Povežite se sa nama

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, DIREKTORICA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Nikolić bi mogao priznati Kosovo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Godinama ste „nadgledali” saradnju jugoslovenskih i srpskih vlasti sa Haškim tribunalom. Kako ocjenjujete rezultate posljednje vlade koju je predvodila DS, za vrijeme koje su isporučeni u haški pritvor Radovan Karadžić i Ratko Mladić? Da li je to moglo da se dogodi ranije i zašto se nije dogodilo?
KANDIĆ: Obojici se sudi, i to je zbog žrtava i sprečavanja novih zločina važno. Pošteno, nijedna vlada u Srbiji nije gledala na srpske optuženike kao na nepoželjne na svojoj teritoriji. Državne institucije su ih štitile na razne načine. Mladića je štitila Vojska SRJ, potom Vojska Srbije, potom lojalni oficiri, pa rodbina uz znanje i pomoć najviših predstavnika državnih institucija. Karadžić je držao javna predavanja, imao profesiju, išao u kafane – sve to ne bi mogao bez znanja i zaštite onih predstavnika državnih institucija, koji su odlučili o trajanju njegove slobode i trenutku predaje Haškom tribunalu. Sigurna sam da je malo onih koji su poverovali državnim institucijama Srbije da su i Karadžić i Mladić slučajno otkriveni, da su bili jako vešti u skrivanju. Sve vlasti u Srbiji su istog odnosa prema MKSJ: nikada niko nije javno govorio o zločinima za koje se terete optuženi, i kada su pod jakim pritiskom hapsili optužene, to su predstavljali kao tehničku stvar, koja nema veze sa genocidom i drugim teškim ratnim zločinima.

MONITOR: Šta vi mislite o zahtjevu tužioca Serža Bramerca da se ispita pozadina jatakovanja haškim bjeguncima?
KANDIĆ: Pitanje jataka je pitanje odgovornosti državnih institucija. Zbog toga Bramerc insistira na tome, ali istraga nikuda neće odvesti. Sve će se završiti na tome da su Mladić i Karadžić bili veoma vešti u skrivanju, i da su stalno izmiciali obaveštajnim službama.

MONITOR: Porodice žrtava zločina u Lovasu nezadovoljne su odmjerenim kaznama za taj zločin, a ovdašnje tužilaštvo je zadovoljno. Zastupali ste porodice žrtava ratnih zločina. Kako se one danas nose sa svojim gubicima, šta očekuju od državne pravde?
KANDIĆ: Suđenje za ratne zločine u Lovasu, u Hrvatskoj, je jedno od retkih suđenja o kojem porodice žrtava i lokalna vlast u Lovasu imaju dobro mišljenje. Postupak je vodila sudija Olivera Anđelković koja nije napravila nijedan propust, što su članovi porodica žrtava jako cenili. Suđenje je trajalo 4 godine i, za to vreme, porodice žrtava koje su pratile suđenje naučile su da prate rad sudija i tužilaca. Prilikom izricanja presude, oko 40 članova porodica i predstavnika vlasti Lovasa, hteli su aplauzom da iskažu podršku sudiji – neko je zapljeskao, onda je stao, i niko se nije usudio da aplaudira zbog neznanja da li je to u sudnici dopušteno. Nikada niko nije izrekao toliko teških reči na račun oficira JNA kao što je, s pravom, to uradila sudija Anđelković. Ona je njihovo svedočenje u sudnici nazvala sramnim. Nije štedela reči ni u odnosu na Tužilaštvo, podsećajući ga da su se u sudnici u svojstvu svedoka pojavili brojni oficiri i dobrovoljci kojima je mesto na optuženičkoj klupi. Vrlo je jasno rekla da je optužnica selektivna, da je Tužilaštvo zaštitilo visoke oficire. Normalno je da rodbina ima primedbe na visinu pojedinih zatvorskih kazni. Ni najviša zatvorska kazna, od 20 godina, koliko predviđa zakon, nije pravedna.

MONITOR: Imali ste veliki spor saTomislavom Nikolićem u vezi sa indicijama da je učestvovao u ratnom zločinu. On vas je zbog toga tužio. To odvajate od njegove sadašnje političke agende?
KANDIĆ: Nikolić nije moj politički izbor, ali je činjenica, koju svi moramo uvažavati, da je pobedio na regularnim izborima. Ja sam na početku izborne kampanje, kada su vladini mediji vodili kampanju za Borisa Tadića, na pitanje novinara šta mislim o Nikoliću, rekla da je Nikolić postao prihvatljiv za EU i da on više nije nepoželjni političar. Mediji su, u naslovima, objavili da sam ja za Nikolića, da je za mene politički prihvatljiv. Osim što Nikolića ne bih lično birala, iskreno, ne bih ni Tadića. On je teško razočarenje. Potpisao je sa SPS-om Deklaraciju o istorijskom pomirenju, kao da je ta stranka napravila prekid sa politikom Miloševića. Tokom izborne kampanje, Ivica Dačić je hapsio Albance iz političkog hira, pretio vraćanjem vojske na Kosovo, išao po savet kod diktatora Putina… Njega nam je ostavio Tadić.

MONITOR: A, Nikolić?
KANDIĆ: Predsednik Nikolić je koliko juče rekao da se neće pozdravljati sa kosovskim premijerom Hašimom Tačijem, jer je navodno optužen za zločine prema Srbima. Pri tom zaboravlja na svoju prošlost. Predsednik njegove stranke, SRS, je optužen za zločine protiv čovečnosti. Nikolić je okupio hiljade dobrovoljaca za rat u Hrvatskoj. Priču o Antinu, nisam ja izmislila. Ja sam javno rekla da ima informacija da je 1991. bio u Antinu, kada je ubijeno preko 50 Hrvata i da ima navoda da su neki stradali od njegove ruke. Pozvala sam se na informacije koje sam dobila od uglednog poslanika Skupštine Srbije i jednog bliskog saradnika premijera Đinđića, i na svedoka koji je u kancelariji FHP-a, a potom kod tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića, ispričao da je bio u Antinu, kada je sa dobrovoljcima došao Tomislav Nikolić, u oktobru 1991. Tvrdio je da su za večerom radikali tražili da Nikolić pokaže odnos prema Hrvatima, zbog čega su ga uputili na obližnju hrvatsku kuću, odakle su se, potom, čuli pucnjevi. Prema tom svedoku, Nikolić je dočekan sa čestitkama. Sutradan, prema navodima tog svedoka, iz te kuće su izneta tela starijeg bračnog para. Taj svedok je za svoje svedočenje na sudu tražio od tužioca Vukčevića da sa porodicom bude preseljen u treću zemlju, što mu tužilac u tom trenutku nije mogao garantovati. Nikolić me je tužio za klevetu. Suđenje se odvijalo pred Petim opštinskim sudom u Zemunu. Sud je pozvao tog svedoka, ali nije prihvatio moj predlog da se kao svedok sasluša tužilac za ratne zločine. Svedok se pojavio u zatvorskom odelu. Tvrdio je da me nikada nije video. Bila je to čudna situacija. U sudnici je bio svedok, T. Nikolić, njegov zastupnik, ja, bez branioca, i svedok, očito pripremljen. Opštinski sud je doneo odluku da sam počinila krivično delo klevete. Okružni sud u Beogradu je poništio presudu, vratio na ponovno suđenje ali je u međuvremenu predmet zastareo.

MONITOR: Je li ta priča okončana?
KANDIĆ: Predsednik Srbije treba da razjasni svoju vezu sa Antinom. Mediji u Hrvatskoj su danima, nakon njegovog izbora, pisali o žrtvama u Antinu i njegovoj umešanosti. S druge strane, ne treba zaboraviti da je portparol MUP-a Hrvatske 2005. godine, u vreme javne priče o Antinu, javno rekao da MUP nema podatke o umešanosti Nikolića u ubistva u Antinu. Ali činjenica je da 1991. godine MUP Hrvatske nije imao kontrolu nad teritorijom Antina, i da nema preživelih koji su očevici bilo kog ubistva u Antinu, tako da se dokazi o zločinima ne nalaze u Hrvatskoj nego u Srbiji. U tome bi mogao da pomogne predsednik Srbije, da naredi državnim organima da sprovedu istragu i identifikuju počinioce zločina. Ako tako postupi, on će steći poverenje i poštovanje javnosti u Hrvatskoj, a i u čitavom regionu. Što se tiče mene, ja prihvatam činjenice nezavisnog a ne političkog suda.

Predsednik Nikolić je nakon izbora rekao da ga ne obavezuju stavovi koje je zastupao u prošlosti, da je bitno šta govori kao predsednik države. Ja bih volela da on javno iskaže prekid sa svojom političkom delatnošću tokom ratova. Kako je tolerantno počeo kao predsednik Srbije, rekla bih, da bi on to mogao.

MONITOR: U Srbiju su stigle diplomatske delegacije od Hilari Klinton i tvrdi se da im nije cilj da utiču na sastav nove vlade već na politiku u vezi sa Kosovom. Kako gledate na perspektivu odnosa Srbije i Kosova?
KANDIĆ: Zbog Srba koji žive na Kosovu, Srbija treba da ima dobru saradnju sa kosovskim institucijama. Propuštene su godine, u ime odbrane teritorijalnih principa, koje su Srbiju dovele do međunarodne odluke o bombardovanju. Novi predsednik Srbije je najavio promenu odnosa. Rekao je da hoće formalni sastanak sa predsednicom Kosova. To će, i za Srbe i za Albance, biti veliki događaj. Ako bude dobrih odnosa, priznanje Kosova se može postaviti i u pozitivnom kontekstu – „u cilju boljeg života za Srbe”.

MONITOR: Od Tadića ste dobili podršku za REKOM inicijativu. Imate li neka očekivanja u okviru ove inicijative i od nove vlasti u Srbiji, čiji su predstavnici bili „dio problema” 90-ih?
KANDIĆ: Bojim se, kada je u pitanju Dačić, da se preigrao oponašnjem „Slobe”, i da od njega ne možemo očekivati kritičko preispitivanje Miloševićeve politike. Nikolić može da igra važnu ulogu u suočavanju s prošloću, upravo kao neko ko je doprineo srpskoj nacionalističkoj euforiji, koja je prerasla u nedela prema drugima.

Duboko verujem u potrebu za osnivanjem Regionalne komisije koja će sa baviti žrtvama i ratnim zločinima, imenovanjem svih žrtava, tako da ću podršku tražiti i od novog predsednika Srbije. Lično sam više očekivala od Borisa Tadića, u smislu jače podrške, ali on nije došao ni na promociju prve knjige Kosovske knjige pamćenja, posvećene svim žrtvama. Ta knjiga je do sada najveći argument zašto nam treba REKOM.

MONITOR: Kako ste doživjeli napade na inicijativu „glasanja belim listićima”?
KANDIĆ: Napad na „bele listiće” pretvorio se u napad na „neposlušne” intelektualce. Neposredno nakon proglašenja izbornog poraza Borisa Tadića, bilo je teških optužbi na račun Vesne Pešić – ispala je krivac za poraz Tadića i navodno ona je omogućila pobedu Nikolića. To je smešno, jer ona je samo postavila pitanje rezultata vlasti Borisa Tadića. Problem je u tome što se kod nas ne razgovara o rezultatima, a ona je na tome dobila jaku građansku podršku. Važno za novog predsednika je da zna da će morati javno da polaže račune o rezultatima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo