Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bankarske i druge tajne

Objavljeno prije

na

Ništa novo u aferi CKB. Zatišje je nastupilo dijelom zbog minulih praznika, malo više zbog odluke Vrhovne državne tužiteljice Ranke Čarapić da se pozabavi nekim ličnim i porodičnim pravosudnim prioritetima… A ponajviše, izgleda, zato što su vrhovni nalogodavac i njegovi spin majstori naložili „dramsku pauzu”. Da proanaliziraju utiske nakon emitovanja pilot epizode dugo najavljivanog serijala. Dok ne vidimo gdje će glavni protagonisti aktuelnog slučaja CKB odvesti tu priču, vratimo se u prošlost i pogledajmo šta je sve i kako crnogorsko pravosuđe stavljalo na teret ovdašnjim bankarima (i ponekom biznismenu ili političaru). Pomenućemo i nešto od onoga što, po ocjenama tužilaca i njihovih političkih mentora, nije bilo vrijedno truda i publiciteta. Ima tu zanimljivih sličnosti i razlika.

,,Ne treba zaboraviti da je tada u Srbiji počela organizovana kampanja borbe protiv kriminala. Mislim da je nekima u Crnoj Gori bio potreban dežurni krivac, ali je moje hapšenje trebalo i određenim ljudima iz političkog vrha za razračunavanje sa protivnicima unutar samog DPS-a”. Ovako je u Monitoru, u maju 1998. godine, nakon tri godine provedene u pritvoru, nekadašnja generalna direktorka podgoričke Jugobanke Radmila Kalezić opisivala atmosferu koja je prethodila njenom hapšenju. Razgovor je vođen nakon što je Vrhovni sud poništio presudu kojom je Kalezić osuđena na devet godina zatvora i suđenje vratio na početak.

Radmila Kalezić je uhapšena, skupa sa svojim pomoćnikom Darkom Radunovićem, na poslu. Nakon što je policija, 5. aprila 1995. godine, opkolila zgradu Jugobanke u centru Podgorice da bi iz kancelarija izvela rukovodioce osumnjičene da su 11 mjeseci ranije kompaniji Owaca petrol AG dali 2,6 miliona dolara kako bi za račun Jugobanke iz Beča uvezla cigarete. Cigarete nijesu stizale, novac nije vraćen, a uhapšeni direktori nijesu imali vremena da se pozabave prodajom nekretnina u Beogradu i Trstu kojima je austrijski biznismen sa podgoričkim korijenima Petar Ivanović garantovao povrat novca.

,,Sve banke u Crnoj Gori i Srbiji radile su na isti ili sličan način. Pa i prethodni poslovi sa Petrom Ivanovićem odrađeni su na isti način. Odgovorno tvrdim – ni jedna jedina garancija nije data na te poslove, niti je to bilo mogućno u uslovima u kojima se poslovalo u Jugoslaviji…”, pravdala se Radmila Kalezić. Bez većeg uspjeha. Njeni advokati i rodbina čudili su se što se na optuženičkoj klupi nije našao i Ivanović, vlasnik Owaca, ili neko od čelnika Jugobanke iz Beograda i Londona, ali je tužilaštvo u Podgorici ostalo gluvo na sve upite. Pokušaj neovlašćenog uplitanja u duvanske monopole morao je biti strogo kažnjen.

U Podgorici je ostala priča da su Petra Ivanovića od hapšenja i pljenidbe imovine spasila poznanstva u vrhu DPS-a i činjenica da je godinu prije inkriminisanog posla u Crnu Goru doveo Vladimira Žirinovskog, političkog lidera ruske ekstremne desnice. Na veliko zadovoljstvo tadašnjeg DPS-a, posebno njegovog potpredsjednika Svetozara Marovića.

Te ’95. godine, u danima kada su crnogorski policajci pohodili Jugobanku, iz Moskve je na izdržavanje petomjesečne zatvorske kazne (zato što je u Skupštini uvrijedio premijera Mila Đukanovića) doletio poslanik Šešeljevih radikala Aćim Višnjić. On je u Rusiju išao kao gost kongresa partije pomenutog Žirinovskog. Iako, pravosnažno osuđen, na to nije imao pravo, Višnjiću je, kako je izjavio za Monitor, izlazak iz zemlje omogućio baš Svetozar Marović. Tadašnji predsjednik crnogorskog parlamenta je, piše Monitor, tražio od šefa SDB-a Boška Bojovića da obezbijedi Višnjiću izlaznu vizu za Rusiju, što je ovaj i učinio.

Tako je DPS, uz pomoć SDB-a, nekoga mogao poslati u Moskvu, nekoga u Spuž, a one baš rijetke i tamo i tamo. Skoro pa istovremeno.

O tome je svjedočio i nekadašnji ministar poljoprivrede Branko Abramović, koji je svoj mandat završio u Spužu, uz optužbe za zloupotrebu i pljačku (33 hiljade maraka). Nakon višegodišnje golote, Abramović je u martu 1996. pravosnažno oslobođen optužbi. Potom je u otvorenom pismu tadašnjem predsjedniku Crne Gore i DPS-a Momiru Bulatoviću, objavljenom na stranicama Monitora, podsjetio kako je, nakon što je ukazao na zloupotrebe i pljačku u resoru koji je vodio, protiv njega ,,vladajuća partija mobilisala svu državnu silu: SDB, MUP, svoje poslanike, tužioce i medije pod svojom kontrolom. Dakle, sve osim vojske”.

Interesantno je primijetiti kako je najveća (ne računajući one državne) pljačka iz tog vremena, iako potpuno javna, ostala bez valjane reakcije crnogorskog pravosuđa. Tu priču jedni prepoznaju kao aferu Dafiment, drugi Inos, a treći Jugoskandik.

Gazda Jezda, Jezdimir Vasiljević, vlasnik Jugoskandika proslavio se izjavom da je rat dobar dok donosi profit. Potom je sa Đukanovićem potpisao ugovor o zakupu Svetog Stafana a, gotovo istovremeno, sa Miloradom Vukotićem ugovor o poslovnoj saradnji kojim je Banka privatnog preduzetništva (BPP) faktički izdala svoje ime i pečat pod zakup Jugoskandiku, zato što Vasiljevićeva firma nije imala dozvolu Centralne banke za devizno poslovanje. Saradnja je bila kratkog daha.

Krajem decembra 1992. u Podgorici su prestali da primaju uplate štediša za račun Jugoskandika, a dotadašnje dugove BPP je pokušala da se namiri prodajući benzin skladišten u Baru. Sporno je bilo nekih 3,6 miliona maraka koje su BPP i Jugoskandik dugovali svojim štedišama na ime glavnice i kamata, i dodatnih 15 miliona koje je Vukotić potraživao od Vasiljevića kao proviziju za obavljene poslove.

Početkom marta te ’93. Vasiljević je pobjegao u Izrael. Prethodno je na konferenciji za novinare održanoj u Budimpešti zaprijetio smrću srpskim i crnogorskim političarima koji su ga, navodno, reketirali i prevarili. Na listi pomenutih bili su i tadašnji crnogorski premijer, predsjednik i ministar finansija. Koliko je poznato, crnogorsko tužilaštvo na sve to nije ni prstom mrdnulo.

Ili je, u tajnosti, otvorena istraga koja još traje. Otprilike, kao u aferi Montenergobanka. Ne sjećate se?

Bila je to vijest koja je obilježila jun 2002. godine: Protiv direktora Montenegrobanke Veselina Babića podnijet je zahtjev za sprovođenje istrage zbog sumnje da je oštetio banku za 70 miliona maraka. Babiću se prebacivalo da je, od 1996. do aprila 2000. godine, ,,kredite samostalno odobravao, izdavao garancije i akreditive i obnavljao ugovore za dodjelu novih kredita iako stari nijesu vraćeni”. Iz prateće dokumentacije saznali smo da su glavni korisnici spornih kredita bili, zapravo, najveći akcionari Montenegrobanke: KAP, Ulcinjska rivijera, Budvanska rivijera, Primorka…

,,Zaboravili su u kom vremenu su ovi dugovi nastali i da je cilj odobrenih kredita bio da se u crnogorskoj privredi spasi ono što se moglo spasiti. Zaista ne znam kome je sada u interesu da to ponovo poteže”, objašnjavao je Veselin Babić u razgovoru za naš nedjeljnik. Nakon početne euforije, afera Montenegrobanka prepuštena je zaboravu. Kada smo se posljednji put interesovali za nju, negdje prije pet-šest godina, istraga je još trajala. ,,Vraćena je na dopunu”, rečeno nam je u sudu. Montenegrobanka je, u međuvremenu, promijenila vlasnika a upražnjeno mjesto najgorih od sve đece u crnogorskom svijetu finansija preuzeli su Prva banka i njeni većinski vlasnici. To vide svi sem prvaka crnogorskog tužilaštva.

Zato smo, 11 godina nakon afere Montenegrobanka, ponovo u prilici da prisustvujemo novom odmjeravanju snaga između finasijskog sektora i tužilačkih struktura.

Prema nalazima Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović, specijalne tužiteljice Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, šest osumnjičenih – bivših i sadašnjih menadžera CKB – odobrilo je nekoliko kredita „mimo internih procedura banke… što je imalo za posljedicu pribavljanje imovinske koristi tim pravnim licima na štetu imovine CKB u iznosu od preko sedam miliona eura”.

Potom je istražni sudija Miroslav Bašović zaključio, u obrazloženju odluke da odbije zahtjev tužilaštva da osumnjičenima odredi pritvor, kako „činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”. A Čarapić se požalila: „Mi procjenjujemo da je pritvor nužan radi sprovođenja radnji bez uticaja na svjedoke koje planiramo da saslušamo”.

I to sa pritvorom je zanimljiva priča. U aprilu 2009. godine policija je privela Radoša Šućura, tadašnjeg i sadašnjeg direktora Uprave za šume. On je osumnjičen za zloupotrebu službenog položaja tešku 180 hiljada eura, i u pritvoru je proveo nekih 45 dana. Drugi aršini su vrijedili za Veselina Vukotića i Branka Vujovića. Oni nijesu pritvarani ni minuta nakon optužbe da su, tokom privatizacije Jugopetrola, državu oštetili za tri miliona. Potom su oslobođeni zahvaljujući izjavama svjedoka, članova Tenderske komisije, koji su faktički priznali saučesništvo u nezakonitom poslu.

Izgleda da Crna Gora i danas funkcioniše po principima koje je prije dvadeset godina preživio pa potom definisao Branko Abramović: Vladajuća partija mobiliše svu državnu silu i medije pod svojom kontrolom… Pa, kome Moskva a kome Spuž.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

ISTORIJSKI REVIZIONIZAM, VLAST I SPC: Bronzano društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa pokušajima rehabilitacije četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića nastavlja se. Ravnogorski pokret predao je Skupštini Deklaraciju o neosuđivanosti, pravnoj neutralnosti i zaštiti lika i djela Pavla Đurišića. Ima li podnošenje  incijative u ovom trenutku političku podršku, ne zna se. Sigurno je jedno: dok dio vladajuće većine otvoreno podržava revizionizam, ostali uglavnom saučesnički ćute

 

 

Nastavlja se sa pokušajima rehabilitacije četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića . Protekle nedjelje je  Ravnogorski pokret predao Skupštini Crne Gore Deklaraciju o neosuđivanosti, pravnoj neutralnosti i zaštiti lika i djela Pavla Đurišića. U Deklaraciji je naglašeno da je Đurišić decenijama javno označen i kvalifikovan bez ikakvog sudskog postupka, što se ocjenjuje kao kontinuitet ideološke prakse naslijeđene iz komunističkog perioda.

Ima li podnošenje  incijative u ovom trenutku političku podršku, ne zna se. Sigurno je, međutim, da dio vladajuće većine otvoreno podržava revizionizam,  dok ostali uglavnom saučesnički ćute.

Ni nakon pola godine policija nije otkrila i oduzela  spomenik četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, kog skriva Srpska pravoslavna crkva. Priča o bronzanoj statui je istovremeno i storija o strategiji prekrajanja istorije koju ova vjerska organizacija uporno i sa dosta uspjeha vodi. Uz blagoslov političke klase i paralisanih institucija.

Nakon što je u maju prošle godine, mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC)Joanikije nazvao četničkog vojvodu Pavla Đurišića velikim junakom nepobjedivog karaktera, Đurišićeva statua osvanula je početkom avgusta u Gornjem Zaostru, nadomak Berana.

Dio okupljenih je na manifestaciji postavljanja spomenika maltretirao fizički i verbalno fotoreportere Pobjede i Vijesti Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića i novinara Vijesti Balšu Rudovića. Podignute su tri optužnice i pet prekršajnih prijava, a ti slučajevi su pred sudom.

Spomenik je prvo sakriven u crkvi u Gornjem Zaostru, nakon čega je, sredinom avgusta, premješten u manastir Đurđevi stupove.

Beranska policija je 1. oktobra bezuspješno pretraživala manastir tražeći spomenik. Potraga je ponovljena 12. novembra kada je policija, postupajući po rješenju tamošnjeg Osnovnog suda, više od dva i po sata pretresala Manastir Đurđevi stupovi i okolne objekte, ali nije uspjela da pronađe kip saradniku okupatora.

Pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta u Crnoj Gori od strane, prije svega SPC, traju decenijama, a tokom prošle godine dobili su na zamahu. Mitropolit Joanikije je tokom liturgije, u maju prošle godine, u Lijevče polju, u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), besjedio da se Đurišićevo junaštvo u bici u tom mjestu ,,može porediti s junaštvom Pavla Orlovića”, te da je, ,,napadnut od udruženih neprijateljskih snaga” i,,doživio privremeni poraz”. U idealizovanju četničkog vojvode kazao je:  ,,Ima jedno predanje kada je odstupao sa vojskom Pavla Đurišića, išao je u mantiji i pošto je stalno bio s vojnicima gledao je da njegova mantija negdje ne dotakne oružje, jer to je oružje namijenjeno za ubijanje, a on se molio Bogu da bude što manje bratskoga krvoprolića”.

Za razliku od predanja, prema poznatim i proučenim četničkim dokumentima i poslijeratnim spiskovima, jedinice Đurišića su na području Crne Gore, Sandžaka i istočne Bosne likvidirale oko 15.000 Muslimana, pisao je istoričar Radoje Pajović.

,,Znamo za ustaške jame od Jadovna pa do Prebilovaca, Korićke jame, ali bilo je i komunističkih jama dosta i premnogo”, naveo je mitropolit i dodao da ipak ,,ne prizivamo, ne dao Bog nikakvu osvetu”.

Nakon mjesec dana u manastiru Podmainsko svoje tumačenje istorije vjernicima je predstavio i mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. ,,Od kraja Drugog svjetskog rata ovim prostorima caruje titoističko-ustaška koalicija koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”, izjavio je Metodije. ,,A onda, od tih saveznika 1944. godine više su nas pobili nego nacisti i fašisti protiv kojih smo se borili i u Podgorici, i u Nikšiću, i u Nišu i u Leskovcu, i u Beogradu i u svim mjestima i krajevima gdje srpski narod živi. Nisu dirali (fašistički) Zagreb koji je oslobođen kad i Berlin isti dan”, poručio je mitropolit uz opasku da su pobijedili nacisti i fašisti koji danas hoće da vladaju svijetom.

Ovakvo tumačenje istorije nije ostalo bez odjeka, pa su uslijedile brojne kritike i podsjećanje na etničko čišćenje sjevera Crne Gore i pokolje muslimana od strane četnika koje je predvodio Đurišić.  Ipak, Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu nekoliko nevladinih organizacija protiv mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija zbog veličanja četničkog vojvode. Odbačene su i prijave protiv sveštenika Ognjena Femića zbog teksta ,,Svi smo mi Pavle Đurišić”, kao i prijava zbog video-snimka izvođenja pesme “Đurišiću, mlad majore” u restoranu Srednje stručne škole ,,Sergije Stanić” u Podgorici.

Zbog veličanja četničkih vođa Đurišića i Draže Mihailovića, od strane mitropolita Metodija, Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju vodi dva predmeta.

Po istom principu radi se i kada je u pitanju nestali spomenik. Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama usvaja žalbu  Osnovnog državnog tužilaštva u tom gradu, zbog toga što postupajuća sutkinja više puta odbija zahtjev ODT-a za privremeno oduzimanje predmeta spomen-obilježja Pavlu Đurišiću od mitropolita Mitropolije budimljansko – nikšićke Metodija.

Sud u Beranama je saopštio da je mitropolit Metodije dužan da preda spomen obilježje Đurišića koji se nalazi u prostorijama i ostalim objektima koji su sastavni dio Manastira Đurđevi stupovi u Beranama. ,,Ukoliko isto odbije, može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 eura, a u slučaju daljeg odbijanja, može se zatvoriti”, piše u saopštenju Osnovnog suda u Beranama. Nakon oduzimanja, predmet se predaje na čuvanje Upravi policije, Regionalnom centru bezbjednosti „Sjever”, Odjeljenju bezbjednosti Berane. Tako je planirano, ali nije realizovano.

Gornje Zaostro kod Berana je već decenijama je mjesto okupljanja poštovalaca Ravnogorskog pokreta, jer je upravo to selo tokom Drugog svjetskog rata bilo štab pomenutog kvislinga, ratnog zločinca i vođe četničkog pokreta u Crnoj Gori.

,,Ističem da sam nekoliko noći prije predmetnog događaja sanjao vojvodu Pavla Đurišića, koji mi je u snu rekao: ‘Jednom su me ubile ustaše, ne dozvolite da me opet ubiju’. Samim tim sam sjeo u svoje auto i otišao u Gornje Zaostro”, objasnio je u policiji Vladislav Dajković, predsjednik Slobodne Crne Gore, koji je tokom avgustovske ceremonije u Gornjem Zaostru, na kratko blokirao seoski put, čime je onemogućio da policija ukloni spomenik.

Aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić nije puno objašnjavao svoju titulu četničkog vojvode koja se takođe veže za Gornje Zaostro. Pobjeda je u svom tekstu od 17. januara 2017. godine objavila da je upravo Mandić na skupu u Zaostru 8. avgusta 2016. godine nagrađen poveljom vojvode Milana Dobrašinovića, koja se dodjeljuje isključivo četničkim vojvodama. Pobjeda je tada prenijela tekst portala In4S, bliskog DF-u, od 10. avgusta 2016. godine u kojem je Mandić predstavljen kao četnički vojvoda.

Inicijativa za podizanje spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru nedaleko od Berana pokrenuta je zvanično sredinom maja 2002. godine, da bi specijalna jedinica MUP Crne Gore 6. jula naredne godine srušila postament. Druga akcija rušenja postamenta usledila je 14. septembra 2004. godine i od tada do avgusta prošle godine nije bilo radova na izgradnji spomenika.

Bilo je novih inicijativa. Tako je 2017. godine tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i član Odbora za podizanje spomenika Goran Kiković najavio podizanje čak dva obilježja Đurišiću. Ovaj profesor istorije i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) potpisao je inicijativu da se spomenici nađu u Gornjem Zaostru i u centru Berana.

Mandićev i Kikovićev partijski kolega, aktuelni potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama, Budimir Aleksić je u novembru 2019. godine pozvao tadašnjeg predsjednika opštine Berane Dragoslava Šćekića da u tom gradu podigne spomenik četničkom vojvodi Đurišiću. Aleksić je tokom sjednice parlamenta kazao da ,,postoje sponzori koji bi podržali takvu inicijativu”.

Sponzori su, narednih godina, uz obavezno prisustvo sveštenika SPC, svakog 8. avgusta u Gornjem Zaostru organizovali događaje na kojima se slavili četnički pokret i njihove vođe.

U avgustu 2022. tadašnji episkop budimljansko-nikšićki Metodije na ovoj manifestaciji je držao parastos četničkim vođama Đurišiću i Mihailoviću. Nakon parastosa održano je slavlje a na društvenim mrežama su dijeljeni snimci na kojima okupljeni pjevaju ,,Leleču Turci, kukaju bule”.

Kada je 2003. godine zakazano otkrivanje spomenika Đurišiću za Dan ustanka 13. jul, iz Saveza boraca NOR-a Crne Gore kao glavnog organizatora imenovali su tadašnjeg mitropolita Amfilohija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo