Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

Bedem mafiokratije

Objavljeno prije

na

Posvećenost “crnogorskih” partitokrata izgradnji mafiokratskog sistema primarno je podrazumijevala fingiranje pravnog sistema unutar kojega je koncipirano pravosuđa kao neprobojni zaštitni bedem mafiokratije

 

 

Javnom scenom dominiraju aktuelna procesuiranja ka vrhu piramide mafiokratskog sistema, nastalog proteklih decenija tokom simuliranja demokratije u Crnoj Gori, navodno građanskoj državi socijalne pravde zasnovane na vladavini prava. Posvećenost “crnogorskih” partitokrata izgradnji mafiokratskog sistema primarno je podrazumijevala fingiranje pravnog sistema unutar kojega je koncipirano pravosuđe bilo neprobojni zaštitni bedem mafiokratije. Rezultati trodecenijske razgradnje i obesmišljavanja pravosuđa dobili su na značaju suludanjem partitokrata nove vlasti, bez predznaka “crnogorski”, nakon smjene uništitelja crnogorske države u dijelu sve tri grane vlasti. Kao dugogodišnjem svjedoku-očevicu neometanog funkcionisanja savršeno realizovanog projekta pravosuđa mafiokratije i posvećenosti znalački biranih odanih kadrova u sudstvu i tužilaštvu, zatečen sam aktuelnim događanjima i očekivanjima javnosti.

Neupitna je posvećenost Glavnog specijalnog tužioca tom preizazovnom i vrlo opasnom poslu ne samo za njega već i za njemu najbliže. To posebno cijenim zbog činjenice da taj čovjek predstavlja svijetli i rijetki, primjer izuzetnog pojedinca koji dolazi iz takvog pravosuđa. Vjerujem da će imati neophodnu podršku i od novoizabranog VDT-a. Ipak, ozbiljne rezerve u učinke GST-a i VDT-a ne napuštaju me  zbog toga što su u tom zahtjevnom poslu osuđeni na saradnike kadrirane od mafiokrata sa vrha piramide.

Građani i naši inopartneri očekuju da ova dvojica dobiju rat protiv organizovanog kriminala sa “vojskom” regrutovanom od mafiokrata tokom izgradnje mafiokratskog sistema?!  Ne znam kvalitet optužnica sastavljanih od tužilaštva u kojem do danas nema odgovornosti za frapantne nonsense kojima su izigravani najosnovniji pravni i etički postulati krivičnog progona za najteža djela. Ne napušta me rezervisanost u pogledu kvaliteta rada dugogodišnjih izvođača radova kojima je kompromitovano tužilaštvo u prethodnom periodu zaključno sa Baštovanom na čelu Specijalnog tužilaštva i Ćutologom na čelu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore.

Za razliku od dvije zvijezde na tužilačkom nebu u mraku crnogorskog pravosuđa, u sudstvu je mrkli mrak. Nakon (prinudnog) odlaska Sinonima za crnogorsko sudstvo sa njegovog čela 31. januara 2020. godine, još nema izbora novog predsjednika Vrhovnog suda iako je to neophodno za ispunjenje privremenih mjerila i dobijanje IBAR izvještaja na putu Crne Gore ka EU. U martu je propao i sedmi pokušaj izbora predsjednika Vrhovnog suda. Kontinuitet stanja u sudstvu odslikava činjenica da su izbor blokirale upravo sudije Vrhovnog suda, iako u znatno izmijenjenom sastavu od onog koji je 2019. godine jednoglasno podržao treći neustavni mandat Vesne Medenice na čelu sudstva. Radi poređenja sa izborom Glavnog specijalnog tužioca,  valja znati da je  kandidatkinja bila sutkinja Ana Vuković koja se, nakon afere SČ, ipak održala u sudstvu i, takođe, predstavlja primjer poželjnog izuzetka za proces nephodne hitne reorganizacije sudstva. Uprkos oslobađanju Vrhovnog suda od “prvih perjanica” Vesninog “sudstva”, kontinuitet poraznog stanja održava njen kadar koji nesmetano napreduje u hijerarhiji tog mraka od najvećeg nepovjerenja javnosti i najmanjeg interesovanja stručne javnosti za posao sudije, ikada.

U mraku tog tunela će se odlučivati o optužnicama, makar one bile najkvalitetnije, protiv najužeg tima Glavnog mafiokrate sistema.

Odsustvo svijesti o složenosti odocnjelog, neophodnog, hitnog a nezapočetog procesa temeljne reorganizacije sve tri grane vlasti, za posljedicu ima izrazito nerealna očekivanja javnosti. Za poznavaoce stanja i potreba u sudstvu poseban limitirajući faktor je (nedostatan) ljudski potencijal naročito za više sudske instance i naročito u aktuelnoj zatrpanosti predmetima uslijed manjka sudija.

Treba znati ključnu limitirajuču činjenicu: mafiokratiju nastalu na partitokratiji ne ruši partitokratija.Pravosuđe, posebno sudstvo, koncipirano od strane višestranačke partitokratije nije napredak u odnosu na pravosuđe (sudstvo) jednopartizma. Istinsku reformu takvog pravosuđa nikada neće sprovesti partitokrate ma koliko puta se smjenjivale na vlasti u sistemu partitokratije. Naročito ne u podijeljenom društvu, kakvim se crnogorsko sračunato održava decenijama.  To se ne postiže ni partijskim trgovinom koja je na sceni po pravilima partitokratije.

Besmisleno  je insistiranje na “nezavisnosti” tako koncipiranog sudstva – realne su šanse da se postupci protiv aktera očiglednog organizovanog kriminala okončaju trajnim oslobađanjem od krivičnog gonjenja po principu “ne bis in idem“.

Paritokrate nove vlasti, svojime činjenjem i nečinjenjem, vode ka tom ishodu.

Budislav MINIĆ

Komentari

GLEDIŠTE

Autoput i grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad

 

Pitanje autoputa u Podgorici je jedno od ključnih pitanja danas u Crnoj Gori.

Ne postavlja se dilema da li autoput, već – kako? Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad.

Postojeći autoput treba produžiti kroz grad bulevarima: Vilija Branta i Josipa Broza Tita, Zetskih vladara, brdom iznad Srpske, Botunom i preći Moraču između Grbavaca i Lekića i dalje brdima Lješanske nahije. Ovo je najbrže, najjeftinije, a za spas Podgorice nužno i značajno rješenje.

Na dobrom dijelu trase već postoji gotov sadržaj koji treba valjanim projektom uključiti u autoput.

Autoput na ovom pravcu treba da ima u profilu dvije trake i jednu ili dvije isključno/uključne trake. Ispod autoputa treba spustiti kružne tokove koji će omogućiti ulaz/izlaz na autoput i povezati djelove grada sa jedne i druge strane autoputa među sobom.

Trasa autoputa treba da je u nivou trasa postojećih bulevara, a kružni tokovi su spušteni ispod nivoa autoputa; U kružnim tokovima (zelenim površinama) ispod autoputa su prelazi za pješake i bicikliste i na taj način je omogućeno POTPUNO ODVOJENO funkcionisanje kolskog saobraćaja i pješačkog sa biciklističkim; Na većim rastojanjima pješačkih prelaza koji su u okviru kružnih tokova mogu se ispod autoputa ubaciti podzemni prelazi za bolju i učestaliju povezanost. Naročito na mjestima starih naselja da bi se zadržale lake i brže komunikacije lokalnih familija i zajednica.

Uz novi autoput sa strane treba postaviti zaštitne pojaseve zelenila širine 2-4 m, kao i pješačke staze širine 5m i biciklističke staze širine 4-5 m. Sa svake strane staze treba da su drvoredi pretežno listopadnog drveća – visoke krošnje – koje će čuvati prijatnost od uticaja prejakog sunca i produžiti eksploatacioni vijek svim elementima autoputa.Naročito asfalta. Drveće će na kolovozu autoputa u najžarkijim djelovima dana bar prepoloviti direktan uticaj sunca na asfalt, a na pješačkim i biciklističkim stazama omogućiti kretanje i vožnje bicikla u sjeni tokom cijelog dana i skoro eliminisati uticaj sunca na staze.

Uz Zlatički park sa obje strane, u Masline između Komske ul. i ul. Milana Kuča, preko autoputa uz Plantaže, od ul. 4 jula do Honda – Kavasaki centra sa jedne strane, odatle do kružnog toka za Kips sa obje strane treba proširiti biciklističke staze na 5-7 m a pješačke na 7-10 m sa zelenim ostrvima sa drvoredima po sredini, i priključiti već postojeće parkove sa sadržajima.

Na mjestima đe nije moguće razviti pun profil autoputa širinu pješačke i biciklističke staze, i zelenilo prilagoditi datim okolnostima.

Krak prema Nikšiću od Bulevara Zetskih Vladara do rijeke Sitnice treba produžiti saobraćajnicom istog karaktera kao autoput.

Simulacija jednog isključenja https://bulevarvilijabranta.wixsite.com/bulevar-vilija-brant

Arh. Vladimir IVANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu. Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu

 

 

Sudstvo je epicentar pojave koja karakteriše cijelo pravosuđe Crne Gore,. Svojim presudnim značajem za ukupno pravosuđe zavrjeđuje maksimalnu pažnju poznavalaca stanja u tom segmentu i pravosuđu kao cjelini. Kao nekome ko je u višedecenijskoj praksi odavno spoznao porazno stanje u crnogorskom pravosuđu i odbija da se sa tim stanjem miri i o tom sunovratu ćuti, najteže padaju floskule sa adresa najpozvanijih za korjenite sistemske i kadrovske promjene u „trećoj grani vlasti“ kao dijelu pravosuđa unazađenog simulacijom demokratije od višedecinijskih partitokrata koji se smjenjuju na vlasti, uništavajući i obesmišljavajući ga.

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“ , računajući na naupućenost stanovništva,  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu po kojoj izbor Glavnog specijalnog tužioca i Vrhovnog državnog tužioca predstavljaju reformu sa istim kadrovskim, tehničkim, prostornim kapacitetima i legislativom naslijeđenim od prethodnika koji su sistematski realizovali projekat trodecenijskih partitokrata – pravosuđe u interesu mafiokratije.

Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu, čije stanje predano održavaju „predstavnici naroda“ dok ne stvore prostor za političku trgovinu kao u slučaju „kompletiranja“ Ustavnog suda Crne Gore. Muči ne samo politička „elita“ već i akademska i ukupna crnogorska elita, štagod ko podrazumijevao pod tim pojmom. I„najslobodnija profesija“ u pravosuđu, okupljenja u Advokatskoj komori Crne Gore, mukom muči vođena svojim višedecenijskim stavom: „Klijenti dolaze i prolaze a mi sa sudijama hljeb dijelimo“. Jedino medijski široko ispraćena je zapanjujuća samokompromitujuća aktivnost „dvorskih advokata“ okupljenih ispred crnogorske „bušne palate pravde“ sa ciljem da obmanu crnogorsku javnost i mobilišu „patriJote“ bliske procesuiranim mafiokratama na proteste zbog „hapšenja časnih“ visokopzicioniranih graditelja sudstva i pravosuđa uopšte.

Postoje (rijetki) pojedinci u pravosuđu i izvan njega koji se ne mire sa katastrofom zvanom „vlast“ u sva tri njena segmenta i sa truležju zvanom „država. Ti rijetki pojedinci, međutim, nemaju medija u Crnoj Gori  spremnih da preuzmu odgovornost da   na konkretnim primjerima, argumentovano, odgovorno i objektivno informišu javnost o poraznoj stvarnosti. Pri tom , imenujući konkretne nosioce rušilačkih pojava i ponašanja na svim nivoima sudstva i sa pozivom na sučeljavanje argumenata sa svim odgovornima za propast sudstva i održavanje takvog stanja.

Kredibilitet, kompetencije i integritet su neophodnost za sudstvo uređenih država i društava. Bez suočavanja sa konkretnim nosiocima i primjerima uneređivanja države i sudstva, nema preokreta.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

PAMETNA SPECIJALIZACIJA U CRNOGORSKOJ POLJOPRIVREDI I SELU: Zarobljenici prevaziđene svijesti                                       

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska agrarna privreda i seoski turizam nalaze se na svojevrsnoj raskrsnici, bez jasnih  ciljeva i pretpostavki za njihovo rješavanje

 

 

„Crnoj Gori ne treba masovni turizam“ kaže Luiđi Kabrini, predsjednik UNWTO iz Njujorka. Uz prethodne riječi gospodina Kabrinija valja podsjetiti da su zapadni eksperti i političari preporučivali Crnoj Gori da pristupi reformisanju koncepta agrarne politike i privredne strukture na selu, te  da njen cilj ne treba da bude  masovna proizvodnje hrane, već ekskluzivitet i visoki kvalitet  proizvoda i usluga, što korespondira sa njenim, kako prirodnim bogatstvom i kulturnom nasljeđem, tako i sa savremenim tržišnim i ekonomskim zahtjevima  Evrope i svijeta.

Na drugoj strani, prof dr Isak Adižes, poznato svjetsko ime iz oblasti ekonomije i menadžmenta, za panel diskusiju koju je nedavno organizovao Ekonomski fakultet iz Podgorice povodom 64 rođendana fakulteta poručio je: „Crna Gora bi trebalo da zaustavi masovni – paradajz turizam i da razvija elitni, pri čemu je potrebno da sačuva ono što ima, a  to  je  priroda; neka bude najbolja i najčistija i to dobro naplati“. Profesor Adižes podsjeća: „Ekonomski pokazatelji u turizmu su vam odlični, hoteli su punu, ali sa druge strane što to vrijedi, kada omladina odlazi u druge države“.

Na trećoj strani, dekan fakulteta za turizam i biznis prof.dr. Rade Ratković ističe „turizam kod nas odumire“. Razlog za ovakvo stanje profesor Ratković vidi  u činjenici što se ova privredna grana u Crnoj Gori,  „već duže vrijeme razvija u pogrešnom pravcu, mimo strategije“. Argumenti profesora Ratkovića za ovakvu tvrdnju su brojni i uvjerljivi.

Neka bude dopušteno mojoj malenkosti, da uz prethodno ustvrdim da je proizvodna, tržišna i ekonomsko razvojna situacija u crnogorskoj poljoprivredi i ruralnoj privredi, mnogostruko teža u odnosu na turizam, ili, da je ova privredna grana blizu samrtničke postelje.

Mislim da valja razmisliti o potrebi, da se u cilju reformisanja tekućih i razvojnih problema u privrednim oblastima o kojima je riječ u Crnoj Gori  formira  Međunarodni centar  za razvoj ekologije, prehrambenog i turističkog proizvoda i zaštite od  klimatskih promjena, na koje su zelena privreda i turizam daleko najosjetljiviji u odnosu na ostale privredne grane.

Predloženi Centar bi predstavljao neku vrstu menadžment zajednice (naučno stručne  kooperative)  sa evropskim mediteranskim zemljama. Stara dama odavno vidi  bisernu ogrlicu na vratu crnogorske ljepotice, koju su opjevali Goldston, Tenison i Sartr i drugi velikani svjetske misli, međutim od hvalospjeva se ne živi, a Crna Gora kao da ne osjeća potrebu za reformisanjem vitalnih privrednih grana u skladu sa potražnjom sve izbirljivijih tržišta kako u oblasti proizvodnje hrane tako i u oblasti turističkih usluga.

Stoga, na privrednom raskršću na kojem se Crna Gora nalazi i pomanjkanju opredmećenih  znanja u ovoj oblasti, valja razmisliti o potrebi  formiranja Međunarodnog monitoring  centra  u Crnoj Gori koji bi pomogao izradu reformske Stategije u pomenutim privrednim oblastima, kako bi naša država ozbiljnije krenula prema održivoj i prepoznazljivoj ponudi na evropskom i svjetskom tržištu prehrambenih proizvoda i turističkih usluga.

Sledstveno istaknutom, ističem tri  oblasti (makro projekta) od kojih crnogorska ekonomija i razvoj decenijama boluju i  koji  danas pretstavljaju rak ranu privrednog razvoja Crne Gore:

(a) Nedostatak Strategije (operativnog programa) razvoja u oblastima ekologije,  proizvodnje hrane i turističkih usluga  na principima rijetkosti, ekskluziviteta i visokog kvaliteta  (treći nivo proizvodnje i usluga u CG ne bi postojao);

(b) Nedostatak operativnih projekata bržeg i uravnoteženijeg razvoja, na relaciji bogatiji jug – siromašni sjever Crne Gore, čija bi  okosnica takođe bila ekskluzivitet i visoki kvalitet svojih proizvoda i usluga i konačno,

(c) Koncept (projekat) zaštite od klimatskih-temperaturnih promjena i traganje za novim konceptom ishrane  ljudi naspram konvencionalnog načina života, pošto naučnici svjetskog renomea najavljuju da će  polovinom pedesetih godina ovog vijeka pola svjetske populacije biti na udaru nedostatka hrane i golog preživljavanja.

S obzirom da je Crna Gora predugo u poziciji  da uvozi skoro sve što je čovjeku potrebno za život, zašto ne bi „uvezli“ nedostajuću pamet i njenu snagu kao najvredniju „robu“, koja bi sa domaćim znanjima mogla usmjeriti naše razvojne  ciljeve na kraći i duži rok, kako bi što prije počeli izlaziti  iz stanja besperspektivnosti u kojem smo predugo  zarobljeni.

 Ovom prilikom želim podsjetiti na jedan inspirativan događaj koji je Crna Gora imala sedamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme  kada se rodila ideja da se u Ćemovskoj pustari kod Podgorice aktiviraju 4.000 hektara zemlje u proizvodne svrhe. Nosioci ideje tog projekta sukobili su se  sa krupnim otporom dijela kako intelektualne tako  i političke i laičke  javnosti u  Crnoj Gori. Spočitavali su im „kako tamo neki zanesenjaci hoće da satiru pare crnogorske sirotinje u nešto što su struka i nauka davno osudile da može biti samo ispasište za stoku“. Čak je protiv nosioca pomenute ideje bio  pokrenut krivični postupak. Zar ova priča ne podsjeća na sadašnje stanje svijesti u pogledu budućeg razvoja Crne Gore  na putu ka EU?

Međutim, zagovornici i kreatori pomente ideje, nijesu posustali pod pritiskom javnosti i  angažovali su  eksperte – tehničku pomoć (i sa njom značajan novac) iz međunarodnih organizacija  FAO Rim i  OECD iz Pariza, koji su  uz učešće domaćih eksperata, unijeli  novu – svježu  krv i pamet, koji su pomogli da se savladaju domaći  nevjerni Tome i trasiraju putevi i pretpostavke za ostvarivanje ciljeva budućeg mega projekta.

Uz višegodišnji  entuzijazam struke i nauke 1980. godine, nosioci projekta  darivali su  Crnoj  Gori  najveću i najljepšu zelenu oazu u krajolicima Evrope u jednom komadu, koja je godinama predstavljala ponos i  pronosila privrednu slavu Crne Gore po Evropi i svijetu. A danas, sve djeluje kao da je nedavnu prošlost odnijela mutna Marica!?

Ko su  danas nevjerne Tome u uslovima partitokratije i formalnog pozivanja na meriokratiju  koji predugo populišu  surogat  agrarnu politiku (koju su napredne zemlje Evrope davno napustile) i koji ne dozvoljavaju Crnoj Gori da koristi  prirodno bogatstvo i tržišne prednosti na način kako to savremena tržišta traže? Ovo pitanje i danas stoji kao  breša  pred odgovornim ljudima, kako u oblasti struke, nauke i politike, tako u oblasti osvješćenja koje bi Crnu Goru prestrojilo na put razvijene medteranske zemlje.

Nekako u  isto to vrijeme (sedamdesetih godina prošlog vijeka)  crnogorski rani proizvodi sa toplog Mediterana, nalazili su svoje mjesto na tržnicama: Milana, Beča, Minhena, Frankfurta, Praga i Varšave, a o tržištu nekada velike države da i ne govorimo. To vrijeme je po prvi put u crnogorskoj agrarnoj istoriji izvuklo iz siromaštva prirodno bogate Zetu i Malesiju i širi prostor, a nosiocu tog pregnuća i čovjeku entuzijasti, Radomiru Kukuličiću,  Zećani su podigli spomenik u centru Golubovaca. Danas je našim farmerima i njihovim proizvodima tijesno u sopstvenoj kući (tržištu), a o evropskom tržištu odavno nema ni govora.

U to isto vrijeme, zahvaljujući naučnim istragama, prvi put je Crna Gora došla do saznanja da posjeduje 11 potencijalnih proizvoda, iz čijeg sastava bi se mogli kandidovati  proizvodi  koji bi mogli nositi svjetsku marku ekskluziviteta. Istovremeno, istragama se došlo do saznanja da bi u kategoriju proizvoda visokog kvaliteta Crna Gora mogla kandidovati  18 proizvoda iz svog  agro ekološkog  areala. Crna Gora je tada počela izvoziti  znanje, doista u kooperaciji sa tada znamenitim stručnjacim i naučnim kadrom Agroekonomika  PKB –a.

Danas od ovog najkrupnijeg „izvoznog artikla“ nema ni institucije ni pomisli o  neophodnosti izvoza znanja,  kao vrhunskog dostignuča ljudskog uma. Akademik Radoje Pajović, rekao je ovim povodom  u  jednoj svojoj prigodnoj besjedi, da je to bilo:Periklovo doba u razvoju crnogorske poljoprivrede“!

Čast malobrojnim izuzecima koji su i u aktuelnoj situaciji  uočili  prednosti o kojima je ovdje riječ i uspjeli da  valorizuju prirodne i tržišne prednosti crnogorskog areala (grožđe i vina, njeguška pršuta, pivo, sirevi i maslinovo ulje, turističke usluge na selu  dr.). Međutim, od ovakvih strateških ciljeva (projekata) u pogledu dugoročne strategije razvoja Crne Gore ima malo ili bolje rečeno, nema skoro ništa.

Decenijama naše vrijedne domaćice na tržnicama širom Crne Gore, nude visoko kvalitetne proizvode kao što su to radile njihove majke i bake: sireve u drvenim kacama i lavorima ili čuveni kajmak (skorup) u mješinama. Čast ovim vrijednim ženama i njihovoj kvalitetnoj ponudi. Međutim, zar ne bi bilo bolje da naši tehnolozi i tržišni stručnjaci, visoko kvalitetne proizvode  o kojima je riječ, savremeno tržišno oblikuju i ponude potrošačima? Ili, činjenica, da odavno niko  u Evropi ne nudi tržištu pasterizovano mlijeko u polietilenskim kesama izuzev mi, kao da je trajno pakovanje mlijeka u tetra paku neosvojiva tvrđava?

Možda još eklatantniji primjer naše nemarnosti  je kvalitet tržišne ponude, pri čemu  su domaći i inostrani eksperti iz oblasti laboratorijskih istraživanja i kontrole kvaliteta mlijeka nedavno ustanovili, da mjerna jedinica konzumnog kravljeg mlijeka kod nas posjeduje 635 do 650 hiljada bakterija tipa ešerihija i kompilobakter, dok je u Evropskoj uniji dozvoljena granica  ovih bakterija u mjernoj jedinici mlijeka najviše 100  hiljada bakterija.

Ništa nije bolja situacija ni u uvezenom mlijeku iz Srbije i BiH, koje sadrži pet puta veći procenat alfatoksina, u odnosu na propisane standarde u Evropskoj uniji.

Konačno, nova (reformska) filozofija razvoja Crne Gore u istaknutim oblastima (uz inostranu pamet i podršku), mogla bi se korisno odraziti i  na druge privredne grane kod nas, na jednoj strani, a na drugoj, kandidovali bi se održivi razvojni projekti, koji bi posjedovali  pečat  kvaliteta i održivosti, a time i veću prohodnost kod domaćih i inostranih  finansijskih tržišta.

Jedan veliki francuski umjetnik i  mislilac je rekao „da svaku krizu treba pretvoriti u šansu za novi napredak“. Pitanje je kako ovu misao kod nas pretvoriti u djelo? Za sada na ovo pitanje nema odgovora. Možda,   umjesto  jalove priče  i poltičkih naklapanja, struka i nauka uz svesrdnu međunarodnu participaciju našu sudbinu može preokrenuti u drugačijem (reformskom i evrpskom) pravcu!

Čedomir  MAROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo