Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sjeme novog zločina

Objavljeno prije

na

Crnogorski veleslalom kroz zločine se nastavlja. Posljednjeg dana 2010. stigla je presuda Specijalnog vijeća sudije Šefkije Đeševića u Višem sudu u Bijelom Polju, kojom su sedmorici optuženih oslobođeni optužbe za zločine u Bukovici. Nije bilo dokaza.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana u periodu 1992-1995. godine u tom kraju ubijeno je šest osoba, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je, između ostalog, najmanje osam kuća, džamija u selu Planjsko, dok je 90 porodica, sa oko 270 članova, protjerano i uglavnom sva domaćinstva opljačkana.

Država Crna Gora je, 18 godina kasnije, optužila bivše pripadnike Vojske Jugoslavije, braću Radmila i Radišu Đukovića, Slobodana Cvetkovića, Milorada B. Brkovića, Đorđija Gogića, i pljevaljske policajce Slavišu Svrkotu i Radomana Šubarića. Teretili su ih, pored ostalog, da su prema civilnom stanovništvu na području Mjesne zajednice Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti.

U optužnici je bilo zapisano i da su tadašnji vojnici i policajci Bukovičane zlostavljali, prouzrokujući im teške patnje, ugrožavajući im zdravlje i tjelesni integritet, te primjenjujući mjere zastrašivanja, stvarali psihozu za prinudno iseljavanje iz sela koja gravitiraju Bukovici, usljed čega je i došlo do iseljavanja muslimanskog stanovništva.

Kako je postavljena, optužnica je tako i uspjela. Država Crna Gora nije uspjela da dokaže niti da su ova sedmorica ljudi tukli i maltretirali Bošnjake u Bukovici. Priča o sedmorici odmetnika koji su, sami sobom, ,,stvarali psihozu” istinita je koliko i Snežana i sedam patuljaka. Možda malo manje, jer mala djeca u Snežanu vjeruju.

Psihološkinja Ervina Dabidžinović iz NVO Anima smatra da je ovakvom presudom građanima I građankama Crne Gore poslata jasna poruka da se politika zločina nastavlja. ,,To što tužilaštvo nije obavilo svoj posao u ovoj situaciji se može smatrati formom iza koje su se sakrile političke biografije inspiratora i nalogodavaca ovog zločina a iznova viktimizirale žrtve. Država je devedesetih po ugovoru slala da se ubija i osvaja. Huškanje na zločin i zločin vlast je predstavljala višim ciljem. Tada. Sada to radi oslobađajućom presudom jedog suda, pravdanjem zločina nesposobnošću tužilaštva nemanjem dokaza što je u istoj ravni i sa počinjenim zločinom. Iza sakrivanja stoji krv i kosti ubijenih koje se ne mogu sakriti.”

Predsjednik Udruženja prognanih Bukovičana Jakub Durgut za Monitor kaže da presuda za Bukovicu znači „državno, institucionalno zataškavanje zločina”. ,,Dva puta sam davao iskaz. Sud apsolutno nije uvažio moje svjedočenje. Vjerovatno sam ja od onoga ko me tukao trebao da imam potpisan papir da me je tukao”.

,,Ovom presudom onemogućena je Pravda, izostalo je saznanje da je zločin osuđen i nedozvoljiv, kao i osujećen proces suočavanja sa istinom građana i građanke, što je i ko je sve ubijao u naše ime”, kaže Ervina Dabidžinović.

Neki od optuženih, u vrijeme zlodjela u Bukovici tek su bili postali punoljetni. U tim se godinama uveliko mogu činiti zločini, ali, izvjesno, zlo nije osmišljeno u tim glavama. Država ih je regrutovala i tamo poslala. Iste glave koje su smišljale zločine godinama, savršeno uspijevaju da obesmisle pravdu. Svi znaju da izvođače zločina ne treba amnestirati, ali kad samo oni izlaze pred sudove, to kod normalnog čovjeka izaziva mučninu.

Za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, državljana Hrvatske, počinjene u logoru Morinj, prema prvostepenoj presudi podgoričkog Višeg suda najkrivlji je bio Ivo Mezalin, logorski kuvar. U maju ove godine osuđen je na četiri godine zatvora, ali nije bio tu nego u bjekstvu. Ostala petorica okrivljenih osuđeni su na zatvorske kazne od godinu i šest mjeseci do tri godine i šest mjeseci. Početkom decembra Apelacioni sud je ukinuo ovu presudu, suđenje će biti ponovljeno.

Zbog ratovanja za mir u Hagu su osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić. U Crnoj Gori nije osuđen niko.

Ni zbog deportacije bošnjačkih izbjeglica niko još nije osuđen. Ne zna se ni da li će biti. Sva sila svjedoka i tajnih državnih dokumenata upregnuta je, ne da se krivica dokaže i proširi, nego da se zločin zataška a zločinci predstave, u najgorem slučaju, kao neznaveni. Na drugoj strani, udbaške snage surovo se obračunavaju sa Slobodanom Pejovićem, svjedokom koji vlastima nije po volji jer želi da otkrije, ne da skrije.

Sa kojeg god brda zločina se pogleda – ista je priča. Kasno i jadno pokrenuti procesi za ratne zločine, crkavaju na nivou izvršilaca. Nije teško dokučiti zašto. Bukovica se nije počinila sama, nije bila incident, bio je to vladajući velikosrpski koncept, sa svim domaćim snagama upregnutim u njegovo ostvarenje. Za ovakav odnos prema zločinima crnogorska vlast ima puno saveznika. Stranke koje zastupaju Srbe nikad još nijesu ništa rekle o Bukovici, a da ne pomenu stradanja bosanskih Srba od bošnjačkih ruku. Kratak osvrt na istoriju daje neveseo račun: u vrijeme čišćenja Bukovice oko dvije trećine Crne Gore – DPS plus narodnjaci i razni radikali – disalo je za razgraničavanje jednom za svagda. Kad je propalo, izmakli smo se. Vlast koja je počinitelj zločina, u međuvremenu se pojavila kao zaštitnik žrtava. Sad laže i kupuje ih. U toj izokrenutoj igri žrtve je zapalo da pomažu one koji su ih proganjali.

Nakon presude Nebojša Medojević lider PZP je oštro prekorio pljevaljske muslimane zato što su kako je rekao pristali da, za šaku narkoeura, prihvate laž kao istinu i sopstvene dželate prihvate kao spasitelje. On je posebno naglasio da su ,,blagoslov za takvo ponašanje” svojim sunarodnicima dali reis ul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić i vlasnik Dnevnog avaza Fahrudin Radončić.

„Mi smo organizovano išli svi, iako je Đukanović bio na vlasti kada su nas ubijali. Poslije se pronijelo da je to mirotvorac i dobar čovjek, ovako i onako, pa su svi koji su imali pravo glasa organizovano dolazili na te izbore. To se organizovalo u Sarajevu, a iz Pljevalja su plaćali karte”, ispričao je Šaban Rizvanović, Bukovičanin koji živi u Sarajevu. Pojasnio je da na glasanje nije dolazio da bi opraštao zločine, već što se nadao da će se jednog dana vratiti kući.

Nije to tako teško razumjeti.

Ponašanje žrtava ne bi smjelo da utiče na odnos prema zločinu, riječ je o zločinu protiv čovječnosti, koji se ne može sprati ni parama ni glasom.

Ibrahim Čikić, žrtva torture crnogorske vlasti i autor knjige „Gdje sunce ne grije” kaže za Monitor da zločin u Bukovici i poniženje od strane crnogorskog pravosuđa predstavljaju patološki problem nadnacionalnog karaktera. „Više se ne radi o zločinu nad Bošnjacima, u pitanju je zločin nad svakim građaninom Crne Gore. Monstruoznost dželata i moralni pad žrtve prelaze u patologiju, ne znam kako drugačije razumjeti ponašanje zločinaca i pristajanje žrtve na trajno poniženje”.

Prema Čikićevim riječima, u DPSDP-ovoj Crnoj Gori istina je doživjela genocid. „Mučninu izaziva bolna istina da zločinac nema mjere u činjenju zla, a da žrtva pristaje da pere ruke sopstvenog dželata. O mentalnom sklopu Bošnjaka koji odrađuju prljave poslove u vidu nagovaranja i posredovanja između dželata i žrtve nemam komentara. Neka im Gospodar univerzuma sudi.”

Riječi Monitorovih sagovornika ne ostavljaju mnogo nade. „Govori se o povratku u Bukovicu – vjerujte – to je priprema za novu klaonicu”, kaže Jakub Durgut. Ervina Dabižinović tvrdi da je prazna Bukovica jasan znak, dok država krije, laže i oslobađa dželata: ,,Država koja krije zločince, počiva na zločinima. Umjesto suočavanja sa zločinom osuđeni smo da ga ponavljamo.”

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo