Povežite se sa nama

MONITORING

Đavolov advokat

Objavljeno prije

na

Predsjednik Filip Vujanović je još jednom javno iskazao svoje povjerenje u funkcionisanje pravne države i nezavisnost sudstva. U aferi sa Miomirom Mugošom, naročito novinare, pozvao je na (s)trpljene – postupak je u toku.  Do okončanja postupka, podsjetimo se kako je prvi skup Vujanovićeve prošlogodišnje predsjedničke kampanje (otvaranje nove bolnice u Podgorici) okupio ne samo domaćina Mugošu, već i još jednog (indirektnog) učesnika afere s gradonačelnikom – direktora JZU Dom zdravlja dr Nebojšu Kavarića. Raspodjela „zona odgovornosti” unutar vrha DPS-a, u kojem je Vujanović kao potpredsjednik stranke odgovoran za Podgoricu, dodatno ga upućuje na tijesnu saradnju sa Mugošom. Ko je u tom odnosu partijskih drugova stariji partner? Na izborima za gradonačelnika 2006. Mugoša je dobio oko dvije trećine glasova, a Vujanović, kao predsjednički kandidat, u Podgorici 2008. jedva polovinu. PORODIČNO SUDSTVO: “Incident gradonačelnika Podgorice sa zaposlenim u Vijestima dobio je svoj krivično-procesni tok. Dužni su svi oni koji se nalaze na državnim funkcijama, posebno predsjednik države, da ne komentarišu taj postupak i da iskažu, ono što ja zaista imam, povjerenje u nezavisnost suda i zadovoljstvo zbog ažurnosti sudskog postupka”, kazao je Vujanović.
Ali, izjava šefa države nema samo protokolarni karakter. Naime, ne može se zanemariti činjenica da predsjednik Vujanović predlaže imenovanja nosilaca glavnih pravosudnih funkcija. „Povjerenje u nezavisnost sudstva” je i njegova porodična privilegija, veoma lukrativna. Predsjednikova supruga Svetlana Vujanović nije samo sutkinja Apelacionog suda (godišnja zarada 20.000 eura, bez dodataka), već i član Sudskog savjeta (naknada 6.000 eura godišnje), zatim predsjednica Disciplinske komisije ovog tijela (dodatnih 3.000 eura), te član Koordinacionog odbora Centra za obuku nosilaca pravosudnih funkcija (1.300 eura za 2008).
Predsjednik Vujanović je predložio dva člana i proglasio izbor postojećeg Sudskog savjeta (uključujući i izbor supruge). Učestvovao je i u imenovanju sadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Daljom linijom subordinacije, Medenica je, kao šefica Sudskog savjeta, jula 2008. odlukom (Su.R.br.228/08) potpisala imenovanje Nebojše Golubovića za sudiju Osnovnog suda u Podgorici koji sada vodi proces protiv novinara Vijesti Mihaila Jovovića i suspendovanog diplomate Miljana Mugoše.

OBEĆANJA: Dok se ne okonča postupak u aferi Mugoša, nije na odmet podsjetiti se kakav su epilog imala Vujanovićeva svečana obećanja koje je davao povodom ranijih afera koje su potresale javnost. Kada je 2006. napadnut Jevrem Brković i ubijen Srđan Vojičić, Vujanović je otišao u bolnicu i povrijeđenom književniku tvrdio da se “naručioci i počinioci moraju pronaći”.
Identično obećanje je ponovio godinu dana kasnije, kada je pretučen direktor Vijesti Željko Ivanović. Vujanović je tada od “Uprave policije zatržio maksimalno angažovanje na rasvjetljavanju napada i otkrivanju napadača”. On je Ivanoviću – koji ga je optužio da je “đavolov advokat” – jedino zamjerio što je “za fizički napad optužio predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića”.
U proljeće 2007. je telefonski prijećeno Aleksandru Zekoviću, aktivisti za ljudska prava, sa indicijama da su u slučaj umiješani jedan ili više policijskih službenika iz okruženja direktora policije Veselina Veljovića. Tim povodom Vujanović je primio Zekovića a javnost ohrabrio kako je rasvjetljavanje slučaja „državni prioritet”. I tu je istraga još u toku.
O drugim aferama, poput one oko iskaza Ratka Kneževića, zasad se Vujanović nije oglasio, iako se vjeruje da bi svakako imao što reći. Knežević je mračnim bojama opisao period u kojem je i Vujanović neprekidno bio na važnim državnim dužnostima: 1993. -1995. ministar pravde, 1995. -1998. ministar policije (sa neslavnim rezultatom od ukupno šest nerasvijetljenih ubistava) a od 1998. – 2002. premijer.
„Državni prioriteti” u tom periodu su bili svi aspekti tranzita duvana, sa kriminalnim priključenijama, uz dva nersavijetljena ubistva visokih policijskih službenika. Sadašnjeg Vujanovićevog savjetnika za bezbjednost Vuka Boškovića Knežević je optužio kako je, nakon ubistva Darka Raspopovića, navodno “omogućavao slobodan prolaz ubici”.

TEMELJI KARIJERE: Vujanović je karijeru započeo u pravosuđu, nastavio 1982. kao advokat. Za visoku političku karijeru se preporučio 1992. u spojenom procesu po tužbama za klevetu Danila Burzana, svojevremeno glavnog urednika Radija Crne Gore i dr Novaka Kilibarde, u to vrijeme šefa Narodne stranke, protiv ondašnjeg predsjednika Momira Bulatovića. Predmet je bio ogledni embrion funkcionisanja savremenog „nezavisnog sudstva”.
Zgrada Osnovnog suda je, izvještavali su mediji, bila okićena predizbornim posterima DPS-a. Bulatović se, skupa sa advokatom Vujanovićem, u sudu pojavio u pratnji gomile uniformisanih i neuniformisanih policajaca. Nijesu poput drugih stranaka čekali u hodniku da ih pozovu na raspravu, već su se, na jutranju kaficu, zaputili pravo u kabinet sudije. Burzan i Kilibarda su pretresani na vratima sudnice u kojoj ih je čekao Bulatović, zavaljen u specijalnu kožnu fotelju, dok je Vujanović, pisala je štampa, pored njega sjedio na drvenoj klupi. Suština Vujanovićeve odbrane zasnivala se na savjetu Bulatoviću da ne odgovara na pitanja tužioca i njegovih zastupnika.
Vujanović sada, oko „slučaja Mugoša”, tvrdi kako je “u kontinuitetu saopštavao ono što je vrijednost, značaj i uloga medija i uvijek afirmisao misiju medija”. Valja se podsjetiti da je na suđenju 1992. kao glavni pisani dokaz nevinosti svoga klijenta u sporu s novinarom Burzanom, priložio saopštenje Udruženja novinara koje je, u odbranu Bulatovića, napisao predsjednik ove organizacije, tadašnji poslanik DPS-a!
Već u narednom sazivu Đukanovićeve Vlade imenovan je Vujanović, kao član DPS-a, za ministra pravde. Bulatović u svojim memoarima tvrdi kako se „uvjerio da je dobar advokat” i da ga je u politiku uveo jer ih „povezuju neke porodične preporuke”.
Kao ministar policije Vujanović je dao nesebičan doprinos funkcionisanju „pravne države” i kada je u parlamentu čitao anonimno pismo, DB bljuvotinu protiv tadašnjeg poslanika i šefa LSCG-a Slavka Perovića i njegove porodice.
To su temelji Vujanovićeve državničke karijere. Raskolom u DPS-u promijenio je „klijenta” Bulatovića i postao Đukanovićev „advokat”. Od 2003. on je šef države a njegove predsjedničke kampanje su proticale u grotesknim scenama kada tokom skupova nasmijan otpozdravlja na skandiranja: „Milo, Milo!”

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo