Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

To što će Netanjahu rado zamijeniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin, možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cijenjeno u svijetu

MONITOR: Ujedinjeno Kraljevstvo od skoro ima vladu laburiste Kira Starmera. Zbog loše ekonomske situacije, rezultat julskih izbora je bio očekivan. Premijer Starmer, međutim, kao da ne očekuje brze promjene. Da li bi ljudima u UK bilo lakše da su ostali dio EU?

GORDI: Vodi se velika rasprava o tome da je finansijska situacija u državi slabija nego što se verovalo pre izbora, što znači da će nova vlada biti primorana da odloži neke projekte i da produži osteritet koji je ostao od prethodne vlade. Mnogi glasači koji su podržali laburiste u nadi da će izvesti značajne promene-naročito u socijalnoj politici, razočarani su zbog toga. Istovremeno neki ljudi, pogotovo iz levog krila stranke, postavljaju pitanje da li je premijer Starmer odveo stranku previše na desno, tako da nije u stanju da se suprotstavi ekonomskoj doktrini konzervativaca, koja je uglavnom ideološkog karaktera.

Od samog početka svoje administracije Starmer i ministar inostranih poslova David Lammy pokušavaju da poboljšaju odnose s EU s akcentom na boljoj političkoj i ekonomskoj saradnji, kao i na smanjenju prepreka trgovini. Još nisu išli tako daleko da pričaju o obnovi carinske unije ili o ponovnom članstvu, ali nije nemoguće s obzirom na to da bi javno mnjenje sada verovatno podržalo ponovno članstvo i laburisti imaju dovoljno veliku većinu u parlamentu da bi mogli izglasati promenu politike. Ipak ne verujem da će promena doći uskoro. Starmer je oprezan i umeren političar i nema apetit da još jednom otvori raspravu koja je otkrila velike podele u društvu.

Ostaje pitanje koliko može približavanje EU pomoći sa ekonomskom krizom. Jasno je da postoji značajna šteta zbog izlaska iz Unije, ali je šteta od ideološke ekonomske politike veća-i po tom pitanju se laburisti neće mnogo razlikovati od konzervativaca.

MONITOR: Posle Bregzita, Škotska je najavljivala novi referendum o nezavisnosti. Vrhovni sud Velike Britanije je 2000. jednoglasno odlučio da je to nemoguće bez dozvole britanskog parlamenta. Tadašnja škotska premijerka, Nikola Stardžon, obećala je „faktički referendum“ na sljedećim izborima. Može li doći do promjene škotske pozicije, sa Laburustuma?

GORDI: Pitanje nezavisnosti Škotske je manje aktuelno nego ranije, uglavnom zbog toga što je Škotska nacionalna stranka, koja se najviše zalagala za referendum i nezavisnost, u velikoj krizi, a druge stranke neće da potenciraju to pitanje. Da su održali novi referendum neposredno posle Bregzita možda bi većina glasala za nezavisnost zbog neslaganja s potezom koji dramatično menja poziciju Škotske bez njenog pristanka. Verovatno je prošao taj val energije. S londonske strane, nijedna stranka ne vidi dobit od novog referenduma, a naročito nijedna od njih nema želju da se referendumska drama ponavlja svakih deset godina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

Ne mislim da je direktor CIA-e došao u Sarajevo da srčano debatuje o Dodikovoj opasnoj retorici. Vjerovatno je došao kako bi, licem u lice, podsjetio one koji narušavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH da SAD neće mirno stajati sa strane, i gledati kako se u predgrađima Sarajeva podiže novi Berlinski zid

MONITOR: Šef CIA i član kabineta predsjednika Bajdena, Vilijam Berns, upravo je završio posjetu Zapadnom Balkanu. U Sarajevu se sastao sa šefovima bezbjednosnih službi ,tako i sa članovima Predsjedništva među kojima je i Željka Cvijanović-pod sankcjama SAD. Analitičari smatraju neobičnim da se direktor CIA sastaje sa izvršnom vlašću. Da li to govori o urgentnosti ispunjavanja njegove agende?

KOJOVIĆ: Vrijeme direktora CIA-e je dragocjeno, posebno u aktuelnim geopolitičkim događajima, i ne troši se na protokolarne i besciljne posjete. Sasvim je sigurno da je i posjeta sekretara Bernsa bila takva. Koja od njegovih aktivnosti je bila stvarna svrha, a koje su aktivnosti bile maskiranje, teško je reći. Nesumnjivo je da su određene informacije razmijenjene i da je poruka koja je trebala biti prenijeta -prenešena.

Na simboličkoj ravni, poruka ove posjete je jasna: BiH je u prioritetu SAD vanjskopolitčkih interesa i oni hoće da to svi znaju.

MONITOR: Iz reagovanja Milorada Dodika reklo bi se da su najvažnije teme ovog sastanka bile njegove prijetnje secesijom RS i opasnost od terorizma. Na Instagramu Dodik je tvrdio da nikad nije pominjana secesija. Da li se može spekulisati da je Berns pomenuo i mjeru udaljavanja Dodika iz političkog života ?

KOJOVIĆ: Ne mislim da je direktor CIA-e došao u Sarajevo da razgovora ili srčano debatuje o Dodikovoj opasnoj retorici. Vjerovatno je došao kako bi, licem u lice, podsjetio one koji narušavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH da SAD neće mirno stajati sa strane, i gledati kako se u predgrađima Sarajeva podiže novi Berlinski zid.

MONITOR: Vilijam Berns je bio i ambasador u Rusiji, ali i u neposrednim kontaktima sa šefovima ruskih obavještajno-bezbjednosnih službi, od početka rata u Ukrajini. Da je tema bio i uticaj Rusije na Zapadnom Balkanu, jasno je iz ponašanja Aleksandra Vučića koji je odmah razgovarao i sa ruskim ambasadorom u Beogradu, Bocan-Harčenkom. Djeluje da je i Rusiji poslata neka „mala pošta“ sa ove turneje?

KOJOVIĆ: Ne sumnjam da su Srbija i entitet Republika Srpska razgovor sa sekretarom Bernsom odmah raportirale onome za koga smatraju da im je nadređen.

MONITOR: EU ne uspijeva da bude glavni akter u  rusko -ukrajinskom ratu. Kancelar Olaf Šolc je upravo saopštio da će i dalje biti novca za Ukrajinu u njemačkom budžetu, ali manje.SAD u tom smislu ne posustaju, a i ova inicijativa Bernsa pokazuje ko je „glavni“. Da li je „šargarepa“ za BiH otpočinjanje pregovora sa EU, uz američki „podsticaj“?

KOJOVIĆ: EU je za BiH sigurna kuća u koju pokušavamo stići što prije. EU znači mir, ekonomski razvoj i glogov kolac u ideju velike Srbije ali i svih drugih nacionalizama. EU je za BiH ono što su SAD bile za prve doseljenike – njihova najbolja i posljednja nada. Zato je za Našu stranku ulazak u EU nulti prioritet.

Zvuči kao digresija, ali smatram da je važno napomenuti. Kontekst političkoj krizi na Balkanu daje činjenica da je koncept liberalne demokratije u zadnjoj deceniji doživio najjaču krizu od svog nastajanja. Ideja koja je pobjedila Hitlera, srušila berlinski zid i učinila ljudska prava temeljnim principom koji ne može biti narušen ni pravom državnog suvereniteta je napadnuta od strane političkih hohštaplera i manipulatora koji su pokazali da je sistem vrlo delikatan, ranjiv i da se mora braniti na isti način na koji se brani svaki drugi poredak. Putin je prilikom agresije na Ukrajinu računao na dezorijentisanost NATO-a nakon hladnog rata i razjedinjenosti evropskih vanjskih partikularnih politika.

I to je, tada, bilo vjerovatno tačno. No Putin nije računao da će agresijom na Rusiju popraviti obje stvari. Dakle, sistem liberalne demokratije je doživio ozbiljan udarac od strane Trampa, Orbana, Dodika i sličnih, ali je pokazao da se može popraviti i odbraniti.

Iznosim ovo jer smatram da bi u nekom drugom, normalnom svijetu, koji je postojao prije ovoga , to što rade Dodik i Vučić- bilo spriječeno u začetku. I danas se ne bi bavili ruskim poslovnicama na Balkanu. Nadam se da će izbori u SAD-u pokazati da je era političkih šarlatana koji su politiku pretvorili u rialiti šou na zalasku i da ćemo iz ove krize naučiti da svaka izgovorena budalaština ne može imati uzvišeni status drugačijeg mišljenja koje zaslužuje ravnopravan tretman u političkom životu. Planeta Zemlja je okrugla, kao što vidimo na fotografiji sa Mjeseca, tvrditi da je ravna ploča nije drugačije mišljenje nego budalaština.

MONITOR: Koliko napori Vilijama Bernsa predstavljaju namjeru predsjednika Bajdena da „raščisti“ situaciju na Zapadnom Balkanu, u bezbjednosno trusnom trouglu BiH-Srbija-Kosovo i doda sebi istorijski a Kamali Haris  predizborni zgoditak?

KOJOVIĆ: Kao i u slučaju svake velike svjetske sile vanjska politika SAD-a je kao ogromni naftni tanker, može promjeniti pravac ali manevar se odvija sporo i traje toliko dugo da ga je teško i primijetiti. Ne vjerujem da se radi o tome i ne vjerujem da se dnevnopolitička dešavanja u SAD-u-kao što su izbori ili promjene sekretara u kabinetu Predsjednika SAD-a, reflektuju na taj način na njihove vanjsko političke prioritete. Šarlatani poput Trampa bi, ukoliko bi se našli u Ovalnom uredu, to možda i pokušali promijeniti, ali nadam se da taj antropološki nedovršen čovjek neće ni doći u tu priliku.

MONITOR: Neobično je, s obzirom na ponašanje Banja Luke, da SNSD i dalje čvrsto stoji u Vijeću ministara u Sarajevu. Tu su i vrlo aktivni antidodikovci kao što su ministri odbrane i spoljnih poslova, Zukan Helez i Elmedin Konaković, pa i predstavnici Naše stranke…Kako funkcioniše takva vlada i vidite li u opozicionim strankama RS  kapacitet za saradnju?

KOJOVIĆ: U početku mandata, jedan kratki period, smo imali konstruktivne sastanke državne koalicije i činilo se da možemo zajedno i efikasno raditi barem na onim stvarima o kojima se slažemo. Dodik se ponašao kao konstruktivan partner. Ali čim su javni prostor ispunile teme o EU, o ekonomiji i socijali, Dodik je izgledao inferioran. Zato se vratio prostačkom srbovanju i pričama o secesiji. Kako kaže jedna američka poslovica: Kad čovjek pri ruci ima samo čekić, svaki mu problem izgleda kao ekser.

On sam kroji svoju i političku i ličnu sudbinu. Ja se ne bih mijenjao za njegovo mjesto.

MONITOR Politički sukobi između  Srbije i BiH  traju. Od Rezolucije o Srebrenici  usvojene u UN i Svesrpskog sabora, preko incidentnog prisustva kadeta iz Srbije u Prijedoru i Bratuncu, prijetnje dronovima iz Sarajeva, zabrana i odbijanja dogovorene ili potrebne saradnje,  „dopisivanja“ Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe sa Vučićem…Kako gledate na ovu „dinamiku“ koja ne prestaje?

KOJOVIĆ: Cijeli Balkan je u proteklih trideset i nešto godina žrtva noćne more beogradskih akademika koja se zove velika Srbija. Stotine hiljada je ubijeno, milioni protjerani, ljudske sudbine unakažene pokušajem implementacije tih suludih ideja, a Beograd ni dan danas ne prestaje da sanja snove koji su za sve ostale noćna mora. Teško je to shvatiti.

Mi smo u situaciji da pokušavamo probuditi nekoga iz noćne more ali ne uspijevamo.

Kao što uvaženi profesor Haverić to jednostavno formuliše, nemoguće je probuditi nekoga ko se pravi da spava.

Ali niko i ništa ne može zaustaviti BiH na putu euroatlantskih integracija i konačnog ulaska u mirnu luku EU. Baš kao što plimu ne možete zaustaviti. Zapravo je nevjerovatno da se Beograd u protekle tri decenije oružano sukobio sa svim državama na Balkanu, sa EU, sa NATO-om, sa UN-om, a da se nikad nisu zapitali ono što bi se svaki normalan čovjek zapitao: Možda je ipak do mene?

RS pokušava da protivustavno prisvoji imovinu države BiH

MONITOR: Dodik i u očekivanju nastavka suđenja koje se u Sarajevu vodi protiv njega, šalje poruku da niko ne smije dirati u imovinu RS inače se priča o secesiji nastavlja. RS neće dobiti novac iz Fonda za rast Zapadnog Balkana i više puta se spekulisalo da je ona na ivici bankrota. Sve to djeluje kao politički „negliže“ za vlast u RS. Zašto nema jače reakcije opozicije i nezadovoljnih građana i građanki?

KOJOVIĆ: Niko ne dira imovinu RS. Zapravo, RS pokušava da protivustavno prisvoji imovinu države BiH. Dok Dodik u svojim rakijskim podrumima mašta o secesiji, građani RS osiromašuju i odlaze, EU prestaje da finansira velike i važne projekte u tom entitetu, a i njegova grupa međunarodnih prijatelja ima sve manje želje da se bave problemima koje on sam sebi konstantno stvara.

Ne raduje me teška finansijska situacija u RS. Veliki dio kreditnih obaveza koje entitet RS ne bude u stanju servisirati će postati finansijska odgovornost države.

Meni je žao što su posljedice Dodikove politike to što mnogi građani RS ne primaju doprinose, plate, naknade, nemaju posla i prisiljeni su sreću tražiti u državama koje Dodik smatra, de facto, neprijateljskim. Nikad nisam vidio građane RS ili bilo koje države na Balkanu  u redu za useljeničke vize pred ruskom ambasadom. Redovi su samo pred ambasadama EU zemalja.

Kontrolom političkog i medijskog narativa, Dodik javni prostor umjesto životnim pitanjima-na koje nema odgovor, ispunjava ratnohuškačkom retorikom, bahatim ponašanjem i političkim fantazijama o velikoj Srbiji-fatamorgani koja je devedesetih iza sebe ostavila krvavi, zločinački, trag. Svi oni koji i dalje pokušavaju održati živom tu ideju ili je implementirati će snositi posljedice. To je, ja vjerujem, u osnovi i bila poruka sekretara Bernsa.

Što se tiče opozicije u RS-u…Malo je ko poput Naše stranke otvoreno navijao za RS opoziciju na prošlim izborima, nadajući se da će u nekom trenutku ipak pokazati da su drugačiji od Dodika po pitanjima koja se tiču suvereniteta BiH, NATO ili EU puta. Nažalost, na taj trenutak još uvijek čekamo. Još uvijek čekamo da ono što nam govore privatno postane njihova politika. Uvjeren sam da veliki broj građana RS osjeća BiH kao svoju domovinu i ne želi život provesti u siromaštvu i permanentnoj političkoj i ekonomskoj krizi.

Do tada, dok opozicija skupi mudrosti i hrabrosti, Dodik će biti perjanica srpskog nacionalizma-a oni će se boriti za drugo i treće mjesto.

Nastasja RADOVIĆ