Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR PETRONIJEVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR NVO GRUPA 484: Gorak ukus iseljeničke sudbine

Objavljeno prije

na

Svake godine u avgustu, imamo sličan informativni prilog: u Hrvatskoj se obilježava godišnjica akcije Oluja kao državni praznik, a u Srbiji su opijela za stradale u toj akciji, Srbe iz Kninske krajine. Niko od hrvatskih zvaničnika ne smije da naglasi da je tada Hrvatsku napustilo oko 250 hiljada Srba, a da je proces njihovog povratka dao zanemarljive rezultate, a od srpskih lidera gotovo da nema onih koji bi rizikovali da kažu koju o tadašnjoj politici Srbije, liderstvu u Srpskoj krajini, navodnim dogovorima službenog Beograda i Zagreba. Sudbina izbjeglica, deložiranih i raseljenih, samo je prigodna tema, zgodna za neophodnu populističku dozu ovdašnjeg razumijevanja patriotizma i nacionalnog dostojanstva. Kako stvari zaista stoje, šta se dešava s ljudima koji su „iskorijenjeni” i kakva je naša budućnost u državama iz kojih se bježalo i u koje se bježalo i još se to čini samo u manjim ciframa, razgovarali smo s direktorom NVO Grupa 484 Vladimirom Petronijevićem, čija se organizacija od 1995. bavi pomaganjem izbjeglicama, artikulacijom njihovih najvažnijih problema i borbom da se oni riješe. Te 1995, osnivačica ove organizacije, poznata primabalerina Jelena Šantić, otišla je u Pakrac s još nekoliko antiratnih aktivista iz Srbije, da pokuša da pomogne žrtvama Bljeska, prve vojno-policijske akcije hrvatskog Stožera prema teritorijama pod vlašću hrvatskih Srba, za kojom je ubrzo došla i Oluja. MONITOR: Hrvatska ulazi u EU, a problemi ljudi srpske narodnosti nijesu riješeni i ne rješavaju se „po evropskim standardima”. Kako je to moguće?
PETRONIJEVIĆ: Prošlo je sedamnaest godina od Oluje. To nije malo vremena i u tom periodu dogodili su se značajni politički i ekonomski procesi u regionu. Hrvatska će postati članica EU i to je dobra vest za čitav region, ipak složio bih se da položaj Srba u Hrvatskoj nije zadovoljavajući, o čemu svedoči i broj povratnika i perspektive tih ljudi u današnoj Hrvatskoj. Pokrenut je veoma važan regionalni proces, koji ima za cilj da ljudima koji su imali stanarsko pravo pre sukoba, omogući adekvatan smeštaj u hrvatskim gradovima. Pravo je pitanje, zbog čega taj proces doživljava svoju realizaciju tek sada, a ne mnogo godina ranije. Odgovor na to pitanje treba da daju oni koji godinama nisu pitanje povratka izbeglica postavljali na najviši nivo bilateralnih odnosa Srbije i Hrvatske, niti pokretali inicijative k međunoradnoj zajednici u tom pravcu. Sada je, nakon toliko godina, sve teže.

MONITOR: Kako vi razumijete najnovije napade na Veljka Džakulu?
PETRONIJEVIĆ: Mislim da hrvatsko društvo još nije spremno da se suoči s istinom, da je akcija Oluja, pored legitimnog cilja da se uspostavi kontrola teritorije unutar međunarodno priznatih granica Hrvatske, imala i jasnu, zločinačku komponentu, da se srpski živalj protera i Hrvatska etnički očisti od Srba. Počinjeni su mnogi zločini i epilog takvog činjenja dobija svoje obrise u Hagu. Kada hrvatsko društvo, odnosno hrvatska politička elita prizna takvu realnost, onda se stvaraju uslovi za suštinsko pomirenje dva naroda. Naravno, proces suočavanja s istinom potreban je i u Srbiji i još mnogo toga na tom planu mora biti urađeno. Sve dok ovakvo stanje realno postoji u našim društvima, izjave i postupanja političara posmatraće se kroz lupu, dobijati različite interpretacije i biti izvor novih nesporazuma.

MONITOR: Bavite se pomaganjem raseljenim ljudima i položajem građana koji su izgubili najobičniju građansku legitimaciju i postali „suvišni”. Koliko trpe ljudi pogođeni tim stanjem i koliko njihova trauma utiče na odnose u društvu gdje su oni građani trećeg reda?
PETRONIJEVIĆ: Grupa 484 već se 17 godina bavi problemima raseljenih u regionu. Treba priznati da su učinjeni pomaci u reševanju njihovih problema, ali još mnogo toga potrebno je uraditi, pre svega u oblastima stanovanja i zapošljavanja. Izbeglice i interno raseljena lica spadaju u najsiromašnije slojeve našeg društva, koje je dodatno pogođeno ekonomskom krizom. Danas nije lako odvojiti budžetska sredstva, ali u kombinaciji s međunarodnom finansijskom podrškom, mora se dalje raditi na rešavanju problema ovih ljudi.

MONITOR: Fra Marko Oršolić smatra da Dejtonski sporazum ne bi trebalo ukidati dok se ne ispune njegovi najvažniji i najbolji djelovi, kao što je povratak izbjeglica.
PETRONIJEVIĆ: Bosna je bolji primer od Hrvatske. Posle rata u Bosni, međunarodna zajednica je insistirala na povratu stanarskih prava predratnim nosiocima i činjenica je da je taj proces uspešno sproveden. Ipak, po svim analizama, problem Bosne je neuspeh tzv. manjinskih povrataka. Ljudi jesu povratili imovinu, ali se uglavnom nisu vratili u mesta u kojima su pre rata živeli, a u kojima bi sada bili pripadnici manjiski zastupljenog naroda. Tu vidim neuspeh međunarodne zajednice u BiH, ali ćemo bolju sliku imati posle popisa u ovoj zemlji.

MONITOR: Biti „izbjeglica”, pa i kada se dobije novo državljanstvo, neka je vrsta invektive na našim prostorima prepunim raseljenih osoba. Koliko je Crnjanski imao pravo kad je u svojim romanima toliko lamentirao nad „nepopravljivošću” raseljeničke sudbine?
PETRONIJEVIĆ: Imao je pravo, jer preko noći se postaje raseljeno lice, a potom su potrebne godine i decenije, da bi se život vratio normalnim tokovima. Posle toliko godina ljudi su se snalazili na razne načine, naravno, pojedini mnogo uspešnije od drugih, ali uvek postoji taj gorak ukus teške sudbine, promenjenog života, koji se živi voljom drugih… No, uvek moramo imati na umu da bi ljudi morali i sami da rade na popravljanju uslova života, a države i društva u kojima živimo trebalo bi da prepoznaju ove probleme i stvore uslove za njihovo rešavanje.

MONITOR: Ima li podataka o tome kakvu politiku i kakve lidere preferiraju ljudi koji su u Srbiju došli iz Hrvatske, Bosne i s Kosova i uopšte, šta je politički najbliže i najsigurnije za ljude koji imaju teško iskustvo progona zbog svog etničkog porijekla?
PETRONIJEVIĆ: Mislim da je to generalizacija i da ne možemo uopšteno govoriti o tome kako glasaju ljudi koji su stekli državljanstvo nakon izbeglištva ili, pak, interno raseljeni s Kosova. Ja ću vas podsetiti na jedan podatak sa prvih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj… Od 38 zastupnika srpske nacionalnosti u hrvatskom Saboru, 33 je bilo s liste Račanovih komunista i Madžarevog saveza socijalista, a svega pet s liste Raškovićevog SDS. Ovaj podatak držim značajnim pokazateljem raspoloženja Srba iz Hrvatske uoči rata, a koje bi u obzir trebali da uzmu oni koji se bave istraživanjima vezanim za sukobe na područiju bivše Jugoslavije.

MONITOR: Hana Arent je pokazala kakve tragične domete mogu imati politike koje stvaraju „suvišne ljude”, bili oni lišeni državljanstva, profesije, doma ili brige društva uopšte. Šta se može ovdje još učiniti da ljudi budu manje „iskorjenjeni”?
PETRONIJEVIĆ: Prosto potreba da se u zemljama ove regije prepoznaju, podrže i povežu politike demokratskog profila, koje su sposobne da se uzdigu iznad balkanskih predrasuda. Šansa počiva na priznavanju istina o zločinima, stradanjima i krivcima. Dok god zločinci budu najavljivani kao heroji koji dobijaju aplauze i skandiranja, dok god žrtve ostanu bez spomena i groba, dok god generacije koje dolaze ne budu u prilici da saznaju istinu, dotle ćemo živeti u strahu od novog ,,iskorenjivanja”.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo