INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI Na pragu smo političke eksplozije

MONITOR: Prije šest godina u intervjuu za Monitor pozvali ste predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da podnese ostavku… GRAHOVAC: Potencirao sam problem organizovanog kriminala i korupcije, kao najveću prijetnju Crnoj Gori i naveo konkretne primjere, kao i neke nosioce tih problema iz vrha vlasti. Prozvao sam Svetozara Marovića, Vukašina Maraša i Vujanovića. A predsjednik DPS-a Milo Đukanović, sa predizbornog skupa u Baru, samouvjereno je poručivao: „Neka to general i dokaže!”. Fasovao sam i sud i harangu.
MONITOR: Vaš tadašnji šef, predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, Vujanoviću se javno izvinio?
GRAHOVAC: Vjerujem da obojica žale – jedan što nije poslušao i podnio ostavku, a drugi što se izvinio, iako pretpostavljam da je to uradio iz principijelnih razloga. Ali, želim naglasiti da, pored mnogih kritika koje sam uputio Vujanoviću, on zrelije od drugih crnogorskih političara prepoznaje vrednovanje antifašizma, kao temeljne evropske vrijednosti.
MONITOR: Znači li to da se od tada malo šta promijenilo?
GRAHOVAC: Mnogo šta se promijenilo. Podsjetiću na moje otvoreno pismo Maroviću, kada je, kao predsjednik SCG, pucao od jedrina političke moći i moći funkcija koje je obavljao. Savjetovao sam mu da podnese ostavku na sve funkcije i vrati se u „malo misto”, jer će mu jednog dana svi oni zajedno suditi. Nije poslušao i on danas predstavlja politički leš, koji štreca od svega što šušne. Zato što me nije poslušao ima kajanje, a od svojih pajtaša ima smrtni strah. Zamislite kakav bi bio kvalitet života Vujanovića da je tada poslušao savjet i podnio ostavku. Siguran sam da bi mu se mnogo šta sa prethodnih funkcija zaboravilo, za koje će iz ovakve pozicije u budućnosti zasigurno odgovarati.
MONITOR: Šta se još promijenilo?
GRAHOVAC: O korupciji i organizovanom kriminalu, kao gorućem problemu Crne Gore, danas govori cjelokupno crnogorsko društvo. Na to upozoravaju i zvaničnici međunarodne politike. Samo vladajuća elita, u grčevitom strahu, osporava korupciju i organizovani kriminal u Crnoj Gori.
MONITOR: A Đukanović?
GRAHOVAC: Na njegov javni poziv da dokažem to što govorim, formirao sam predmet o organizovanom kriminalu i korupciji i dostavio ga nadležnim državim organima. Osim jedne izjave koju sam dao u državnom tužilaštvu, ne usuđuju se da ga procesuiraju. Znaju da će taj predmet lančano otvarati mnoge druge, za njih još nepovoljnije.
MONITOR: Čekaju da zastari
GRAHOVAC: Ne vrijedi im čekati. Javno ih podsjećam na predmet i uvijek dodam po jednu novu činjenicu, pa mu rok zastare nanovo teče. Nije daleko dan kada će mnogi od njih sjesti na optuženičku klupu. Koristim i ovu priliku da predmet ažuriram novom činjenicom. Krivičnu odgovornost iz tog predmeta će imati i gospođa Vesna Medenica, jer je, po tada važećim zakonima, bila dužna da zaštiti državnu imovinu, a što ona, i nakon javnog upozorenja, nije uradila. Za protivzakonitu prodaju vojne imovine, siguran sam, mnogi će odgovarati.
MONITOR: Ovih dana ste oštro reagovali na Đukanovićev intervju beogradskom listu Vreme?
GRAHOVAC: Intervju Đukanovića zaprepastio me je. Đukanović je „raspakovan” kao niko do sada.
MONITOR: Šta Vas je zaprepastilo?
GRAHOVAC: Prvo, evidentno je da Đukanović svaku kritiku prema njemu i njegovoj partiji poistovjećuje sa zlonamjernim napadom na Crnu Goru, čime otvoreno Crnu Goru identifikuje sa sobom i svojom partijom. Drugo, importni Crnogorci (kako ih naziva) u Srbiji, po njemu, predstavljaju remetilački faktor odnosa između Srbije i Crne Gore, a posebno one koje građani Srbije izaberu na neku dužnost. Ova poruka ima monstruoznu dubinu. Znači li to da građanska Srbija ne treba da prihvati Crnogorce kao svoje građane, a kamoli da se usudi da ih bira na neku funkciju; znači li to poruku Srbima u Crnoj Gori, u izbornom pogledu, da su oni importni; zar nijesu crnogorsko blago svi Srbi u Crnoj Gori koji ljube svoju državu Crnu Goru, a ponosni su na svoje srpsko porijeklo? Ovo je godinama bio opasan rekvizit i srpskih i crnogorskih neofašista. A DPS upravo to koristi kao sredstvo manipulacija i zavađa; znači li to ohrabrenje srpskim neofašistima u Srbiji da pojačaju svoj animozitet prema Crnogorcima u Srbiji; a da li Đukanović (i još mnogi drugi u Crnoj Gori) zna koga zapravo Crna Gora ima u Srbiji? Ima biser i blago kojim se svaka država, koja ih je rodila, može ponositi, a to su intelektualci iz različitih oblasti koji Srbiju doživljavaju kao svoju državu, a koji se ponose svojim crnogorskim porijeklom. Posebno duboku ranu nanio je brojnom potomstvu koloniziranih Crnogoraca u Srbiji, koji se ponose svojim crnogorskim porijeklom. Đukanović niti jednom riječju nije pomenuo suštinski problem između Srbije i Crne Gore. To je crnogorska mafija, koja ordinira za potrebe određenih klanova u Crnoj Gori. Neki politički krugovi u Srbiji to tolerišu iz istih klanovskih razloga, a neki zbog takozvanih „viših ciljeva”, prvenstveno onih političkih – velikodržavnih.
MONITOR: Izrekli ste stroge ocjene i o Đukanovićevom jeziku.
GRAHOVAC: Nevladin sektor, analitičare, političare i medije, koji imaju kritičke stavove prema njegovoj politici, on naziva gnusobama i strvinarima. Vrlo perfidno to, od strvinara i gnusoba prema njemu, prevodi u gnusobe i strvinare prema Crnoj Gori. A vođu jedne parlamentarne stranke, iza koga stoje desetine hiljada birača Crne Gore, naziva vagabundom. Nevjerovatno!
MONITOR: To je govor mržnje.
GRAHOVAC: Naravno, iako će DPS, tj. ANB medijske pelene, a koje su, inače, inkubator crnogorskog neofašizma, kritiku govora mržnje, na njima svojstven način, proglasiti govorom mržnje.
MONITOR: Vi najavljujete kraj vlasti DPS-a?
GRAHOVAC: To je neminovnost. U pitanju je proces koji se otvorio i nezaustavljiv je. Proces je toliko nabrekao zato što je godinama gušen. Ne treba biti previše pametan, pa proces modelovati. Ljudi DPS vlasti su, u službi velikosrpskog nacionalističkog projekta direktno učestvovali u rušenju prethodne države. Neke partije i njihovi članovi su bili dio Miloševićeve zločinačke politike, koja je proizvela više ratova sa teškim zločinima. Na teritoriji Crne Gore je počinjeno više ratnih zločina. Pogubnom politikom su izazvane međunarodne ekonomske sankcije, koje su imale tragične posljedice po stanovništvo. Sve to izrodilo je šverc kao državni projekat, koji je proizveo i duhovni i moralni genocid nacije. To je proizvelo mafijaški teror sa primjesama političkog terorizma. Za sve nabrojano još niko nije odgovarao. Na pragu smo političke, društvene i socijalne eksplozije, zbog čega je proces nezaustavljiv. Eksploziju je potrebno preduhitriti.
MONITOR: Kako dalje?
GRAHOVAC: Dolaze bolji dani. EU i SAD su konačno shvatile da je Zapadni Balkan geopolitička zamka i da se za evropski tumor mora pronaći lijek. Zbog toga će države Zapadnog Balkana ubrzano ići u evropske integracije. Građani ne smiju nasjedati na podvalu pojedinih političara što zasluge za integracije sebi pripisuju upravo one partije koje su i proizvele balkanski tumor. Mi u integracije idemo, a počinioci zločina i teških krivičnih djela, te partije koje su vršile vlast, idu na odgovornost. Sada je najvažnije očuvati zdravo tkivo u svim partijama da ono ne postane kolateralna šteta.
MONITOR: Zar je to moguće?
GRAHOVAC: Jeste. Sa DPS-om danas mogu zajedno ići samo politički nezreli ili kriminalom metastazirani. Moj višegodišnji stav je – zdravo tkivo u DPS-u treba spašavati da bi bilo sačuvano od kolektivne sramote.
MONITOR: Kako?
GRAHOVAC: Demokratsku partiju socijalista ne može spasiti Demokratska partija socijalista. Formula za spašavanje zdravog tkiva DPS-a je: „Na izbore svi, za DPS niko!”. U toj formuli je sadržan najveći interes zdravog tkiva DPS-a.
MONITOR: Računate li na neke oblike odmazde nakon smjene vlasti?
GRAHOVAC: Prethodno izrečeno je brana svakoj vrsti odmazde. U Crnoj Gori stasavaju novi politički subjekti. Pozitivni. Oni politiku zasnivaju na političkoj platformi: hitne promjene, NE sa nacionalistima, NE sa lopovima, u EU bez alternative, u NATO bez alternative, regionalno povezivanje bez alternative, NE odmazdi i revanšizmu i na kraju – snaga institucija, kao garant slobode i demokratije, bez alternative.
MONITOR: Ako pristalice DPS-a ne poslušaju ovakve savjete?
GRAHOVAC: Onda neka očekuju svrgavanje u kome će brutalnost biti osnovna karakteristika njihovih međusobnih obračuna.
MONITOR: Kako komentarišete ovako grčevitu borbu nad policijom i ANB?
GRAHOVAC: Biografije političara i članova različitih klanova su njihov najveći problem, a pisana svjedočanstva se nalaze u tim institucijama, iako ih već godinama i uništavaju i prepariraju. Duplikati dokumenata se nalaze u raznim depoima. Iako toga nijesu svjesni, upravo im je to uvod u svrgavanje.
Đukanović je branio Pavkovića
MONITOR: „Istraživački strvinari” su, kako kaže Đukanović u intervjuu Vremenu, spregnuti sa obavještajno-bezbjednosnim službama, kao važnom polugom velikosrpskog državnog nacionalizma?
GRAHOVAC: Bojim se da su sve te službe, koje on navodi, prvenstveno bile servis DPS-a. Sve vojne i državne službe i Srbije i Crne Gore su još orkestar sa istim dirigentom, koji svira za potrebe nečijih geopolitičkih ciljeva. Naime, 24. juna 2002. godine, na sjednici VSO, Vojislav Koštunica se čitav dan preganjao sa Đukanovićem oko smjene generala Pavkovića. U dokumentima stoji Đukanovićev čvrst stav da ne postoji nijedan razlog za smjenu Pavkovića. Mogu li građani Crne Gore da ovo danas i zamisle?! Drugo, na moje insistiranje, kroz institucije sistema i javno, da se simbol KGB-ovske službe na našim prostorima general Krga smijeni, u njegovu odsudnu odbranu javno su ustali svi DPS-ovi funkcioneri, uključujući i tada mlađanog Igora Lukšića. Iako je Krga 2005. godine otišao u starosnu penziju i dalje smo se javno preganjali sve do 2007. godine, kada su SAD (u zvaničnoj noti Srbiji u 11 tačaka, u tački sedam), tražile hapšenje Krge. DPS funkcioneri su se tada trenutno ućutali. I treći primjer. Dvijehiljadetreće bio sam uporan da se za načelnika vojne službe bezbjednosti ne postavi pukovnik Momir Stojanović, inače i lijeva i desna ruka generala Pavkovića sa Kosova. Odlukom VSO, u kome je Crna Gora imala preimućstvo 2:1, on je na tu dužnost postavljen, a nakon toga protivzakonito unaprijeđen u generala. Ako je neko preveliki korisnik raznih službi u regionu, onda je to DPS Crne Gore.
Na ivici ambisa
MONITOR: Imate li kakvih olakšica za Đukanovića?
GRAHOVAC: Crna Gora je politički, društveno i ekonomski na ivici ambisa. U takvo stanje je dovedena prvenstveno politikom DPS-a, čime je najveća odgovornost na Đukanoviću. Sada nije prioritet utvrđivati ko je koliko oteo. Sada treba spašavati Crnu Goru, a to je jedino moguće odlaskom DPS sa vlasti. A kada se bude utvrđivala odgovornost Đukanovića, braniću sve njegove postupke koje ocjenjujem i viteškim i državnički mudrim, a koji građanima nijesu dovoljno poznati. Ne samo da ću ga braniti, nego ću ga u mnogo čemu i odbraniti, upravo od onih koji će, radi sopstvenog spašavanja, na njega kidisati.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+. Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje
Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.
Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.
MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?
ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.
Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.
MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?
ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.
Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.
Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…
Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.
MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?
ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.
Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.
Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja
MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?
BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.
MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?
BURDŽOVIĆ: Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika, možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi
MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?
PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.
Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.
Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.
Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.
Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?
PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.
Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom