Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDRA GLUŠAC: Objekti radoznalosti

Objavljeno prije

na

Rođena Nikšićanka Aleksandra Glušac privukla je pažnju publike i kritike izložbom kolica za kupovinu u prestižnoj galeriji Rambert u Parizu. Veliki broj poznatih ličnosti sa francuske javne scene tokom trajanja izložbe kupili su njena kolica. Aleksandra je živjela u Beogradu i krajem osamdesetih preselila se u Pariz. Kako ističe, ne planira nikad ništa u životu, ali bi joj bila čast da napravi izložbu u Crnoj Gori. MONITOR: Parižane ste veoma zainteresovali neobičnom izložbom u galeriji „Rambert”. Izložili ste kolica za kupovinu koja ste veoma na neobičan način dizajnirali. Kako je uopšte počelo to „ukrašavanje” kolica i kako je došlo do saradnje sa galerijom?
GLUŠAC: Ja sam Vaga u horoskopu, a jedna od karakteristika ovog znaka je da kompletno svoje okruženje ulepšava. Vegetarijanac sam i volim da idem na pijacu. Stalno sam nosila neke ružne kese koje šuškaju i odlučila sam da u stilu starih pariskih bakica i kućnih pomoćnica kupim kolica. Krajnje jednostavan dizajn ovog predmeta nije bio dovoljan i taj, za mene vrlo važan dnevni ritual, učinila sam zanimljivijim i obojenijim. Počela sam da kreiram nešto što će biti lepo, a ujedno praktično. Moja mala art kolica su privukla veliku pažnju posmatrača, prolaznika, dece, turista, kao i onih koji su mom kreativnom procesu najrelevantniji, moji najbolji prijatelji homoseksualci. Živim u Parizu u St. Germainu koji je prepoznatljiv po najznačajnijim galerijama u Francuskoj i u svijetu. Šetajući svakodnevno privukla sam pažnju galeriste Gerarda Ramberta, koji mi je posle izvesnog vremena predložio da napravim izložbu u njegovoj galeriji.

MONITOR: Kako je reagovala publika i je li ko kupio kolica?
GLUŠAC: Nisam očekivala uspeh. Sve je to bilo bez pretenzije da stvaram nešto što ulazi u kontekst umetnosti koja ima sasvim drugačiju konotaciju u odnosu na moje objekte radoznalosti, koje sam tako i nazvala. Publika je moje objekte tretirala kao umetnost koja je hladni i zimi prilično kišoviti Pariz učinila sunčanim i bila istovremeno dobar lek protiv krize. Veliki broj poznatih ličnosti sa francuske javne scene su tokom trajanja izložbe kupili moja kolica.

MONITOR: Poznati istoričar umjetnosti Serž Bramli za vaš rad je izrekao veoma pozitivne kritike. Jedna od funkcija umjetnosti je, između svih onih najstarijih, da uljepša život. A u ovom društvu konzumerstva, kako ističe Bramli, vi ste intervenisali na banalnim kolicima i prikazali drugačiji potrošački svijet. Šta još dizajnirate, transformišete?
GLUŠAC: Posebnost i šarm ovoj priči dalo je prisustvo jednog od najvećih poznavalaca Leonarda da Vinčija, Serža Bramlija, koji je sa oduševljem prihvatio da napiše tekst o mom radu. Moj koncept rušenja vulgarnog društva u kome je srećan čovek potrošač i sama ideja reči šoping koja se, kako primećujem, i ovde sve više upotrebljava, za njega je bila osnova kako da pristupi mom radu i da ga interpretira. Po njegovim riječima, moja izložba L'art du marche neposredno aludira na predmete koji u ovom kontekstu poprimaju drugačiju konotaciju i upućuju na privremeno oslobađanje od represivnosti koje nameće svako potrošačko društvo. U ovom slučaju objekti radoznalosti asociraju na lažnu moć tog društva i manipulaciju nad čovečanstvom. U novom izdanju oni upućuju na olakšanje, identifikaciju sa prirodnim, univerzalnim, nematerijalnim i umetničkim. Taj svet, postaje, uprkos ambijentalnoj prirodnoj suprotnosti, zanimljiv postupak, jer je suštinski vezan za kreiranje novog. Iz toga proizlazi sve ono što je vezano za moj život, a kad to kažem mislim na transformisanje odevnih predmeta i starih kostima, mog životnog prostora, nekih sitnih detalja, pa, ako hoćete da budem iskrena, i muškaraca, koji su sami po sebi neobrađena umetnička dela.

MONITOR: Planirate li da vaše radove predstavite Crnoj Gori, zemlji vašeg porijekla?
GLUŠAC: Ne planiram nikad ništa u životu, ali bila bi mi čast da napravim izložbu u Crnoj Gori, tako da se nadam da će, ukoliko neko važan pročita ovaj intervju, iskoristiti priliku da omogući i učini da se moji mali art objekti kotrljaju i po crnogorskim kaldrmama. U svakom slučaju, imam namjeru da u Crnoj Gori provodim više vremena zato što su ovde mama, tata, brat, sestra, tetke, mali Itan, Ivan i Nevena, Bojana, Srđan…predivna priroda i najljepše maline.

MONITOR: Rođeni ste u Nikšiću, živjeli i studirali u Beogradu? U Pariz ste se preselili krajem osamdesetih. Kako je došlo do te odluke?
GLUŠAC: Kao većina mladih avanturista, tako sam i ja aterirala u Pariz bez ideje i planova što ću da radim. Nakon više od dve decenije desilo se da je ta moja ,,nepodnošljiva lakoća postojanja” i koncept bez koncepta u životu rezultirao u to da sam posle više od dve decenije života u Parizu okružena ljudima koje volim i na koje sam ponosna što ih imam i što sam neke od njih stvorila.

MONITOR: U Parizu sa životnim partnerom imate galeriju i zavidnu kolekciju umjetničkih radova? Koji su to umjetnici čije radove preferirate?
GLUŠAC: Današnju prezentaciju umetnosti doživljam u većini slučajeva kao nešto što ima cenu, a ne vrednost. Umetnost je izgubila svoju osnovu i uporište da bude, prije svega, lepa. Okružena svakodnevno umetničkim delima, umetnicima i stvaraocima često dolazim do zaključka da se prave kompromisi i da se umetnošću imenuje nešto što nema svoju osnovnu funkciju. Međutim, kako je opšte stanje stvari loše, ogledalo današnjice postaje i sama umetnost koja trpi. Izloženi smo zbog toga često bizarnim i vulgarnim vizuelnim iskustvima, koja imaju direktnu liniju sa onim što podrazumeva da smo ono što gledamo. Svet postaje izopačen i oštećen. Pošto imam sreću da život provodim sa Gerardom Rambertom, pružio mi je mogućnost da gledam Paskina, Magrita, Matisa, Masona i da se izolujem od prethodno navedenog i svoju svakodnevicu ulepšavam umetnošću koju ja volim.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo