OKO NAS
RASELJENI I IZBJEGLICE U CRNOJ GORI: Na margini

Smrt raseljenica u Beranama majke i kćerke, Miroslave (70) i Dragane Gačević (40), pokrenula je niz pitanja o tome kako i u kojim uslovima, nakon dvije i po decenije, živi izbjeglička i raseljnička populacija u Crnoj Gori.
Nesrećne žene pronađene su nedavno mrtve u kući u naselju Hareme u Beranama, a po svemu što je policija utvrdila već pri prvom pregledu, vjerovalo se da nije bilo u pitanju nasilje, već da je smrt nastupila prirodnim putem. Starica je bila nepokretna zbog moždanog udara, a njena kćerka teški dijabetičar.
Iz Centra za socijalni rad u Beranama nezvanično je rečeno da one, kao strani državljani, nijesu bila prijavljene za bilo kakav vid pomoći, kao i da se ovom centru nijesu obraćale ni one niti bilo ko drugi za eventualnim pronalaženjem adekvatnijeg smještaja.
Iz Narodne kuhinje koja radi pri Eparhiji budimljansko-nikšićkoj potvrdili su da su nesrećne žene bile njihovi korisnici izvjesno vrijeme, ali da su takvu vrstu pomoći otkazale zbog prirode bolesti i hrane koja im nije u tom smislu odgovarala.
Iz Opštine Berane je rečeno da je mlađa žena dolazila i više puta dobijala jednokratne pomoći u hrani, drvima i novcu. Da je neko, ipak, zatajio u ovom slučaju, nema sumnje.
Slučaj su policiji prijavile komšije, koji su kazali da Draganu, koja je bila pokretna, nijesu vidjeli već sedam-osam dana.
„Kćerka je izlazila i kako je nismo vidjeli nekoliko dana, to je već bilo sumnjivo. O njima znamo samo toliko da su došle iz Kraljeva i da nijesu imale struju sve ove godine. Komšiluk je pomagao koliko je mogao, ali je sa njima bilo teško ostvariti komunikaciju”, rekao je jedan od komšija.
Tijelo mlađe žene je bilo pored kreveta, na podu, dok je beživotno tijelo starice bilo na krevetu. Kasnija obdukcija nezvanično je potvrdila da se radilo o gušenju ugljen-monoksidom, koji je iscurio iz neispravne peći, u prostoriji u kojoj su žene živjele u nehumanim uslovima.
Predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mićo Marjanović ne krije ogorčenje, ali kaže da nije iznenađen smrću žena koje su, kako kaže, sa Kosova najprije došle negdje u Kraljevo, a zatim lutale od nemila od nedraga, dok se nijesu skrasile u Beranama.
„Ovako nešto smo mogli da očekujemo da se svaki dan dogodi. Hiljade izbjeglica žive u nehumanim uslovima i nikoga više za to kao da nije briga, posebno ne nevladine organizacije koje su jedno vrijeme dobro profitirale na račun ove populacije. Svaka izbjeglička porodica je priča za sebe”, kaže Marjanović.
On ističe da je mnogo novca ušlo i prošlo kroz Crnu Goru na račun izbjeglica, a da se njihov život ni u čemu nije popravio.
„Mnogi žive na ivici gladi i bijede, a ja vam odgovorno tvrdim da nema takozvanog humanitarnog radnika da nije u međuvremenu napravio kuću”, tvrdi Marjanović.
Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi.
Samo kroz Berane je prošlo preko šezdeset hiljada nevoljnika. Većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po, do četiri hiljade ostali su do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština, zajedno.
Većina ne posjeduje lična dokumenta, osim izbjegličke karte, a sa njom sve institucije u našoj državi, osim zdravstvenih, za njih su zatvorene.
Neposjedovanje crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata znači da se ne mogu registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalašenje posla. Ne mogu dobiti vozačku dozvolu. Ne mogu se čak ni vjenčati. Isključeni iz zvaničnih strukutra ne mogu dobiti ni kredit za otpočinjanje samostalnog posla jer, naravno, banke ne daju kredite licima bez ličnih dokumenata. Ne mogu studirati niti konkurisati za stipendije.
Mnogi smatraju da Crna Gora proračunato oteže sa rješavanjem pitanja izbjeglica i davanja crnogorskog državljanstva, jer ne želi da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo. Pretpostavka vlasti je da bi srpski opredijeljene izbjeglice bile naklonjene crnogorskoj opoziciji.
„Da li je normalno da ni poslije dvadeset i šest godina života u Crnoj Gori, izbjeglice i raseljenici, njih oko devedeset odsto, nemaju prava da biraju i da budu birani? Nemaju pravo glasa. Naravno da nije normalno. Još početkom dvijehiljaditih usvojena je čuvena Sarajevska deklaracija koju su potpisale sve države bivše Jugoslavije, i kojom je bilo predviđeno da se svi problemi izbjeglica, uključujući i državljanstva, riješe do 2006. godine. Dvanaest godina nakon isteka toga roka mi nismo nigdje stigli osim do statusa stranca”, kaže Marjanović.
On ističe kako su države u okruženju ipak napravile neke pomake, dok Crna Gora te probleme rješava još uvijek više deklarativno.
„Imam utisak kao da su napravili neke logore za izbjeglice, i sada nam kažu – trpite. Na šta vam liči ovo naselje Rudeš, najveći izbjeglički centar na sjeveru države. Smučilo mi se više od života u njemu. Nema noći da mi neko od nevoljnika ne pokuca na vrata sa molbom i očekivanjem da riješim nemoguće”, kaže Marjanović.
Dvije i po decenije kasnije, u Beranama u izbjegličkim centrima živi svega nešto više od hiljadu nevoljnika. Oko devedeset izbjegličkih porodica u kolektivnim centrima više od dvije godine žive bez struje.
Na prste se mogu prebrojati oni koji su preko humanitarnih organizacija napravili sopstvene kuće i riješili stambeno pitanje.
„To znači da njih oko tri hiljade i dalje žive podstanarski, u uslovima za koje ne znamo kakvi su. Njih više niko ne obilazi, kao što nije obilazio ni ove nesrećne žene koje su skončale ovako”, kaže Marjanović.
On objašnjava da dobar dio njih, naročito onih iz Hrvatske imaju primanja oko tri stotine eura. Izbjeglice sa Kosova imaju penzije iz Srbije i sedamdeset pet eura dodatka sa Kosova, dok najmanje, od stotinu do stotinu osamdeset eura primanja, imaju izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.
„Njih čak dvadeset odsto nemaju nikakva primanja. Od čega oni žive? Toliko je hrane dopremljeno u Crnu Goru na njihov račun, a mnogi ni danas nemaju za koru hljeba. Moramo, nažalost, konstatovai da su se neki obogatili na naš račun”, tvrdi Marjanović.
On podsjeća da je u Beranama počela izgradnja četiri zgrade sa ukupno oko stotinu stanova za izbjeglice iz kolektivnog centra Rudeš. Taj projekt se realizuje iz sredstava Evropske unije, ali Marjanović smatra da time neće biti riješeni svi problemi.
„Mi već imamo nekoliko zgrada koje su napravile humanitarne organizacije, ali oni koji tamo stanuju su samo nužno smješteni. Odnosno, stanovi nijesu njihovi. Oni nemaju pravo da ih otkupe. Tako će, bojim se, biti i sa ovim stanovima na Rudešu, kaže Marjanović.
Marjanović podsjeća na činjenicu da izbjeglice koje su opredijeljene da u Beranama ostanu da žive čine deset odsto ukupnog stanovništva.
„Dobro je da se grade zgrade i novi smještaj, kvalitetniji, za jedan dio ove populacije. Ali je teško gledati kako neki od izbjeglica kopaju po kontejnerima u potrazi za hranom”, kaže Marjanović.
On ističe kako čak i poslije skoro dvije i po decenije od početka ratova i prvog talasa velikih migracija, odnosno treće generacije izbjeglica bez državljanstva, njihova integracija u novonastalim državama i dalje najčešće znači težak rad za dnevnicu od desetak eura. Kraćenje drva, s jeseni, ili čišćenje snijega, zimi.
Treba li uopšte reći da one izbjeglice koje su „promašile” Balkan kada su bježali od ratova i našli utočište u zapadnoevropskim zemljama ili preko okeana, danas uživaju sva prava kao i lokalno stanovništvo. Bez egzistencijalnih problema. Crna Gora je i sa izbjeglicama daleko od Evrope.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti, osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina
Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti, još je na nivou projektnog zadatka. Kako su saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano. Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za zaštitu životne sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.
Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.
“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.
Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.
Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim, cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.
Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje. Za to bi bile neophodne cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.
Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani, ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta. Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima, kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati sistemom za vodosnabdijevanje objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.
Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi, 110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg i kada.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda