Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN RELJIĆ, NJEMAČKI INSTITUT ZA MEĐUNARODNU POLITIKU I BEZBJEDNOST, BERLIN: Dug put u Evropu

Objavljeno prije

na

Dinamika rješavanja velikih problema eurozone mogla bi znatno uticati na dinamiku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Kako se još uvijek ne vidi rješenje EU problema kao ni njegove političke implikacije, nije jasna ni sudbina balkanskih integracija u zajednički evropski politički i ekonomski prostor. Tek, dosta je jasno da je uloga Njemačke u ovoj fazi EU krize izuzetno važna, pa onda i njen uticaj u EU institucijama kada je riječ o procjeni dostignuća zemalja Zapadnog Balkana u usklađivanju njihovih unutrašnjih poredaka s onim prihvatljivim za EU. Za razgovor o tim temama, Monitor je dobio odličnog sagovornika, Dušana Reljića s Njemačkog instituta za međunarodnu politiku i bezbjednost u Berlinu. Reljić se bavio i za nas takođe važnim uticajem Rusije na Balkanu i o tome objavio studiju Rusija i Zapadni Balkan. MONITOR: Kako se među analitičarima balkanske politike, njemačkim privrednicima i političarima koji nijesu često citirani a imaju uticaja na odnose Njemačke i Srbije, gleda na promjenu vlasti u Srbiji koja je zahvatila gotovo sve nivoe izvršne i zakonodavne vlasti?
RELJIĆ: Vrhovi nove vlasti u Srbiji nisu nepoznati zapadnim partnerima, oni su sastavni deo političke scene u toj zemlji već dve decenije. Tokom proteklih nekoliko godina vođe Srpske napredne stranke (SNS) i Socijalističke partije Srbije (SPS) promenile su svoje političke ciljeve i retoriku i sada podržavaju dalje privredne i unutrašnje političke reforme u Srbiji i njeno pristupanje Evropskoj uniji. Zapadni partneri odrediće svoj odnos prema novoj vlasti u Srbiji u skladu s tim koliko se ona bude pridržavala svojih deklarisanih opredeljenja, zakonskog okvira i prihvaćenih evropskih obrazaca u političkoj kulturi.

Stranim ulagačima su najbitniji postojanost pravnih i ekonomskih uslova poslovanja. U to spada i izbegavanje potresa u privrednom i finansijskom sistemu koji, međutim, neminovno nastaju kada se menjaju čelni ljudi i činovnici visokog ranga u ministarstvima i drugim ustanovama javne uprave.

MONITOR: Rusija je prilično ambiciozno nastupala u Crnoj Gori, i sa svojim tajkunima ali i s onim građanima kojima je porasla kupovna moć da su mogli kupovati skupe nekretnine na Crnogorskom primorju. To je stalo. Koliko je bila ozbiljna borba SAD i Rusije za dominaciju u zemljama Zapadnog Balkana?
RELJIĆ: Kad je riječ o mogućnostima projekcije vojnog uticaja na prostor bivše Jugoslavije, odluka je pala u korist SAD onog trenutka kada je od Baltičkog do Crnog mora nastao lanac država učlanjenih u Severnoatlantski pakt (NATO). Time je ruski vojni uticaj najvećim delom onemogućen. Sada i većina država-naslednica nesvrstane Jugoslavije ili pripada NATO ili teži članstvu. Često naglašavan cilj SAD je da cela Evropa bude u evroatlantskim integracijama.

Neznatna je, međutim, mogućnost da će Srbija, a verovatno i Bosna i Hercegovina, ući u NATO dokle god je otvoreno kosovsko pitanje. Samim tim ostaje neostvarena namera SAD da i ceo region bivše Jugoslavije bude u evrotlantskoj sferi uticaja. Automatski, dokle god u Ujedinjenim nacijama nije određen međunarodno-pravni status Kosova, Rusija, a i Kina, ostaju, zbog svog prava na veto u Savetu bezbednosti svetske organizacije, za Srbiju partneri od presudnog značaja.

Uz to, energetska sigurnost regiona zavisi u najvećoj meri od isporuka nafte i prirodnog gasa iz Rusije. Zavisnost će još da poraste ako bude izgrađen gasovod Južni tok. Preko isporuka energetskih sirovina, ulaganja i trgovine jača i politički uticaj Moskve, posebno u trenutku kada je sve neizglednije kada će naredne zemlje regiona moći da pristupe Evropskoj uniji.

Konačno, Rusija je već vekovima u politici, kulturi i religiji bitan činilac u jugoistočnoj Evropi, sećanja na stara savezništva ne blede tek tako. Uticaj Rusije u tim oblastima neće nestati zato što je propao Sovjetski Savez niti zato što je proteklih dvadestak godina izgledalo kao da su SAD jedina preostala supersila.

MONITOR: Da li očekujete da njemački glas bude odlučujuće uticajan u opredjeljivanju zemalja EU, kada se radi o dobijanju datuma otpočinjanja pregovora za Srbiju?
RELJIĆ: Nemačka je zbog svoje ekonomske snage, koja je uprkos finansijske krize u eurozoni proteklih godina očuvana i ojačana, među najuticajnim članicama Evropske unije. No, upravo zbog strahovanja da bi euro, pa samim time i EU, mogli da zapadnu u još dublju krizu, samo oko 20 odsto nemačkog stanovništva podržava, prema najnovijim ispitivanjima javnog mnjenja, dalje širenje Evropske unije. O tim strahovanjima svaka nemačka vlada mora da vodi računa.

Zbog različitih negativnih političkih i ekonomskih kriznih pojava u južnoevropskim članicama EU, pre svega Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj, u zapadnoevropskim delovima EU opada poverenje u stabilnost Zajednice. Posredno, i u sposobnost novih kandidata za članstvo s prostora jugoistočne Evrope, da ispune neophodne demokratske i ekonomske standarde.

Uz to, nemački kontigent od oko 1600 vojnika je najbrojniji među pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga KFOR-a na Kosovu. Ako se naredne godine obistini da će se NATO povući iz Avganistana, učešće u KFOR-u biće najveći nemački vojni angažman u inostranstvu. Samim tim, pažnja nemačkog parlamenta i javnosti ponovo se u većoj meri usmerava na Srbiju i Kosovo.

MONITOR: U nekim pitanjima važnim za budućnost Evrope kao zajednice naroda, stigle su oštre kritike na račun kancelarke Merkel od njemačke opozicije. Koliko je to znak mogućnosti za promjenu njemačke politike kada se radi o krizi eurozone i politike EU, ali i u vezi s EU proširenjem?
RELJIĆ: Među partijama u saveznom parlamentu u Berlinu postoji saglasnost da je za njemačke privredne i političke interese od presudnog značaja da se produbi integracija u sklopu EU. Da li je, međutim, prepuštanje nacionalnog suverenitata u oblasti državnih finansija ustanovama EU pravi put za to? Kako osigurati demokratsku ustanovljenost tih organa EU? Da li Nemačka i druge ekonomski snažne države, time što bi preuzele garancije za državne dugove slabijih partnera u EU, sebe takođe bacaju u duboku krizu? Na ta i mnoga druga izuzetno složena pitanja još nema odgovora ni u stručnoj javnosti a ni među političkim partijama ni u Nemačkoj niti bilo gde drugde. Samim tim manje važna pitanja, kao što je buduće proširenje EU, dodatno gube na značaju.

MONITOR: Kako vi gledate na izjavu Angele Merkel da je u Njemačkoj propao multikulturalizam? Da li bi vrijednost zaštite multikulturalnosti koja se često završavala u getoizaciji i postepenoj samoizolaciji pridošlica u zapadnu Evropu, trebalo zamijeniti drugim, interkulturnim modelom?
RELJIĆ: Kulturno homogene države više ne postoje u najvećem delu Evrope, multikulturalizam je sada među osnovnim obeležijima kontinenta. Očigledan dokaz za to nisu samo „šarena” imena i izgled sportista koji su zastupali evropske države na londonskoj Olimpijadi. U Nemačkoj, dovoljno je otići u bilo koju osnovu školu da bi se videlo koliko je sada stanovništvo izmešano. Važno je razlikovati: getoizacija i samoizolacija nisu automatski proizvod doseljavanja, to su pre svega odrazi ekonomskih i socijalnih problema i pogađaju kako „staro” stanovništvo tako i doseljenike. Siromašni ljudi, bez obzira na etničko poreklo ili versku pripadnost, imaju manje mogućnosti „kretanja” u društvu – počevši od izbora mesta stanovanja pa do obrazovanja dece i njihovog izlaska iz nemaštine. Pristojna primanja što većeg broja ljudi najbolje su sredstvo integracije.

MONITOR: Neki evropski glasovi tvrde kako finansijski lobiji u SAD žele, ni manje ni više, nego propast eura, kao prvu stepenicu ka kraju evropske nezavisnosti. Koliko takve pretpostavke imaju veze s predsjedničkim izborima u SAD na kojima je jedan od favorita bogati republikanac Mit Romni?
RELJIĆ: O teorijama zavere, držim, svrsishodnije je da govore psiholozi.

Crna Gora i „hrvatski scenario”

MONITOR: Prije nekoliko mjeseci rekli ste da će Crna Gora napredovati k EU utoliko prije ukoliko se ugleda na Hrvatsku, gdje su, kako ste rekli „stožeri vlasti izgubili svoju nedodirljivost”. Da li „hrvatski scenario” u procesu pregovaranja čeka Crnu Goru?
RELJIĆ: Crna Gora biće prva među kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji s kojim Evropska komisija (EK) započinje sa 23. i 24. poglavljem pregovora. Oba poglavlja se odnose na vladavinu prava i, kako je najavila EK, biće otvorena sve dok se ne završe pregovori o svim drugim poglavljima kojih ukupno ima 35. Pregovori sa Crnom Gorom verovatno neće trajati kraće nego što su trajali s Hrvatskom, a to je bilo približno osam godina. Predstoji dovoljno vremena tokom kojeg u svakom trenutku EK može da preispita stanje vladavine prava u Crnoj Gori i, ako zatreba, zaustavi ceo postupak. Valja imati na umu da je prelomni trenutak u pregovorima EK s Hrvatskom bio kada je hrvatsko pravosuđe skinulo oreol nedodirljivosti i za najviše predstavnike vlasti. Tek tada se Hrvatskoj otvorio put do članstva.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo