Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIR DEDA, DIREKTOR KOSOVSKOG INSTITUTA ZA POLITIČKA ISTRAŽIVANJA I RAZVOJ (KIPRED): Brisel bez vizije

Objavljeno prije

na

ilir-deda

Nakon promjene vlasti u Srbiji, bilo je dosta uzbuđenja i, uglavnom, negativnih reakcija u regionu. Kako se ne te stvari može gledati iz perspektive Kosova, ako se pokuša razmišljati analitički i politički konstruktivno, razgovarali smo s Ilirom Dedom, izvršnim direktorom Kosovskog instituta za politička istraživanja i razvoj. Deda je bio savjetnik i šef kabineta kosovske predsjednice Atifete Jahjaga do januara 2012. Prema pisanju medija, kritikovan je zbog izjava da je rješenje za odnose Kosova i Srbije po modelu „dvije Njemačke”, dobro rješenje. MONITOR: U Srbiji se promijenila vlast na republičkom nivou. Koliko bi to i kako moglo uticati na proces pregovaranja, koji je počeo za vrijeme prethodne Vlade i predsjedničkog mandata Borisa Tadića?
DEDA: Promena vlasti u Srbiji neće uticati na proces dijaloga, koji će od jeseni biti podignut na politički nivo. Kad je Kosovo u pitanju, sve političke stranke u Srbiji imaju isti stav, tako da je potpuno nebitno ko je na vlasti u Beogradu. Već se naziru stari-novi okviri pozicije Srbije prema Kosovu u budućem periodu, a to su da će Srbija ponovo probati da progura podelu Kosova, a pošto se to ne može obistiniti, onda će Srbija želeti da sever Kosova – iako nominalno u okviru Kosova – bude imao stepen autonomije sličan Republici Srpskoj. Minimum Beograda biće autonomni ,,Region Severno Kosovo”, koji potiče od plana bivšeg predsednika Tadića. Istovremeno, nova vlast je obećala da će ispuniti sve dogovore iz Brisela tokom tehničkog dijaloga s Prištinom, što je pozitivno.

MONITOR: Na Kosovu bi u septembru trebalo da bude završen period nadgledane nezavisnosti. Kako vi procjenjujete, koje će biti prednosti a koje mane te nove situacije?
DEDA: Međunarodna Upravljačka grupa je donela ishitrenu odluku o kraju nadgledane nezavnisnosti Kosova. Ahtisarijev plan nije primenjen na severu, a takođe taj plan podrazumeva i demokratsko funkcionisanje institucija na Kosovu. Pošto nijedno nije potpuno ispunjeno, kraj nadgledane nezavisnosti ostavlja Kosovo unutrašnje podeljeno i bez pune međunarodne legitimnosti, pošto zemlja nije član Ujedinjenih nacija i ostalih važnih međunarodnih organizacija. Tako da ćemo se mi suočiti s dosta izazova u bliskoj budućnosti, za šta ne verujem da smo spremni – naročito ako imamo u vidu da je Kosovo jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja nije deo procesa evropskih integracija zbog podeljenosti Evropske unije oko statusa Kosova, odnosno nepriznavanja kosovske nezavisnosti od pet zemalja. A taj proces je veoma važan za unutrašnje reforme.

MONITOR: Ima li razloga za strepnju od socijalnih nemira na Kosovu jer je, kako se pretpostavlja, većina radno sposobnih ljudi nezaposlena ili funkcioniše preko crnog tržišta?
DEDA: Bez obzira na nezadovoljstvo ekonomskom situacijom, nema razloga za zabrinutost od socijalnih nemira. Mi u biti još ne znamo tačan broj nezaposlenih, a ljudi će ponovo najviše da protestuju zbog političke situacije.

MONITOR: Tvrdi se da na Kosovu cvjeta mafija, naročito narko mafija, i da kada se o njenim poslovima radi, nema nacionalističkih animoziteta. Kakvi su, po vama, rezultati rada EULEKS misije, kada se radi o organizovanom kriminalu i korupciji?
DEDA: Na Zapadnom Balkanu mafija sarađuje veoma dobro, tako da ja ne bih izdvojio Kosovo kao jedinu zemlju s problemom organizovanog kriminala. Međutim, nesposobnost i nedostatak političke volje EULEKSA da primeni u potpunosti svoj mandat u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala je poražavajući. Znate, u Italiji koja ima šezdesetak miliona stanovnika njihovo veće protiv organizovanog kriminala ima isti budžet kao EULEKS i dosta rezultata, a evropska misija na Kosovu od manje od dva miliona stanovnika, nema rezultata. A u Briselu, paradoksalno, kažu da je EULEKS jedna od najuspešnijih misija EU. Tako da će nama na Kosovu ostati da se sami uhvatimo u koštac s tim problemima kada EULEKS ode odavde 2014. godine.

MONITOR: S promjenom vlasti u Srbiji, američka diplomatija je pokazala posebnu osjetljivost nizom kontakata i posjeta regionu, koje su tumačene kao zabrinutost SAD za sudbinu Kosova. S druge strane, Brisel je pozdravio inicijativu o stvaranju balkanskog Beneluksa, u kojem je i Crna Gora. Šta bi, zaista, moglo donijeti trajniju bezbjednost i mir našem regionu?
DEDA: Mislim da je region ušao u jednu fazu kritičke tačke, jer nijedna zemlja Zapadnog Balkana – osim Crne Gore – nije stabilna. To je rezultat i politike Brisela, kojoj nedostaje strateška vizija i, umesto da počnu pristupne pregovore sa svim zemljama – pa neka ti pregovori traju i nekoliko decenija ako treba – oni su sveli region na tehnički nivo. Takođe, magnet Brisela je dosta oslabio u poslednjih nekoliko godina, a jedino proces pridruživanja Evropskoj uniji i stvarna demokratizacija zemalja na Balkanu mogu dovesti do trajne bezbednosti i stabilnosti u regionu.

MONITOR: Šta mislite o starom-novom prijedlogu, pominjanom još 2008. u Londonu, koji je ovih dana obnovio Džerald Galuči, bivši predstavnik UN na Kosovu, da se odnosi Srbije i Kosova odvijaju po modelu „Sjeverna Irska”?
DEDA: Ne bih komentarisao Galučija. Jasno je da EU i SAD insistiraju da se normalizuju odnosi između Kosova i Srbije i da ti odnosi budu funkcionalni. Oni naravno ne traže da Srbija sada prizna Kosovo, i spremni su da ponude Beogradu dodatnu autonomiju za sever Kosova u razmenu za normalizaciju odnosa.

MONITOR: Ali ima i domaćih novotarija: Bedžet Pacoli predlaže srpskim vlastima intenziviranje trgovinskih odnosa, kroz slobodnu trgovinsku zonu na sjeveru Kosova. Da li je to bolji predlog od „četiri tačke za Kosovo” Borisa Tadića?
DEDA: Na severu Kosova mora doći do primene Ahtisarijevog plana u okviru sveobuhvatnog procesa vladavine prava, demokratizacije i ekonomskog oporavka i najvažnije izgradnje poverenja s lokalnim Srbima. Slobodna trgovinska zona jedno je od mogućih rešenja, a u svakom slučaju bolja je od plana od četiri tačke. KIPRED je februara 2012. izneo predlog o severu koji je predviđao desetak substancijalnih koraka o promeni stanja. Na primer, bilo je predloženo formiranje prelaznih opštinskih veća za četiri opštine (POV) na severu, koja bi bila tela u kojima bi bili zastupljeni šefovi vodećih partija iz zajednica koje žive na severu Kosova, bez obzira na njihovu institucionalnu poziciju a koja bi bila odgovorna za komunikaciju s vladom Kosova o uspostavljanju vladavine prava na severu; za formiranje opštine severna Mitrovica; za koordinaciju s Kancelarijom EU na Kosovu, EULEX-om, OEBS-om i Centralnom izbornom komisijom Kosova za organizovanje izbora u četiri opštine na severu; za koordinaciju sredstava za infrastrukturne projekte u opštinama na severu. Posle, predložili smo osnivanje „specijalnog razvojnog fonda” od strane vlade Kosova za opštine južna Mitrovica, severna Mitrovica, Zubin Potok, Zvečan i Leposavić koji bi se koristio za, između ostalog, poboljšanje i razvoj infrastrukture u pet opština (npr. vodosnabdevanje, električna energija, putevi, tehničko i tehnološko unapređenje obrazovanja, zdravstvena zaštita, poljoprivreda, javni transport); stimulisanje i podrška investicijama za mala i srednja preduzeća. Takođe, posle organizovanje slobodnih i demokratskih izbora u severnim opštinama, predložili smo formiranje specijalne zone za investiranje koja bi obuhvatala teritorije pet opština – južna Mitrovica, severna Mitrovica, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić, a sa svrhom da se ponudi sredstvo za održiv ekonomski oporavak za oblast u kojoj industrija ne funkcioniše i uvođenje privlačnih podsticaja za direktna domaća i strana ulaganja i brzo zapošljavanje svih zajednica.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo