Povežite se sa nama

OKO NAS

BITI PENZIONER U CRNOJ GORI: Za život malo, za DPS dovoljno

Objavljeno prije

na

Grupa penzionera iz Podgorice odrekla se prije tri godine povećanja penzija od dva odsto, u korist predsjednika države, Skupštine, Vlade, ministara, poslanika i drugih funkcionera „da zadovolje svoje nezasite apetite”. U saopštenju su naveli da o penzionerima niko ne vodi nikakvu brigu.

Upravni odbor Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) odlučio je prije nekoliko dana da poveća penzije za oko 2,28 odsto. Najviša penzija nakon usklađivanja penzija iznosiće 1.141,46 eura, a najniža 125,63 eura.

Ovog puta niko se nije odrekao tog enormnog povećanja penzija, ali vjerovatno mu se većina penzionera nije pretjerano obradovala. Zašto, za Monitor to ovako komentariše dr Ivo Đurišić, penzioner i nekadašnji funkcioner DPS-a: „Toliko povećanje je izgleda dovoljno za 120.000 penzionera koji godinama glasaju za DPS da ne bi izgubili i tih 2,28 odsto, a malo za život dostojan čovjeka. Od 130 hiljada penzionera većina živi od 180 eura penzije ili manje. Ako, na primjer, pet članova porodice živi od penzije koja iznosi 180 eura, to je nešto preko tri eura ili devet kilograma hljeba mjesečno ili trećina hljeba dnevno. A kad se zna da članovi Vlade dobijaju krajem godine po 500 eura, onda je to kao najavljeno povećanje za 200 penzionera”.

U Crnoj Gori ima trenutno oko 129.000 penzionera koji primaju prosječno oko 280 eura.

Vlada Crne Gore najavila je ovih dana da će preispitati postojeći zakonski sistem prijevremenog penzionisanja zbog velikog deficita Fonda PIO koji iznosi oko 30 procenata. U Pravcima razvoja Crne Gore 2018-2021. godine, kaže se da je za održiv sistem potreban optimalan odnos zaposlenih i penzionera tri na prema jedan, a da je sada taj odnos u Crnoj Gori nepovoljnih 1,65:1. Šta će to značiti nije objašnjeno.

Stručnjaci godinama upozoravaju da crnogorsko društvo ubrzano stari i da je neophodna veća briga o toj populaciji kroz stvaranje boljih materijalnih uslova, zdravstvene i socijalne zaštite. Podrazumijeva se da se u toj populaciji nalaze i penzioneri. Prema podacima Globalnog indeksa starenja za 2015. godinu, procjenjuje se da će udio starijih od 60 godina u ukupnom stanovništvu iznosiće do 2030. godine 25,2 odsto, a do 2050. porašće na 30,5 odsto.

Prosječna starost penzionera u Crnoj Gori bila je u 2016. godini 67 godina i sedam mjeseci, odnosno nešto iznad granice za ispunjavanje uslova za odlazak u penziju. Prema podacima iz Fonda PIO iz te godine, penzioner u Crnoj Gori u penziji je prosječno uživao deset godina i sedam mjeseci. To je period od početka sticanja prava na penziju do smrti ili prekida prava.

Đurišić, koji je bio i direktor Doma zdravlja u Podgorici, tim povodom napominje: ,,Medicina je produžila životni vijek, pa sada pojedinci žive penzionerski život dvadeset i više godina”.

Iz zvaničnih podataka vidi se da veliki broj penzionera u Crnoj Gori ima veoma mala primanja tako da žive ispod linije siromaštva i na granici biološkog opstanka.

Vlada je u junu prošle godine povećala minimalnu penziju za 20 odsto, ali ne zbog toga što brine o penzionerima, kako je tada saopšteno, već zbog toga što joj je to naložio Evropski komitet za socijalna prava. Tadašnja ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, obrazlažući predlog za povećanje, kazala je da se nada da će to povećanje jednom broju penzionera značiti mnogo. Na komentare da se penzije povećavaju pred izbore, Kovačević je uzvratila da pomenuti predlog zakona nije politička priča u izbornoj godini i ponudila jak argument: ,,Nijesu svi penzioneri članovi Demokratske partije socijalista!”.

Penzije u Crnoj Gori usklađuju se jednom godišnje u procentu koji predstavlja zbir 75 odsto procenta rasta, odnosno pada potrošačkih cijena i 25 odsto procenta rasta, odnosno pada zarada.

Penzioneri su bili i ostali zadnja rupa na režimskoj svirali, kaže za Monitor Vojo Vuletić, predsjednik Partije udruženih penzionera i invalida (PUPI).

„Od kada je Milo Đukanović preuzeo kormilo države, penzioneri su u stalnoj nemilosti. Sve reforme penzijskog sistema, posebno od 2002. godine, bile su na štetu penzionera, dok je vrh vlasti za sebe i svoje okruženje obezbijeđivao visoka primanja i razne privilegije.

Ne mogu da shvatim kako oni koji se bave problematikom penzionera i invalida nijemo prate ponašanje poslanika u skupštinskom Odboru za rad, zdravstvo i socijalno staranje kada se penzionerima penzija poveća, na primjer, za dva procenta, a oni kojima su plate ionako visoke skoče za dvije prosječne penzije” kaže Vuletić. „Većina penzionera se zgučila i to godinama trpi, strahujući da će im vlast uzeti i te male penzije. Oni i dalje ne razlikuju vlast i državu”.

Vuletić napominje da se penzioneri od kojih je većini ugrožena egzistencija, moraju organizovati tako da budu ozbiljan partner vlasti i da budu prisutni svuda gdje se rješavaju njihova životna pitanja.

„Kad bi se u u Skupštini, nalazili i predstavnici penzionera a s obzirom na brojnost baze moglo bi ih biti toliko da nijedna politička partija ne bi mogla formirati vlast bez učešća penzionera, tada bi se sa penzionerima, koja god partija ili politička grupacija bila na vlasti, drugačije razgovaralo nego do sada. I Vlada bi se odgovornije odnosila prema njima i njihovom socijalnom položaju, zdravstvenoj njezi”, uvjeren je Vuletić.

Crnogorski penzioneri su suočeni sa velikim brojem problema pored malih penzija – dugo čekanje kod ljekara, visoke cijene ljekova, mnogi su podstanari… Koliko su ugroženi svjedoči i podatak da se za jednokratne pomoći udruženjima javi na stotine penzionera.

,,Kada se sve to ima u vidu uz penziju od 120 ili 190 eura, onda je jasno da je to je ispod svakog minimuma dostojanstvenog života. A nije li odveć tužno i da se rukovodstvo penzionera glasno i jasno ne odredi prema takvom stanju u državi u kojoj je režim samljeo moral”, pita se Vuletić.

Švajcarska, inače, ima najbolje uslove u svijetu za život starijih osoba, a u Evropskoj uniji starijima je najbolje u Švedskoj, koja je treća u svijetu po kvalitetu života starijih.

Crna Gora je svjetlosnim godinama daleko od njih.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo