Povežite se sa nama

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Emocionalna kuga fašizma

Objavljeno prije

na

Mnogi su ovih dana zabrinuti za budućnost Srbije, a time i regiona Zapadnog Balkana. Šta mogu biti pravi razlozi za brigu i najveći problemi, razgovarali smo sa jednom od najupornijih antiratnih aktivistkinja Stašom Zajović, koja se danas posebno angažuje na antimilitarističkoj politici i borbi za ljudsko pravo na rad i život od rada. MONITOR: Žene u politici, s malo izuzetaka, nijesu pokazale zadovoljavajuću autonomiju i političku nezavisnost?
ZAJOVIĆ: Jedan od zakona tranzicione demokratije jeste da se poštuje ta kvota od 30 odsto žena na izbornim listama i da se uvedu razni mehanizmi rodne ravnopravnosti, što jeste važno ali u primeni pokazuje prazninu i čak i besmislenost. Ne samo tih mehnizama, već potpuna besmislenost i nevažnost tog pravila u primeni, način na koji države to posmatraju. Ali globalno uzev to nam daje upražnjavanje moći na isti patrijarhalni, tradicionalni način. Jer zapravo na pozicijama moći nalaze se bilo koje žene koje uglavnom ispunjavaju partijske ili tzv.državno-nacionalne interese, ali pra svega to su žene s partijskim mandatom u državama partitokratije a to nema nikakve veze s problemima, potrebama a pogotovo ne sa željama onih u čije ime se nastupa.To je jedna čista upotreba-zloupotreba moći. Da ne govorimo koliko je to strano alternativnom pojmu moći. Moći kao deljivosti resursa znanja.

MONITOR: To su žene koje preuzimaju muške modele političke dominacije?
ZAJOVIĆ: Najgori patrijarhalni, više malograđanski stil dominacije. To se pokazuje kao jedna kozmetička stvar u politici, jedna šminka, potpuna samo u ispunjavanju forme koja nikako ne menja sadržaj i upražnjavanje moći te mnoge žene odvraća od učešća u političkoj i uopšte javnoj sferi i čini da se učešćem žena u takvim stvarima, kao što je mehanizam kvote, ne može ništa promeniti. Činjenica je da je na čitavom prostoru bivše Jugoslavije slično iskustvo. Setimo se samo učešća žena u politici Šešeljeve SRS…

MONITOR: Sa sve kletvama, u kvazitradicionalnom ključu.
ZAJOVIĆ: Ne samo tradicionalnom, ima raznih uloga koje oličavaju najgora patrijarhalna svojstva, prisustvo žena kao ratnih huškačica, krajnje militaristički i nacionalistički nastrojenih, žena koje nemaju nikakvu humanističku ulogu ili svojstvo. I to je nastalo u fašizmu kao način prisustva žena na političkoj sceni. Preko takvih žena se širila, kako bi rekla Virdžinija Vulf, ,,emocionalna kuga fašizma” i nekako je to degradacija svih žena a ne samo feministkinja, pacifistkinja, antifašistkinja i to nas dovodi do toga da solidarnost nema nikakve veze s biološkom pripadnošću rodu, u ovom slučaju ženskom, to je jedan veoma ozbiljan proces koji podrazumeva vrednosti, principe, a ne smo emocije i nekakvo zajedničko iskustvo našeg roda.

MONITOR: Žene na čelu NVO u bivšoj Jugoslaviji, istakle su se po sukobu s političkim fašizmom, ali su ostale neprihvaćene i od reformskih vlada i relativno neuspješne na političkoj sceni. Otkud to?
ZAJOVIĆ: Pa to je toliko puta rečeno da su sve antiratne inicijative i pokrete na prostoru ex-yu, a u Srbiji u apsolutnom iznosu, predvodile žene. Ne samo feminističke organizacije već sve organizacije za ljudska prava, osnivale su žene…To pokazuje jednu ogromnu snagu, ali i to da su one bile mete napada i raznih formi represije, demonizacije, stigmatizacije pa čak i velike mržnje, ne zato što su slabe već zato što su jake i one su prosto, da pomenem samo one koje nisu među živima i prema kojima imam najdublje poštovanje i divljenje za hrabrost, doslednost i ogromnu strast u borbi, Biljana Kovačević Vučo, Biljana Jovanović,Vera Marković, Neda Božinović, Jelena Šantić i manje poznate aktivistkinje iz manjih gradova, Nevena Kostić,Gordana Stojiljković, sve od reda hrabre žene koje su bile demonizovane ne samo zato što su žene već zbog toga što su zastupale određene vrednosti i principe i što su ustale protiv „svojih”.

MONITOR: Koliko su te ženske grupe učestvovale u svjetskim akcijama „Okupiraj”, koje su počele na Vol Stritu?
ZAJOVIĆ: U SAD učestvuju mnoge naše prijateljice, mi posebno kontaktiramo sa Pink koud. Sve Žene u crnom u Evropi aktivne su u tome, u toj borbi protiv kapitalističke eksploatacije, a ne samo protiv patrijarhata.

MONITOR: Pa i patrijarhat je jedan model dominacije.
ZAJOVIĆ: Jeste.Tu je borba protiv militarizma, konzumerizma, solidarnost s eksploatisanim radnicama i zajedništvo sa socijalnim pokretima. Nedavno sam bila u Španiji gde smo imali sastanak evropske mreže Žena u crnom i svakodnevno smo išle na proteste. One su imale dnevni spisak radničkih pobuna i kao građanke aktivistkinje osećaju se odgovornima da budu svuda prisutne i da svoj gnev pridruže gnevu onih koji su na trgovima. Nije lako brzo pronalaziti odgovore na sve te probleme, ali se gradi jedna drugačija, vanparlamentarna politika koja nema veze s klasičnim institucijama moći…

MONITOR: Da li je tu riječ o osvježavanju anarhističke ideje o direktnoj demokratiji?
ZAJOVIĆ: Oni ne smatraju da je bitna ta institucionalna vlast koja se okrenula protiv interesa najvećeg broja stanovništva, za razliku od onog što se dešava po trgovima. Predstavnička demokratija, kako kažu meni bliski ljudi iz zapadne Evrope, nešto je drugo od demokratije na trgovima koja je naše „radno mesto”, kako kažu moji prijatelji Škartovci.To jeste jedno mesto utopije koje ne daje brze odgovore ali je to prostor za neophodno izražavanje nemira. To je ta Evropa koja je meni bliska, Evropa građanki i građana, Evropa društvenih pokreta, a ne Evropa briselskih institucija, NATO pakta, već Evropa odozdo, ona koja je u stvari bila s nama najsolidarnija. Da nije bilo te alternativne, drugačije Evrope, mi ne bismo mogli da toliki broj mladića-dezertera spasemo u ratovima 90-ih. Ta Evropa nam je pomogla, a nisu nam pomogle evropske institucije. Jer, uprkos rezoluciji Evropskog parlamenta iz 1994. o pružanju azila dezerterima iz SFRJ, oni su se skoro oglušili o tu svoju rezoluciju, da nije bilo antimilitarističkih pokreta u nekim zemljama ne bi bilo izdejstvovano ni dobijanje političkog azila za te mladiće. Oni, u stvari, nisu bili prihvaćeni od evropskih institucija. Kao što danas ne bi bili dobro viđeni dezerteri iz raznih krajeva planete jer oni u stvari pokreću preispitivanje militarističke politike i njene mašinerije.

MONITOR: I Dobrica Ćosić u svojoj novoj knjizi „Bosanski rat” pominje da je na međunarodnim konferencijama predlagao demilitarizaciju Balkana. Šta bi to bilo: da imate malu vojsku ili nikakvu, već da vas čuva NATO?
ZAJOVIĆ: Ne znam šta je Ćosić mislio. Ali militarizacija ima više nivoa, ona nije vezana jedino za oružane snage.Vrlo je bitno demilitarizovati obrazovni sistem koji stalno proizvodi neprijatelje. Jer su takvi oblici militarizma, kao i onaj u medijima i civilnim institucijama, mnogo opasniji.

MONITOR: Kako vi onda ocjenjujete incident s himnom srpske Žandarmerije koja izgleda kao zakletva neke zavjereničke grupe, neke „Crne ruke”?
ZAJOVIĆ: To je još jedan dokaz da prošlost nikada nije ni otišla. Šta mi imamo da se vraćamo u 90-e kada mi u njima još živimo. Jedna politička ekipa koja je otišla s vlasti pokušala je da dizajnira Srbiju kao zemlju koja nije imala nedavnu ratnu prošlost, a ova koja dolazi kao zemlju u permanentnim sukobima s raznoraznim neprijateljima.

MONITOR: A kako vi razumijete zaklinjanje budućeg premijera Ivice Dačića da Srbiju neće vraćati u devedesete?
ZAJOVIĆ: Pa nije se on vratio u devedesete, njega je Boris Tadić tamo vratio deklaracijom o pomirenju 2008. Oni su se pomirili i vratili u devedesete.Tadić je Dačića tako abolirao. Sve je, dakle, već ranije urađeno i dolazak Dačićeve ekipe na vlast je samo jedna razgolićena slika Srbije, bez šminke i perja. To pokazuje kakva je bila suština i prethodne vlasti, a forma su ovi evropski standardi i tzv. ispunjavanje obaveza tih standarda.

MONITOR: Šta ako uskoro propadne novi EU dobitnički trend?
ZAJOVIĆ: Pa nismo mi toliko geostrateški više značajni. To je pitanje vezano za vojne baze. Osnovno je pitanje Kosova i priznavanje jedne realnosti.

MONITOR:U septembru će Kosovo biti proglašeno nezavisnim bez nadgledanja. Pa i Kosovo ima vojnu bazu?
ZAJOVIĆ: Meni je ovo pitanje jasno: mora se priznati realnost na Kosovu a to je da je 100 odsto Albanaca na Kosovu podržalo njegovu nezavisnost i da ne želi da živi u sastavu države Srbije. Nakon institucionalnog aparthejda, nasilja i terora.Teško da bi nešto drugo moglo da se učini.To je bitno. A mi bi trebalo da vidimo šta kao civilna društva možemo da učinimo. Iako znamo da bi se radi geostrateških interesa mogli žrtvovati i mir, i stabilnost i pravda. Pa ne misle sigurno moje drugarice iz Avganistana da je NATO pakt oslobodilačka vojska? I one ustaju istovremeno protiv talibanskog terora i protiv okupacionih snaga NATO pakta. Ali nas kao građanke obavezuje da prvo vidimo šta je naš militarizam ovde uradio.

Briga o drugima

MONITOR: Interesantno je da proteste u Crnoj Gori, izrazito „muškoj” političkoj sredini, predvodi jedna mlada žena Vanja Ćalović?
ZAJOVIĆ: Crna Gora već 20 godina ima jako prisustvo žena antiratnih aktivistkinja. Ljupka Kovačević, Ermina Dabižanović, žene iz Anime, Sabina Talović iz Pljevalja i druge iz Nikšića, Podgorice, Cetinja…One pripadaju toj našoj zajednici odgovornih i osetljivih žena, koje nikada nisu zaboravile ono najvažnije a to je briga o drugima kao politički izbor. Prvo se brinuti o onima kojima su zlo i nepravda naneti u naše ime, u ime tzv. viših istorijskih ciljeva, a tek onda o svojima. Tu dolazi do nekakvog „preokretanja” principa, sve je suprotno principu krvi i tla, sve je vrednosno opredeljeno. To smo gradile zajedno i sa ženam sa čitavog prostora bivše Jugoslavije.

Izrael

MONITOR: Da li sada postoji neka aktivnost Žena u crnom Izraela u vezi s političkim rješavanjem krize oko priznavanja palestinske države?
ZAJOVIĆ: U Izraelu ima dosta inicijativa, postoji i Ženska mirovna koalicija koja okuplja žene iz različitih mirovnih organizacija, ali Žene u crnom u Izraelu mnogo su manje prisutne na javnoj sceni. Njihova glavna akcija je „Stop okupaciji”, gde i one kao i mi ustaju protiv terora, nasilja i nepravdi koje proizvode njihov režim protiv Palestinaca, rade mnogo s Palestinkama, rade redovni monitoring kršenja ljudskih prava Palestinki…

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo