i nagrade za slikarstvo od strane FLU Cetinje i galerije Spinnaker iz Herceg Novog, gdje sam i imao prvu samostalnu izložbu.

MONITOR: Živite i radite u Sutomoru, okruženi fascinantnim motivima. Šta sve utiče na Vaše slikarstvo – predio u kojem stvarate, koji sve umjetnici?
ĆETKOVIĆ: Već sam govorio koliko je za moje slikarstvo bitno ono unutrašnje – emocija. Međutim i spoljašni svijet – priroda ima velikog uticaja na mene. Slikajući čovjeka formu svodim na najjednostavnije oblike koji podsjećaju na znakove i simbole iz prirode. Na mojim slikama je dominantna plava boja – boja neba i mora, odnosno svemira. Ono u šta čvrsto vjerujem a što potvrđuje i veliki broj istaknutih likovnih kritičara, iz zemlje i regiona, jeste da sam stvorio prepoznatljiv rukopis i da sam svom slikarstvu dao jak lični pečat. Svaki ozbiljan autor se u svom radu oslanja na vrijednosti koje su stvorene kroz istoriju umjetnosti i na sjajne umjetnike kao što su Karavađo, Goja, Van Gog, Pikaso, Dado…

MONITOR: Kakva je veza između djela i života i koliko umjetnik otkriva sebe kroz radove?
ĆETKOVIĆ: Moje slike imaju snažnu crtu autobiografskog. Za mene je slikarstvo način života, a život sam po sebi je jedno umjetničko dijelo.

MONITOR: Vaše slikarstvo ne vezujemo za aktuelno vrijeme. Koliko je bilo teško sve ove godine ostati dosljedan slikarstvu, a i sebi?
ĆETKOVIĆ: Mišljenja sam da se moje slikarstvo može vezati za svako vrijeme. To je veoma lijepo zapazila i istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković. Između ostalog, ona kaže da moje slike kod posmatrača izazvijau osjećaj nelagode, otpora i užasa jer posjećaju na nas same, vrijeme u kojem živimo, a koje je zapravo ogledalski odraz cjelokupne istorije čovječanstva. Sličnog mišljenja je i istaknuti beogradski likovni kritičar Dejan Đorić koji je kazao da je moje djelo univerzalno jer ja slikam lice svijeta a ne samo svijet lica. Ovome ne bih imao šta dodati. Nakon svih ovih godina ostao sam u potpunosti dosljedan sebi i svojoj umjetnosti. U radu kao i u životu, bilježite uspone i padove ali kod mene je glad za slikanjem sve veća.

MONITOR: Često izlažete, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Kako je danas biti likovni umjetnik u Crnoj Gori i s kojim se problemima susrećete?
ĆETKOVIĆ: Izlaganjem svaki umjetnik doprinosi svojoj ličnoj afirmaciji. Iz tih razloga često i izlažem. Samo u prošloj godini imao sam više izložbi od kojih su i dvije samostalne u Beogradu. Učesnik sam i više međunarodnih likovnih salona. Jedan od važnijih salona je bio u Beogradu, u galeriji Progres, u organizaciji Tesla fondacije iz Njujorka i na toj izložbi se predstavilo dvadesetak umjetnika iz čitavog svijeta. Dobitnik sam i plakete, istoimene fondacije. Drugi salon je bio u Cirihu u galeriji „A & life” gdje se predstavilo desetak evropskih umjetnika. Sa istom galerijom sam i potpisao ugovor o saradnji i u stalnoj postavci ove galerije se nalazi mojih pet slika.

Što se tiče crnogorske likovne scene mogu reći da je u zadnje vrijeme sve manje krupnih umjetničkih projekata. Kada bi se češće organizovale izložbe – saloni, u kojima bi se vršila objektivna selekcija od strane istaknutih istoričara umjetnosti, smatram da imamo kvalitetne umijetnike, koji bi dostojno predstavljali svoju zemlju i na međunarodnom nivou. Jedan dio istoričara umjetnosti, prilikom selekcija, i nema pravi uvid u rad svih crnogorskh umjetnika. Na nama umjetnicima je da istrajemo. Slikam – dakle postojim.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo