Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĆETKOVIĆ, SLIKAR: Slikam – dakle postojim

Objavljeno prije

na

Slikar Goran Ćetković diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Nikole Gvozdenovića. Dobitnik je godišnje nagrade galerije Spinaker na izložbi studenata završne godine, kao i nagrade za slikarstvo ULUCG, Milunović, Stijović, Lubarda za 2016. godinu. Izlagao je na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učesnik je velikog broja likovnih kolonija. Samostalno je izlagao u Baru, Herceg Novom, Kolašinu, Podgorici, Mojkovcu, Kotoru, Tivtu, Beogradu, Zagrebu, Splitu. Pored slikarstva, ovaj rođeni Kolašinac, koji živi u Sutomoru, uspješno se bavi i pedagoškim radom u OŠ Kekec u Sutomoru i Ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru.

MONITOR: Jedan ste od najizrazitijih i najubjedljivijih ekspresionista savremenog crnogorskog slikarstva, i, kako je rekla Ljiljana Zeković, stvaralac ste izuzetnog likovnog senzibiliteta. Opišite proces rada. Kako započinjete i je li ideja tu prije slike ili je to spontani proces?
ĆETKOVIĆ: Zadovoljstvo je kada o mom radu ima ovakvo mišljenje, jedna od naših najistaknutijih istoričarki umjetnosti. Što se tiče samog procesa rada mogu reći da moje slikarstvo ne trpi koncept. Ono je prvenstveno zasnovano na spontanosti. Samim tim i ideje, koje su u početku slikanja vodilje, kroz dalji rad nestaju, jer kao po pravilu, rađaju se nove, i sve tako u krug.

MONITOR: Motivi na Vašim slikama su različiti, ali centralni motiv je čovjek, možda i njegova usamljenost, otuđenost – različita psihička stanja.
ĆETKOVIĆ: Moje slikarstvo se bavi jednim pitanjem, a to je pitanje čovjeka, današenjeg čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića u svijetu u kome ljudske vrijednosti polako nestaju. To je pali, adamski lik čovjekov, koji je uplašen i bačen u strahotni svijet. Slike predstavljaju likove koje su istovremeno distancirani od savremenog života, ali su i duboko ogrezli u njemu. Ono čemu težim jeste snaga izraza zasnovana na jakoj ekspresivnosti i dinamici. Akcenat je na psihološkom nijansiranju likova. Svaki rad je prožet jakom emocijom.

MONITOR: Kako biste opisali evoluciju Vašeg slikarskog rada?
ĆETKOVIĆ: Kroz umjetnost sam se kretao od realnog ka modernom. Nikad nijesam davao prednost nekom posebnom likovnom izrazu. U mom stvaralaštvu se miješaju ekspresionizam i apstrakcja sa snažnom fantastikom. Hronološki gledano moje slikarstvo ima svoj put i kontinuitet i danas je puno snažnije i zrelije u odnosu na ranije.

MONITOR: Koliko je za Vas, za Vaše umjetničko formiranje bilo važno studiranje na Cetinju i to u klasi Nikole Gvozdenovića, koji važi za izuzetnog pedagoga?
ĆETKOVIĆ: U vrijeme kada sam studirao, Likovna akademija na Cetinju, s pravom mogu reći, bila je jedna od boljih u regionu. Konkurencija je bila uvijek žestoka. Sam upis na akademiju, u to vrijeme, je bio kao ostvarenje sna. A sam grad, kao iz bajke… Sjajan profesorski kadar na čelu sa profesorom Nikolom Gvozdenovićem je ostvarivao sjajne rezultate. Ponosan sam što sam diplomirao u klasi profesora Gvozdenovića, čovjeka koji je ostavio veliki trag u crnogorskoj likovnoj umjetnosti. Na izložbi studenata završne godine, dobitnik sam i nagrade za slikarstvo od strane FLU Cetinje i galerije Spinnaker iz Herceg Novog, gdje sam i imao prvu samostalnu izložbu.

MONITOR: Živite i radite u Sutomoru, okruženi fascinantnim motivima. Šta sve utiče na Vaše slikarstvo – predio u kojem stvarate, koji sve umjetnici?
ĆETKOVIĆ: Već sam govorio koliko je za moje slikarstvo bitno ono unutrašnje – emocija. Međutim i spoljašni svijet – priroda ima velikog uticaja na mene. Slikajući čovjeka formu svodim na najjednostavnije oblike koji podsjećaju na znakove i simbole iz prirode. Na mojim slikama je dominantna plava boja – boja neba i mora, odnosno svemira. Ono u šta čvrsto vjerujem a što potvrđuje i veliki broj istaknutih likovnih kritičara, iz zemlje i regiona, jeste da sam stvorio prepoznatljiv rukopis i da sam svom slikarstvu dao jak lični pečat. Svaki ozbiljan autor se u svom radu oslanja na vrijednosti koje su stvorene kroz istoriju umjetnosti i na sjajne umjetnike kao što su Karavađo, Goja, Van Gog, Pikaso, Dado…

MONITOR: Kakva je veza između djela i života i koliko umjetnik otkriva sebe kroz radove?
ĆETKOVIĆ: Moje slike imaju snažnu crtu autobiografskog. Za mene je slikarstvo način života, a život sam po sebi je jedno umjetničko dijelo.

MONITOR: Vaše slikarstvo ne vezujemo za aktuelno vrijeme. Koliko je bilo teško sve ove godine ostati dosljedan slikarstvu, a i sebi?
ĆETKOVIĆ: Mišljenja sam da se moje slikarstvo može vezati za svako vrijeme. To je veoma lijepo zapazila i istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković. Između ostalog, ona kaže da moje slike kod posmatrača izazvijau osjećaj nelagode, otpora i užasa jer posjećaju na nas same, vrijeme u kojem živimo, a koje je zapravo ogledalski odraz cjelokupne istorije čovječanstva. Sličnog mišljenja je i istaknuti beogradski likovni kritičar Dejan Đorić koji je kazao da je moje djelo univerzalno jer ja slikam lice svijeta a ne samo svijet lica. Ovome ne bih imao šta dodati. Nakon svih ovih godina ostao sam u potpunosti dosljedan sebi i svojoj umjetnosti. U radu kao i u životu, bilježite uspone i padove ali kod mene je glad za slikanjem sve veća.

MONITOR: Često izlažete, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Kako je danas biti likovni umjetnik u Crnoj Gori i s kojim se problemima susrećete?
ĆETKOVIĆ: Izlaganjem svaki umjetnik doprinosi svojoj ličnoj afirmaciji. Iz tih razloga često i izlažem. Samo u prošloj godini imao sam više izložbi od kojih su i dvije samostalne u Beogradu. Učesnik sam i više međunarodnih likovnih salona. Jedan od važnijih salona je bio u Beogradu, u galeriji Progres, u organizaciji Tesla fondacije iz Njujorka i na toj izložbi se predstavilo dvadesetak umjetnika iz čitavog svijeta. Dobitnik sam i plakete, istoimene fondacije. Drugi salon je bio u Cirihu u galeriji „A & life” gdje se predstavilo desetak evropskih umjetnika. Sa istom galerijom sam i potpisao ugovor o saradnji i u stalnoj postavci ove galerije se nalazi mojih pet slika.

Što se tiče crnogorske likovne scene mogu reći da je u zadnje vrijeme sve manje krupnih umjetničkih projekata. Kada bi se češće organizovale izložbe – saloni, u kojima bi se vršila objektivna selekcija od strane istaknutih istoričara umjetnosti, smatram da imamo kvalitetne umijetnike, koji bi dostojno predstavljali svoju zemlju i na međunarodnom nivou. Jedan dio istoričara umjetnosti, prilikom selekcija, i nema pravi uvid u rad svih crnogorskh umjetnika. Na nama umjetnicima je da istrajemo. Slikam – dakle postojim.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo