Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN RELJIĆ, NJEMAČKI INSTITUT ZA MEĐUNARODNU POLITIKU I BEZBJEDNOST, BERLIN: Dug put u Evropu

Objavljeno prije

na

Dinamika rješavanja velikih problema eurozone mogla bi znatno uticati na dinamiku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Kako se još uvijek ne vidi rješenje EU problema kao ni njegove političke implikacije, nije jasna ni sudbina balkanskih integracija u zajednički evropski politički i ekonomski prostor. Tek, dosta je jasno da je uloga Njemačke u ovoj fazi EU krize izuzetno važna, pa onda i njen uticaj u EU institucijama kada je riječ o procjeni dostignuća zemalja Zapadnog Balkana u usklađivanju njihovih unutrašnjih poredaka s onim prihvatljivim za EU. Za razgovor o tim temama, Monitor je dobio odličnog sagovornika, Dušana Reljića s Njemačkog instituta za međunarodnu politiku i bezbjednost u Berlinu. Reljić se bavio i za nas takođe važnim uticajem Rusije na Balkanu i o tome objavio studiju Rusija i Zapadni Balkan. MONITOR: Kako se među analitičarima balkanske politike, njemačkim privrednicima i političarima koji nijesu često citirani a imaju uticaja na odnose Njemačke i Srbije, gleda na promjenu vlasti u Srbiji koja je zahvatila gotovo sve nivoe izvršne i zakonodavne vlasti?
RELJIĆ: Vrhovi nove vlasti u Srbiji nisu nepoznati zapadnim partnerima, oni su sastavni deo političke scene u toj zemlji već dve decenije. Tokom proteklih nekoliko godina vođe Srpske napredne stranke (SNS) i Socijalističke partije Srbije (SPS) promenile su svoje političke ciljeve i retoriku i sada podržavaju dalje privredne i unutrašnje političke reforme u Srbiji i njeno pristupanje Evropskoj uniji. Zapadni partneri odrediće svoj odnos prema novoj vlasti u Srbiji u skladu s tim koliko se ona bude pridržavala svojih deklarisanih opredeljenja, zakonskog okvira i prihvaćenih evropskih obrazaca u političkoj kulturi.

Stranim ulagačima su najbitniji postojanost pravnih i ekonomskih uslova poslovanja. U to spada i izbegavanje potresa u privrednom i finansijskom sistemu koji, međutim, neminovno nastaju kada se menjaju čelni ljudi i činovnici visokog ranga u ministarstvima i drugim ustanovama javne uprave.

MONITOR: Rusija je prilično ambiciozno nastupala u Crnoj Gori, i sa svojim tajkunima ali i s onim građanima kojima je porasla kupovna moć da su mogli kupovati skupe nekretnine na Crnogorskom primorju. To je stalo. Koliko je bila ozbiljna borba SAD i Rusije za dominaciju u zemljama Zapadnog Balkana?
RELJIĆ: Kad je riječ o mogućnostima projekcije vojnog uticaja na prostor bivše Jugoslavije, odluka je pala u korist SAD onog trenutka kada je od Baltičkog do Crnog mora nastao lanac država učlanjenih u Severnoatlantski pakt (NATO). Time je ruski vojni uticaj najvećim delom onemogućen. Sada i većina država-naslednica nesvrstane Jugoslavije ili pripada NATO ili teži članstvu. Često naglašavan cilj SAD je da cela Evropa bude u evroatlantskim integracijama.

Neznatna je, međutim, mogućnost da će Srbija, a verovatno i Bosna i Hercegovina, ući u NATO dokle god je otvoreno kosovsko pitanje. Samim tim ostaje neostvarena namera SAD da i ceo region bivše Jugoslavije bude u evrotlantskoj sferi uticaja. Automatski, dokle god u Ujedinjenim nacijama nije određen međunarodno-pravni status Kosova, Rusija, a i Kina, ostaju, zbog svog prava na veto u Savetu bezbednosti svetske organizacije, za Srbiju partneri od presudnog značaja.

Uz to, energetska sigurnost regiona zavisi u najvećoj meri od isporuka nafte i prirodnog gasa iz Rusije. Zavisnost će još da poraste ako bude izgrađen gasovod Južni tok. Preko isporuka energetskih sirovina, ulaganja i trgovine jača i politički uticaj Moskve, posebno u trenutku kada je sve neizglednije kada će naredne zemlje regiona moći da pristupe Evropskoj uniji.

Konačno, Rusija je već vekovima u politici, kulturi i religiji bitan činilac u jugoistočnoj Evropi, sećanja na stara savezništva ne blede tek tako. Uticaj Rusije u tim oblastima neće nestati zato što je propao Sovjetski Savez niti zato što je proteklih dvadestak godina izgledalo kao da su SAD jedina preostala supersila.

MONITOR: Da li očekujete da njemački glas bude odlučujuće uticajan u opredjeljivanju zemalja EU, kada se radi o dobijanju datuma otpočinjanja pregovora za Srbiju?
RELJIĆ: Nemačka je zbog svoje ekonomske snage, koja je uprkos finansijske krize u eurozoni proteklih godina očuvana i ojačana, među najuticajnim članicama Evropske unije. No, upravo zbog strahovanja da bi euro, pa samim time i EU, mogli da zapadnu u još dublju krizu, samo oko 20 odsto nemačkog stanovništva podržava, prema najnovijim ispitivanjima javnog mnjenja, dalje širenje Evropske unije. O tim strahovanjima svaka nemačka vlada mora da vodi računa.

Zbog različitih negativnih političkih i ekonomskih kriznih pojava u južnoevropskim članicama EU, pre svega Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj, u zapadnoevropskim delovima EU opada poverenje u stabilnost Zajednice. Posredno, i u sposobnost novih kandidata za članstvo s prostora jugoistočne Evrope, da ispune neophodne demokratske i ekonomske standarde.

Uz to, nemački kontigent od oko 1600 vojnika je najbrojniji među pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga KFOR-a na Kosovu. Ako se naredne godine obistini da će se NATO povući iz Avganistana, učešće u KFOR-u biće najveći nemački vojni angažman u inostranstvu. Samim tim, pažnja nemačkog parlamenta i javnosti ponovo se u većoj meri usmerava na Srbiju i Kosovo.

MONITOR: U nekim pitanjima važnim za budućnost Evrope kao zajednice naroda, stigle su oštre kritike na račun kancelarke Merkel od njemačke opozicije. Koliko je to znak mogućnosti za promjenu njemačke politike kada se radi o krizi eurozone i politike EU, ali i u vezi s EU proširenjem?
RELJIĆ: Među partijama u saveznom parlamentu u Berlinu postoji saglasnost da je za njemačke privredne i političke interese od presudnog značaja da se produbi integracija u sklopu EU. Da li je, međutim, prepuštanje nacionalnog suverenitata u oblasti državnih finansija ustanovama EU pravi put za to? Kako osigurati demokratsku ustanovljenost tih organa EU? Da li Nemačka i druge ekonomski snažne države, time što bi preuzele garancije za državne dugove slabijih partnera u EU, sebe takođe bacaju u duboku krizu? Na ta i mnoga druga izuzetno složena pitanja još nema odgovora ni u stručnoj javnosti a ni među političkim partijama ni u Nemačkoj niti bilo gde drugde. Samim tim manje važna pitanja, kao što je buduće proširenje EU, dodatno gube na značaju.

MONITOR: Kako vi gledate na izjavu Angele Merkel da je u Njemačkoj propao multikulturalizam? Da li bi vrijednost zaštite multikulturalnosti koja se često završavala u getoizaciji i postepenoj samoizolaciji pridošlica u zapadnu Evropu, trebalo zamijeniti drugim, interkulturnim modelom?
RELJIĆ: Kulturno homogene države više ne postoje u najvećem delu Evrope, multikulturalizam je sada među osnovnim obeležijima kontinenta. Očigledan dokaz za to nisu samo „šarena” imena i izgled sportista koji su zastupali evropske države na londonskoj Olimpijadi. U Nemačkoj, dovoljno je otići u bilo koju osnovu školu da bi se videlo koliko je sada stanovništvo izmešano. Važno je razlikovati: getoizacija i samoizolacija nisu automatski proizvod doseljavanja, to su pre svega odrazi ekonomskih i socijalnih problema i pogađaju kako „staro” stanovništvo tako i doseljenike. Siromašni ljudi, bez obzira na etničko poreklo ili versku pripadnost, imaju manje mogućnosti „kretanja” u društvu – počevši od izbora mesta stanovanja pa do obrazovanja dece i njihovog izlaska iz nemaštine. Pristojna primanja što većeg broja ljudi najbolje su sredstvo integracije.

MONITOR: Neki evropski glasovi tvrde kako finansijski lobiji u SAD žele, ni manje ni više, nego propast eura, kao prvu stepenicu ka kraju evropske nezavisnosti. Koliko takve pretpostavke imaju veze s predsjedničkim izborima u SAD na kojima je jedan od favorita bogati republikanac Mit Romni?
RELJIĆ: O teorijama zavere, držim, svrsishodnije je da govore psiholozi.

Crna Gora i „hrvatski scenario”

MONITOR: Prije nekoliko mjeseci rekli ste da će Crna Gora napredovati k EU utoliko prije ukoliko se ugleda na Hrvatsku, gdje su, kako ste rekli „stožeri vlasti izgubili svoju nedodirljivost”. Da li „hrvatski scenario” u procesu pregovaranja čeka Crnu Goru?
RELJIĆ: Crna Gora biće prva među kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji s kojim Evropska komisija (EK) započinje sa 23. i 24. poglavljem pregovora. Oba poglavlja se odnose na vladavinu prava i, kako je najavila EK, biće otvorena sve dok se ne završe pregovori o svim drugim poglavljima kojih ukupno ima 35. Pregovori sa Crnom Gorom verovatno neće trajati kraće nego što su trajali s Hrvatskom, a to je bilo približno osam godina. Predstoji dovoljno vremena tokom kojeg u svakom trenutku EK može da preispita stanje vladavine prava u Crnoj Gori i, ako zatreba, zaustavi ceo postupak. Valja imati na umu da je prelomni trenutak u pregovorima EK s Hrvatskom bio kada je hrvatsko pravosuđe skinulo oreol nedodirljivosti i za najviše predstavnike vlasti. Tek tada se Hrvatskoj otvorio put do članstva.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo