Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI Na pragu smo političke eksplozije

Objavljeno prije

na

JAKUB

MONITOR: Prije šest godina u intervjuu za Monitor pozvali ste predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da podnese ostavku… GRAHOVAC: Potencirao sam problem organizovanog kriminala i korupcije, kao najveću prijetnju Crnoj Gori i naveo konkretne primjere, kao i neke nosioce tih problema iz vrha vlasti. Prozvao sam Svetozara Marovića, Vukašina Maraša i Vujanovića. A predsjednik DPS-a Milo Đukanović, sa predizbornog skupa u Baru, samouvjereno je poručivao: „Neka to general i dokaže!”. Fasovao sam i sud i harangu.

MONITOR: Vaš tadašnji šef, predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, Vujanoviću se javno izvinio?
GRAHOVAC: Vjerujem da obojica žale – jedan što nije poslušao i podnio ostavku, a drugi što se izvinio, iako pretpostavljam da je to uradio iz principijelnih razloga. Ali, želim naglasiti da, pored mnogih kritika koje sam uputio Vujanoviću, on zrelije od drugih crnogorskih političara prepoznaje vrednovanje antifašizma, kao temeljne evropske vrijednosti.

MONITOR: Znači li to da se od tada malo šta promijenilo?
GRAHOVAC: Mnogo šta se promijenilo. Podsjetiću na moje otvoreno pismo Maroviću, kada je, kao predsjednik SCG, pucao od jedrina političke moći i moći funkcija koje je obavljao. Savjetovao sam mu da podnese ostavku na sve funkcije i vrati se u „malo misto”, jer će mu jednog dana svi oni zajedno suditi. Nije poslušao i on danas predstavlja politički leš, koji štreca od svega što šušne. Zato što me nije poslušao ima kajanje, a od svojih pajtaša ima smrtni strah. Zamislite kakav bi bio kvalitet života Vujanovića da je tada poslušao savjet i podnio ostavku. Siguran sam da bi mu se mnogo šta sa prethodnih funkcija zaboravilo, za koje će iz ovakve pozicije u budućnosti zasigurno odgovarati.

MONITOR: Šta se još promijenilo?
GRAHOVAC: O korupciji i organizovanom kriminalu, kao gorućem problemu Crne Gore, danas govori cjelokupno crnogorsko društvo. Na to upozoravaju i zvaničnici međunarodne politike. Samo vladajuća elita, u grčevitom strahu, osporava korupciju i organizovani kriminal u Crnoj Gori.

MONITOR: A Đukanović?
GRAHOVAC: Na njegov javni poziv da dokažem to što govorim, formirao sam predmet o organizovanom kriminalu i korupciji i dostavio ga nadležnim državim organima. Osim jedne izjave koju sam dao u državnom tužilaštvu, ne usuđuju se da ga procesuiraju. Znaju da će taj predmet lančano otvarati mnoge druge, za njih još nepovoljnije.

MONITOR: Čekaju da zastari
GRAHOVAC: Ne vrijedi im čekati. Javno ih podsjećam na predmet i uvijek dodam po jednu novu činjenicu, pa mu rok zastare nanovo teče. Nije daleko dan kada će mnogi od njih sjesti na optuženičku klupu. Koristim i ovu priliku da predmet ažuriram novom činjenicom. Krivičnu odgovornost iz tog predmeta će imati i gospođa Vesna Medenica, jer je, po tada važećim zakonima, bila dužna da zaštiti državnu imovinu, a što ona, i nakon javnog upozorenja, nije uradila. Za protivzakonitu prodaju vojne imovine, siguran sam, mnogi će odgovarati.

MONITOR: Ovih dana ste oštro reagovali na Đukanovićev intervju beogradskom listu Vreme?
GRAHOVAC: Intervju Đukanovića zaprepastio me je. Đukanović je „raspakovan” kao niko do sada.

MONITOR: Šta Vas je zaprepastilo?
GRAHOVAC: Prvo, evidentno je da Đukanović svaku kritiku prema njemu i njegovoj partiji poistovjećuje sa zlonamjernim napadom na Crnu Goru, čime otvoreno Crnu Goru identifikuje sa sobom i svojom partijom. Drugo, importni Crnogorci (kako ih naziva) u Srbiji, po njemu, predstavljaju remetilački faktor odnosa između Srbije i Crne Gore, a posebno one koje građani Srbije izaberu na neku dužnost. Ova poruka ima monstruoznu dubinu. Znači li to da građanska Srbija ne treba da prihvati Crnogorce kao svoje građane, a kamoli da se usudi da ih bira na neku funkciju; znači li to poruku Srbima u Crnoj Gori, u izbornom pogledu, da su oni importni; zar nijesu crnogorsko blago svi Srbi u Crnoj Gori koji ljube svoju državu Crnu Goru, a ponosni su na svoje srpsko porijeklo? Ovo je godinama bio opasan rekvizit i srpskih i crnogorskih neofašista. A DPS upravo to koristi kao sredstvo manipulacija i zavađa; znači li to ohrabrenje srpskim neofašistima u Srbiji da pojačaju svoj animozitet prema Crnogorcima u Srbiji; a da li Đukanović (i još mnogi drugi u Crnoj Gori) zna koga zapravo Crna Gora ima u Srbiji? Ima biser i blago kojim se svaka država, koja ih je rodila, može ponositi, a to su intelektualci iz različitih oblasti koji Srbiju doživljavaju kao svoju državu, a koji se ponose svojim crnogorskim porijeklom. Posebno duboku ranu nanio je brojnom potomstvu koloniziranih Crnogoraca u Srbiji, koji se ponose svojim crnogorskim porijeklom. Đukanović niti jednom riječju nije pomenuo suštinski problem između Srbije i Crne Gore. To je crnogorska mafija, koja ordinira za potrebe određenih klanova u Crnoj Gori. Neki politički krugovi u Srbiji to tolerišu iz istih klanovskih razloga, a neki zbog takozvanih „viših ciljeva”, prvenstveno onih političkih – velikodržavnih.

MONITOR: Izrekli ste stroge ocjene i o Đukanovićevom jeziku.
GRAHOVAC: Nevladin sektor, analitičare, političare i medije, koji imaju kritičke stavove prema njegovoj politici, on naziva gnusobama i strvinarima. Vrlo perfidno to, od strvinara i gnusoba prema njemu, prevodi u gnusobe i strvinare prema Crnoj Gori. A vođu jedne parlamentarne stranke, iza koga stoje desetine hiljada birača Crne Gore, naziva vagabundom. Nevjerovatno!

MONITOR: To je govor mržnje.
GRAHOVAC: Naravno, iako će DPS, tj. ANB medijske pelene, a koje su, inače, inkubator crnogorskog neofašizma, kritiku govora mržnje, na njima svojstven način, proglasiti govorom mržnje.

MONITOR: Vi najavljujete kraj vlasti DPS-a?
GRAHOVAC: To je neminovnost. U pitanju je proces koji se otvorio i nezaustavljiv je. Proces je toliko nabrekao zato što je godinama gušen. Ne treba biti previše pametan, pa proces modelovati. Ljudi DPS vlasti su, u službi velikosrpskog nacionalističkog projekta direktno učestvovali u rušenju prethodne države. Neke partije i njihovi članovi su bili dio Miloševićeve zločinačke politike, koja je proizvela više ratova sa teškim zločinima. Na teritoriji Crne Gore je počinjeno više ratnih zločina. Pogubnom politikom su izazvane međunarodne ekonomske sankcije, koje su imale tragične posljedice po stanovništvo. Sve to izrodilo je šverc kao državni projekat, koji je proizveo i duhovni i moralni genocid nacije. To je proizvelo mafijaški teror sa primjesama političkog terorizma. Za sve nabrojano još niko nije odgovarao. Na pragu smo političke, društvene i socijalne eksplozije, zbog čega je proces nezaustavljiv. Eksploziju je potrebno preduhitriti.

MONITOR: Kako dalje?
GRAHOVAC: Dolaze bolji dani. EU i SAD su konačno shvatile da je Zapadni Balkan geopolitička zamka i da se za evropski tumor mora pronaći lijek. Zbog toga će države Zapadnog Balkana ubrzano ići u evropske integracije. Građani ne smiju nasjedati na podvalu pojedinih političara što zasluge za integracije sebi pripisuju upravo one partije koje su i proizvele balkanski tumor. Mi u integracije idemo, a počinioci zločina i teških krivičnih djela, te partije koje su vršile vlast, idu na odgovornost. Sada je najvažnije očuvati zdravo tkivo u svim partijama da ono ne postane kolateralna šteta.

MONITOR: Zar je to moguće?
GRAHOVAC: Jeste. Sa DPS-om danas mogu zajedno ići samo politički nezreli ili kriminalom metastazirani. Moj višegodišnji stav je – zdravo tkivo u DPS-u treba spašavati da bi bilo sačuvano od kolektivne sramote.

MONITOR: Kako?
GRAHOVAC: Demokratsku partiju socijalista ne može spasiti Demokratska partija socijalista. Formula za spašavanje zdravog tkiva DPS-a je: „Na izbore svi, za DPS niko!”. U toj formuli je sadržan najveći interes zdravog tkiva DPS-a.

MONITOR: Računate li na neke oblike odmazde nakon smjene vlasti?
GRAHOVAC: Prethodno izrečeno je brana svakoj vrsti odmazde. U Crnoj Gori stasavaju novi politički subjekti. Pozitivni. Oni politiku zasnivaju na političkoj platformi: hitne promjene, NE sa nacionalistima, NE sa lopovima, u EU bez alternative, u NATO bez alternative, regionalno povezivanje bez alternative, NE odmazdi i revanšizmu i na kraju – snaga institucija, kao garant slobode i demokratije, bez alternative.

MONITOR: Ako pristalice DPS-a ne poslušaju ovakve savjete?
GRAHOVAC: Onda neka očekuju svrgavanje u kome će brutalnost biti osnovna karakteristika njihovih međusobnih obračuna.

MONITOR: Kako komentarišete ovako grčevitu borbu nad policijom i ANB?
GRAHOVAC: Biografije političara i članova različitih klanova su njihov najveći problem, a pisana svjedočanstva se nalaze u tim institucijama, iako ih već godinama i uništavaju i prepariraju. Duplikati dokumenata se nalaze u raznim depoima. Iako toga nijesu svjesni, upravo im je to uvod u svrgavanje.

Đukanović je branio Pavkovića

MONITOR: „Istraživački strvinari” su, kako kaže Đukanović u intervjuu Vremenu, spregnuti sa obavještajno-bezbjednosnim službama, kao važnom polugom velikosrpskog državnog nacionalizma?
GRAHOVAC: Bojim se da su sve te službe, koje on navodi, prvenstveno bile servis DPS-a. Sve vojne i državne službe i Srbije i Crne Gore su još orkestar sa istim dirigentom, koji svira za potrebe nečijih geopolitičkih ciljeva. Naime, 24. juna 2002. godine, na sjednici VSO, Vojislav Koštunica se čitav dan preganjao sa Đukanovićem oko smjene generala Pavkovića. U dokumentima stoji Đukanovićev čvrst stav da ne postoji nijedan razlog za smjenu Pavkovića. Mogu li građani Crne Gore da ovo danas i zamisle?! Drugo, na moje insistiranje, kroz institucije sistema i javno, da se simbol KGB-ovske službe na našim prostorima general Krga smijeni, u njegovu odsudnu odbranu javno su ustali svi DPS-ovi funkcioneri, uključujući i tada mlađanog Igora Lukšića. Iako je Krga 2005. godine otišao u starosnu penziju i dalje smo se javno preganjali sve do 2007. godine, kada su SAD (u zvaničnoj noti Srbiji u 11 tačaka, u tački sedam), tražile hapšenje Krge. DPS funkcioneri su se tada trenutno ućutali. I treći primjer. Dvijehiljadetreće bio sam uporan da se za načelnika vojne službe bezbjednosti ne postavi pukovnik Momir Stojanović, inače i lijeva i desna ruka generala Pavkovića sa Kosova. Odlukom VSO, u kome je Crna Gora imala preimućstvo 2:1, on je na tu dužnost postavljen, a nakon toga protivzakonito unaprijeđen u generala. Ako je neko preveliki korisnik raznih službi u regionu, onda je to DPS Crne Gore.

Na ivici ambisa

MONITOR: Imate li kakvih olakšica za Đukanovića?
GRAHOVAC: Crna Gora je politički, društveno i ekonomski na ivici ambisa. U takvo stanje je dovedena prvenstveno politikom DPS-a, čime je najveća odgovornost na Đukanoviću. Sada nije prioritet utvrđivati ko je koliko oteo. Sada treba spašavati Crnu Goru, a to je jedino moguće odlaskom DPS sa vlasti. A kada se bude utvrđivala odgovornost Đukanovića, braniću sve njegove postupke koje ocjenjujem i viteškim i državnički mudrim, a koji građanima nijesu dovoljno poznati. Ne samo da ću ga braniti, nego ću ga u mnogo čemu i odbraniti, upravo od onih koji će, radi sopstvenog spašavanja, na njega kidisati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo