Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIR DEDA, DIREKTOR KOSOVSKOG INSTITUTA ZA POLITIČKA ISTRAŽIVANJA I RAZVOJ (KIPRED): Brisel bez vizije

Objavljeno prije

na

Nakon promjene vlasti u Srbiji, bilo je dosta uzbuđenja i, uglavnom, negativnih reakcija u regionu. Kako se ne te stvari može gledati iz perspektive Kosova, ako se pokuša razmišljati analitički i politički konstruktivno, razgovarali smo s Ilirom Dedom, izvršnim direktorom Kosovskog instituta za politička istraživanja i razvoj. Deda je bio savjetnik i šef kabineta kosovske predsjednice Atifete Jahjaga do januara 2012. Prema pisanju medija, kritikovan je zbog izjava da je rješenje za odnose Kosova i Srbije po modelu „dvije Njemačke”, dobro rješenje. MONITOR: U Srbiji se promijenila vlast na republičkom nivou. Koliko bi to i kako moglo uticati na proces pregovaranja, koji je počeo za vrijeme prethodne Vlade i predsjedničkog mandata Borisa Tadića?
DEDA: Promena vlasti u Srbiji neće uticati na proces dijaloga, koji će od jeseni biti podignut na politički nivo. Kad je Kosovo u pitanju, sve političke stranke u Srbiji imaju isti stav, tako da je potpuno nebitno ko je na vlasti u Beogradu. Već se naziru stari-novi okviri pozicije Srbije prema Kosovu u budućem periodu, a to su da će Srbija ponovo probati da progura podelu Kosova, a pošto se to ne može obistiniti, onda će Srbija želeti da sever Kosova – iako nominalno u okviru Kosova – bude imao stepen autonomije sličan Republici Srpskoj. Minimum Beograda biće autonomni ,,Region Severno Kosovo”, koji potiče od plana bivšeg predsednika Tadića. Istovremeno, nova vlast je obećala da će ispuniti sve dogovore iz Brisela tokom tehničkog dijaloga s Prištinom, što je pozitivno.

MONITOR: Na Kosovu bi u septembru trebalo da bude završen period nadgledane nezavisnosti. Kako vi procjenjujete, koje će biti prednosti a koje mane te nove situacije?
DEDA: Međunarodna Upravljačka grupa je donela ishitrenu odluku o kraju nadgledane nezavnisnosti Kosova. Ahtisarijev plan nije primenjen na severu, a takođe taj plan podrazumeva i demokratsko funkcionisanje institucija na Kosovu. Pošto nijedno nije potpuno ispunjeno, kraj nadgledane nezavisnosti ostavlja Kosovo unutrašnje podeljeno i bez pune međunarodne legitimnosti, pošto zemlja nije član Ujedinjenih nacija i ostalih važnih međunarodnih organizacija. Tako da ćemo se mi suočiti s dosta izazova u bliskoj budućnosti, za šta ne verujem da smo spremni – naročito ako imamo u vidu da je Kosovo jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja nije deo procesa evropskih integracija zbog podeljenosti Evropske unije oko statusa Kosova, odnosno nepriznavanja kosovske nezavisnosti od pet zemalja. A taj proces je veoma važan za unutrašnje reforme.

MONITOR: Ima li razloga za strepnju od socijalnih nemira na Kosovu jer je, kako se pretpostavlja, većina radno sposobnih ljudi nezaposlena ili funkcioniše preko crnog tržišta?
DEDA: Bez obzira na nezadovoljstvo ekonomskom situacijom, nema razloga za zabrinutost od socijalnih nemira. Mi u biti još ne znamo tačan broj nezaposlenih, a ljudi će ponovo najviše da protestuju zbog političke situacije.

MONITOR: Tvrdi se da na Kosovu cvjeta mafija, naročito narko mafija, i da kada se o njenim poslovima radi, nema nacionalističkih animoziteta. Kakvi su, po vama, rezultati rada EULEKS misije, kada se radi o organizovanom kriminalu i korupciji?
DEDA: Na Zapadnom Balkanu mafija sarađuje veoma dobro, tako da ja ne bih izdvojio Kosovo kao jedinu zemlju s problemom organizovanog kriminala. Međutim, nesposobnost i nedostatak političke volje EULEKSA da primeni u potpunosti svoj mandat u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala je poražavajući. Znate, u Italiji koja ima šezdesetak miliona stanovnika njihovo veće protiv organizovanog kriminala ima isti budžet kao EULEKS i dosta rezultata, a evropska misija na Kosovu od manje od dva miliona stanovnika, nema rezultata. A u Briselu, paradoksalno, kažu da je EULEKS jedna od najuspešnijih misija EU. Tako da će nama na Kosovu ostati da se sami uhvatimo u koštac s tim problemima kada EULEKS ode odavde 2014. godine.

MONITOR: S promjenom vlasti u Srbiji, američka diplomatija je pokazala posebnu osjetljivost nizom kontakata i posjeta regionu, koje su tumačene kao zabrinutost SAD za sudbinu Kosova. S druge strane, Brisel je pozdravio inicijativu o stvaranju balkanskog Beneluksa, u kojem je i Crna Gora. Šta bi, zaista, moglo donijeti trajniju bezbjednost i mir našem regionu?
DEDA: Mislim da je region ušao u jednu fazu kritičke tačke, jer nijedna zemlja Zapadnog Balkana – osim Crne Gore – nije stabilna. To je rezultat i politike Brisela, kojoj nedostaje strateška vizija i, umesto da počnu pristupne pregovore sa svim zemljama – pa neka ti pregovori traju i nekoliko decenija ako treba – oni su sveli region na tehnički nivo. Takođe, magnet Brisela je dosta oslabio u poslednjih nekoliko godina, a jedino proces pridruživanja Evropskoj uniji i stvarna demokratizacija zemalja na Balkanu mogu dovesti do trajne bezbednosti i stabilnosti u regionu.

MONITOR: Šta mislite o starom-novom prijedlogu, pominjanom još 2008. u Londonu, koji je ovih dana obnovio Džerald Galuči, bivši predstavnik UN na Kosovu, da se odnosi Srbije i Kosova odvijaju po modelu „Sjeverna Irska”?
DEDA: Ne bih komentarisao Galučija. Jasno je da EU i SAD insistiraju da se normalizuju odnosi između Kosova i Srbije i da ti odnosi budu funkcionalni. Oni naravno ne traže da Srbija sada prizna Kosovo, i spremni su da ponude Beogradu dodatnu autonomiju za sever Kosova u razmenu za normalizaciju odnosa.

MONITOR: Ali ima i domaćih novotarija: Bedžet Pacoli predlaže srpskim vlastima intenziviranje trgovinskih odnosa, kroz slobodnu trgovinsku zonu na sjeveru Kosova. Da li je to bolji predlog od „četiri tačke za Kosovo” Borisa Tadića?
DEDA: Na severu Kosova mora doći do primene Ahtisarijevog plana u okviru sveobuhvatnog procesa vladavine prava, demokratizacije i ekonomskog oporavka i najvažnije izgradnje poverenja s lokalnim Srbima. Slobodna trgovinska zona jedno je od mogućih rešenja, a u svakom slučaju bolja je od plana od četiri tačke. KIPRED je februara 2012. izneo predlog o severu koji je predviđao desetak substancijalnih koraka o promeni stanja. Na primer, bilo je predloženo formiranje prelaznih opštinskih veća za četiri opštine (POV) na severu, koja bi bila tela u kojima bi bili zastupljeni šefovi vodećih partija iz zajednica koje žive na severu Kosova, bez obzira na njihovu institucionalnu poziciju a koja bi bila odgovorna za komunikaciju s vladom Kosova o uspostavljanju vladavine prava na severu; za formiranje opštine severna Mitrovica; za koordinaciju s Kancelarijom EU na Kosovu, EULEX-om, OEBS-om i Centralnom izbornom komisijom Kosova za organizovanje izbora u četiri opštine na severu; za koordinaciju sredstava za infrastrukturne projekte u opštinama na severu. Posle, predložili smo osnivanje „specijalnog razvojnog fonda” od strane vlade Kosova za opštine južna Mitrovica, severna Mitrovica, Zubin Potok, Zvečan i Leposavić koji bi se koristio za, između ostalog, poboljšanje i razvoj infrastrukture u pet opština (npr. vodosnabdevanje, električna energija, putevi, tehničko i tehnološko unapređenje obrazovanja, zdravstvena zaštita, poljoprivreda, javni transport); stimulisanje i podrška investicijama za mala i srednja preduzeća. Takođe, posle organizovanje slobodnih i demokratskih izbora u severnim opštinama, predložili smo formiranje specijalne zone za investiranje koja bi obuhvatala teritorije pet opština – južna Mitrovica, severna Mitrovica, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić, a sa svrhom da se ponudi sredstvo za održiv ekonomski oporavak za oblast u kojoj industrija ne funkcioniše i uvođenje privlačnih podsticaja za direktna domaća i strana ulaganja i brzo zapošljavanje svih zajednica.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo