Povežite se sa nama

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, DIREKTORICA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Nikolić bi mogao priznati Kosovo

Objavljeno prije

11 godina

na

natasa

MONITOR: Godinama ste „nadgledali” saradnju jugoslovenskih i srpskih vlasti sa Haškim tribunalom. Kako ocjenjujete rezultate posljednje vlade koju je predvodila DS, za vrijeme koje su isporučeni u haški pritvor Radovan Karadžić i Ratko Mladić? Da li je to moglo da se dogodi ranije i zašto se nije dogodilo?
KANDIĆ: Obojici se sudi, i to je zbog žrtava i sprečavanja novih zločina važno. Pošteno, nijedna vlada u Srbiji nije gledala na srpske optuženike kao na nepoželjne na svojoj teritoriji. Državne institucije su ih štitile na razne načine. Mladića je štitila Vojska SRJ, potom Vojska Srbije, potom lojalni oficiri, pa rodbina uz znanje i pomoć najviših predstavnika državnih institucija. Karadžić je držao javna predavanja, imao profesiju, išao u kafane – sve to ne bi mogao bez znanja i zaštite onih predstavnika državnih institucija, koji su odlučili o trajanju njegove slobode i trenutku predaje Haškom tribunalu. Sigurna sam da je malo onih koji su poverovali državnim institucijama Srbije da su i Karadžić i Mladić slučajno otkriveni, da su bili jako vešti u skrivanju. Sve vlasti u Srbiji su istog odnosa prema MKSJ: nikada niko nije javno govorio o zločinima za koje se terete optuženi, i kada su pod jakim pritiskom hapsili optužene, to su predstavljali kao tehničku stvar, koja nema veze sa genocidom i drugim teškim ratnim zločinima.

MONITOR: Šta vi mislite o zahtjevu tužioca Serža Bramerca da se ispita pozadina jatakovanja haškim bjeguncima?
KANDIĆ: Pitanje jataka je pitanje odgovornosti državnih institucija. Zbog toga Bramerc insistira na tome, ali istraga nikuda neće odvesti. Sve će se završiti na tome da su Mladić i Karadžić bili veoma vešti u skrivanju, i da su stalno izmiciali obaveštajnim službama.

MONITOR: Porodice žrtava zločina u Lovasu nezadovoljne su odmjerenim kaznama za taj zločin, a ovdašnje tužilaštvo je zadovoljno. Zastupali ste porodice žrtava ratnih zločina. Kako se one danas nose sa svojim gubicima, šta očekuju od državne pravde?
KANDIĆ: Suđenje za ratne zločine u Lovasu, u Hrvatskoj, je jedno od retkih suđenja o kojem porodice žrtava i lokalna vlast u Lovasu imaju dobro mišljenje. Postupak je vodila sudija Olivera Anđelković koja nije napravila nijedan propust, što su članovi porodica žrtava jako cenili. Suđenje je trajalo 4 godine i, za to vreme, porodice žrtava koje su pratile suđenje naučile su da prate rad sudija i tužilaca. Prilikom izricanja presude, oko 40 članova porodica i predstavnika vlasti Lovasa, hteli su aplauzom da iskažu podršku sudiji – neko je zapljeskao, onda je stao, i niko se nije usudio da aplaudira zbog neznanja da li je to u sudnici dopušteno. Nikada niko nije izrekao toliko teških reči na račun oficira JNA kao što je, s pravom, to uradila sudija Anđelković. Ona je njihovo svedočenje u sudnici nazvala sramnim. Nije štedela reči ni u odnosu na Tužilaštvo, podsećajući ga da su se u sudnici u svojstvu svedoka pojavili brojni oficiri i dobrovoljci kojima je mesto na optuženičkoj klupi. Vrlo je jasno rekla da je optužnica selektivna, da je Tužilaštvo zaštitilo visoke oficire. Normalno je da rodbina ima primedbe na visinu pojedinih zatvorskih kazni. Ni najviša zatvorska kazna, od 20 godina, koliko predviđa zakon, nije pravedna.

MONITOR: Imali ste veliki spor saTomislavom Nikolićem u vezi sa indicijama da je učestvovao u ratnom zločinu. On vas je zbog toga tužio. To odvajate od njegove sadašnje političke agende?
KANDIĆ: Nikolić nije moj politički izbor, ali je činjenica, koju svi moramo uvažavati, da je pobedio na regularnim izborima. Ja sam na početku izborne kampanje, kada su vladini mediji vodili kampanju za Borisa Tadića, na pitanje novinara šta mislim o Nikoliću, rekla da je Nikolić postao prihvatljiv za EU i da on više nije nepoželjni političar. Mediji su, u naslovima, objavili da sam ja za Nikolića, da je za mene politički prihvatljiv. Osim što Nikolića ne bih lično birala, iskreno, ne bih ni Tadića. On je teško razočarenje. Potpisao je sa SPS-om Deklaraciju o istorijskom pomirenju, kao da je ta stranka napravila prekid sa politikom Miloševića. Tokom izborne kampanje, Ivica Dačić je hapsio Albance iz političkog hira, pretio vraćanjem vojske na Kosovo, išao po savet kod diktatora Putina… Njega nam je ostavio Tadić.

MONITOR: A, Nikolić?
KANDIĆ: Predsednik Nikolić je koliko juče rekao da se neće pozdravljati sa kosovskim premijerom Hašimom Tačijem, jer je navodno optužen za zločine prema Srbima. Pri tom zaboravlja na svoju prošlost. Predsednik njegove stranke, SRS, je optužen za zločine protiv čovečnosti. Nikolić je okupio hiljade dobrovoljaca za rat u Hrvatskoj. Priču o Antinu, nisam ja izmislila. Ja sam javno rekla da ima informacija da je 1991. bio u Antinu, kada je ubijeno preko 50 Hrvata i da ima navoda da su neki stradali od njegove ruke. Pozvala sam se na informacije koje sam dobila od uglednog poslanika Skupštine Srbije i jednog bliskog saradnika premijera Đinđića, i na svedoka koji je u kancelariji FHP-a, a potom kod tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića, ispričao da je bio u Antinu, kada je sa dobrovoljcima došao Tomislav Nikolić, u oktobru 1991. Tvrdio je da su za večerom radikali tražili da Nikolić pokaže odnos prema Hrvatima, zbog čega su ga uputili na obližnju hrvatsku kuću, odakle su se, potom, čuli pucnjevi. Prema tom svedoku, Nikolić je dočekan sa čestitkama. Sutradan, prema navodima tog svedoka, iz te kuće su izneta tela starijeg bračnog para. Taj svedok je za svoje svedočenje na sudu tražio od tužioca Vukčevića da sa porodicom bude preseljen u treću zemlju, što mu tužilac u tom trenutku nije mogao garantovati. Nikolić me je tužio za klevetu. Suđenje se odvijalo pred Petim opštinskim sudom u Zemunu. Sud je pozvao tog svedoka, ali nije prihvatio moj predlog da se kao svedok sasluša tužilac za ratne zločine. Svedok se pojavio u zatvorskom odelu. Tvrdio je da me nikada nije video. Bila je to čudna situacija. U sudnici je bio svedok, T. Nikolić, njegov zastupnik, ja, bez branioca, i svedok, očito pripremljen. Opštinski sud je doneo odluku da sam počinila krivično delo klevete. Okružni sud u Beogradu je poništio presudu, vratio na ponovno suđenje ali je u međuvremenu predmet zastareo.

MONITOR: Je li ta priča okončana?
KANDIĆ: Predsednik Srbije treba da razjasni svoju vezu sa Antinom. Mediji u Hrvatskoj su danima, nakon njegovog izbora, pisali o žrtvama u Antinu i njegovoj umešanosti. S druge strane, ne treba zaboraviti da je portparol MUP-a Hrvatske 2005. godine, u vreme javne priče o Antinu, javno rekao da MUP nema podatke o umešanosti Nikolića u ubistva u Antinu. Ali činjenica je da 1991. godine MUP Hrvatske nije imao kontrolu nad teritorijom Antina, i da nema preživelih koji su očevici bilo kog ubistva u Antinu, tako da se dokazi o zločinima ne nalaze u Hrvatskoj nego u Srbiji. U tome bi mogao da pomogne predsednik Srbije, da naredi državnim organima da sprovedu istragu i identifikuju počinioce zločina. Ako tako postupi, on će steći poverenje i poštovanje javnosti u Hrvatskoj, a i u čitavom regionu. Što se tiče mene, ja prihvatam činjenice nezavisnog a ne političkog suda.

Predsednik Nikolić je nakon izbora rekao da ga ne obavezuju stavovi koje je zastupao u prošlosti, da je bitno šta govori kao predsednik države. Ja bih volela da on javno iskaže prekid sa svojom političkom delatnošću tokom ratova. Kako je tolerantno počeo kao predsednik Srbije, rekla bih, da bi on to mogao.

MONITOR: U Srbiju su stigle diplomatske delegacije od Hilari Klinton i tvrdi se da im nije cilj da utiču na sastav nove vlade već na politiku u vezi sa Kosovom. Kako gledate na perspektivu odnosa Srbije i Kosova?
KANDIĆ: Zbog Srba koji žive na Kosovu, Srbija treba da ima dobru saradnju sa kosovskim institucijama. Propuštene su godine, u ime odbrane teritorijalnih principa, koje su Srbiju dovele do međunarodne odluke o bombardovanju. Novi predsednik Srbije je najavio promenu odnosa. Rekao je da hoće formalni sastanak sa predsednicom Kosova. To će, i za Srbe i za Albance, biti veliki događaj. Ako bude dobrih odnosa, priznanje Kosova se može postaviti i u pozitivnom kontekstu – „u cilju boljeg života za Srbe”.

MONITOR: Od Tadića ste dobili podršku za REKOM inicijativu. Imate li neka očekivanja u okviru ove inicijative i od nove vlasti u Srbiji, čiji su predstavnici bili „dio problema” 90-ih?
KANDIĆ: Bojim se, kada je u pitanju Dačić, da se preigrao oponašnjem „Slobe”, i da od njega ne možemo očekivati kritičko preispitivanje Miloševićeve politike. Nikolić može da igra važnu ulogu u suočavanju s prošloću, upravo kao neko ko je doprineo srpskoj nacionalističkoj euforiji, koja je prerasla u nedela prema drugima.

Duboko verujem u potrebu za osnivanjem Regionalne komisije koja će sa baviti žrtvama i ratnim zločinima, imenovanjem svih žrtava, tako da ću podršku tražiti i od novog predsednika Srbije. Lično sam više očekivala od Borisa Tadića, u smislu jače podrške, ali on nije došao ni na promociju prve knjige Kosovske knjige pamćenja, posvećene svim žrtvama. Ta knjiga je do sada najveći argument zašto nam treba REKOM.

MONITOR: Kako ste doživjeli napade na inicijativu „glasanja belim listićima”?
KANDIĆ: Napad na „bele listiće” pretvorio se u napad na „neposlušne” intelektualce. Neposredno nakon proglašenja izbornog poraza Borisa Tadića, bilo je teških optužbi na račun Vesne Pešić – ispala je krivac za poraz Tadića i navodno ona je omogućila pobedu Nikolića. To je smešno, jer ona je samo postavila pitanje rezultata vlasti Borisa Tadića. Problem je u tome što se kod nas ne razgovara o rezultatima, a ona je na tome dobila jaku građansku podršku. Važno za novog predsednika je da zna da će morati javno da polaže račune o rezultatima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Marta, 2023

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo