Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U  BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): EU želi da srpski litijum ne završi u rukama Pekinga ili Moskve

Objavljeno prije

na

Berlin je u potrazi za novim izvorima energije, a litijum je važan za električna vozila. Taj proces je dubok i u Njemačkoj će nadživjeti Šolcovu vladu

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ovih dana se „rastrčao“ po zapadnim prestonicama. I odatle on se stalno obraća građanstvu Srbije, govoreći o svojim uspješnim susretima sa drugim liderima, a istovremeno i o podizanju plata i penzija. Kao da se plaši da u zemlji – dok je u Londonu ili Parizu, ne izgubi na prestižu?

VUKSANOVIĆ: Ekonomske teme već su sastavni deo komunikacione strategije gde se svojim biračima govori o velikim uspesima, naročito u trenutku kada se problemi poput inflacije i rastućih troškova života osećaju. Istovremeno, korišćenje spoljne politike i inostranih poseta zarad unutrašnje promocije gde sebe prikazujete kao uspešnog lidera male zemlje koju poštuju u inostranstvu, bio je deo političkog života čak i u vreme Borisa Tadića i Vuka Jeremića. Razlika je što je ta praksa doživela neslućene razmere u poslednjih 12 godina u medijskom i političkom prostoru.

MONITOR: Mnogo je bure oko ozvaničenja saradnje u vezi sa održivim sirovinama, čemu je u Beogradu prisustvoao i kancelar Olaf Šolc. „Srbija igra ključnu ulogu za nas“, rekao je Šolc. Maroš Šefšovič, potpredsjednik EK, je izbor Srbije za glavnog partnera EU u eksploataciji litijuma, objasnio time što je Srbija „najdalje odmakla u pripremama“. Neki od protivnka projekta potez EU nazivaju i nekom vrstom novog neokolonijalizma?

VUKSANOVIĆ: Iako ne volim izraz neokolonijalizam, ukoliko se projekat realizuje na način na koji kritičari ukazuju da će se realizovati kada su u pitanju ekološki standardi i drugi standardi vladavine prava, reputacija EU koja je već sada ozbiljno ugrožena,  preživeće još jedan ozbiljan udarac. Ako stvari krenu tim putem i ako EU ne bude uspešna u sprovođenju garancija koje je dala Srbiji vezano za ekološke standarde, biće veoma teško pričati o EU i njenoj ulozi na Balkanu kao projektu baziranom na vrednostima.

MONITOR:  Šolc  je u Beogradu više puta naglasio važnost potpisanih dokumenata , kao dokaz da Evropa može da ostane suverena u svijetu koji se „brzo mijenja“. Ima onih koji ovaj gotovo obrt u odnosu-posebno njemačke vlade prema vlasti u Srbiji, shvataju kao više političku nego privrednu saradnju. Kakvo je Vaše mišljenje?

VUKSANOVIĆ: Ako izuzmemo srpsku perspektivu gde se pitanje litijuma tretira na način koji je već opisan, Srbija se našla u centru mnogo ozbiljnijeg globalnog procesa. Proces globalizacije i stvaranje odnosa planetarne međuzavisnosti je odavno ugrožen. Nakon američko-kineskog trgovinsko-tehnološkog rata u vreme Trampove administracije, pandemije COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu globalan lanac snabdevanja kao jedna od osnovih karakteristika globalizacije erodira pošto usled ovih geopolitičkih procesa najmoćnije države ne žele da zavise od drugih, naročito ne od svojih geopolitičkih rivala, za snabdevanje najkritičnijih sirovina i proizvoda. Pitanje litijuma je pitanje pristupa sirovini koja je neophodna za energetsku tranziciju, ali je isto tako pitanje formiranja zasebnog lanca snabdevanja za EU. Samim tim, i EU uz podršku SAD, žele da Srbija bude u evropskom lancu snabdevanja i da srpski litijum ne završi u rukama Pekinga ili Moskve.

MONITOR: Opozicija, koja se protivi iskopavanju litijuma, tražila je sastanak sa Šolcom. Izdejstvovala je tek  sastanak sa državnom sekretarkom jednog njemačkog ministarstva. Prije nekoliko mjeseci je dobijala podršku i u Vladi Njemačke u borbi protiv velikih izbornih nereguralnosti. Da li je ova promjena posljedica i Šulcove borbe da popravi svoj i rejting svoje stranke u trci za još jedan kancelarski mandat 2025-e, posle  loših rezultata SDP na izborima za EP?

VUKSANOVIĆ: Nemačka je jedan od gubitnika rata u Ukrajini zbog štete po nemačku ekonomiju, usled jakih privrednih veza sa Rusijom, posebno energetskih. Ekološku politiku vladajuće levo-zelene koalicije u Nemačkoj mnogi doživljavaju kao nerealni, ambiciozni, elitistički projekat koji ide na uštrb radničke i srednje klase. Znači, pitanje je da li će ova vlada preživeti sledeće izbore u Nemačkoj. Stoga, Berlin je u potrazi za novim izvorima energije i litijum je važan za električna vozila. Taj proces je dubok i u Nemačkoj će nadživeti Šolcovu vladu.

MONITOR: Predsjednik Kine Si Đinping, u maju tokom turneje po Evropi.  nije u Parizu  postigao dogovor o porezu na uvoz kineskih električnih automobila u EU, ali se „utješio“ poslovima koje je dogovorio u Budimpešti. Glavni se odnosio na proizvodnju električnih automobila. Takvu ponudu od Kine Beograd nije dobio. Sada je od EU dobija, ali uz ovdašnju rudu litijuma. I SAD i EU su u naporu da zaštite svoja tržišta od jeftine ili povoljne robe iz Kine, ali što se tiče Srbije djeluje da se radi o zaštiti EU i Evrope od mnogo ozbiljnijeg kineskog uticaja?

VUKSANOVIĆ. Kao što sam već rekao, Kina je u centru ovog procesa, uključujući i za Srbiju. Kina ima veoma moćnu ulogu na globalnom tržištu električnih automobila, što govori o njenoj rastućoj globalnoj ulozi kao supersile u usponu u domenu visoke tehnologije i novih zelenih tehnologija. Rivalitet Evrope sa Kinom u tom domenu je sada došao do Srbije.

MONITOR: Premijer Orban je, pošto je Mađarska preuzela predsjedavanje Evropskim savjetom, obišao Kijev, Moskvu, Peking i Trampov Mar a Lago. EU institucije su se ogradile od te „mirovne misije“. Koliko  bi Orbanov pristup mogao povećati pukotinu u jedinstvenom otporu agresiji Rusije, koju sada narušavaju Orban, donekle slovački premijer Fico i ponekom opaskom, hrvatski predsjednik  Milanović?

VUKSANOVIĆ: Iako se mnogo govorilo o obnovljenom jedinstvu Zapada nakon ruske invazije na Ukrajinu, već tokom prve godine rata su se mogle nagovestiti pukotine u tom jedinstvu. Kako rat traje i kako sve očiglednije postaje da Ukrajina ne može da pobedi Rusiju, postojaće sve veći zamor na Zapadu, prvenstveno među širom populacijom koja će biti fokusirana na ekonomiju i unutrašnje probleme, a to će se neminovno odraziti na mnoge vlade. Međutim, i dalje će za ovaj proces odlučujući biti ishod američkih predsedničkih izbora.

MONITOR: U UK nedavno je formirana laburistička vlada. U Parizu je, posle mnogo uzbuđenja, pobjedu odnio Novi narodni front. Dok je ultra-desnica ojačala na EU izborima, lijevi centar, liberali ali i dio ultra-ljevice, pokušavaju da naprave „ravnotežu“ na zapadu Evrope. S obzirom na neizvesnost trajanja sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku, ima li razloga za strepnju od jačanja društvenih sukoba?

VUKSANOVIĆ: I pre ovih ratova, imali smo proces rastuće socijalne, kulturne i političke polarizacije u Evropi i Severnoj Americi. Ukrajina ima izvesnu ulogu u tom mozaiku pošto su neki zabrinuti zbog ekonomske cene tog rata, dok neki zapadnu politiku u Ukrajini percipiraju i kritikuju kao još jedan omanuli spoljnopolitički projekat liberalnih elita nakon neuspelih vojnih intervencija na Bliskom istoku i Avganistanu. Gaza je vruće pitanje za islamsku zajednicu u zapadnim zemljama, kao i za novu generaciju levo-orijentisane antiratne omladine koja za razliku od starijih generacija ima mnogo više simpatije za Palestince. Međutim, ključno pitanje podele i najverovatnije dominantna tema u unutrašnjoj politici zapadnih zemalja biće pitanje migracije i demografskih promena. To pitanje će odlučivati da li će preživeti tradicionalne političke partije ili će se nastaviti proces jačanja populista.

MONITOR: U SAD su se zbili dramatični događaji: pokušaj atentata na jednog predsjedničkog kandidata i odustajanje od trke za partijsku nominaciju drugog. Bajden je našao zamjenu u potpredsjednici Kamali Haris, a Tramp je na izbornoj konvenciji Republikanaca i zvanično postao predsjednički kandidat. Koliko se odustajanjem Bajdena i novim kandidatom  ugrožava dosadašnja Trampova prednost?

VUKSANOVIĆ: Harisova je uspela da vrati entuzijazam glasačima Demokratske partije, ali i to nije garant njene pobede. Radi se o osobi koja nije poznata po veštini vođenja ozbiljne kampanje. Njena kampanja za demokratskog predsedničkog kandidata je prekinuta u startu kao neuspeh 2020. godine. Harisova će forsirati pitanja poput abortusa i fokusiraće se na osvajanje glasova žena i Afroamerikanaca, dok će Tramp ići na pitanja migracija, posebno na granici sa Meksikom, kolapsu velikih američkih gradova usled rasta beskućništva, narkomanije i depresije, kao i na kulturološka pitanja poput položaja transrodnih osoba.

MONITOR: Na konvenciju Republikanaca došli su i bivša britanska premijerka Liz Trast i premijer Boris Džonson, a u njegovoj rezidenciji na Floridi, sa Trampom su razgovarali i  Orban i Netanjahu. Tramp obećava brza mirovna rješenja dok Bajden pokušava da obezbijedi bar prekid vatre. Može li Bajden, do kraja mandata, biti „lakmus“ u postizanju bar jednog mirovnog sporazuma?

VUKSANOVIĆ: Tramp je poznat da obećava vrhunske dilove. U tom pogledu, veoma je lako da obećava lako rešenje ratova u Ukrajini i Gazi, ali svi znaju da će pronalaženje rešenja ovih sukoba biti sve samo ne lako. Sa druge strane, Bajden je odustao od kandidature onda kada je bilo nemoguće prikriti njegove zdravstvene i kognitivne probleme i kada je bilo očigledno da ne može pobediti Trampa. Mnogi postavljaju pitanje da li je Bajden u stanju da vrši dužnost predsednika do kraja ove godine, kada je već konstatovano da nije u stanju da vodi kampanju. Ne verujem da ćemo videti bilo kakve ozbiljnije pokušaje da se pogura bilo kakva ozbiljna mirovna inicijativa dok se ne sazna ko je novi predsednik, krajem ove godine.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo