Povežite se sa nama

OKO NAS

PROZIVKA TURISTIČKE ORGANIZACIJE U ULCINJU: Servantes na javnoj raspravi

Objavljeno prije

na

,,Tražimo od Turističke organizacije (TO) da poništi konkurs koji je raspisan za izradu idejnog rješenja skulpture Servantesa i Dulčineje”, saopštila je u ime Građanske inicijative (GI) UL Activism arhitektica Zenepa Lika.

Ona je navela da je čitav proces vođen netransparentno, daleko od očiju javnosti, te da su u skladu sa tim i rezultati konkursa.

Ova institucija je sredinom novembra raspisala konkurs za izradu umjetničko-likovnog idejnog rješenja za monumentalnu skulpturalnu kompoziciju čiji je cilj bio ,,prikazivanje velike ljubavi između velikog španskog pisca Miguela de Servantesa i Dulčineje, po konceptu iz njegovog romana Don Kihot, a koja i dan danas živi u legendi stanovnika Ulcinja”.

Iako je bilo navedeno da će ,,stručni žiri donijeti odluku o rezultatu konkursa u roku od sedam dana od dana isteka roka za predaju konkursnih radova”, ona je tek donijeta šest sedmica kasnije. Lokalni čelnici bili su u međuvremenu preokupirani kampanjom za izbore koji su održani 4. februara. ,,Servantes i Dulčinea” trebali su da pričekaju.

Lika i njeni istomišljenici posebno su kritikovali pobjedničko rješenje i mjesto koje je TO predložila za postavljanje te skulpture, posebno što to nije bilo navedeno u javnom pozivu. ,,Izabrana lokacija (ispred južnog ulaza u Stari grad) za postavljanje predmetne skulpture, u neposrednoj je blizini kulturnog dobra prve kategoriji što predstavlja jedan od najdragocjenijih istorijskih i kulturnih spomenika našeg grada”, kažu u GI UL Activism. I ističu: ,,Pobjednička skulptura može biti simbol bilo čega, ali se zasigurno ne može nazvati simbolom ljubavi, jer se ‘obilježava’ bez prisustva protagonistkinje – Dulčineje”.

I zaista: u pobjedničkom radu za koji se opredijelio žiri, djelo mladog vajara iz Albanije Bujara Vanija, ima samo Servantesa, ali ne i Dulčineje, koja je ključna veza jednog od najvećih svjetskih pisaca sa Ulcinjem!? Ovaj se grad na romanskim jezicima, kako u 16. stoljeću, tako i danas, nazivao Dulcinjo, Dulcino ili Dulcinium, pa, sljedstveno tome, Dulčineja zapravo znači – Ulcinjanka. Evidentno je takođe da je Vanijev prijedlog tek kompilacija nekoliko Servantesovih spomenika koji su postavljeni po trgovima u njegovoj rodnoj Španiji.

Konstatujući da je ovim idejnim rješenjem žena ponovo zanemarena, publicista Mentor Lunji je ocijenio da bi ovako koncipirana statua mogla biti tek maskota ispred nekog zabavnog parka. ,,Ko želi svoj spomenik na mjestu gdje je bio zatočen? I Servantes bi bio protiv”, smatra on i dodaje da je žalosno da se istorija grada od 2.500 godina u nedostatku ideja nastoji prekriti jednim mitom i legendom.

,,Ovo se može dogoditi samo narodu bez ikakve kolektivne memorije”, tvrdi Lunji.

Prema mišljenju teologa Medjena Šaptafe, u Ulcinju se mnogo više trebaju vrednovati i afirmisati ugledne istorijske ličnosti koje su se rodile i živjele u Ulcinju. ,,Servantes ima svoje rodno mjesto, a njegova veza s našim gradom je krajnje upitna. Ona je oživljena našim amaterskim i subjektivnim tumačenjem njegovih djela, tačnije lika Dulčineje, i time smo proizvodili mahalsku kulturu koju želimo da ovjekovječimo ovom statuom piscu i da tu kulturu serviramo kao naše najveće kulturno postignuće. Da ukrademo lik Servantesa i da na izmišljenoj priči gradimo buduću viziju razvoja našeg društva i našeg identiteta. To je sasvim neprihvatljivo”, ističe on.

Suočeni sa kritikama građana i organizacija civilnog društva, iz TO su saopštili da ,,zakonske norme predviđaju da, kada je u pitanju realizacija ovakve vrste aktivnosti, mora se održati javna rasprava sa ciljem uključivanja građana, umjetnika, kao i stručnjaka iz pojedinih oblasti”.

,,Sud javnosti je najbitniji i sigurni smo da su namjere nevladinih organizacija dobre, s tim da je ovo isključivo idejno rješenje. Jer, sličan konkurs može da raspiše bilo koja NVO. Ukoliko se pristupi realizaciji izrade projektne dokumentacije, onda zakonska regulativa obavezuje da se pribave određene odluke od strane zakonodavne i izvršne vlasti, kao i nadležnog ministarstva”, rekao je direktor TO Ulcinj Fuad Hadžibeti.

To će znatno usporiti, pa, možda, čak i stopirati čitav scenario, koji je bio zapisan u Programu TO za 2018. godinu, a koji je predviđao da se skulptura Servantesa i Dulčineje postavi u Ulcinju prije početka ovogodišnje ljetnje turističke sezone.

,,Zbog svega tražimo od TO da poništi predmetni konkurs i kao alternativu predlažemo da se iznos novčanih sredstava namijenjenih ovoj skulpturi preusmjeri za zaštitu Starog grada u skladu sa ponuđenim prijedlozima na osnovu naučnih studija na Međunarodnom simpozijumu Održiva zaštita istorijske tvrđave – Kalaja – Ulcinj – Crna Gora, poručili su iz GI Ul Activism.

I na ovom slučaju se potvrdilo da su, kako je rekao Tokvil, smisao za analizu stekli narodi tek kada su počeli stariti. Kada su osmotrili svoju kolijevku, vrijeme ju je već opasalo maglom, neznanje i gordost okružili su je legendama, iza kojih se skrila istina.

A legenda o Servantesu više treba Ulcinjanima, jer ovaj grad na velika vrata, preko znamenitih gusara, ponovo izvodi na Mediteran i u svijet. To se može vidjeti i iz knjige španske spisateljice i novinarke Angele Rodicio Dolcinium. El amor perdido di Cervantes (Ulcinj.Izgubljena Servantesova ljubav), koja je prošle godine postala pravi bestseler u Španiji i Italiji. Naravno, ne i u Ulcinju. Ovdje će Servantes biti – na javnoj raspravi!

O Servantesu i Dulčinei snimljen film

Zbog želje da legenda o Servantesu i Dulčineji ne utone u zaborav, grupa mladih iz Ulcinja nedavno je snimila kratkometražni film. Premijera ovog uratka održana je u Ulcinju krajem januara. ,,Htjeli smo da učinimo nešto lijepo za svoj grad. Da kroz priču baziranu na legendi o Servantesu prikažemo i kulturnu baštinu Ulcinja iz tog vremena”, kazali su iz NVO Ad hoc.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo