Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: DPS pod teretom neofašističke organizacije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Glavna svjetska tema je kriza u Ukrajini. Putin je potpisao dokument, kojim se poluostrvo Krim i grad Sevastopolj pripajaju Rusiji. Kako to tumačite?
GRAHOVAC: Ništa čudno. Arogancija, nasilništvo i politički vulgarni racionalizam su kabadahijski alati. A skoro sve države Evrope i šire, u nekom istorijskom periodu, zaposjedale su djelove teritorije drugih država. I obrnuto. U savremeno uređenom međunarodnom odnosu, uzimanje teritorije drugih država silom je okupacija, a pozivanje na istorijsko pravo je politički vulgarni racionalizam. Od dolaska Putina na vlast, Rusija je izvršila oružanu agresiju na dvije međunarodno priznate države i anektirala značajne teritorije tih država. Svoje postupke pokušava opravdati politički vulgarnim racionalizmom.

MONITOR: U jednom TV intervjuu, početkom decembra prošle godine, najavili ste ruske agresivne namjere prema Ukrajini. Na osnovu čega ste to zaključili?
GRAHOVAC: Karakterisitke politika ruskog carizma, boljševizma, staljinizma i putinizma su imperijalna politika, te nizak stepen demokratije i nizak stepen ostvarljivih ljudskih prava i sloboda. Ti sistemi su počivali na sprezi obavještajno-bezbjednosnih sistema i uzurpaciji državnih resursa. Putin je tipičan proizvod tih sistema sa naglašenom arogancijom, kako političkom, tako i onom ličnom.

MONITOR: Putin ankesiju Krima opravdava sa slučajem Kosova?
GRAHOVAC: U tome i Srbija i mnogi drugi treba da vide neiskrenost, a rekao bih i podmuklost ruske politike. Kobajagi ne priznaju samostalnost Kosova, a na tom principu otimaju tuđu teritoriju. Krim i Kosovo su dijametralno različiti slučajevi. Na Kosovu je Srbija upotrijebila silu protiv sopstvenih građana i državljana, a Ukrajina to nije učinila na Krimu.

MONITOR: Analitičari ukazuju da je način promjene vlasti u Ukrajini mogao isprovocirati ovakvo postupanje Rusije.
GRAHOVAC: Sada je očigledno da je Rusija bila glavni režiser svega. Janukovič je u dogovoru sa opozicijom istoj predao vlast, a onda je emigrirao u Rusiju i zatražio vojnu intervenciju. Enormno uzurpirano državno bogatstvo i njegovo lično bogaćenje mogli su biti razlog za njegov lični strah, ali sada je očigledno da je Janukovič igrao duplu igru. Putinu ide naruku činjenica da je od „narandžaste revolucije” do danas svaka vlast u Ukrajini bila uprljana ličnim tajkunskim bogaćenjem iz kanala korupcije i organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako procjenjujete da će se Rusija dalje ponašati?
GRAHOVAC: Takozvanom doktrinom „isturene odbrane” oni odgađaju rješavanje gorućih unutrašnjih problema. U tom kontekstu je njihovo protivljenje približavanju NATO-a ruskim granicama. To je izgovor. U NATO države ulaze svojom voljom, a ne nasilno. Sreća za Rusiju i njene građane će biti kada NATO bude na njenim granicama. Tada Rusija neće imati razlog da pronalazi i priziva ratne protivnike, nego će se moći posvetiti sopstvenom razvoju. Ovakvom politikom Rusija srlja u građanski rat, bez obzira na to što oligarhija čvrsto drži sve poluge moći. Burna revolucija je neizbježna.

MONITOR: Kakav će biti ishod?
GRAHOVAC: Krim je anektiran i dugoročno će biti „zamrznuti konflikt”. Rusija će permanentno destabilizovati Ukrajinu, a od Rusije će mnogi, sa razlogom, imati strah. Upravo će to ubrzati unutrašnje konflikte u Ruskoj Federaciji

MONITOR: Šta će sve ovo značiti za Evropu, a posebno za Balkan?
GRAHOVAC: Iako će Evropa od ovoga kratkoročno imati štetu, dugoročno će imati strategijsku korist, jer će shvatiti da joj je Rusija nepouzdan partner. Zbog toga će morati pronaći sigurnija rješenja za svoje potrebe. Balkan će bolovati svoje tradicionalne bolesti slavenofilske mitomanije, ali će ubrzano ići prema otrežnjenju. Ustabiliće svoj put u prostor kome civilizacijski i geografski pripada, a to je Evropa. Autoritarne vlasti će taj put vješto, ali ne i dugo, opstruirati. One se, inače, podjelama i tenzijama održavaju na vlasti.

MONITOR: Kako će se kriza u Ukrajini reflektovati na Crnu Goru?
GRAHOVAC: Istjeraće na čistinu mnoge igrače koji igraju duplu igru. Oni imaju razlog za strah. Od toga Crna Gora neće imati štetu.

MONITOR: Među političkim partijama uglavnom vlada uzdržanost.
GRAHOVAC: DPS je opterećen svojom interesnom duplom igrom, dok su neki građanski i partijski krugovi opterećeni slavenofilskom mitomanijom. Povezuje ih SPC, kao važan politički faktor u Crnoj Gori. Politički će preživjeti samo oni koji budu mudro i racionalno promišljali. Evropski standardi, po svaku cijenu, ulaznica su za budućnost. O samom ulasku u EU plebiscitarno ćemo se dogovoriti.

MONITOR: Kako Vam izgleda aktuelna politička situacija u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kao veoma nezdrava i kontaminirana u svakom pogledu. Svako na svakoga kidiše. U Crnoj Gori su udruženi vulgarni neoliberalizam i primitivizam. Animoziteti prerastaju u mržnju, a sa mržnjom se ne ide u raj. Vlast decenijama šuruje sa nosiocima korupcije, te nosiocima lokalnog, regionalnog i transnacionalnog kriminala. Tragično je što njih počinju da oponašaju mladi ljudi koji su nezaposleni, nezadovoljni, ucijenjeni, pa i razjareni. Zato ne treba da čudi svakodnevna piromanija, kao jedan od oblika osvete. DPS vlast sistematično i vrlo ciljano vrši ucjenjivanje i sramoćenje ljudi, a osramoćen čovjek gubi hrabrost i samopouzdanje. Izgledno je da ovo počinju prepoznavati mladi ljudi građanskih udruženja i opozicionih partija, što je veoma ohrabrujuće.

MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate vlasti u suzbijanju kriminala i korupcije?
GRAHOVAC: Blefiraju i obmanjuju, kako domaću, tako i međunarodnu javnost. Koruptivnim lobiranjem kupuju milost i decenijama tako politički preživljavaju. Sve to će ih skupo koštati i to vrlo brzo. Treba se pripremati za najmanju štetu, nakon odlaska DPS-a sa vlasti. Kako? Masovnim distanciranjem građana (uključujući većinsko članstvo DPS) od vrha DPS-a i bojkot svih lista na kojima se oni budu nalazili. To je jedini blagotvorni lijek za mnoge one koji su politički oboljeli. Danas se DPS u Crnoj Gori, pa i šire, neizbježno veže za organizovani kriminal i korupciju. Više puta sam naglašavao da DPS nosi terete kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. Cijena svega toga je velika.

MONITOR: Darko Šarić je iza rešetaka. Da li će otkriti sa kojim je srpskim i crnogorskim političarima bio povezan?
GRAHOVAC: U istoriji se niko nije predao bezuslovno, iako se to tako često kaže. No, iskustva govore da progovore čak i oni koji su se zakleli na ćutanje. Siguran sam da mnogi u Crnoj Gori i u regionu imaju razlog za brigu. Vrlo je simptomatično to što on, za sada, za sve okrivljuje prethodnu vlast Srbije, ali to će se u jednom trenutku naglo promijeniti. Dobro je što se u konkretnom sudskom predmetu Šarić vodi kao prvooptuženi. Ali, to je samo dio istine u našoj zbilji. U političkom, društvenom, moralnom i svakom drugom pogledu, prvooptuženi treba da budu vlasti, koje nijesu spriječile stvaranje raznih Šarića, Kalića, Keljmendija… Naprotiv, njih su vlasti na Balkanu i proizvodile i regrutovale. A sada im sude. To je i licemjerno i cinično.

MONITOR: Može li iz svega ovoga što se zbiva kod nas i u svijetu profitirati Milo Đukanović?
GRAHOVAC: Može, pod uslovom da pohapsi one iz svog okruženja, koji nepotizmom, korupcijom i organizovanim kriminalom decenijama zagorčavaju život Crnoj Gori i regionu. U tom slučaju građani bi mu odali priznanje. U protivnom, politički suicid mu je neizbježan. A ono, što nakon toga slijedi, biće po zakonu.

MONITOR: Za nama je petnaesta godišnjica NATO intervencije u SRJ. I dalje su na djelu različita tumačenja tih dramatičnih i tragičnih događaja.
GRAHOVAC: Naša politika je isprovocirala tu intervenciju i zato je smatram najodgovornijom. I NATO je učinio više strateških grešaka, pa se ta intervencija može kvalifikovati kao agresija. Njihove strateške greške se ogledaju u političkoj, pravnoj i vojnoj sferi. Pošto smo grešni i jedni i drugi, a najviše su stradali nedužni građani, izlaz iz tog problema se može pronaći prvenstveno političkim sredstvima. To treba da shvate i prihvate i građani i političari.

MONITOR: Hoće li, po Vama, Crna Gora postati članica NATO-a?
GRAHOVAC: Izvjesno, ove godine.

Hipoksija srušila malezijski avion?

MONITOR: Kao pilot, šta mislite šta se desilo sa nestalim malezijskim avionom?
GRAHOVAC: Prvih deset dana je svjetska javnost bila zasićena različitim ocjenama i procjenama. To me je ponukalo da javno ponudim rekonstrukciju slučaja, procjenjujući i uzrok udesa i posljedice. Između ostalog, sugerisao sam da ostatke aviona ne treba tražiti gdje je on formalno nestao, nego preko 5000 kilometara dalje. Deset dana nakon toga, rekonstrukcija potvrđuje navode koje sam iznio. Po mojoj procjeni, onovni uzrok udesa je smrt i posade i putnika u vazduhu zbog hipoksije, koja je nastupila onesposobljavanjem sistema kabinskog nadpritiska. Sada je očigledno da je avion sam „letio” oko sedam sati bez posade. Baš tako sam u rekonstrukciji događaja i tvrdio.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo