Povežite se sa nama

FOKUS

Biju, pale, ruše

Objavljeno prije

na

U nedjelju veče, dva sata prije ponoći, eksplodirala je bomba u blizini automobila novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića. Automobil je bio parkiran u blizini njegove porodične kuće u Beranama. Samo pola sata ranije, Softić je sa kćerkom izašao iz automobila.

„Bio sam u kući, za kompjuterom, kada je eksplodiralo. Bio je to tako snažan prasak, da su kćerke počele da plaču”, priča za Monitor Softić. „Tješio sam ih da to nije u našoj blizini. Nijesam ni slutio da je bomba bačena ispred moje kuće, već sam mislio da se radi o još jednom obračunu”.

Policija je utvrdila da je ispod Softićevog automobila postavljen trotil. Radi se o najčešće korišćenom vojnom eksplozivu srednje snage od koga onaj ko se nađe u blizini može da nastrada.

„Srećom, u kući nije bila srednja kćerka koja me je prije šest godina kada su me napali pronašla u lokvi krvi”, kaže Softić.

Softić je 2007. godine napadnut i pretučen ispred kuće, gotovo na istom mjestu gdje je sada podmetnut vojni eksploziv. Napala su ga dvojica muškaraca, nanijevši mu teške povrede bejzbol palicama. Policija ni šest godina nakon napada nije otkrila napadače.

U Monitoru i Vijestima Softić već dugo istražuje šverc cigareta, poslove narko klanova i veze između politike i kriminala. Prije nego što je 2007. napadnut primio je prijetnje od osoba iz opasnog narko klana Darka Šarića.

„Te osobe policija nikada nije ispitala, iako sam imenom i prezimenom naveo ko mi je prijetio”, kaže Softić. Ne vjeruje da će počinioci tog napad biti otkriveni. „Zamislite, u policiji su mi tek sada kad su me saslušavali zbog posljednjeg napada uzeli DNK da ga uporede sa onim pronađenim na bejzbol palicama koje su prije šest godina pronašli kod nekih očigledno interesantnih osoba”.

Članovi klana Darka Šarića u međuvremenu slobodno su se kretali u Crnoj Gori i prali novac u crnogorskim bankama, Prvoj banci braće Đukanović i Hipo alpe adria banci, i nakon što je podignuta međunarodna optužnica protiv ovog moćnog narko klana. Crnogorsko tužilaštvo je sa optužnicama čekalo dok se moglo. A onda su jedan po jedan pripadnici klana nesmetano napustili Crnu Goru. Brat Darka Šarića, Duško, osuđen je zbog pranja novca, ali se ovdašnji sudovi nijesu bavili porijeklom tog novca. U crnogorskom zatvoru Duško Šarić uživa status VIP zatvorenika.

Policija je, prenose mediji, nakon napada na Softića saslušavala lica povezana sa Berancem Vladanom Simonovićem o kom je Softić pisao u posljednjem broju Monitora. Simonović je uhapšen krajem prošlog mjeseca zbog sumnje da je sa Rožajcem Velijom Hotom oprao preko milion eura stečenih od narkotika u inostranstvu. Softić je u posljednjem broju Monitora pisao o sjeveru Crne Gore kao velikoj praonici novca i evropskom rasadniku narko dilera.

Da li policija provjerava sve koji bi mogli biti povezani sa napadom na Softića ili kao onda kada je napadnut 2007, tek forme radi vodi istragu, ispitujući tek one okolo moćnih kriminalnih klanova? Vladan Simonović je samo jedan od lokalnih narkodilera o kojima je Softić pisao, daleko manje moćan od drugih o kojima je pisao istraživačke tekstove.

Softić je za Monitor i Vijesti pisao o klanovima Keljmendija, Šarića, Kalića, ali i o švercu koji se nesmetano godinama odvija na granici sjevera Crne Gore. Pisao je o dugogodišnjoj ilegalnoj fabrici cigareta u Mojkovcu. Nakon istraživanja tog unosnog posla, koji, prema tvrdnjama svjedoka i opozicije, kontroliše državni vrh, poznato je, napadnuta je i novinarka Vijesti Olivera Lakić.

Nijesu samo novinari prebijani zbog istraživanja šverca na sjeveru. Monitor je više puta pisao da je nekoliko policajaca moralo napustiti Crnu Goru nakon svjedočenja o tom poslu, da se sumnja da je zbog pokušaja da stane na put švercu ubijen načelnik rožajske policije Ernad Kalač, da je nedavno napadnut Muharem Fejzić. Ove sedmice oskrnavljen je grob ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića koji je istraživao šverc.

Urednik Dana Duško Jovanović, koji je ubijen 2004. godine ispred redakcije Dana, pisao je o švercu cigareta. Italijanski tužilac Đuzepe Šelzi potvrdio da je među svjedocima u postupku u Italiji bio i Jovanović. Na italijanskoj optužnici pored premijera Mila Đukanovića našli i drugi crnogorski državljani, Đukanovićevi prijatelji poput Branislava Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih. Šelzi je Đukanovića označio kao šefa te kriminalne organizacije. Optužnica protiv Đukanovića arhivirana je zbog njegovog imuniteta. On se decenijama trudi da ga zadrži.

Zbog napada na Oliveru Lakić optužen je Ivan Bušković, ali nikada nije utvrđen njegov motiv za napad. Prethodno se za napad na novinarku prijavio Danilovgrađanin Milan Grgurović, koji je potom osuđen jer se radilo o lažnoj prijavi, još jednom dobrovoljcu.

Nakon napada na Željka Ivanovića, direktora Vijesti, u septembru 2007. godine, koji je pretučen u noći proslave godišnjice te novine, policiji su se prijavila dvojica dobrovoljaca tvrdeći da su oni napadači, a potom su i osuđeni. Ivanović je tvrdio da je taj proces montiran i da dvojica dobrovoljaca nemaju veze sa napadom.

Napadi na novinare medija koje Đukanović ne kontroliše, a koji su nakon ubistva Duška Jovanovića postali redovna i sve učestalija pojava, u najvećem broju ostali su nerasvijetljeni, ne računajući hapšenja dobrovoljaca ili izvršilaca bez motiva.

Zbog ubistva Duška Jovanovića kažnjen je saizvršilac, dok se za nalogodavcima nije ni tragalo. Ne zna se ko je napao Milana Stojanovića, novinara Vijesti, u njegovom stanu nakon što je progovorio o fudbalskoj mafiji i Branislavu Branu Mićunoviću. Ne zna se ko je zapalio automobile Vijesti, iako je to učinjeno na parkingu preko puta Agencije za nacionalnu bezbjednost. Prethodno je premijer oštro napao medije koje ne kontroliše. Nakon napada nikada se nije ogradio od toga, kao što nikada nije osudio nasilje nad novinarima tih medija.

Samo naivni mogu nastaviti da se uzdaju u crnogorske institucije nakon što se tužilaštvo svojski potrudilo da od Miomira Mugoše napravi žrtvu, a od Mihaila Jovovića, glavnog urednika Vijesti, napadača na gradonačelnika. Mugoša je, poznato je, napao Jovovića i fotoreportera te novine Borisa Pejovića dok su pripremali tekst o nepropisno parkiranom automobilu Mugoše. Mugošin sin Miljan, koji se tu našao, prijetio im je i pištoljem. U istražnom postpuku pištolj se nije ni pominjao. A čitava priča završila se sa 400 eura koje je Mugoša morao da plati zbog napada. Miljan Mugoša kažnjen je uslovno. Prethodno je dokazano da je lagao na sudu.

Nekoliko dana kolašinskoj policiji trebalo je da samo na razgovor pozove Mila Šukovića, predsjednika SO Kolašin, koji je u telefonskom razgovoru najprizemnije prijetio redakciji našeg nedjeljnika. I tako redom.

Napadi su, kao što je poznato, tek jedan od načina Đukanovićevog režima da se obračuna sa medijima koje ne kontroliše, ali i ostalim neistomišljenicima. Tu su pritisci i laži državnih i prorežimskih medija. Nakon Pobjede, palicu je preuzeo Pink i Beba Popović. Niko od tih medija nije se oglasio nakon napada na Softića. Reagovao je samo Sindikat medija Crne Gore, tražeći da se napadi na novinare rasvijetle.

„Tražimo da rasvjetljavanje ponovljenog napada na Tufika Softića bude prvi efikasno riješen slučaj ugrožavanja novinara. Dok se to ne desi svaki medijski radnik treba da zna da nije slobodan, da se ne može pisati o kriminalu i korupciji niti uopšte baviti našom profesijom, da crnogorsko društvo nije slobodno i da država neće da nas štiti”, ocijenila je predsjednica Sindikata Marijana Camović.

Reagovale su i brojne domaće i međunarodne organizacije, poput OEBS-a, SEEMO, opozicione partije… Saopštenjem je reagovala i delegacija EU: „EU poziva vlasti da hitno istraže i krivično gone počinioce napada iz 2007, kao i onom posljednjem protiv Tufika Softića”.

U moru saopštenja našlo se i jedno iz DPS-a. Nepotpisano. Treba imati razumijevanja, teško je u toj partiji naći nekog ko u radnu biografiju nije upisao napad na novinare medija koje Đukanović ne kontroliše.

Tu je i finansijsko iscrpljivanje. Upravo je Đukanović otvorio sezonu visokih odštetnih zahtjeva, tražeći milion eura kada je tužio Vijesti. Đukanovićevim stopama nastavili su njegovi prijatelji i saradnici. Zbog pisanja o aferi Telekom Vijesti, Monitor i Dan nedavno je tužila premijerova sestra Ana Kolarević tražeći po 100 hiljada eura od svakog medija pojedinačno.

Istovremeno, finansijski su obilato pomagani državni i prodržavni mediji. Kontrolisanjem novca koji odlazi medijima za reklamiranje, režim je takođe pokušao da ućutka one koje ne kontroliše.

Napadi na medije tek su dio nasilja prema onima koji svjedoče o kriminalu i zločinima vlasti. Režim se istovremeno na slične načine obračunavao i sa ostalim svjedocima, od Slobodana Pejovića do policajca Gorana Stankovića.

To je snaga države. Biju, pale, ruše…

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo