Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI Na pragu smo političke eksplozije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije šest godina u intervjuu za Monitor pozvali ste predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da podnese ostavku… GRAHOVAC: Potencirao sam problem organizovanog kriminala i korupcije, kao najveću prijetnju Crnoj Gori i naveo konkretne primjere, kao i neke nosioce tih problema iz vrha vlasti. Prozvao sam Svetozara Marovića, Vukašina Maraša i Vujanovića. A predsjednik DPS-a Milo Đukanović, sa predizbornog skupa u Baru, samouvjereno je poručivao: „Neka to general i dokaže!”. Fasovao sam i sud i harangu.

MONITOR: Vaš tadašnji šef, predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, Vujanoviću se javno izvinio?
GRAHOVAC: Vjerujem da obojica žale – jedan što nije poslušao i podnio ostavku, a drugi što se izvinio, iako pretpostavljam da je to uradio iz principijelnih razloga. Ali, želim naglasiti da, pored mnogih kritika koje sam uputio Vujanoviću, on zrelije od drugih crnogorskih političara prepoznaje vrednovanje antifašizma, kao temeljne evropske vrijednosti.

MONITOR: Znači li to da se od tada malo šta promijenilo?
GRAHOVAC: Mnogo šta se promijenilo. Podsjetiću na moje otvoreno pismo Maroviću, kada je, kao predsjednik SCG, pucao od jedrina političke moći i moći funkcija koje je obavljao. Savjetovao sam mu da podnese ostavku na sve funkcije i vrati se u „malo misto”, jer će mu jednog dana svi oni zajedno suditi. Nije poslušao i on danas predstavlja politički leš, koji štreca od svega što šušne. Zato što me nije poslušao ima kajanje, a od svojih pajtaša ima smrtni strah. Zamislite kakav bi bio kvalitet života Vujanovića da je tada poslušao savjet i podnio ostavku. Siguran sam da bi mu se mnogo šta sa prethodnih funkcija zaboravilo, za koje će iz ovakve pozicije u budućnosti zasigurno odgovarati.

MONITOR: Šta se još promijenilo?
GRAHOVAC: O korupciji i organizovanom kriminalu, kao gorućem problemu Crne Gore, danas govori cjelokupno crnogorsko društvo. Na to upozoravaju i zvaničnici međunarodne politike. Samo vladajuća elita, u grčevitom strahu, osporava korupciju i organizovani kriminal u Crnoj Gori.

MONITOR: A Đukanović?
GRAHOVAC: Na njegov javni poziv da dokažem to što govorim, formirao sam predmet o organizovanom kriminalu i korupciji i dostavio ga nadležnim državim organima. Osim jedne izjave koju sam dao u državnom tužilaštvu, ne usuđuju se da ga procesuiraju. Znaju da će taj predmet lančano otvarati mnoge druge, za njih još nepovoljnije.

MONITOR: Čekaju da zastari
GRAHOVAC: Ne vrijedi im čekati. Javno ih podsjećam na predmet i uvijek dodam po jednu novu činjenicu, pa mu rok zastare nanovo teče. Nije daleko dan kada će mnogi od njih sjesti na optuženičku klupu. Koristim i ovu priliku da predmet ažuriram novom činjenicom. Krivičnu odgovornost iz tog predmeta će imati i gospođa Vesna Medenica, jer je, po tada važećim zakonima, bila dužna da zaštiti državnu imovinu, a što ona, i nakon javnog upozorenja, nije uradila. Za protivzakonitu prodaju vojne imovine, siguran sam, mnogi će odgovarati.

MONITOR: Ovih dana ste oštro reagovali na Đukanovićev intervju beogradskom listu Vreme?
GRAHOVAC: Intervju Đukanovića zaprepastio me je. Đukanović je „raspakovan” kao niko do sada.

MONITOR: Šta Vas je zaprepastilo?
GRAHOVAC: Prvo, evidentno je da Đukanović svaku kritiku prema njemu i njegovoj partiji poistovjećuje sa zlonamjernim napadom na Crnu Goru, čime otvoreno Crnu Goru identifikuje sa sobom i svojom partijom. Drugo, importni Crnogorci (kako ih naziva) u Srbiji, po njemu, predstavljaju remetilački faktor odnosa između Srbije i Crne Gore, a posebno one koje građani Srbije izaberu na neku dužnost. Ova poruka ima monstruoznu dubinu. Znači li to da građanska Srbija ne treba da prihvati Crnogorce kao svoje građane, a kamoli da se usudi da ih bira na neku funkciju; znači li to poruku Srbima u Crnoj Gori, u izbornom pogledu, da su oni importni; zar nijesu crnogorsko blago svi Srbi u Crnoj Gori koji ljube svoju državu Crnu Goru, a ponosni su na svoje srpsko porijeklo? Ovo je godinama bio opasan rekvizit i srpskih i crnogorskih neofašista. A DPS upravo to koristi kao sredstvo manipulacija i zavađa; znači li to ohrabrenje srpskim neofašistima u Srbiji da pojačaju svoj animozitet prema Crnogorcima u Srbiji; a da li Đukanović (i još mnogi drugi u Crnoj Gori) zna koga zapravo Crna Gora ima u Srbiji? Ima biser i blago kojim se svaka država, koja ih je rodila, može ponositi, a to su intelektualci iz različitih oblasti koji Srbiju doživljavaju kao svoju državu, a koji se ponose svojim crnogorskim porijeklom. Posebno duboku ranu nanio je brojnom potomstvu koloniziranih Crnogoraca u Srbiji, koji se ponose svojim crnogorskim porijeklom. Đukanović niti jednom riječju nije pomenuo suštinski problem između Srbije i Crne Gore. To je crnogorska mafija, koja ordinira za potrebe određenih klanova u Crnoj Gori. Neki politički krugovi u Srbiji to tolerišu iz istih klanovskih razloga, a neki zbog takozvanih „viših ciljeva”, prvenstveno onih političkih – velikodržavnih.

MONITOR: Izrekli ste stroge ocjene i o Đukanovićevom jeziku.
GRAHOVAC: Nevladin sektor, analitičare, političare i medije, koji imaju kritičke stavove prema njegovoj politici, on naziva gnusobama i strvinarima. Vrlo perfidno to, od strvinara i gnusoba prema njemu, prevodi u gnusobe i strvinare prema Crnoj Gori. A vođu jedne parlamentarne stranke, iza koga stoje desetine hiljada birača Crne Gore, naziva vagabundom. Nevjerovatno!

MONITOR: To je govor mržnje.
GRAHOVAC: Naravno, iako će DPS, tj. ANB medijske pelene, a koje su, inače, inkubator crnogorskog neofašizma, kritiku govora mržnje, na njima svojstven način, proglasiti govorom mržnje.

MONITOR: Vi najavljujete kraj vlasti DPS-a?
GRAHOVAC: To je neminovnost. U pitanju je proces koji se otvorio i nezaustavljiv je. Proces je toliko nabrekao zato što je godinama gušen. Ne treba biti previše pametan, pa proces modelovati. Ljudi DPS vlasti su, u službi velikosrpskog nacionalističkog projekta direktno učestvovali u rušenju prethodne države. Neke partije i njihovi članovi su bili dio Miloševićeve zločinačke politike, koja je proizvela više ratova sa teškim zločinima. Na teritoriji Crne Gore je počinjeno više ratnih zločina. Pogubnom politikom su izazvane međunarodne ekonomske sankcije, koje su imale tragične posljedice po stanovništvo. Sve to izrodilo je šverc kao državni projekat, koji je proizveo i duhovni i moralni genocid nacije. To je proizvelo mafijaški teror sa primjesama političkog terorizma. Za sve nabrojano još niko nije odgovarao. Na pragu smo političke, društvene i socijalne eksplozije, zbog čega je proces nezaustavljiv. Eksploziju je potrebno preduhitriti.

MONITOR: Kako dalje?
GRAHOVAC: Dolaze bolji dani. EU i SAD su konačno shvatile da je Zapadni Balkan geopolitička zamka i da se za evropski tumor mora pronaći lijek. Zbog toga će države Zapadnog Balkana ubrzano ići u evropske integracije. Građani ne smiju nasjedati na podvalu pojedinih političara što zasluge za integracije sebi pripisuju upravo one partije koje su i proizvele balkanski tumor. Mi u integracije idemo, a počinioci zločina i teških krivičnih djela, te partije koje su vršile vlast, idu na odgovornost. Sada je najvažnije očuvati zdravo tkivo u svim partijama da ono ne postane kolateralna šteta.

MONITOR: Zar je to moguće?
GRAHOVAC: Jeste. Sa DPS-om danas mogu zajedno ići samo politički nezreli ili kriminalom metastazirani. Moj višegodišnji stav je – zdravo tkivo u DPS-u treba spašavati da bi bilo sačuvano od kolektivne sramote.

MONITOR: Kako?
GRAHOVAC: Demokratsku partiju socijalista ne može spasiti Demokratska partija socijalista. Formula za spašavanje zdravog tkiva DPS-a je: „Na izbore svi, za DPS niko!”. U toj formuli je sadržan najveći interes zdravog tkiva DPS-a.

MONITOR: Računate li na neke oblike odmazde nakon smjene vlasti?
GRAHOVAC: Prethodno izrečeno je brana svakoj vrsti odmazde. U Crnoj Gori stasavaju novi politički subjekti. Pozitivni. Oni politiku zasnivaju na političkoj platformi: hitne promjene, NE sa nacionalistima, NE sa lopovima, u EU bez alternative, u NATO bez alternative, regionalno povezivanje bez alternative, NE odmazdi i revanšizmu i na kraju – snaga institucija, kao garant slobode i demokratije, bez alternative.

MONITOR: Ako pristalice DPS-a ne poslušaju ovakve savjete?
GRAHOVAC: Onda neka očekuju svrgavanje u kome će brutalnost biti osnovna karakteristika njihovih međusobnih obračuna.

MONITOR: Kako komentarišete ovako grčevitu borbu nad policijom i ANB?
GRAHOVAC: Biografije političara i članova različitih klanova su njihov najveći problem, a pisana svjedočanstva se nalaze u tim institucijama, iako ih već godinama i uništavaju i prepariraju. Duplikati dokumenata se nalaze u raznim depoima. Iako toga nijesu svjesni, upravo im je to uvod u svrgavanje.

Đukanović je branio Pavkovića

MONITOR: „Istraživački strvinari” su, kako kaže Đukanović u intervjuu Vremenu, spregnuti sa obavještajno-bezbjednosnim službama, kao važnom polugom velikosrpskog državnog nacionalizma?
GRAHOVAC: Bojim se da su sve te službe, koje on navodi, prvenstveno bile servis DPS-a. Sve vojne i državne službe i Srbije i Crne Gore su još orkestar sa istim dirigentom, koji svira za potrebe nečijih geopolitičkih ciljeva. Naime, 24. juna 2002. godine, na sjednici VSO, Vojislav Koštunica se čitav dan preganjao sa Đukanovićem oko smjene generala Pavkovića. U dokumentima stoji Đukanovićev čvrst stav da ne postoji nijedan razlog za smjenu Pavkovića. Mogu li građani Crne Gore da ovo danas i zamisle?! Drugo, na moje insistiranje, kroz institucije sistema i javno, da se simbol KGB-ovske službe na našim prostorima general Krga smijeni, u njegovu odsudnu odbranu javno su ustali svi DPS-ovi funkcioneri, uključujući i tada mlađanog Igora Lukšića. Iako je Krga 2005. godine otišao u starosnu penziju i dalje smo se javno preganjali sve do 2007. godine, kada su SAD (u zvaničnoj noti Srbiji u 11 tačaka, u tački sedam), tražile hapšenje Krge. DPS funkcioneri su se tada trenutno ućutali. I treći primjer. Dvijehiljadetreće bio sam uporan da se za načelnika vojne službe bezbjednosti ne postavi pukovnik Momir Stojanović, inače i lijeva i desna ruka generala Pavkovića sa Kosova. Odlukom VSO, u kome je Crna Gora imala preimućstvo 2:1, on je na tu dužnost postavljen, a nakon toga protivzakonito unaprijeđen u generala. Ako je neko preveliki korisnik raznih službi u regionu, onda je to DPS Crne Gore.

Na ivici ambisa

MONITOR: Imate li kakvih olakšica za Đukanovića?
GRAHOVAC: Crna Gora je politički, društveno i ekonomski na ivici ambisa. U takvo stanje je dovedena prvenstveno politikom DPS-a, čime je najveća odgovornost na Đukanoviću. Sada nije prioritet utvrđivati ko je koliko oteo. Sada treba spašavati Crnu Goru, a to je jedino moguće odlaskom DPS sa vlasti. A kada se bude utvrđivala odgovornost Đukanovića, braniću sve njegove postupke koje ocjenjujem i viteškim i državnički mudrim, a koji građanima nijesu dovoljno poznati. Ne samo da ću ga braniti, nego ću ga u mnogo čemu i odbraniti, upravo od onih koji će, radi sopstvenog spašavanja, na njega kidisati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo