Povežite se sa nama

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Emocionalna kuga fašizma

Objavljeno prije

na

Mnogi su ovih dana zabrinuti za budućnost Srbije, a time i regiona Zapadnog Balkana. Šta mogu biti pravi razlozi za brigu i najveći problemi, razgovarali smo sa jednom od najupornijih antiratnih aktivistkinja Stašom Zajović, koja se danas posebno angažuje na antimilitarističkoj politici i borbi za ljudsko pravo na rad i život od rada. MONITOR: Žene u politici, s malo izuzetaka, nijesu pokazale zadovoljavajuću autonomiju i političku nezavisnost?
ZAJOVIĆ: Jedan od zakona tranzicione demokratije jeste da se poštuje ta kvota od 30 odsto žena na izbornim listama i da se uvedu razni mehanizmi rodne ravnopravnosti, što jeste važno ali u primeni pokazuje prazninu i čak i besmislenost. Ne samo tih mehnizama, već potpuna besmislenost i nevažnost tog pravila u primeni, način na koji države to posmatraju. Ali globalno uzev to nam daje upražnjavanje moći na isti patrijarhalni, tradicionalni način. Jer zapravo na pozicijama moći nalaze se bilo koje žene koje uglavnom ispunjavaju partijske ili tzv.državno-nacionalne interese, ali pra svega to su žene s partijskim mandatom u državama partitokratije a to nema nikakve veze s problemima, potrebama a pogotovo ne sa željama onih u čije ime se nastupa.To je jedna čista upotreba-zloupotreba moći. Da ne govorimo koliko je to strano alternativnom pojmu moći. Moći kao deljivosti resursa znanja.

MONITOR: To su žene koje preuzimaju muške modele političke dominacije?
ZAJOVIĆ: Najgori patrijarhalni, više malograđanski stil dominacije. To se pokazuje kao jedna kozmetička stvar u politici, jedna šminka, potpuna samo u ispunjavanju forme koja nikako ne menja sadržaj i upražnjavanje moći te mnoge žene odvraća od učešća u političkoj i uopšte javnoj sferi i čini da se učešćem žena u takvim stvarima, kao što je mehanizam kvote, ne može ništa promeniti. Činjenica je da je na čitavom prostoru bivše Jugoslavije slično iskustvo. Setimo se samo učešća žena u politici Šešeljeve SRS…

MONITOR: Sa sve kletvama, u kvazitradicionalnom ključu.
ZAJOVIĆ: Ne samo tradicionalnom, ima raznih uloga koje oličavaju najgora patrijarhalna svojstva, prisustvo žena kao ratnih huškačica, krajnje militaristički i nacionalistički nastrojenih, žena koje nemaju nikakvu humanističku ulogu ili svojstvo. I to je nastalo u fašizmu kao način prisustva žena na političkoj sceni. Preko takvih žena se širila, kako bi rekla Virdžinija Vulf, ,,emocionalna kuga fašizma” i nekako je to degradacija svih žena a ne samo feministkinja, pacifistkinja, antifašistkinja i to nas dovodi do toga da solidarnost nema nikakve veze s biološkom pripadnošću rodu, u ovom slučaju ženskom, to je jedan veoma ozbiljan proces koji podrazumeva vrednosti, principe, a ne smo emocije i nekakvo zajedničko iskustvo našeg roda.

MONITOR: Žene na čelu NVO u bivšoj Jugoslaviji, istakle su se po sukobu s političkim fašizmom, ali su ostale neprihvaćene i od reformskih vlada i relativno neuspješne na političkoj sceni. Otkud to?
ZAJOVIĆ: Pa to je toliko puta rečeno da su sve antiratne inicijative i pokrete na prostoru ex-yu, a u Srbiji u apsolutnom iznosu, predvodile žene. Ne samo feminističke organizacije već sve organizacije za ljudska prava, osnivale su žene…To pokazuje jednu ogromnu snagu, ali i to da su one bile mete napada i raznih formi represije, demonizacije, stigmatizacije pa čak i velike mržnje, ne zato što su slabe već zato što su jake i one su prosto, da pomenem samo one koje nisu među živima i prema kojima imam najdublje poštovanje i divljenje za hrabrost, doslednost i ogromnu strast u borbi, Biljana Kovačević Vučo, Biljana Jovanović,Vera Marković, Neda Božinović, Jelena Šantić i manje poznate aktivistkinje iz manjih gradova, Nevena Kostić,Gordana Stojiljković, sve od reda hrabre žene koje su bile demonizovane ne samo zato što su žene već zbog toga što su zastupale određene vrednosti i principe i što su ustale protiv „svojih”.

MONITOR: Koliko su te ženske grupe učestvovale u svjetskim akcijama „Okupiraj”, koje su počele na Vol Stritu?
ZAJOVIĆ: U SAD učestvuju mnoge naše prijateljice, mi posebno kontaktiramo sa Pink koud. Sve Žene u crnom u Evropi aktivne su u tome, u toj borbi protiv kapitalističke eksploatacije, a ne samo protiv patrijarhata.

MONITOR: Pa i patrijarhat je jedan model dominacije.
ZAJOVIĆ: Jeste.Tu je borba protiv militarizma, konzumerizma, solidarnost s eksploatisanim radnicama i zajedništvo sa socijalnim pokretima. Nedavno sam bila u Španiji gde smo imali sastanak evropske mreže Žena u crnom i svakodnevno smo išle na proteste. One su imale dnevni spisak radničkih pobuna i kao građanke aktivistkinje osećaju se odgovornima da budu svuda prisutne i da svoj gnev pridruže gnevu onih koji su na trgovima. Nije lako brzo pronalaziti odgovore na sve te probleme, ali se gradi jedna drugačija, vanparlamentarna politika koja nema veze s klasičnim institucijama moći…

MONITOR: Da li je tu riječ o osvježavanju anarhističke ideje o direktnoj demokratiji?
ZAJOVIĆ: Oni ne smatraju da je bitna ta institucionalna vlast koja se okrenula protiv interesa najvećeg broja stanovništva, za razliku od onog što se dešava po trgovima. Predstavnička demokratija, kako kažu meni bliski ljudi iz zapadne Evrope, nešto je drugo od demokratije na trgovima koja je naše „radno mesto”, kako kažu moji prijatelji Škartovci.To jeste jedno mesto utopije koje ne daje brze odgovore ali je to prostor za neophodno izražavanje nemira. To je ta Evropa koja je meni bliska, Evropa građanki i građana, Evropa društvenih pokreta, a ne Evropa briselskih institucija, NATO pakta, već Evropa odozdo, ona koja je u stvari bila s nama najsolidarnija. Da nije bilo te alternativne, drugačije Evrope, mi ne bismo mogli da toliki broj mladića-dezertera spasemo u ratovima 90-ih. Ta Evropa nam je pomogla, a nisu nam pomogle evropske institucije. Jer, uprkos rezoluciji Evropskog parlamenta iz 1994. o pružanju azila dezerterima iz SFRJ, oni su se skoro oglušili o tu svoju rezoluciju, da nije bilo antimilitarističkih pokreta u nekim zemljama ne bi bilo izdejstvovano ni dobijanje političkog azila za te mladiće. Oni, u stvari, nisu bili prihvaćeni od evropskih institucija. Kao što danas ne bi bili dobro viđeni dezerteri iz raznih krajeva planete jer oni u stvari pokreću preispitivanje militarističke politike i njene mašinerije.

MONITOR: I Dobrica Ćosić u svojoj novoj knjizi „Bosanski rat” pominje da je na međunarodnim konferencijama predlagao demilitarizaciju Balkana. Šta bi to bilo: da imate malu vojsku ili nikakvu, već da vas čuva NATO?
ZAJOVIĆ: Ne znam šta je Ćosić mislio. Ali militarizacija ima više nivoa, ona nije vezana jedino za oružane snage.Vrlo je bitno demilitarizovati obrazovni sistem koji stalno proizvodi neprijatelje. Jer su takvi oblici militarizma, kao i onaj u medijima i civilnim institucijama, mnogo opasniji.

MONITOR: Kako vi onda ocjenjujete incident s himnom srpske Žandarmerije koja izgleda kao zakletva neke zavjereničke grupe, neke „Crne ruke”?
ZAJOVIĆ: To je još jedan dokaz da prošlost nikada nije ni otišla. Šta mi imamo da se vraćamo u 90-e kada mi u njima još živimo. Jedna politička ekipa koja je otišla s vlasti pokušala je da dizajnira Srbiju kao zemlju koja nije imala nedavnu ratnu prošlost, a ova koja dolazi kao zemlju u permanentnim sukobima s raznoraznim neprijateljima.

MONITOR: A kako vi razumijete zaklinjanje budućeg premijera Ivice Dačića da Srbiju neće vraćati u devedesete?
ZAJOVIĆ: Pa nije se on vratio u devedesete, njega je Boris Tadić tamo vratio deklaracijom o pomirenju 2008. Oni su se pomirili i vratili u devedesete.Tadić je Dačića tako abolirao. Sve je, dakle, već ranije urađeno i dolazak Dačićeve ekipe na vlast je samo jedna razgolićena slika Srbije, bez šminke i perja. To pokazuje kakva je bila suština i prethodne vlasti, a forma su ovi evropski standardi i tzv. ispunjavanje obaveza tih standarda.

MONITOR: Šta ako uskoro propadne novi EU dobitnički trend?
ZAJOVIĆ: Pa nismo mi toliko geostrateški više značajni. To je pitanje vezano za vojne baze. Osnovno je pitanje Kosova i priznavanje jedne realnosti.

MONITOR:U septembru će Kosovo biti proglašeno nezavisnim bez nadgledanja. Pa i Kosovo ima vojnu bazu?
ZAJOVIĆ: Meni je ovo pitanje jasno: mora se priznati realnost na Kosovu a to je da je 100 odsto Albanaca na Kosovu podržalo njegovu nezavisnost i da ne želi da živi u sastavu države Srbije. Nakon institucionalnog aparthejda, nasilja i terora.Teško da bi nešto drugo moglo da se učini.To je bitno. A mi bi trebalo da vidimo šta kao civilna društva možemo da učinimo. Iako znamo da bi se radi geostrateških interesa mogli žrtvovati i mir, i stabilnost i pravda. Pa ne misle sigurno moje drugarice iz Avganistana da je NATO pakt oslobodilačka vojska? I one ustaju istovremeno protiv talibanskog terora i protiv okupacionih snaga NATO pakta. Ali nas kao građanke obavezuje da prvo vidimo šta je naš militarizam ovde uradio.

Briga o drugima

MONITOR: Interesantno je da proteste u Crnoj Gori, izrazito „muškoj” političkoj sredini, predvodi jedna mlada žena Vanja Ćalović?
ZAJOVIĆ: Crna Gora već 20 godina ima jako prisustvo žena antiratnih aktivistkinja. Ljupka Kovačević, Ermina Dabižanović, žene iz Anime, Sabina Talović iz Pljevalja i druge iz Nikšića, Podgorice, Cetinja…One pripadaju toj našoj zajednici odgovornih i osetljivih žena, koje nikada nisu zaboravile ono najvažnije a to je briga o drugima kao politički izbor. Prvo se brinuti o onima kojima su zlo i nepravda naneti u naše ime, u ime tzv. viših istorijskih ciljeva, a tek onda o svojima. Tu dolazi do nekakvog „preokretanja” principa, sve je suprotno principu krvi i tla, sve je vrednosno opredeljeno. To smo gradile zajedno i sa ženam sa čitavog prostora bivše Jugoslavije.

Izrael

MONITOR: Da li sada postoji neka aktivnost Žena u crnom Izraela u vezi s političkim rješavanjem krize oko priznavanja palestinske države?
ZAJOVIĆ: U Izraelu ima dosta inicijativa, postoji i Ženska mirovna koalicija koja okuplja žene iz različitih mirovnih organizacija, ali Žene u crnom u Izraelu mnogo su manje prisutne na javnoj sceni. Njihova glavna akcija je „Stop okupaciji”, gde i one kao i mi ustaju protiv terora, nasilja i nepravdi koje proizvode njihov režim protiv Palestinaca, rade mnogo s Palestinkama, rade redovni monitoring kršenja ljudskih prava Palestinki…

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo