Povežite se sa nama

MONITORING

Trofazna privatizacija

Objavljeno prije

na

 

Italijanska A2A i Monte adria broker – diler objavile su, u četvrtak, Ponudu za kupovinu akcija EPCG od manjinskih akcionara. Tako je, nedjelju dana nakon što su Italijani sa Vladom CG potpisali Ugovor o prodaji dijela akcija i dokapitalizaciji Elektroprivrede, taj posao ušao u završnu fazu. Predstoji još samo da manjinski akcionari, ukoliko to žele, svoje akcije prodaju vladinom strateškom partneru, da Skupština EPCG donese odluku o dokapitalizaciji i emituje akcije koje će pripasti Italijanima, te da A2A do kraja septembra uplati novac za kompletnu transakciju. ,,Izuzetno smo zadovoljni postignutom cijenom, jer u decembru prošle godine akcija je koštala euro, a sada 8,4”, izjavio je nakon potpisivanja Ugovora potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. ,,Napravili smo maksimum”, smatra on. Javnost je, ipak, i dalje uskraćena za odgovor na pitanje vrijedno 100 miliona eura. Zašto su se Tenderska komisija, Savjet za privatizaciju i na kraju Vlada odlučile da odbiju ponudu grčkog konzorcijuma koji je za EPCG ponudio 11,1 eura po akciji? Lazović, kaže, žali što je ponuda Grka ,,samo naizgled bila dobra, ali uslovna i njeno prihvatanje bi predstavljalo kršenje tenderskih pravila”. Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG, tvrdi da je imao uvid u ponudu Grka i da u njoj nema ništa uslovno i suprotno pravilima tendera. Njegovi pozivi Vladi da objavi tu ponudu i objasni sporna mjesta ostao je bez odgovora. Umjesto toga, Lazović kaže da ispravnost vladine odluke potvrđuje činjenica da se Grci, makar zvanično, nijesu žalili na odluku o eliminaciji iz tenderskog postupka.

Logičnije je, međutim, objašnjenje da je grčki konzorcijum odlučio da odustane od žalbe iz dva razloga. Prvi – Vlada je tražila strateškog partnera, a to je partnerstvo nemoguće pod sudskom prinudom. Drugi je taj što Golden enerdži, privatna kompanija članica grčkog konzorcijuma, nije željela da zaoštravanjem odnosa sa ovdašnjim vlastima ugrozi razgranate poslove u Crnoj Gori. Oni danas upravljaju Frst fajnenšel bankom, većinski su vlasnici Rudnika mrkog uglja u Beranama, a nedavno su od Aman rizortsa preuzeli ugovor o dugoročnom zakupu Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže.

TOKOVI NOVCA: Uglavnom, novac namijenjen kupovini državnih akcija (oko 95 miliona eura) i dokapitalizaciji EPCG (isti iznos) trebalo bi da se uskoro nađe na računima Prve banke Crne Gore. To je potvrdio izvršni direktor Prve banke Predrag Drecun uz informaciju da će, prema dogovoru sa A2A, i novac namijenjen kupovini akcija od malih akcionara ići preko banke čiji su većinski vlasnici Aco i Milo Đukanović i Elektroprivreda Crne Gore. Pošto će preko računa Prve banke proći najmanje 185, a moguće i svih 300 miliona eura, očito je da će se ona, odnosno njeni vlasnici, dobro okoristiti u ovom poslu.

Ta zarada će biti znatno uvećana činjenicom da je Monte adria broker-diler dobila ekskluzivno pravo da na crnogorskim berzama posreduje između kupca (A2A) i prodavaca (manjinskih akcionara Elektroprivrede) u predstojećem poslu otkupa akcija. I to uz neuobičajeno visoku proviziju od jedan odsto, što bi njenim vlasnicima moglo donijeti prihod veći od milion eura.

Pošto je Prva banka od proljetos vlasnik 49 odsto kapitala Monte adrie i taj će novac dobrim dijelom završiti na istoj adresi gdje i bankarska provizija. Ostatku zarade obradovaće se kompanije Merkator CO Podgorica i Megatrend koje kontroliše Veselin Vukotić, inače poslovni partner premijera Mila Đukanovića.

Iz Vlade tvrde da je odabir banke na čije će račune pristići novac, kao i izbor berzanskog posrednika, izvršen po želji kupca – A2A. Pa se, valjda, samo igrom slučaja pogodilo da korist od tog odabira imaju premijer, njegova rodbina i poslovni saradnici iz privatnog biznisa. Istovremeno, crnogorski mediji od zvaničnika A2A još nijesu dobili odgovor na pitanje da li je činjenica da posluju sa bankom u kojoj je crnogorski premijer akcionar u skladu sa kompanijskim etičkim kodeksom i ograničenjima vezanim za konflikt interesa koja su u njemu navedena. Pored svih nepoznanica, vrijednost ugovorene transakcije je jedino što se sa sigurnošću zna o ovom poslu.

NA RIJEČ: Crnogorski zvaničnici nemaju odgovor na pitanje – koliko će u narednih pet godina A2A uložiti u Elektroprivredu. Umjesto toga, Lazović kaže kako su ,,investicije prepoznate u ugovoru”. Zanimljivo je da čak i neki članovi Tenderske komisije – inače ministri u Đukanovićevoj Vladi – u nezvaničnom razgovoru tvrde da nijesu imali priliku da vide ugovor između Vlade i A2A. Valjda i oni vjeruju na riječ Lazoviću koji obećava ,,partner treba da uloži značajna sredstva, odnosno da investira da bi povećao proizvodne kapacitete i modernizovao EPCG, smanjio gubitke na mreži… Nastojaćemo da planovi budu ostvareni, u suprotnom raskidamo ugovor i možemo zaštititi interese države”.

Tu je i priča o 300 miliona eura profita koje A2A treba da napravi tokom petogodišnjeg upravljanja EPCG. I to je obećanje dato a da nijesu precizirana dva najvažnija uslova za njegovu realizaciju – budući poslovni odnosi Kombinata aluminijuma i Elektroprivrede i cjenovna politika prema potrošačima na distributivnoj mreži. Da bi ostvarila najavljenu dobit Elektroprivreda, prema sadašnjim parametrima, treba da posluje uz godišnju profitnu stopu od 15 do 20 odsto. Da li će to dozvoliti Regulatorna agencije za energetiku koja, makar zvanično, određuje dozvoljeni godišnji prihod EPCG? Jednaka je nepoznanica da li će nakon petogodišnjeg partnerskog aranžmana A2A postati većinski vlasnik Elektroprivrede ili će Vlada vratiti prodate akcije u državno vlasništvo.

To su bili razlozi što su se iz nadmetanja za EPCG povukli neki veoma ozbiljni interesenti. Analitičari sumnjaju da su Italijani u ovaj posao ušli tek tako, ,,grlom u jagode”, bez adekvatne garancije da će im uloženi novac donijeti očekivanu, dugoročnu korist. Prema njima, moguće je da A2A već ima garancije da će postati većinski vlasnik Elektroprivrede u vidu nekog nevidljivog aneksa kupoprodajnog ugovora. Aktuelna je i špekulacija da će A2A, sa ili bez EPCG, biti pobjednik tendera za dodjelu koncesije za gradnju četiri hidroelektrane na Morači čije se raspisivanje najavljuje već za oktobar ove godine. Iako čak ni obavezna studija o uticaju tih elektrana na životnu sredinu još nije urađena.

PARTNERSTVO ILI OKUPACIJA: U tom bi slučaju, kažu kuloarske priče, A2A za pet godina izašla iz vlasništva u Elektroprivredi i usredsredila se na ono što je u središtu njihovog interesovanja u Crnoj Gori – proizvodnju jeftine električne energije iz hidrocentrala na Morači i njen izvoz u Italiju. Dok bi vlast mogla da tvrdi kako je održala obećanje i sačuvala Elektroprivredu u državnom vlasništvu.

,,Tender za EPCG je presudan za dalje strateško partnerstvo dvije zemlje”, ocijenio je nedavno italijanski ambasador u Crnoj Gori Serđo Barbantija. Pošto je posao zaključen, ostaje da se vidi šta najavljeno partnerstvo tačno i znači. Za razliku od predstavnika vlasti koji pucaju od optimizma, iz opozicije stižu upozorenja da bi ugovoreni posao mogao biti najava ,,ekonomske okupacije” Crne Gore.

,,Što nije pošlo za rukom admiralu Vitoriju Molu 1918. i generalu Pirciu Biroliju 1941. u četvrtak je trajno uspjelo italijanskoj firmi A2A, koja je preuzela najznačajniji potencijal crnogorskog ekonomskog razvoja isključivo zahvaljujući premijeru Milu Đukanoviću”, tvrdi potpredsjednik PzP Branko Radulović.

Bilo bi dobro da griješi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo