DRUŠTVO
Beranselo simbol otpora
Mještani Beransela postali su simbol otpora. Dvanaest dana i noći, do ovog trenutka, računajući i novogodišnje veče, proveli su na barikadama braneći nezakonito odlaganje otpada, uključujući i opasni medicinski, na divljem smetlištu Vasove vode u njihovom selu. Podigli su glavu i u lice lokalnim čelnicima kazali sve što im je na duši. Proradile su pištaljke i megafoni.
Klica koju je posijao američki državljanin porijeklom iz ovog sela Jovan Lončar primila se za tlo. Sada je neko u jednom novinskom forumu napisao – „no passaran u Beranselo”.
PODIZANJE GLAVE: „Duša me boli što nijesam tamo” – kaže Lončar za Monitor u telefonskom razgovoru preko okeana.
Iz Čikaga svakodnevno komunicira skajpom sa prijateljima i prati šta se dešava u vezi sa deponijom i kako protiču protesti. Mještani njegovog sela sada se ne skidaju sa naslovnih stranica crnogorskih medija.
„Nije ovo bitka za deponiju, nego bitka za slobodu. Pitao me je jedan novinar šta je sloboda, ja sam mu rekao da je sloboda Vasova voda. A mislio sam na moga druga iz djetinjstva koji radi u opštinskom preduzeću i ne smije da bude na barikadama. Ne smije da podigne glavu” – priča Jovan.
Talas otpora krenuo je sasvim bezazleno. Jovan je prije četiri godine nudio da Opštini plati onoliko koliko su oni dali za zemljište, samo da na Vasovim vodama ne grade smetlište. Njegove izjave u novinama tada su prolazile nezapaženo. Onda je ljetos, početkom avgusta, zakupio bilbord u centru grada i zalijepio plakat sa fotografijom divljeg smetlišta na tom mjestu i pitanjem – dokle?! Bilbord je nekoliko dana izazivao znatiželju Beranaca, i sve bi se vjerovatno završilo na tome da lokalne vlasti nijesu jedne večeri odlučile da angažuju vatrogasce da ga pocijepaju.
Jovanov bilbord, kako ga sada zovu u ovom gradu, probudio je njegove Beranselce. Polovinom avgusta postavili su rok od devedeset dana lokalnim vlastima da pronađu drugu lokaciju za deponiju koja je trebalo da postane regionalna. Vlasti su ih shvatile neozbiljno i ignorisale sve do početka protesta i prve blokade polovinom novembra.
BLOKADA IPAK PROBIJENA: „Onda su u pomoć pozvali sud. Preko noći su donijeli privremenu mjeru zabrane blokade, i mi smo se povukli malo niže, u selo. Oslobodili smo prolaz kamionima, jer nijesmo htjeli da kršimo zakone. Sa zakašnjenjem od četrdeset dana, pred Novu godinu, saznali smo da je Viši sud oborio tu odluku Osnovnog suda, i meni su ljudi javili da su odlučni da se vrate na barikade” – kaže Lončar.
Lokalne vlasti su poslije dvanaest dana i neuspjelih pregovora i ubjeđivanja podnijele novu tužbu, „za smetnju posjeda”, i Osnovni sud je, u jedno kasno popodne, donio rješenje o zabrani blokade za četrdeset i dva mještanina. Rješenja su mještanima Beransela podijeljena preko noći. Onda su ujutru na barikadama osvanuli Beranselci koji nijesu dobili sudska rješenja. Njih pedesetak. Oni koji su dobili rješenja povukli su se malo visočije, i sa obližnjeg brda, iz šume, posmatrali šta se dešava.
U trenutku dok ovaj broj Monitora ide u štampu, stvari se komplikuju. Bez ikakvog sudskog rješenja, na osnovu rješenja Komunalne policije, beranski policajci od kojih je tražena asistencija privode sveštenika Anastazija, koji nije želio da se pomjeri sa traktorske prikolice na barikadama. Blokada je potom probijena i uz asistenciju policije kamioni su počeli da istovaraju smeće. Mještani su odlučili da zbog velikog broja tu prisutne djece ne prave dalje nerede.
Sudovi će sada raditi prekovremeno. Tako je to kada vlast tuži. Kada građani povedu parnice onda je druga priča. Nijedno ročište još nije održano po privatnoj tužbi Jovana Lončara protiv lokalnog rukovodstva zbog nasilnog cijepanja plakata sa uredno plaćenog bilborda. Niti po krivičnoj prijavi Mjesne zajednice Beranselo i eparhije budimljansko-nikšićke protiv aktuelnog (DPS) i bivšeg (SNP) gradonačelnika zbog izgradnje divlje deponije na Vasovim vodama mimo saglasnosti mještana ovog prigradskog naselja na čijoj se teritoriji ta lokacija nalazi.
MJESTO ZLOČINA: Vlasti su namjerile da na Vasovim vodama naprave regionalnu deponiju za više opština sa reciklažnim centrom. Lokaciju su odredili i stručno izbodovali, ali su stručnjaci uhvaćeni u najgrubljim „greškama”. Takoreći – falsifikatima. Projekat je započet i na pripreme potrošeno 700 hiljada eura. Konkurisali su za petnaest miliona kod Evropske komisije i Evropske investicione banke.
Onda su im mještani Beransela pokvarili posao. Primljeni su u sjedištu EK u Podgorici. Pažljivo saslušani. Nakon toga je procurilo da evropske institucije neće finansirati izgradnju deponije na Vasovim vodama dok se svi sporovi ne riješe.
Lokalne vlasti odlučile su da ipak ne odustanu i da projekat realizuju „u privatno-javnom partnerstvu”. Nije saopšteno sa kim. Ni sa čim. Jasno je – ako odsutanu, neko će pitati gdje je potrošeno 700 hiljada eura. Pitaće prije ili kasnije, ali nije dobro baš sada.
Šta će biti sa smetlištem na Vasovim vodama? Teško popravljiva šteta je već pričinjena. Za pet godina ovdje je napravljena najveća planina smeća na sjeveru Crne Gore. Nasloženo je minimum pola miliona tona otpada. Uključujući i opasni medicinski koji je ekološki inspektor konačno pronašao. Zakon je jasan: ako se opasni medicinski otpad pomiješa sa običnim, onda sav otpad postaje opasan. Sada treba zamisliti pola miliona tona opasnog otpada na jednom mjestu kako isparava 24 sata. Neko je to već prozvao – mjesto zločina
Da li se istrčao ili ne ostaće nepoznato, ali je zabilježeno da je novi ministar održivog razvoja Predrag Sekulić rekao u kamere da će, ako se utvrdi da je na Vasovim vodama nepropisno odlagan medicinski otpad, neko morati da odgovara.
Nalazi ekološkog inspektora su na internetu. Ministar je na potezu. Kako Monitor saznaje, Mjesna zajednica Beranselo i eparhija budimljansko-nikšićka neće čekati i preko svog advokata će vrlo brzo podnijeti nove krivične prijave protiv svih odgovornih za odlaganje opasnog medicinskog otpada. Takođe se saznaje da Komunalno preduzeće ne posjeduje rješenje o lokaciji niti odluku o upotrebnoj dozvoli za Vasove vode, zbog čega svih ovih godina praktično krše zakon odlaganjem bilo kakvog otpada. Ta rješenja i dozvole u nadležnosti su Ministarstva održivog razvoja.
Ljuti na novinare
Gradonačelnik Berana Vuka Golubović tvrdi, pak, da neko pokušava da destabilizuje Berane. „Kažem vam da to nećemo dozvoliti, i da će problem deponije brzo biti riješen, a grad očišćen od smeća” – obećao je Golubović u srijedu naveče. Lokalno rukovodstvo posebno je ljuto na novinare. Na jednom od kolegijuma čulo se, između ostalog, da su mediji „više kancerogeni nego smetlište na Vasovim vodama”. Nekom se otelo na glas šta misli. Takva vlast kuca na vrata EU. Kako god se završila priča o deponiji, mještani Beransela pokazali su da su po demokratičnosti daleko ispred vlasti i zaslužuju da pregovore o pristupanju započnu parcijalno.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini