Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN RELJIĆ, NJEMAČKI INSTITUT ZA MEĐUNARODNU POLITIKU I BEZBJEDNOST, BERLIN: Dug put u Evropu

Objavljeno prije

na

Dinamika rješavanja velikih problema eurozone mogla bi znatno uticati na dinamiku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Kako se još uvijek ne vidi rješenje EU problema kao ni njegove političke implikacije, nije jasna ni sudbina balkanskih integracija u zajednički evropski politički i ekonomski prostor. Tek, dosta je jasno da je uloga Njemačke u ovoj fazi EU krize izuzetno važna, pa onda i njen uticaj u EU institucijama kada je riječ o procjeni dostignuća zemalja Zapadnog Balkana u usklađivanju njihovih unutrašnjih poredaka s onim prihvatljivim za EU. Za razgovor o tim temama, Monitor je dobio odličnog sagovornika, Dušana Reljića s Njemačkog instituta za međunarodnu politiku i bezbjednost u Berlinu. Reljić se bavio i za nas takođe važnim uticajem Rusije na Balkanu i o tome objavio studiju Rusija i Zapadni Balkan. MONITOR: Kako se među analitičarima balkanske politike, njemačkim privrednicima i političarima koji nijesu često citirani a imaju uticaja na odnose Njemačke i Srbije, gleda na promjenu vlasti u Srbiji koja je zahvatila gotovo sve nivoe izvršne i zakonodavne vlasti?
RELJIĆ: Vrhovi nove vlasti u Srbiji nisu nepoznati zapadnim partnerima, oni su sastavni deo političke scene u toj zemlji već dve decenije. Tokom proteklih nekoliko godina vođe Srpske napredne stranke (SNS) i Socijalističke partije Srbije (SPS) promenile su svoje političke ciljeve i retoriku i sada podržavaju dalje privredne i unutrašnje političke reforme u Srbiji i njeno pristupanje Evropskoj uniji. Zapadni partneri odrediće svoj odnos prema novoj vlasti u Srbiji u skladu s tim koliko se ona bude pridržavala svojih deklarisanih opredeljenja, zakonskog okvira i prihvaćenih evropskih obrazaca u političkoj kulturi.

Stranim ulagačima su najbitniji postojanost pravnih i ekonomskih uslova poslovanja. U to spada i izbegavanje potresa u privrednom i finansijskom sistemu koji, međutim, neminovno nastaju kada se menjaju čelni ljudi i činovnici visokog ranga u ministarstvima i drugim ustanovama javne uprave.

MONITOR: Rusija je prilično ambiciozno nastupala u Crnoj Gori, i sa svojim tajkunima ali i s onim građanima kojima je porasla kupovna moć da su mogli kupovati skupe nekretnine na Crnogorskom primorju. To je stalo. Koliko je bila ozbiljna borba SAD i Rusije za dominaciju u zemljama Zapadnog Balkana?
RELJIĆ: Kad je riječ o mogućnostima projekcije vojnog uticaja na prostor bivše Jugoslavije, odluka je pala u korist SAD onog trenutka kada je od Baltičkog do Crnog mora nastao lanac država učlanjenih u Severnoatlantski pakt (NATO). Time je ruski vojni uticaj najvećim delom onemogućen. Sada i većina država-naslednica nesvrstane Jugoslavije ili pripada NATO ili teži članstvu. Često naglašavan cilj SAD je da cela Evropa bude u evroatlantskim integracijama.

Neznatna je, međutim, mogućnost da će Srbija, a verovatno i Bosna i Hercegovina, ući u NATO dokle god je otvoreno kosovsko pitanje. Samim tim ostaje neostvarena namera SAD da i ceo region bivše Jugoslavije bude u evrotlantskoj sferi uticaja. Automatski, dokle god u Ujedinjenim nacijama nije određen međunarodno-pravni status Kosova, Rusija, a i Kina, ostaju, zbog svog prava na veto u Savetu bezbednosti svetske organizacije, za Srbiju partneri od presudnog značaja.

Uz to, energetska sigurnost regiona zavisi u najvećoj meri od isporuka nafte i prirodnog gasa iz Rusije. Zavisnost će još da poraste ako bude izgrađen gasovod Južni tok. Preko isporuka energetskih sirovina, ulaganja i trgovine jača i politički uticaj Moskve, posebno u trenutku kada je sve neizglednije kada će naredne zemlje regiona moći da pristupe Evropskoj uniji.

Konačno, Rusija je već vekovima u politici, kulturi i religiji bitan činilac u jugoistočnoj Evropi, sećanja na stara savezništva ne blede tek tako. Uticaj Rusije u tim oblastima neće nestati zato što je propao Sovjetski Savez niti zato što je proteklih dvadestak godina izgledalo kao da su SAD jedina preostala supersila.

MONITOR: Da li očekujete da njemački glas bude odlučujuće uticajan u opredjeljivanju zemalja EU, kada se radi o dobijanju datuma otpočinjanja pregovora za Srbiju?
RELJIĆ: Nemačka je zbog svoje ekonomske snage, koja je uprkos finansijske krize u eurozoni proteklih godina očuvana i ojačana, među najuticajnim članicama Evropske unije. No, upravo zbog strahovanja da bi euro, pa samim time i EU, mogli da zapadnu u još dublju krizu, samo oko 20 odsto nemačkog stanovništva podržava, prema najnovijim ispitivanjima javnog mnjenja, dalje širenje Evropske unije. O tim strahovanjima svaka nemačka vlada mora da vodi računa.

Zbog različitih negativnih političkih i ekonomskih kriznih pojava u južnoevropskim članicama EU, pre svega Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj, u zapadnoevropskim delovima EU opada poverenje u stabilnost Zajednice. Posredno, i u sposobnost novih kandidata za članstvo s prostora jugoistočne Evrope, da ispune neophodne demokratske i ekonomske standarde.

Uz to, nemački kontigent od oko 1600 vojnika je najbrojniji među pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga KFOR-a na Kosovu. Ako se naredne godine obistini da će se NATO povući iz Avganistana, učešće u KFOR-u biće najveći nemački vojni angažman u inostranstvu. Samim tim, pažnja nemačkog parlamenta i javnosti ponovo se u većoj meri usmerava na Srbiju i Kosovo.

MONITOR: U nekim pitanjima važnim za budućnost Evrope kao zajednice naroda, stigle su oštre kritike na račun kancelarke Merkel od njemačke opozicije. Koliko je to znak mogućnosti za promjenu njemačke politike kada se radi o krizi eurozone i politike EU, ali i u vezi s EU proširenjem?
RELJIĆ: Među partijama u saveznom parlamentu u Berlinu postoji saglasnost da je za njemačke privredne i političke interese od presudnog značaja da se produbi integracija u sklopu EU. Da li je, međutim, prepuštanje nacionalnog suverenitata u oblasti državnih finansija ustanovama EU pravi put za to? Kako osigurati demokratsku ustanovljenost tih organa EU? Da li Nemačka i druge ekonomski snažne države, time što bi preuzele garancije za državne dugove slabijih partnera u EU, sebe takođe bacaju u duboku krizu? Na ta i mnoga druga izuzetno složena pitanja još nema odgovora ni u stručnoj javnosti a ni među političkim partijama ni u Nemačkoj niti bilo gde drugde. Samim tim manje važna pitanja, kao što je buduće proširenje EU, dodatno gube na značaju.

MONITOR: Kako vi gledate na izjavu Angele Merkel da je u Njemačkoj propao multikulturalizam? Da li bi vrijednost zaštite multikulturalnosti koja se često završavala u getoizaciji i postepenoj samoizolaciji pridošlica u zapadnu Evropu, trebalo zamijeniti drugim, interkulturnim modelom?
RELJIĆ: Kulturno homogene države više ne postoje u najvećem delu Evrope, multikulturalizam je sada među osnovnim obeležijima kontinenta. Očigledan dokaz za to nisu samo „šarena” imena i izgled sportista koji su zastupali evropske države na londonskoj Olimpijadi. U Nemačkoj, dovoljno je otići u bilo koju osnovu školu da bi se videlo koliko je sada stanovništvo izmešano. Važno je razlikovati: getoizacija i samoizolacija nisu automatski proizvod doseljavanja, to su pre svega odrazi ekonomskih i socijalnih problema i pogađaju kako „staro” stanovništvo tako i doseljenike. Siromašni ljudi, bez obzira na etničko poreklo ili versku pripadnost, imaju manje mogućnosti „kretanja” u društvu – počevši od izbora mesta stanovanja pa do obrazovanja dece i njihovog izlaska iz nemaštine. Pristojna primanja što većeg broja ljudi najbolje su sredstvo integracije.

MONITOR: Neki evropski glasovi tvrde kako finansijski lobiji u SAD žele, ni manje ni više, nego propast eura, kao prvu stepenicu ka kraju evropske nezavisnosti. Koliko takve pretpostavke imaju veze s predsjedničkim izborima u SAD na kojima je jedan od favorita bogati republikanac Mit Romni?
RELJIĆ: O teorijama zavere, držim, svrsishodnije je da govore psiholozi.

Crna Gora i „hrvatski scenario”

MONITOR: Prije nekoliko mjeseci rekli ste da će Crna Gora napredovati k EU utoliko prije ukoliko se ugleda na Hrvatsku, gdje su, kako ste rekli „stožeri vlasti izgubili svoju nedodirljivost”. Da li „hrvatski scenario” u procesu pregovaranja čeka Crnu Goru?
RELJIĆ: Crna Gora biće prva među kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji s kojim Evropska komisija (EK) započinje sa 23. i 24. poglavljem pregovora. Oba poglavlja se odnose na vladavinu prava i, kako je najavila EK, biće otvorena sve dok se ne završe pregovori o svim drugim poglavljima kojih ukupno ima 35. Pregovori sa Crnom Gorom verovatno neće trajati kraće nego što su trajali s Hrvatskom, a to je bilo približno osam godina. Predstoji dovoljno vremena tokom kojeg u svakom trenutku EK može da preispita stanje vladavine prava u Crnoj Gori i, ako zatreba, zaustavi ceo postupak. Valja imati na umu da je prelomni trenutak u pregovorima EK s Hrvatskom bio kada je hrvatsko pravosuđe skinulo oreol nedodirljivosti i za najviše predstavnike vlasti. Tek tada se Hrvatskoj otvorio put do članstva.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo