Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

Bedem mafiokratije

Objavljeno prije

na

Posvećenost “crnogorskih” partitokrata izgradnji mafiokratskog sistema primarno je podrazumijevala fingiranje pravnog sistema unutar kojega je koncipirano pravosuđa kao neprobojni zaštitni bedem mafiokratije

 

 

Javnom scenom dominiraju aktuelna procesuiranja ka vrhu piramide mafiokratskog sistema, nastalog proteklih decenija tokom simuliranja demokratije u Crnoj Gori, navodno građanskoj državi socijalne pravde zasnovane na vladavini prava. Posvećenost “crnogorskih” partitokrata izgradnji mafiokratskog sistema primarno je podrazumijevala fingiranje pravnog sistema unutar kojega je koncipirano pravosuđe bilo neprobojni zaštitni bedem mafiokratije. Rezultati trodecenijske razgradnje i obesmišljavanja pravosuđa dobili su na značaju suludanjem partitokrata nove vlasti, bez predznaka “crnogorski”, nakon smjene uništitelja crnogorske države u dijelu sve tri grane vlasti. Kao dugogodišnjem svjedoku-očevicu neometanog funkcionisanja savršeno realizovanog projekta pravosuđa mafiokratije i posvećenosti znalački biranih odanih kadrova u sudstvu i tužilaštvu, zatečen sam aktuelnim događanjima i očekivanjima javnosti.

Neupitna je posvećenost Glavnog specijalnog tužioca tom preizazovnom i vrlo opasnom poslu ne samo za njega već i za njemu najbliže. To posebno cijenim zbog činjenice da taj čovjek predstavlja svijetli i rijetki, primjer izuzetnog pojedinca koji dolazi iz takvog pravosuđa. Vjerujem da će imati neophodnu podršku i od novoizabranog VDT-a. Ipak, ozbiljne rezerve u učinke GST-a i VDT-a ne napuštaju me  zbog toga što su u tom zahtjevnom poslu osuđeni na saradnike kadrirane od mafiokrata sa vrha piramide.

Građani i naši inopartneri očekuju da ova dvojica dobiju rat protiv organizovanog kriminala sa “vojskom” regrutovanom od mafiokrata tokom izgradnje mafiokratskog sistema?!  Ne znam kvalitet optužnica sastavljanih od tužilaštva u kojem do danas nema odgovornosti za frapantne nonsense kojima su izigravani najosnovniji pravni i etički postulati krivičnog progona za najteža djela. Ne napušta me rezervisanost u pogledu kvaliteta rada dugogodišnjih izvođača radova kojima je kompromitovano tužilaštvo u prethodnom periodu zaključno sa Baštovanom na čelu Specijalnog tužilaštva i Ćutologom na čelu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore.

Za razliku od dvije zvijezde na tužilačkom nebu u mraku crnogorskog pravosuđa, u sudstvu je mrkli mrak. Nakon (prinudnog) odlaska Sinonima za crnogorsko sudstvo sa njegovog čela 31. januara 2020. godine, još nema izbora novog predsjednika Vrhovnog suda iako je to neophodno za ispunjenje privremenih mjerila i dobijanje IBAR izvještaja na putu Crne Gore ka EU. U martu je propao i sedmi pokušaj izbora predsjednika Vrhovnog suda. Kontinuitet stanja u sudstvu odslikava činjenica da su izbor blokirale upravo sudije Vrhovnog suda, iako u znatno izmijenjenom sastavu od onog koji je 2019. godine jednoglasno podržao treći neustavni mandat Vesne Medenice na čelu sudstva. Radi poređenja sa izborom Glavnog specijalnog tužioca,  valja znati da je  kandidatkinja bila sutkinja Ana Vuković koja se, nakon afere SČ, ipak održala u sudstvu i, takođe, predstavlja primjer poželjnog izuzetka za proces nephodne hitne reorganizacije sudstva. Uprkos oslobađanju Vrhovnog suda od “prvih perjanica” Vesninog “sudstva”, kontinuitet poraznog stanja održava njen kadar koji nesmetano napreduje u hijerarhiji tog mraka od najvećeg nepovjerenja javnosti i najmanjeg interesovanja stručne javnosti za posao sudije, ikada.

U mraku tog tunela će se odlučivati o optužnicama, makar one bile najkvalitetnije, protiv najužeg tima Glavnog mafiokrate sistema.

Odsustvo svijesti o složenosti odocnjelog, neophodnog, hitnog a nezapočetog procesa temeljne reorganizacije sve tri grane vlasti, za posljedicu ima izrazito nerealna očekivanja javnosti. Za poznavaoce stanja i potreba u sudstvu poseban limitirajući faktor je (nedostatan) ljudski potencijal naročito za više sudske instance i naročito u aktuelnoj zatrpanosti predmetima uslijed manjka sudija.

Treba znati ključnu limitirajuču činjenicu: mafiokratiju nastalu na partitokratiji ne ruši partitokratija.Pravosuđe, posebno sudstvo, koncipirano od strane višestranačke partitokratije nije napredak u odnosu na pravosuđe (sudstvo) jednopartizma. Istinsku reformu takvog pravosuđa nikada neće sprovesti partitokrate ma koliko puta se smjenjivale na vlasti u sistemu partitokratije. Naročito ne u podijeljenom društvu, kakvim se crnogorsko sračunato održava decenijama.  To se ne postiže ni partijskim trgovinom koja je na sceni po pravilima partitokratije.

Besmisleno  je insistiranje na “nezavisnosti” tako koncipiranog sudstva – realne su šanse da se postupci protiv aktera očiglednog organizovanog kriminala okončaju trajnim oslobađanjem od krivičnog gonjenja po principu “ne bis in idem“.

Paritokrate nove vlasti, svojime činjenjem i nečinjenjem, vode ka tom ishodu.

Budislav MINIĆ

Komentari

GLEDIŠTE

SVETLANA BROZ O ONIMA KOJI NEGIRAJU GENOCID U SREBRENICI: Oni bi ga ponovili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najstrašnija je svijest o tome da su svi koji negiraju genocid u Srebrenici spremni da ga ponove! Zato im i rezolucijom Generalne skupštine UN-a treba jasno reći da svijet to više neće tolerisati i da će cio svijet učiti iz ovog iskustva

Piše: Svetlana BROZ

 

Od rane mladosti i saznanja šta je inteligencija, čemu služi, kako se procenjuje i kakvim testovima se utvrđuje, suočena sa mnogim lažima u društvu, brzo sam shvatila da je baš laž najveća uvreda inteligencije. 

Svaka prosečno inteligentna osoba zna da razlikuje laž od istine. Zašto to ne čini ili ćuti svakom se „knjiži“ na sopstvenu savest. Jednom će ipak, hteli ili ne, svoditi račune sa sobom ili sa svojim potomcima.

Ne mogu a da ne podsetim na Nemačku nakon Drugog svetskog rata, poraženu, prezrenu, usamljenu, prepolovljenu, pod nadzorom onih koji su je uz ogromne žrtve zaustavili i pobedili. Početkom osamdesetih posetila sam memorijalni kompleks nacističkog logora Dahau udaljenog samo 30 kilometara od Minhena. Logor je otvoren odmah po dolasku Hitlera na vlast, 1933. Prošle godine obeleženo je u celom svetu 90 godina od njegovog osnivanja! Provela sam sate na tom jezivom stratištu na kojem su svi detalji bili izloženi. Prikazivali su i dokumentarni film o ulasku oslobodilaca u logor, snimljene gomile logoraša koje su nacisti ubili, a bežeći pred saveznicima nisu ih stigli spaliti. Snimili su i stotine Nemaca, stanovnika Minhena koji su negirali da znaju šta je bilo u Dahau-u, pa su ih saveznici doveli da vide ono što se dešavalo dvanaest godina u njihovom najbližem susedstvu, a oni nisu znali?! I pored svih negiranja miliona Nemaca koji su okretali glavu od istine, sva ta nacistička zlodela zabeležile su kamere za večnost. 

Bilo je teško i bolno Nemcima suočiti se svim posledicama nacizma; iako su proces započeli odmah dugo je trajao, decenijama čak. Pa ipak, iako su milioni bili slepi sledbenici Hitlera, zemlja Getea digla se iz pepela i povratila dostojanstvo u svetu. 

Ima neretko istorijskih trenutaka u kojima gotovo cele nacije pristaju na laž u ime „višeg cilja“, koji im je „veliki knez“ ili „otac nacije“ odredio. Nama, na zapadnom Balkanu već gotovo četrdeset godina stalno iste „poglavice“ ponavljaju laži kojima zamenjuju istinu koju smo svi znali, po poznatom principu Hitlerovog ministra propagande Gebelsa, da „deset puta ponovljena laž postaje istina“.

I kada smo pomislili da nam „niko ne može prodavati rog za sveću“ pojavio se novi, mladoliki ministar propagande, ovoga puta ne Hitlerov nego Miloševićev. Kolo laži i zločina zavrtelo se mojom ubijenom zemljom, Jugoslavijom, i vrti se već predugih trideset pet godina. Bez šansi da se u dogledno vreme zaustavi.

 Poslednjih nedelja svedočimo novoj bezobzirnoj kampanji ispiranja mozga milionima u Srbiji, regiji, pa su prešli i na ceo svet!? Nikada bezočnije, nemoralnije i drskije uvrede inteligencije za svojih skoro sedamdeset godina nisam čula! 

Za sve koji su na bilo koji način protiv usvajanja rezolucije Generalne skupštine UN o genocidu u Srebrenici moram reći da su glupi, jer glupo je i besmisleno negiranje pravosnažnih presuda zločincima osuđenim za genocid pred međunarodnim krivičnim sudovima pravde. U civilizovanim zemljama to je i zakonom zabranjeno, što znači kažnjivo. 

Obzirom da se radi o najglasnijem otporu ovoj rezoluciji baš u Srbiji, koji predvodi lično „veliki knez“, jasno je da je okupio previše „duvača u rog“ vrlo oskudnih intelektualnih kapaciteta, te svi njihovi napori poprimaju elemente farse u međunarodnim razmerama. 

Kažu da je narod u Srbiji zaplašen retorikom vladajuće klike danas, a isto je bilo i 1995. samo se tadašnji „veliki knez“ zvao Slobodan Milošević, ali tada se mnogi nisu bojali jer je svaki zločin bio nekažnjiv. Velika greška, opet posledica gluposti, bila je verovanje da će najveći zločin, zločin genocida, ostati zauvek nekažnjiv. Oni koji taj zločin negiraju i danas, glupo misleći da će se vremenom zaboraviti, zatvaraju perspektivu normalnog života budućim generacijama. 

U Nemačkoj se u školama nije izučavao Drugi svetski rat do sedamdesetih godina, jer su učenjaci procenili da je potrebno da prođe dovoljno vremena, odnosno „čekala se vremenska distanca“. 

A 1976. prvi put je na državnoj televiziji emitovan osmočasovni dokumentarni film Shoah u kojem se cela Nemačka suočila sa svedočenjem preživelih žrtava Aušvica i drugih nacističkih logora. Rezultat je bio logičan: preko milion mladih Nemaca, rođenih posle rata napustilo je domove svojih roditelja! Verovatno na pitanje roditeljima gde su bili i šta su radili za vreme nacizma nisu dobili iskren i pošten odgovor, ili su roditelji jednostavno ćutali. 

To isto moglo bi se dogoditi i onima koji negiraju genocid u Srebrenici jednog dana kada im deca, unuci ili praunuci, vršnjaci tog genocida ili rođeni posle njega, koji samo posete memorijalni centar „Potočari“, a moraće, jer to je pitanje elementarne moralnosti,  postave jednostavno pitanje: „Kako si i zašto ikada mogao da negiraš taj genocid?“ Pitaju li se ti ljudi kada će im se to dogoditi i šta će odgovoriti? Ili i dalje veruju da njihovi potomci neće nikada razumeti kolika je to uvreda njihove inteligencije?!

 Pa nisu vaši potomci idioti iako još ćute! Ne zavaravajte se svi vi što gledate u oči i lažete svoju rođenu decu – da ćete umreti spokojni! Znam za desetine onih koji su videli gde su pokopane žrtve genocida u Srebrenici koji su godinama sve poricali, a onda kada im se sasvim približio sudnji dan tražili način da anonimno prijave vlastima to mesto, kao mesto iskupljenja svog greha. 

Čestiti roditelji vaspitavaju svoju decu da nauče da odgovaraju za sve što čine: ako je nešto dobro da će biti nagrađeni, a za ono što nije dobro, da shvate i priznaju sebi, da to ne bi nikada ponovili. 

Pitam se ima li takvih roditelja još u Srbiji, više od onih koji se mogu na prste prebrojati? I, ako ih ima, gde su, što ćute? Koga se to plaše? Onih koji lažu i negiraju istinu? Pa dokle?

Najstrašnija je svest o tome da su svi koji negiraju genocid u Srebrenici spremni da ga ponove! Zato im i rezolucijom Generalne skupštine UN-a treba jasno reći da svet to više neće tolerisati i da će ceo svet učiti iz ovog iskustva. 

Willy Brandt, čuveni nemački kancalar je 1970. prilikom prve posete Poljskoj od kapitulacije Nemačke, položio  venac na spomenik žrtvama varšavskog geta, vratio se par koraka unazad – klekao i oborio glavu! – „Nad ponorom nemačke istorije, pod teretom miliona ubijenih, uradio sam to što ljudi inače rade kada jezik zakaže“ – napisao je kasnije Brandt.

Hoće li Srbija ikada imati političara Brandtovog formata, morala i pameti? Ili će nastaviti da ubija svakog ko ume i sme da misli i govori javno i ostati sama dok potpuno ne potone u kal zločina koji je već osudio ceo civilizovani svet?

Meni ostaje samo da javno pozovem sve čestite ljude u celom svetu da podrže rezoluciju Generalne skupštine UN-a o genocidu u Srebrenici. Biće to još jedan važan doprinos sveta istini o zločinu genocida i odavanje počasti žrtvama, kao i trajno sećanje na njih.  

Ostaje mi da po ko zna koji put javno kažem da se od 1995. godine stidim što pripadam ljudskom rodu! 

I da još jednom, kao rođena Beograđanka, javno zatražim oproštaj od svih preživelih žrtava genocida u Srebrenici!

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

“Paf, paf” nije metod

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvođenje vetinga, koji podrazumijeva provjere imovine, integriteta i stručnosti sudija, prijeko potrebno u interesu sudstva i stručnih sudija od integriteta. U mjeri u kojoj je u postojećoj partitokratiji moguće obezbijediti 2/3 većinu za promjenu Ustava i dosljedno sprovođenje vetinga, postoji i nada u očuvanje kompetentnog sudijskog kadra od integriteta za oporavak sudstva

 

 

Na ulici ispred probušene crnogorske “palate pravde” nastavlja se novoustanovljena praksa “dvorskih advokata”, uz učešće bivšeg i sadašnjeg predsjednika Advokatske komore Crne Gore. Branioci pritvorenih i optuženih visokopozicioniranih osoba u pravosuđu i bezbjednosnim strukturama obavljaju zastupanja svojih klijenata “edukujući” javnost o sopstvenoj verziji sadržine i pravnog značaja presude Evropskog suda pravde iz Luksemburga o dokaznoj snazi Sky podataka. Na drugoj strani, advokat Veselin Radulović oponira kolegama riječima: “neozbiljno je i nekorektno prema javnosti, ali posebno i prema optuženim licima, to saopštavati i obećavati”.

Uporedo pišem žalbu Višem sudu u Podgorici protiv presude, ilustrativne za stanje u sudstvu, koju je donio donedavni član Sudskog savjeta iz reda sudija kadrovski najjačeg osnovnog suda u Crnoj Gori. Naglašavam, u građanskopravnom postupku protiv Crne Gore, radi naknade štete zbog nepravilnosti i nezakonitosti u radu tog i Osnovnog suda u Podgorici, pišem Višem sudu u Podgorici pred kojim se vode sudski postupci na Sky dokazima uz primjenu relevantne prakse međunarodnih sudova. U obije vrste postupaka odluke se temelje na presudama međunarodnih sudova kojima se ustanovljavaju opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava koja, prema članu 9 našeg Ustava, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

Prisjećam se svojeg uzaludnog nadanja u kadrovske promjene u sudstvu nakon odlazaka u penziju notornih neznalica u togama: dugogodišnje sutkinje koja mi, punomoćniku stranke u brakorazvodnoj parnici, odbija dati kopiju zapisnika jer “suđenje nije javno”, zatim starog sudije koji mi prigovara da sam “doveo u zabludu klijenta da je list nepokretnosti dokaz da je on vlasnik porodične kuće a ne tuženi stric” i td. U dijelu građansko-pravnih postupaka protiv države partitokrata izostao je očekivani pad uticaja političkih centara moći u sudstvu odlaskom u penziju ovih sudija, “lojalnih državi” po kriterijumima Duška Markovića i Zorana Pažina iz Saopštenja sa 67. sjednice Vlade od 8. marta 2018. godine.

I nakon odlaska Vladarke? sudske vlasti i njenog procesuiranja, sudije Osnovnog i Višeg suda nastavljaju da predano sprovode direktivu izvršne vlasti protiv “nelojalnih građana” koji se odvaže da svoja prava i slobode pokušaju zaštititi pred sudovima svoje države u skladu sa Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim konvencijama i time “slabe finansijsku moć države”. To čine pozivajući se na presude evropskih sudova na način koji kompromituje sud i funkciju sudije.

Nakon što je njegov mlađi kolega u istom sudu (sin donedavnog istražnog sudije u Višem sudu u Podgorici), istim nonsensom odbio istovjetnu tužbu protiv Države, donedavni član Sudskog savjeta iz reda sudija u drugom postupku na isti način odbija tužbu istog tužioca, citirajući iste besmislice iz presuda koje potvrđuju neznalice u Višem sudu u Podgorici! Svi sa istim defektom u (ne)znanju.

Neznalice u togama ne razlikuju Evropski sud pravde iz Luksemburga kao sud Evropske unije kojoj Crna Gora (verbalno) teži i čije presude su obavezujuće za članice Evropske unije, od Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, kao suda Savjeta Evrope čiji je Crna Gora član. Pri tome, neznalice u togama u postupajućim sudovima, uz nerazumijevanje svrhe i sadržine presuda međunarodnih sudova, presudu Evropskog suda pravde u predmetu Gerhard Kubler protiv Austrije redovno pripisuju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, stvarno nenadležnom za suđenje u predmetima protiv Austrije. Pri tome, sudovi oba nivoa krivotvore bitne poruke te presude o obavezama država članica EZ/EU, istovjetnim sa obavezama država članica SE i sa materijalno-pravnim propisima Crne Gore, “štiteći finansijsku moć države” kršenjem svih nacionalnih propisa zaključno sa najvišim, bez ikakve odgovornosti.

U tom ambijentu u setu od dvadesetak predmeta protiv Crne Gore postupa i mlada sutkinja od integriteta. Advokati i mediji ne pokazuju spremnost da javno, konkretno i argumentovano prezentuju bitno različite stručne i etičke pristupe sudija u vršenju te složene i odgovorne funkcije. To rezultira nekritičkim uopštavanjem i generalizovanjem na štetu sudstva i sudija od znanja i integriteta. Stoga je uvođenje vetinga, koji podrazumijeva provjere imovine, integriteta i stručnosti sudija, prijeko potrebno u interesu sudstva i stručnih sudija od integriteta. U mjeri u kojoj je u postojećoj partitokratiji moguće obezbijediti 2/3 većinu za promjenu Ustava i dosljedno sprovođenje vetinga, postoji i nada u očuvanje kompetentnog sudijskog kadra od integriteta za oporavak sudstva.

“Paf, paf” nije metod.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Malo rukah, malena i snaga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve druge teme u medijima padaju u sjenku privođenja predsjednika u Specijalno tužilaštvo, radi procesuiranja! Na predsjednika Atlas grupe mislim U svakom slučaju, “obruč se steže”. Da li samo oko tvoraca mafiokratskog sistema ili i oko  njihovih nasljednika na vlasti koji, nakon 2020. godine, suludaju u partitokratiji – vidjećemo

 

Krenem danas na pješačenje od  podgoričkog Tuškog puta prema Zabjelu. Policija blokirala saobraćaj ulicama 4. jula i Zetskih vladara u oba smjera dokle pogled seže?! Poprečne ulice i bulevari začepljeni nepreglednim kolonama vozila. Kod jednih od više policijskih vozila duž ulice, mladi policajac, uz osmijeh, potvrđuje moju pretpostavku: “Plava torba stiže iz Londona”!

Sve druge teme u medijima padaju u sjenku privođenja Predsjednika u Specijalno tužilaštvo, radi procesuiranja! Na predsjednika Atlas grupe mislim.

Bivam zatečen činjenicom da mi logika bivšeg bezbjednjaka potpuno potisnu advokatsku logiku. Šest potvrđenih optužnica – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi, povodom kojih je uslijedilo izručenje “odbjeglog biznismena” iz Velike Britanije, bivaju mi nebitne(?!) kod činjenice da je dolazeći predsjednik poznavalac iznutra višedecenijskog procesa mafiokratskog devastiranja Crne Gore od strane “dvorjana” navodno odlazećeg iz politike “predsjednika svih Crnogoraca” i njemu bliskih struktura. Nadzemnih i podzemnih.

Prisjetih se Afere koverta  i svojih (bezuspješnih) nastojanja,  u najužem rukovodstvu Odupri se,  kao advokata i edukovanog bezbjednjaka, da sa međunarodnim predstavništvima u Crnoj Gori realizujemo koncept zdravog jezgra u pravosuđu, koje će biti kadro da se izbori sa izazovima “koverti”. Ne zaboravljam riječi bezbjednjaka u britanskoj ambasadi koji, nakon što me saslušao, kaže: “Gospodine, godinama čekamo od predstavnika naroda da čujemo tako nešto. Britanija je, uz prethodni pristanak crnogorske vlasti, finansirala projekat protiv visoke korupcije. Angažovali smo eksperta koji je taj koncept prethodno realizovao na Tajlandu i krenuli smo u realizaciju projekta.” Međutim, dok se tajlandski Šinavatra, sa crnogorskim državljanstvom, sklonio kod crnogorskog da izbjegne krivični progon, vlast se predomislila i projekat je obustavljen. Tadašnju opoziciju to nije interesovalo.

Nakon isteka pet godina od te 2019., i obznane Afere koverta u “ondašnjoj Crnoj Gori”,  stiže “odbjegli biznismen” sa plavom torbom u “sadašnju” Crnu Goru. Mnogo toga se u Crnoj Gori promijenilo u proteklih pet godina, nabolje i nagore. No, svjedočimo i izostanku onih dugo očekivanih promjena. Nekadašnja vlast je  opozicija a opozicija je na vlasti već četvrtu godinu. “Sve je isto samo Njega nema” reklo bi se u pogledu nastavka stare prakse u državnom sistemu i izostanka ozbiljnih reformskih procesa u državnom sistemu. Te dvije rečenice odslikavaju ambijent u kojem iznova rastu nerealna očekivanja dok, uz rotacije i zvuke sirena policijskih vozila, kolona velikom brzinom grabi prema Palati pravde u Njegoševoj. “Apsurdistan” u kojem živimo spojio je u Spužu isporučenog “odbjeglog biznismena” optuženog za organizovani kriminal sa glavnim specijalnim tužiocem i njegovim najvažnijim zamjenikom iz vremena optuženja?! Predsjednica tadašnjeg crnogorskog sudstva je svojim izlaskom oslobodila mjesto u istražnom zatvoru i, šesnaestim odlaganjem ročišta u Višem sudu u Podgorici, šalje jasne poruke javnosti iz netaknutog bedema posljednje odbrane visokopozicioniranih graditelja mafiokratskog sistema.

Ne napušta me (realan) pesimizam u pogledu ishoda postupaka u nereformisanom pravosuđu sa kadrovima u tužilaštvu iz vremena prije izbora Novovića i Markovića i bez ikakve odgovornosti za brojne katastrofalne nepravilnosti i nezakonitosti u svom radu i teškim posledicama. Ne napušta me pesmizam  u  pogledu “dijeljenja pravde” u netaknutom sudstvu od najvećeg nepovjerenja javnosti od početaka dijeljenja pravde u crnogorskim plemenima. Isto tako, ni u pogledu “finansijskih istraga” i drugih vještačenja sudskih vještaka kakve sam godinama sretao po crnogorskim sudovima… Uz (rijetke) izuzetke u svim djelovima pravosuđa, najmanje na čelnim pozicijama.

Ipak, optimistički gledam na aktuelne postupke inicirane od tužilaštva, nezavisno od njihovog ishoda pred crnogorskim sudovima. Kroz sučeljavanje argumenata i dokaza u procesima koji predstoje saznaćemo bitne činjenice za koje smo bili uskraćeni u proteklom vremenu. Te činjenice će (pr)osvijetliti svijest crnogorskih građana o sopstvenoj ulozi u izgradnji/razgradnji crnogorske države i društva, kako ko shvata taj proces u ambijentu podjela kojima se odvijao proteklih decenija.

U svakom slučaju, “obruč se steže”. Da li samo oko tvoraca mafiokratskog sistema ili i oko  njihovih nasljednika na vlasti koji, nakon 2020. godine, suludaju u partitokratiji – vidjećemo.

Zasluga svih “političkih elita” višedecenijske simulirane višestranačke demokratije u Crnoj Gori do danas je što će tužilaštvo i u ovom vrlo složenom slučaju postupati sa motom:  “Malo rukah, malena i snaga”.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo