Povežite se sa nama

Izdvojeno

BITKA UNUTAR VLASTI ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Ko je kome podoban

Objavljeno prije

na

Iza brige za zakone i priča o deklarativnom zalaganju za depolitizaciju i profesionalizaciju bezbjednosnog sektora, stoji politička borba za „svoje kadrove“

 

Bitku unutar vlasti za bezbjednosni sektor, dodatno su ogolile dvije nedavne vijesti: presuda Upravnog suda kojom je opet poništena odluka bivšeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića da smijeni direktora Uprave policije Zorana Brđanina i izjava ministra pravde Andreja Milovića u parlamentu da ako Predrag Šuković, šef Specijalnog policijskog odjeljenja  ostane na toj poziciji, on neće više biti ministar.

Sektor bezbijednosti u novoj Vladi pripao je Demokratama koje su dobile pozicije ministra unutrašnjih poslova (Danilo Šaranović) i potpredsjedničko mjesto u Vladi za bezbjednost (Aleksa Bečić). Takođe, pripala im je pozicija ministra odbrane koju pokriva Dragan Krapović. No, iako je premijer Milojko Spajić Demokratama prepustio  bezbjednosni sektor, više je znakova da PES sada pokušava da utiče i kontroliše taj sektor.

Da se nešto unutar vlasti zbiva postalo je jasno kada je Andrej  Milović iznenada zatražio da se na sjednici Vlade interno raspravlja o stanju u bezbjednosnom sektoru. Milović je stavljanje te vanredne tačke na dnevni red pokrenuo bez znanja ministra policije Danila Šaranovića. Prema pisanju medija, ministar pravde  je od premijera Spajića dobio odriješene ruke da u ime PES pregovara i traži hitne smjene u vrhu bezbjednosnog sektora.  Milović je na sjednici  Vlade  tražio da sa funkcija hitno odu v.d. direktor Uprave policije Nikola Terzić, šef Specijalnog policijskog odjeljenja Predrag Šuković i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Boris Milić.  Znakovita je bila i informacija objavljena na RTCG da će PES za novog direktora UP kandidovati Vojislava Dragovića, nakon čega je reagovao Šaranović i saopštio da „Dragović nije kandidat za direktora UP koji može imati saglasnost ministra unutrašnjih poslova”. Šaranović je tu informaciju nazvao “medijskim spinom”.

Da vijest o Dragoviću ipak nije spin, potvrdio je predsjednik Odbora za bezbijednost Miodrag Laković, poslanik PES-a, koji je saopštio da „mora doći do promjena u vrhu Uprave policije“, te da je u igri ime Vojislava Dragovića.

Tenziju unutar vlasti oko bezbjednosnog sektora učinila je dodatno vidljivijom javna reakcija  Milovića u parlamentu.

“Šuković neće biti šef Specijalnog policijskog odjeljenja. Upravo zbog situacije koju smo imali sa aferom Do Kvon i zloupotrebe institucija u bezbjednosnom sektoru… Znam da ste nervozni, ja vas razumijem, to vam je prijatelj, koristili ste ga politički, sve namjere vaše partije radili ste preko njega i pokušali ste da se obračunate sa PES-om preko njega. Nije vam pošlo za rukom i niste uspjeli sa kompletnim bezbjednosnim aparatom koji ste tri godine kadrirali i uređivali, čak i iznutra ponešto uspjeli kod nas, ipak nas niste pobijedili. Mi smo u Vladi, vi niste. Vaših kadrova dajem vam riječ neće biti ili ja neću biti ministar u ovoj Vladi”, rekao je Milović obraćajući se poslaničkom klubu URA.

Uslijedila je reakcija Specijalnog državnog tužilaštva koje je saopštilo da bez saglasnosti glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića  Šuković “ne može biti raspoređen na drugo radno mjesto ili druge poslove Uprave policije”. Potom se oglasio i  Šaranović: „Potvrđujem i podržavam stavove Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koji su utemeljeni na čvrstim zakonskim osnovama… Gospodin Novović, kao ključna figura u ovom procesu borbe protiv organizovanog kriminala, imaće presudan uticaj na izbor tima s kojim želi sarađivati, a Ministarstvo unutrašnjih poslova će osigurati sve potrebne resurse za njihov rad „ saopštio je.

Na neformalnom sastanku PES-a i Demokrata, oko kadriranja u bezbjednosnom sektoru, Bečić je navodno insistirao da neće dozvoliti da im bilo ko diktira ključne pozicije u Upravi policije, te podsjetio na pozitivne rezultate Šukovića u posljednjih godinu i po.

Dok Demokrate za sada stoje iza Šukovića, situacija sa pozicijom direktora Uprave policije je drugačija. Presudom Upravnog suda bivši direktor UP Zoran Brđanin vraćen je na to mjesto.  Šaranović je saopštio da je ispoštovana odluka suda, ali da „njegova dalja sudbina zavisi od skupštinskog Odbora. Sada se, međutim, već nazire da se u pozadini „legalizma“ nove vlasti kad je u pitanju Brđanin  nalazi politički dogovor, po kom bi on mogao biti smijenjen odmah nakon razmatranja dva Izvještaja o radu koja su parlamentu upućeni još prošle godine, i nijesu do sada stavljana na dnevni red.  Prema pisanju medija, razlog je već dogovoren –  Brđaninov  izvještaj sa kraja prošle godine u kome je obuhvaćen masakr na Cetinju od 12. avgusta 2022. godine. U parlamentu će se problematizovati to što  Uprava policije pod Brđaninovim rukovodstvom nije imala protokole i procedure postupanja u takvim slučajevima. Da postoji saglasnost da Brđanin ne ostane na toj poziciji jasno je i iz poruka iz PES-a i Demokrata, da „mora doći do promjena na čelu UP. I ministar policije javno je poručio da su  oko toga  „konstituenti vlasti saglasni“.

Izvještaji koji tek treba da budu razmatrani bili su jedno od opravdanja prethodnog ministra Filipa Adžića za razrešenje Brđanina. Adžić je tvrdio da to što izvještji nijesu razmatrani znači da po automatizmu nijesu prihvaćeni što je sud odbio tvrdeći upravo suprotno. “ Sud je utvrdio sasvim suprotno – da nepostupanje u zakonom predviđenom roku od 20 dana stvara pretpostavku da je javnopravni organ dao saglasnost, odobrenje ili potvrdu“, navodi se u odluci suda. Na tome instistira i Brđaninov advokat Siniša Gazivoda, koji tvrdi da parlament nema ni pravo da razmatra izvještaje, godinu dana kasnije. Oni su sada, ukazuje na odluku suda, u stvari prihvaćeni.

Sud je takođe osporio ostale zvanične razloge za smjenu Brđanina, ukazavši da direktor policije po zakonu može biti smijenjen samo u slučaju da ima negativne ocjene rada, ukine mu se radno mjesto ili ako je osuđen na bezusplovnu kaznu zatvora ili krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje dužnosti.

Nije prihvaćena ni argumentcija bivše vlade da Brđanin treba da snosi odgovornost zbog hapšenja pripadnika službi bezbijednosti i između ostalog njegovog pomoćnika Dejana Kneževića.

Nova vlast se za sada ne obazire na onaj dio „legalizma“, gdje sud ukazuje da su Brđaninovi izvještaji u stvari već usvojeni.  Iza priče o Izvještajima i procedurama, Brđaninu se u stvari stavlja na teret  prepiska u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem.  Iako se insistira na toj vezi, i u izvještaju Europola navodi se da “nema dokaza da su Brđanin i Knežević bili umiješani u bilo kakve kriminalne aktivnosti”.

U međuvremenu, Nikola Terzić koji je bio v.d direktora Uprave policije, sam je podnio ostavku, tražeći od Vlade da ga razriješi. “Ne želim da učestvujem u sudsko-političkom kockanju, niti da otežavam sprovođenje pravosnažnih sudskih odluka”, saopštio je.

Nakon primopredaje dužnosti Brđaninu, odrekao se policijskog obezbjeđenja. “ Želim da zahvalim svim kolegama na dosadašnjem radu i podršci, a takođe napominjem da se odričem policijskog obezbjeđenja, te da sam dostupan svima onima koji su poručili da ću nakon predaje dužnosti morati da se sakrijem u mišju rupu”.

Zoran Brđanin je na čelo policije postavljen u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića. Na pitanje da li Brđanin ima njegovo povjerenje, Šaranović je odgovorio  da se „povjerenje ne daje bilo kome ad hok i da se ono ostvaruje predanim radom i rezultatima“. Dodao je da nije do sada sarađivao sa Brđaninom. Teško da bi to mogao biti razlog nepovjerenja, jer Šaranović, kao neko ko je na poziciji ministra policije tek mjesec dana, nije mogao sarađivati ni sa kim.

Na neformalnom sastanku PES-a i Demokrata, Spajić je navodno podsjetio da su Bečić i on imali „usmeni dogovor“, o tome da će „premijer voditi glavnu riječ o ključnim pozicijama u UP i ANB i da neće dozvoliti da šef policije ubuduće bude “engleska kraljica”, a da policijom rukovode kadrovi po dubini“.

I dok PES govori o Dragoviću, prema pisanju medija, i Demokrate su na neformalnom sastanku sa PES om, govorile o nekoliko imena za tu poziciju..

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić podsjetila je  da se mjesto direktora policije popunjava na konkursu, koji još nije ni raspisan, dok se unutar vladajuće koalicije  izjašnjavanju ko je prihvatljiv, ko nije.

“To je nedopustivo. Ovdje se radi isključivo o tome koja od dvije vladajuće partije će imati veći uticaj u najmoćnijem sektoru u državnoj upravi, koji bi morao da bude operativno nezavistan i od Ministarstva i od Vlade u cjelini

Iza brige za zakone i priča o deklarativnom zalaganju za depolitizaciju i profesionalizaciju bezbjednosnog sektora, stoji, jasno je, politička borba za „svoje kadrove“.  Stari je to film.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Bio je to i svojevrstan odgovor na Milatovićevu poruku nakon sastanka sa Šarlom Mišelom u Briselu: „Građani u Crnoj Gori su oni koji su zainteresovani da Crna Gora što prije postane članica Evropske unije (EU) i nikakvi mali partijski interesi ili partijske trgovine ne smiju tome da stanu na put“.

Predsjednik države dodatno se distancirao od trenutno prepoznatih ideoloških okvira vladajuće koalicije odlaskom na Cetinje, gdje je u Vladinom domu, skupa sa neformalnom grupom crnogorskih intelektualaca STEGA, organizovao forum Crna Gora između istorijskog revizionizma i evropskog antifašizma. „Zainteresovan sam da budem jedan od afirmatora antifašističkog pokreta, naročito danas kad se te vrijednosti dovode u pitanje“, poručio je Milatović obraćajući se forumu. „U savremenim okolnostima antifašizam predstavlja mnogo više od istorijskog sjećanja. To je danas skup vrijednosnih obrazaca koji oblikuju naš odnos jednih prema drugima… Zato je revizionizam pokušaj napada na ono što bi trebali da budemo.“

Nema sumnje da su se revizionisti prepoznali. I odgovoriće čim nađu zgodnu priliku. Tim prije što se Milatović, nakon početnog nesnalaženja u ulozi prvog čovjeka države, sve češće pojavljuje kao institucionalna barijera naumu da se Crna Gora i njene institucije omalovaže i unize. Do mjere da se nametne pitanje njenog smisla i održivosti kao proevropske, građanske i sekularne države. Predsjednik Crne Gore trenutno djeluje kao neko ko na prvo mjesto stavlja interese države koju predstavlja. Nekima je to iz vladajućih krugova  premnogo, a da li je dovoljno – to tek treba da vidimo. Prilika, čini se, neće manjkati.

Tim prije što se druga polovina  pred prošle izbore jedinstvenog  PES-a, u nedostatku jasne političke profilacije, sve više povodi za željama/ucjenama koalicionih partnera koje prvobitno  premijer Spajić nije ni želio u svojoj vladi. Tada su nesloga u poslaničkom klubu PES-a i Demokrate prevagnule da se ide u formiranje koalicije brojnije od minimalnog 41-og glasa podrške u parlamentu. I bez uključivanja poslanika sa koalicione liste koju je predvodio DPS u vlast. Formalno demonstrirano jedinstvo programskih načela usmjerenih na EU integracije, ekonomske reforme i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala poprilično se, u međuvremenu, razvodnilo.

Premijer je, dodatno, iskazao svoje neobične sklonosti.  Ako je Milatović postao predsjednik političke manjine, Spajić je, još više, demonstrirao želju da bude i ostane vanparlamentarni premijer. Od momenta kada je izbjegao čitanje/predstavljanje ekspozea proglasivši tu ustavnu obavezu za „gubljenje vremena“, do očiglednog nauma da koliko je god moguće izbjegava institut premijerskog sata i pojavljivanja na kontrolnim saslušanjima pred skupštinskim odborima. Iako se  razlozi gomilaju a nepovjerenje raste.

Nakon ultimatuma koji je DNP Milana Kneževića stavila pred Spajićevu vladu, glasanje o Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen bila je dobra prilika da se, argumentovano, stvari postave na svoje mjesto. Na ovaj ili onaj način.
Ekonomske reforme ili revizija istorije. Evropa ili velikosrpski projekat pod patronatom Rusije Vladimira Putina. Izgradnja i jačanje institucija ili jahanje na talasu populizma uz jasne naznake regionalizacije po nacionalnim i vjerskim šavovima.

Ta šansa nije iskorišćena. Koliko je poslanik i predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević nekažnjeno podizao intenzitet ispada sa elementima šovinizma, toliko je Spajić gubio na najavljenom zamahu.
Ne znamo da li je u pitanju verbalno demonstrirana nezainteresovanost za „nebitna“ politička, istorijska i nacionalna pitanja, ili je stvar u još skrivenim tragovima iz prošlosti, poput onih za koje smo načuli kroz afera Do Kwon. Ako su uzroci nepoznati – posljedice nijesu.

Pošto je  PES propustio svoju priliku, nema sumnje da ćemo gledati nastavak razvoja koalicione saradnje po mjeri nekadašnjeg DF-a: od insistiranja na promjeni državnih simbola i službenog jezika, do ugovora o dvojnom državljanstvu između Crne Gore i Srbije. Sve to biće začinjeno daljim jačanjem moći SPC ne samo kad su u putanju vjerske teme, već i kad god na red dođu strateška politička i nacionalne pitanja.

O demonstraciji nedodirljivost svjedoči  i ove nedjelje montirani veliki krst iznad Bijele (Bokokotorski zaliv), po već viđenom modelu helikopterskog desanta crkve na Rumiji. Baš kao i prigodan poklon – slika kapele na Lovćenu – koju je Andrija Mandić darovao ruskom ambasadoru Vladislavu Maslenikovu tokom njegove oproštajne posjete Skupštini. Obrazlažući kako ona predstavlja „simbol okupljanja naroda Crne Gore“!? I zahvaljujući mu se „na predanom radu tokom trajanja mandata da, u najboljoj volji, održi što bolje odnose između Crne Gore i Ruske Federacije“.

Da se prisjetimo kako je to odlazeći ruski ambasador predano radio na poboljšanju odnosa Podgorice i Moskve. “Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja (EU)“, kazao je Maslenikov početkom godine u razgovoru za rusku Izvjestiju. „Sada je situacija drugačija, EU je drugačija, mutirala je u prilog NATO-u, sprovodi agresivnu antirusku liniju i aktivno učestvuje u hibridnoj konfrontaciji sa našom zemljom. Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom.”

Imao se Mandić na čemu zahvaliti. Samo ne saznasmo je li mu Rus čestitao dobijanje IBAR-a.

Uz intentenzivan rad na obesnaženju uticaja parlamenta koji se, uz ostalo, ogleda u beskonačnom odlaganju kontrolnih saslušanja i neprimjereno snishodljivom odnosu njegovih čelnika spram izvršnih vlasti (da ne pominjemo ponovo pokušaj falsifikovanja održavanja sjednice parlamenta), Mandić se ove sedmice pojavio i kao glasnogovornik premijera Spajića. U njegovo  je ime najavio skoru rekonstrukciju Vlade.

„To zavisi sada od premijera. Vjerujem da će biti brzo, a ja bih volio da to bude u toku naredne nedjelje. Optimalno, to je 19. i 20. jul”, kazao je predsjednik NSD podsjećajući kako njegova partija očekuja ministarska mjesta u Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvu turizma. „ Našim koalicionim kolegama iz DNP pripada mjesto potpredsjednika Vlade i mjesto ministra saobraćaja”, pritvrdio je Mandić. Nije rekao, ali je očigledno: koalicija Za budućnost Crne Gore, koju predvodi skupa sa Kneževićem, jedina realizuje svoj politički program. Na štetu većinske Crne Gore.

Ostaje da se vidi kako će na njihov najavljeni ulazak u izvršnu vlast reagovati tamo prisutne partije albanske nacionalne partije. Šta će biti sa nastojanjem Bošnjačke stranke da postane dio vladajuće većine? Koliko će većina u PES-u tolerisati i sve evidentnije soliranje grupe poslanika, poput Miodraga Lakovića koji nije glasao za rezoluciju o Jasenovcu. Nakon što je Andrej Milović već postao bivši član PES-a, a uskoro bi mogao ostati i bez ministarske funkcije. I na šta bi se mogla svesti PES-ova većina nakon evidentnog neuspjeha na lokalnim izborima u Budvi i, čini se, sve izvjesnijih vanrednih lokalnih izbora u Podgorici.

Pitanja ima još.  Kada će DPS izaći iz ljetnje letargije koja, s ponekim izuzetkom, traje od parlamentarnih izbora u  junu prošle godine? Mogu li na značajniju preraspodjelu političkih snaga uticati novoformirane partije i blokovi (partija Duška Markovića, Evropski savez SD-a, SDP-a i Liberalne partije)…

Izvjesno je: tri državna prvaka vuku svako na svoju stranu. Neki bliži a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički,   mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo, nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva i partnerstva. Ubrzalo se vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Uz to, većinsko pravoslavno stanovništvo je pod jurisdikcijom srbijanskog patrijarha i njegovih episkopa, a oni pod defakto jurisdikcijom svjetovnog vladara Srbije i njegovih tajnih službi. Otuda preko crnogorskih vazala idu i akcije omasovljavanja Srpskog sveta i mračnih ideologija poraženih 1945. godine. Podizanje spomenika obavijenog srbijanskom zastavom u Pljevljima poručniku Vojske Jugoslavije (VJ) koji je poginuo na Košarama braneći Miloševićeve imperijalne ideje se predstavlja kao herojstvo u odbrani otadžbine. Gradonačelnici Pljevalja i Nikšića iz redova Nove srpske demokratije (NSD) odavno propagiraju četničku ideologiju uz (vjerovatno prljav) novac iz Beograda. Opština Zeta čiji gradonačelnik dolazi iz Demokratske narodne partije (DNP) je nedavno uradila nacrt novog opštinskog grba koji neodoljivo podsjeća na srbijansku državnu zastavu. Lider DNP-a Milan Knežević se utrkuje sa Miloradom Dodikom i drugima u dijeljenju komplimenata predsjedniku Srbije, koga oni očigledno smatraju svojim šefom.  Dodika je proljetos ugostio i predsjednik Skupštine (i NSD-a) Andrija Mandić bez zastave BiH i samo sa srpskim obilježjima.

Vlada Crne Gore, koja zavisi od podrške NSD-a i DNP-a, ćuti na sve „kulturne manifestacije“ Srpskog sveta i šovinističku retoriku Beograda i domaćih vazala. Nedavno je stiglo i upozorenje Stejt Dipartmenta da će sve kompanije koje posluju sa firmama Milorada Dodika i njegove porodice i koje su na američkoj listi sankcija takođe doći pod udar američkih vlasti. Radio slobodna Evropa (RSE) je izvijestila da ugovore sa firmama sa “crne liste” imaju Solar gradnja, jedna od kompanija Elektroprivrede Crne Gore i Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS).

Prije komemoracije u Srebrenici održan je parastos na groblju u Bratuncu kod centralnog spomen-krsta. Služio je patrijarh Porfirije Perić za nastradale Srbe u Podrinju. Uz regionalni put Bratunac-Potočari- Srebrenica postavljene su fotografije više od 600 ubijenih Srba iz srednjeg Podrinja koje su postavili potomci nastradalih i Organizacije porodica poginulih. Crkvenom obredu su prisustvovali i formalni premijer Srbije Miloš Vučević sa nekoliko ministara i kompletan vrh Republike Srpske (RS) predvođen predsjednikom Dodikom. Patrijarh je istakao da su Srbi srednjeg Podrinja i Birča „narod mučenički postradao pre 32 godine“ i da su „postradali samo zato što su bili pravoslavni Srbi“. Patrijarh je dodao da bolu srpskih majki nije potrebna ničija potvrda ili glasanja, aludirajući na UN-ovu nedavnu rezoluciju o Srebrenici koju je i Srpska crkva (SPC) osudila, dodavši da se „ni jednom žrtvom ne sme manipulisati”.

Međutim, manipulacija je cilj čitave kampanje iza koje stoji ideja Srpskog sveta. Na komemoraciji u Bratuncu su ponovljene brojke o navodnih 3.267 masakriranih Srba od strane Nasera Orića i njegovih boraca. Podaci institucija RS-a kao i cjelokupni popis svih žrtava rata u BiH koji je uradio sarajevski Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) Mirsada Tokače pokazuju da je ta brojka spin srbijanskog i RS-ovog političkog rukovodstva. Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije RS je popisalo sve žrtve na širokoj teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići – ukupno 2.385 Srba tokom čitavog rata (1992-1995). Žrtve su određene prema mjestu stradanja. Od 2.385 stvarno poginulih iz tih opština 1.974 su bili vojnici, 387 civili a 24 su u kategoriji „nepoznat status“. Do broja 3.267 se stiglo dodavanjem stradalih i umrlih sa teritorija oko Sarajeva i drugih mjesta koje su Srbi predali nakon Dejtonskog sporazuma. Mrtvi sa tih teritorija su kasnije ponovo sahranjeni u istočnoj Bosni u gorepomenutim opštinama – njih 882 koji su onda dodati broju 2,835.

Srpski političari kontinuirano proglašavaju gotovo sve pale srpske vojnike u borbi nevinim civilnim žrtvama, dok su vojne operacije Armije BiH protiv daleko nadmoćnije Vojske Republike Srpske (VRS) pomognute jedinicama iz Srbije predstavljene kao masakri srpske nejači. Da je stradanja srpskih civila bilo niko ne osporava.

Vučević je rekao da se, kada je riječ o Podrinju „radilo o kontinuiranoj, genocidnoj politici prema Srbima“ i da su „mnogi civili na najstrašniji način masakrirani, Bratunac, Kravice, Skelani… gotovo sva podrinjska sela“. Treba se podsjetiti da je pred početak agresije na BiH 1992. godine, u Bratuncu  živjelo 64 odsto Bošnjaka. Oni su činili apsolutnu većinu u skoro svim opštinama Podrinja. Samo tokom 1992. u samom Bratuncu ih je ubijeno preko hiljadu (uključujući i 102 djece) dok su ostali protjerani, mnogi nakon teških prebijanja i silovanja. U Višegradu je na dvije lokacije juna 1992. živo zapaljeno preko 140 civila, među njima i mnogo djece od kojih je najmlađa bila beba od dva dana.

Glavna zvijezda bratunačke komemoracije od 6. jula je opet bio Dodik iza kojeg je na velikom ekranu pisalo Muslimanski zločini nad Srbima u Podrinju 1992-1995. Dodik je objasnio da su zločine u prethodnim ratovima nad Srbima činile „muslimanske komšije…u skladu sa mržnjom utisnutom u njihov genetski kod – a sva da se Srbi istrijebe“. Dodik je rekao i brutalnu neistinu da ni „Jugoslavija i Titov režim nisu priznali srpske žrtve, ni one u Jasenovcu…ni bilo gdje“. Zato je i Jugoslavija propala, po Dodiku, a „da Bog da propala i ova koja ne priznaje srpske žrtve i koja se zove Bosna i Hercegovina“ uz iskazano uvjerenje da će se i tako desiti. Dodik je takođe ponovo negirao genocid u Srebrenici lažno citirajući izjavu iz 2017.god. Marka Rutea (bivšeg holandskog premijera i sadašnjeg genseka NATO-a) da je Srebrenica „najveća prevara u istoriji“. Tada je Rute odgovarao na optužbe iz Turske oko ponašanja holandskog kontigenta pod UN-om u Srebrenici. Rute nikada nije negirao genocid.

Toga dana su u Bratuncu defilirali i kadeti Vojne i policijske akademije iz Beograda. Dan poslije su bili u Prijedoru radi obilježavanja 82 godine od bitke na Kozari (1942 god.) Kadeti su, nakon marša kroz Prijedor (koji je nakon Srebrenice bio najjezivije mjesto zločina prema Bošnjacima i Hrvatima) nastavili prema Kozari. Njihov ulazak u BiH je izazvao burne aplauze u RS-u i želju da oni jednoga dana budu i njihova zvanična vojska. Srpska strana je, nakon burnih reakcija iz Sarajeva, rekla da se radi o studentima bez oružja koji nisu vojna formacija te da su i ranije dolazili na obilježavanje događaja u RS-u.

Bitka na Kozari je, u sklopu opšte srpske revizije istorije Drugog svjetskog rata, predstavljena kao stradanje Srba samo zato što su bili Srbi. Dodik je rekao da je 70 hiljada ljudi odvedeno sa Kozare u Jasenovac 1942. i da su svi pobijeni. Zaboravio je svoju raniju televizijsku izjavu iz novembra 2019. kada je rekao da su u borbi protiv partizana na Kozari učestvovali i četnici zajedno sa Njemcima i ustašama te da su četnici ustašama predali dio zarobljenog naroda koji je onda poklan. Zaboravio je i ranije izjave da se u Srebrenici desio genocid.

„Zato je Svesrpski sabor prekretnica kome se treba vječito vraćati“ objasnio je predsjednik RS-a. Dodik je na komemoraciji, pri pomenu vladara Srbije i  svog gospodara, prešao na ekavicu rekavši da „nije bilo jednog čoveka ništa se ne bi desilo na tom planu… a to je predsednik Srbije Aleksandar Vučić“. Pomen gospodara je praćen dirigiranim aplauzom kao i svako naredno pominjanje „čovjeka kome treba vjerovati“, „čovjeka mira i istine“ zaogrnutog srbijanskom zastavom u „sramnom UN-u“.  Na kraju je pozvao „Srbe i u Srbiji i u RS-u i svagdje da se okupimo oko Srbije, pod vođstvom Aleksandra Vučića“. Nema sumnje da će se NSD, DNP i SNP rado odazivati.

Na potezu je Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate da djelima pokažu je li Crnoj Gori mjesto pod evropskim suncem ili pod slikama Čiča Draže i gospodara Vučića.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo