Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ-VODINELIĆ: Na istoku ništa novo

Objavljeno prije

na

Sa jednom od najboljih pravnih stručnjaka, donedavno dekanicom Pravnog fakulteta Univerzitata Union u Beogradu i poznatom građanskom aktivistkinjom čiji je doprinos da se 1996. odbrane argumenti Koalicije Zajedno o Miloševićevoj krađi izbora bio velik, razgovarali smo o stanju u Srbiji i regionu u momentu formiranja vlade Ivice Dačića. MONITOR: Očekujete li da će i u narednom periodu nove vlasti u Srbiji, njena treća grana, ona sudska, ostati u velikoj zavisnosti od izvršne?
VODINELIĆ: Odluka Ustavnog suda Srbije da ukine odluke Visokog saveta sudstva (VSS) i Državnog veća tužilaca (DVT) i da time praktično vrati na funkcije ranije izabrane sudije i tužioce, da je donesena početkom 2010. godine, kad su žalbe Ustavnom sudu izjavljene, mogla bi značiti da se Ustavni sud postavio kao garant vladavine prava. Jer, kao što je poznato, reizbor sudija i tužilaca okončan krajem 2009. godine, patio je od brojnih, teških i gotovo neverovatnih pravnih nedostataka. U tom vremenu, odmah posle reizbora, Ustavni sud se „odvažio” da samo u dva slučaja utvrdi da je povređena zakonitost. Donošenje odluke o masovnom uvažavanju žalbi sudija i tužilaca tek 2012. godine i posle promena Zakona o sudijama, koje su nadležnost za preispitivanje prvobitno donesenih odluka o ne-izboru, prenesene na VSS i DVT, ostavlja gorak ukus. Najpre, zato što se Ustavni sud nije odvažio da izmene Zakona o sudijama proglasi neustavnim, a drugo zato što je na povrede zakona u postupku reizbora reagovao tek u vreme kada je postalo izvesno da se vlast menja i da će nova vlada biti sastavljena pod dominacijom SNS, a ne DS. Zato se ova odluka Ustavnog suda može tumačiti ne kao odbrana vladavine prava, nego kao izlaženje u susret manje-više jasno izraženim željama nove vladajuće političke stranke. Ona će omogućiti da nova vlada dobije lojalne sudije, dakle isto ono što je učinila i ranija Vlada. Sudije koje su lojalne vladi, a ne vladavini prava ne predstavljaju garanciju nezavisnosti i samostalnosti sudske vlasti. Ukratko: verujem, na žalost, da će sudska vlast u Srbiji i dalje biti podložna izvršnoj. Moram da podvučem da je uvek bilo i da će biti pojedinačnih nezavisnih sudija i tužilaca. Ali način izbora sudija i tužilaca postavljen je tako da se sistemski ne može osigurati samostalnost i nezavisnost sudske vlasti.

MONITOR: U Hrvatskoj je državni tužilac uz podršku „iz inostranastva”, uspio da otvori najveće slučajeve korupcije i organizovanog kriminala u državnom vrhu i vrhu HDZ. Da li je taj scenario primjenljiv na Srbiju i ostale ex yu države?
VODINELIĆ: Ne verujem da je tzv. „hrvatski scenario” u ovom trenutku primenjiv u ostalim državama bivše Jugoslavije. One su još relativno daleko od integracije u EU. Međutim, smena vlasti će dovesti do izvesne primenjivosti sličnih mehanizama, pod uslovom da se ne održi raniji prećutni dogovor – ako ti ne diraš moje, neću ni ja tvoje, kad dođem na vlast.

MONITOR: Podržali ste opredjeljenje građana da na izborima glasaju „belim listićima”, za šta ste dobili velike prijekore od „demokratskih snaga”. Pripisivana vam je i odgovornost za loše rezultate LDP i DS. Šta ste vi iz toga „naučili” o stanju demokratije kod nas?
VODINELIĆ: Ne verujem da se demokratija uči: za nju se bori i to teško. Ideja „belih glasova” u Srbiji ista je kao i u drugim državama Evrope. Ona se kratko može sažeti u moto: „Dosta je nama građanima partokratije, želimo demokratiju”. Pripisivati odgovornost „belim glasovima” loš uspeh DS i LDP nije samo politički pucanj u prazno – on znači nespremnost političke klase da se suoči sa sopstvenim ogrešenjima o osnovne stubove demokratije. Izborna obećanja ne smeju biti propagandni program niti „brendiranje” – ima građana koji ih pamte i očekuju da političke partije bar nastoje da ih ostvare. Odnos političkih stranaka prema građanima u vremenu između dva izborna ciklusa ne sme se sastojati od ignorisanja njihovih potreba i mišljenja. Sve političke partije u državi koja je republika moraju da shvate da politička vlast izvodi svoj legitimitet iz suverenosti građanina, a ne iz političke partije. Iz ovog iskustva sam naučila ono što sam i pre znala: demokratija na Balkanu je borba za suverenost građanina.

MONITOR: Da li je moguće da se iz građanskih akcija koje su nastale oko prethodnih izbora ali i iz velike grupe novih apstinenata, stvori politička alternativa sadašnjoj i vlasti i opoziciji?
VODINELIĆ: Nisam sigurna. Svakako da teorijski gledano takva mogućnost postoji. Ono što me ohrabruje da je tako nešto moguće i u Srbiji, jesu građanski pokreti u Evropi i Americi, koji počivaju na nezadovoljstvu građana odnosom koji političke vlasti imaju prema njima. To pokazuju pokreti Ocupy Wall Street, jačanje sindikata u državama Južne Evrope, koje su teško pogođene ekonomskom krizom, ulazak piratskih stranaka u lokalne parlamente u Nemačkoj, neprihvatanje sporazuma ACTA u Evropskom parlamentu.

MONITOR: Svojevremeno ste predlagani za predsjednicu nestranačke organizacije Građanski forum koja bi djelovala kao savjetodavno tijelo DS. Od toga nije bilo ništa. Sada je DS pred velikim raspletom. Koje su osnovne greške u rukovođenju tom partijom koje su je dovele do nove mogućnosti za diobe?
VODINELIĆ: Ne poznajem dobro unutrašnje odnose u DS, a taj pokušaj organizovanja Građanskog foruma bio je jedna kratkotrajna i potpuno neuspela epizoda. Prema onome što mi je poznato, jedan od važnih problema DS jeste nedostatak unutrašnje demokratije i formiranje centara odlučivanja koji su paralelni i neformalni, u odnosu na stranačku strukturu i organe. DS je važna politička stranka u Srbiji. Ona se mora održati na političkoj sceni i mora uživati značajnu podršku birača, inače će i ono malo demokratije u Srbiji nestati. Veoma je važno da se svi u DS suoče sa svojom nedavnom prošlošću i da iz toga izvedu konsekvence ne samo o odgovornosti najistaknujtijih rukovodilaca, nego i o političkoj poziciji DS u neposrednoj budućnosti i o načinu njenog delovanja kao najveće opozicione političke stranke. Odista ne mogu da kažem koliko DS ima snage za to.

MONITOR: Pred formirajem smo nove srpske vlade čiji bi predsjednik trebalo da bude Ivica Dačić. U parlamentu je formirana sigurna većina, uz pomoć i dvije, prema novoj parlamentarnoj većini do skora neraspoložene stranke. Imaju li naprednjaci ikakve šanse da ispune svoja obećanja?
VODINELIĆ: Ne verujem da su vodeće političke stranke nove vlade – SNS i SPS – do ovog trenutka naučile išta drugo osim ordinarnog političkog lukavstva. Ono može biti uspešno na kratak rok, ali nema primera u istoriji da samo političko lukavstvo može da održi demokratski poredak na duži rok. (Ne)očekivano priključivanje nekih novih partnera novoj vladi jeste samo rezultat uspešne političke trgovine i to ne trgovine idejama, nego primamljivim političkim položajima. Ono jasno demonstrira motivaciju političara – prvo sopstveni, a potom javni i društveni interes. Za sada, ovakva „metodologija” formiranja političke većine ne obećava ništa novo – isto to videli smo 2008. godine, kada je formirana koalicija DS – SPS. Srbija time nije dobila ništa dobro, a izgubila je previše vremena. Ako vlast i dalje bude funkcionisala po načelu primamljivosti ponuđenog i prihvaćenog političkog položaja, građanima Srbije događaće se isto što su već gledali, slušali i na sopstvenoj sudbini osetili u periodu 2008 – 2012. Zato verujem da će građanski politički pritisak na novu vladu biti veoma značajan. Ne znam da li u Srbiji ima dovoljno energije za tako nešto.

Zloupotreba vlasti

MONITOR: U toku je velika afera oko prodaje WAZ udjela u Politici. Država je imala „pravo preče kupovine”, ali ga nije iskoristila. Odlazeća vlast kao predstavnik državnog interesa prepušta polovinu Politike privatniku „iz Moskve” za kojeg se otvoreno spekuliše da je njen igrač. Ta zloupotreba vlasti „kroz sistem” tekovina je posmiloševićevske tranzicije. Kako se nje otarasiti?
VODINELIĆ: Niko se toga ne može otarasiti ako nema efikasne anti-korupcijske mehanizme. Značajan takav mehanizam jeste Savet za borbu protiv korupcije na čijem čelu je bila Verica Barać. Ali, efikasnost Saveta bila je konstanto opstruisana od Vlade Srbije. Drugi bitan mehanizam jeste samostalno i nezavisno pravosuđe, koga u Srbiji nema kao sistema. Najzad, a to smatram najvažnijim, u Srbiji nikad nije bio uspostavljen politički diskontinuitet s erom Miloševićeve populističke i autokratske vladavine – posle atentata na premijera Đinđića, svi mehanizmi te ere i dalje su u upotrebi. Novija politička istorija Srbije eksperimentalno je dokazala da bez suočavanja s autoritarnom prošlošću nema oslobađanja od mračnih i skrivenih autokratskih mehanizama. Ako DS nije imala volje i snage da se suoči s prošlošću, ne vidim da je realno očekivati da to učine SNS i SPS, izuzev ako ne budu prisiljeni na to. Pritisak može doći sa strane, ali i od građana.

Lustracija

MONITOR: Ako bi jednog dana bilo moguće realizovati odavno usvojen zakon o lustraciji, da li bi se osim „heroja ‘90-ih” pod njegovim udarom našla i vlast poslije 2000, svi kršitelji ljudskih prava do današnjih dana?
VODINELIĆ: Da, svakako, jer ideja je u tome da neko ko se ogrešio o ljudska prava ne može vršiti javne funkcije. Da li je ogrešenje nastalo u eri autokratije ili mimikrirane parlamentarne demokratije – nije od bitnog značaja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana

 

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?

PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.

Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.

Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.

MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?

PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)

Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo