Povežite se sa nama

FOKUS

AUTO-PUT, KILOMETRIMA OD ASFALTA: Treći put – ispočetka

Objavljeno prije

na

Nasipanjem betona u temelje glavne stope na mostu Moračica, konačno su počeli glavni radovi na tzv. prioritetnoj dionici auto-puta Bar – Boljare, od Smokovca do Mateševa. Skromno slavlje i podnevni vatromet u podnožju budućeg mosta, visokog skoro 160 metara a dugačkog jedan kilometar, nadležni su iskoristili da pritvrde kako će započeti posao biti završen – na vrijeme.

Strah javnosti je više nego razumljiv. Prvi početak gradnje crnogorskog auto-puta proslavljan je, u selu Gornje Mrke, još u oktobru 2009. godine. Prethodno su Vlada Mila Đukanovića i hrvatski konzorcijum Konstruktor potpisali ugovor o koncesionoj izgradnji auto-puta vrijedan 2,77 milijardi eura. Crvenu traku sjekli su Đukanović i njegove kolege iz Hrvatske i Srbije Jadranka Kosor i Mirko Cvetković. Srpski ministar infrastrukture Milutin Mrkonjić požalio se novinarima kako mu nedostaje vo na ražnju. Pokazalo se, uskoro, da cijeloj priči nedostaje nešto mnogo više. Pet mjeseci nakon druženja u Mrkama raskinut je ugovor sa Konstruktorom, pošto hrvatski konzorcijum nije uspio da obezbijedi valjane bankarske garancije.

Poslije Hrvata, red je došao na grčko-izraelski konzorcijum Aktor-HCH. Vlada u maju 2010. prihvata njihovu ponudu za gradnju dvije dionice auto-puta (63,5 kilometra) po cijeni od 1,57 milijardi eura. Sedam mjeseci kasnije saopšteno je da su i ti pregovori prekinuti. Ponovo su pare bile nepremostiv problem.

Nesuđeni koncesionari, i prvi i drugi, još tada su kao veliki problem isticali insistiranje ovdašnjih vlasti da se prvo gradi tehnički i finansijski najzahtjevnija dionica (Smokovac- Mateševo), a ne ona od Bara do Podgorice, koja bi za koncesionara bila najisplativija. Do danas nema zvaničnog objašnjenja zašto je dionica koja saobraćajno i ekonomski gledano, kroz 19 tunela i preko 19 mostova, iz nigdje vodi u ništa, proglašena za prioritet bez alternative. Najprihvatljivije zvuči priča da je samo na toj dionici bilo moguće uposliti silnu mehanizaciju koju su još prije desetak godina pripremila preduzeća iza kojih stoje, kako se to kaže, ljudi bliski ovdašnjim vlastima. I da su trasom te dionice isti ti biznismeni pokupovali silnu zemlju, očekujući da će im proces eksproprijacije donijeti brzu i veliku zaradu.

Potom, po principu treća sreća, u priču ulaze Kinezi. Zvanično, radovi na auto-putu započeti su (ponovo) 11. maja prošle godine. A prošle nedjelje postaju vidljivi.

,,Ovo nije naš prvi ni posljednji projekat. U naredne tri godine ćemo završiti posao”, optimista je Gao Liang, generalni direktor kineske kompanije China Road & Bridge Corporation (CRBC) koja je prije dvije godine sa Vladom potpisala Ugovor o projektovanju i izgradnji dionice auto-puta duge 41 kilometar. A vrijedne, prema tadašnjim procjenama, 810 miliona eura. „Ako nam ne vjerujete, vidimo se na kraju projekta”, poručio je Liang.

Ministar saobraćaja Ivan Brajović je, ipak, iskoristio priliku da ponovi kako će ceh eventualnog kašnjenja (prema Ugovoru dionica Smokovac – Mateševo mora biti gotova do 11. maja 2019.) umjesto nas platiti izvođači. ,,Mnogim zaštitama smo se obezbijedili da naplaćujemo penale i kazne ako dođe do prekoračenja rokova usljed grešaka izvođača radova”, rekao je Brajović tokom prošlonedjeljne posjete kampu Moračica.

Koji dan ranije poslanik Damir Šehović, Brajovićev partijski drug iz grupe onih kojima je pripalo „pravo i obaveza” da ovdašnju javnost na kašičicu obavještavaju o detaljima posla stoljeća, precizira da „vrijednost ugovorenih penala dostiže i do pet odsto ukupne vrijednosti projekta”. Šehović naglašava kako se država i na taj način maksimalno zaštitila: „Država je uspjela da u pregovorima uštedi 85 miliona eura, za koliko je niža ponuda CRBC-a iz 2014. u odnosu na 2012. godinu. Na izvođaču je da radove završi što brže i što jeftinije, a na državi da oni budu kvalitetni”.

Sve to, ipak, ne garantuje da će započeti radovi biti završeni u najavljenom roku i u okviru planiranog budžeta. I to nije samo procjena opoziciono naklonjenih političara i(li) stručnjaka koji godinama unazad upozoravaju na vladine propuste u ovom poslu: od toga da je vrijednost ugovorenih penala samo,odnosno najviše, pet odsto vrijednosti projekta; preko prekratkog garantnog roka (dvije godine); rizika kursnih razlika – pošto je kredit za finansiranje puta ugovoren u dolarima…

Ni svjetska iskustva ne idu u prilog tvrdnji da će posao biti završen onako kako je to obećano.

Komentarišući činjenicu da je švajcarski željeznički tunel Gotthard , dug 57 kilometara, završen godinu prije roka – a poslije 17 godina izgradnje – uz finansijsko prekoračenje od samo 20 odsto, Bent Flyvbjerg, šef katedre za menadžment velikih projekata na Said Business School u Oxfordu, kaže za DW da su, u prosjeku, ,,slični projekti probili rok i do 23 posto uz uvećane troškove za 34 odsto”. Flyvbjerg naglašava kako je to samo prosjek, dok „brojni projekti ispadnu puno skuplji”.

Rokovi i procjena troškova ne ispoštuju se u 90 odsto slučajeva, navodi on pozivajući se na dokumentaciju koja sadrži podatke o šest hiljada projekata, iz 100 zemalja, sa šest kontinenata. Da bi neki projekat imao izgleda za realizaciju on mora na papiru dobro izgledati, kaže Flyvbjerg. ,,Pri tom se troškovi prikažu manjim, da izgleda povoljnije. Vrijeme gradnje se uračuna kraće, da izgleda brže. A korist se precjenjuje da izgleda profitabilnije. Tako se povećavaju šanse.” Zvuči poznato?

Profesorica Jelisava Kalezić nedavno je u parlamentu ponovila upozorenje da ovaj projekat nije dobro pripremljen. ,,Projekat je 2008. godine izmješten sa Građevinskog fakulteta u politiku i od tada se stvari nijesu pripremale ozbiljno”, kazala je Kalezić, „Ovaj auto-put je srljanje u živo blato”.

,,Auto-put predstavlja potrebu Crne Gore i preduslov njenog razvoja”, branio se Šehović u ime vladajuće koalicije. Primjedbi, ipak, nije manjkalo. „Ne vjerujem da u svijetu postoji primjer da je uzet kredit za projekat, a da zapravo tog projekta nema i da se krenulo u istorijsku gradnju, a da se ne zna šta se i kojom dinamikom gradi”, iščuđavao se potpredsjednik Demokrata Vladimir Martinović ukazujući da je „indikativna činjenica da se odjednom, u momentu kada bi trebalo da počnu glavni radovi, pojavljuju brojni problemi. Po običaju, država krivi izvođača, a izvođač državu”.

Šta se krije iza svega, pita se Martinović. Nije jedini sa tom dilemom. Mjesecima unazad šuška se o manje ili više ozbiljnim problemima na relaciji investitor (Vlada CG) – izvođač (CRBC) – struka (Državna komisija za reviziju tehničke dokumentacije). Kuloarske priče idu dotle da se tvrdi kako će se Kinezi, nakon parlamentarnih izbora, povući iz cijelog posla!? A ima i ona priča po kojoj će, zbog navodnog konflikta interesa, iz poslova kontrole i nadzora gradnje dionice auto-puta biti izuzeta sva lica koja primaju platu iz državnog budžeta (službenici Vlade ali i profesori Univerziteta Crne Gore).

Koliko god ove priče zvučale nevjerovatno, činjenica je da se crnogorsko-kinesko partnerstvo uspostavlja uz dosta tenzija i problema.

„Kao najveći izazov do sada pokazala se priprema projektne dokumentacije i dobijanje neophodnih dozvola”, kazao je Dnevnim novinama Wang Hongbo, koji je u ime CRBC direktor projekta gradnje auto-puta. Ni ministar Brajović ne krije da je bilo problema. Uz opasku da je Vlada „veoma zahtjevan investitor”, on konstatuje kako su „uglavnom zadovoljni” dosadašnjom saradnjom sa CRBC, pošto „sve probleme i nejasnoće koje nastaju u svakom pa i ovom poslu, rješavaju se zajedničkim naporima”.

Izgleda da su najveći problemi između domaćih i gostujućih zvaničnika i stručnjaka nastali tokom izrade Glavnog projekta, što se objašnjava „različitim standardima gradnje u Kini i Evropi”. Problemi su, čini se, ipak prevaziđeni. „U toku izrade glavnog projekta, za šta je bio zadužen CRBC, imali smo jako dobru saradnju. I u funkciji predsjednika Državne revizione komisije mogu da potvrdim da je glavni projekat mosta Moračica urađen po najvišim svjetskim standardima”, zaključio je profesor Mladen Ulićević.

Tome u prilog govori i najava skorog početka radova na tunelu Vjeternik, najdužem na ovoj trasi. Sa jedne strane planine kopaće CRBC, a sa druge Bemax – jedna od domaćih kompanija zbog kojih je, navodno, gradnja auto-puta Đukanoviću i postala apsolutni prioritet (sa tom je kompanijom, na razne načine, opozicija povezivala premijerovog savjetnika Milana Roćena).

Koliko god da gradnja puta postaje izvjesnija – što je dobro – toliko nedoumice o njegovoj cijeni i načinu finansiranja iz dana u dan samo jačaju.

Desetak godina unazad, Crna Gora je prošla put od priča po kojima se međunarodni investitori jagme za koncesiju i pravo da svojim sredstvima izgrade auto-put Bar – Boljare, do spoznaje da je kreditno zaduženje države praktično jedini način za finansiranje projekta iza kojeg stoji ova i ovakva vlast.

Još u vrijeme kada je sjekao crvene trake na tunelu Sozina (2005) premijer Đukanović je obećavao da će putarinom prikupljenom za prolazak kroz tunel Vlada finansirati gradnju auto-puta. Uz istu priču, iste godine, prodat je i Telekom Crne Gore. Tada je najavljeno da će dobijenih 114 miliona takođe poslužiti za gradnju auto-puta. Odavno tih para nema. Đe su – ne zna se.

Još veći je problem što se sada ni kao ideja ne nazire način na koji vlast namjerava nastaviti auto-put – na jug , ka Podgorici i primorju, i na sjever – prema Beogradu, Budimpešti i Bukureštu. U suprotnom, započeti posao biće ne samo zastrašujuće skup. Već i jednako – glup.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo