Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: DPS pod teretom neofašističke organizacije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Glavna svjetska tema je kriza u Ukrajini. Putin je potpisao dokument, kojim se poluostrvo Krim i grad Sevastopolj pripajaju Rusiji. Kako to tumačite?
GRAHOVAC: Ništa čudno. Arogancija, nasilništvo i politički vulgarni racionalizam su kabadahijski alati. A skoro sve države Evrope i šire, u nekom istorijskom periodu, zaposjedale su djelove teritorije drugih država. I obrnuto. U savremeno uređenom međunarodnom odnosu, uzimanje teritorije drugih država silom je okupacija, a pozivanje na istorijsko pravo je politički vulgarni racionalizam. Od dolaska Putina na vlast, Rusija je izvršila oružanu agresiju na dvije međunarodno priznate države i anektirala značajne teritorije tih država. Svoje postupke pokušava opravdati politički vulgarnim racionalizmom.

MONITOR: U jednom TV intervjuu, početkom decembra prošle godine, najavili ste ruske agresivne namjere prema Ukrajini. Na osnovu čega ste to zaključili?
GRAHOVAC: Karakterisitke politika ruskog carizma, boljševizma, staljinizma i putinizma su imperijalna politika, te nizak stepen demokratije i nizak stepen ostvarljivih ljudskih prava i sloboda. Ti sistemi su počivali na sprezi obavještajno-bezbjednosnih sistema i uzurpaciji državnih resursa. Putin je tipičan proizvod tih sistema sa naglašenom arogancijom, kako političkom, tako i onom ličnom.

MONITOR: Putin ankesiju Krima opravdava sa slučajem Kosova?
GRAHOVAC: U tome i Srbija i mnogi drugi treba da vide neiskrenost, a rekao bih i podmuklost ruske politike. Kobajagi ne priznaju samostalnost Kosova, a na tom principu otimaju tuđu teritoriju. Krim i Kosovo su dijametralno različiti slučajevi. Na Kosovu je Srbija upotrijebila silu protiv sopstvenih građana i državljana, a Ukrajina to nije učinila na Krimu.

MONITOR: Analitičari ukazuju da je način promjene vlasti u Ukrajini mogao isprovocirati ovakvo postupanje Rusije.
GRAHOVAC: Sada je očigledno da je Rusija bila glavni režiser svega. Janukovič je u dogovoru sa opozicijom istoj predao vlast, a onda je emigrirao u Rusiju i zatražio vojnu intervenciju. Enormno uzurpirano državno bogatstvo i njegovo lično bogaćenje mogli su biti razlog za njegov lični strah, ali sada je očigledno da je Janukovič igrao duplu igru. Putinu ide naruku činjenica da je od „narandžaste revolucije” do danas svaka vlast u Ukrajini bila uprljana ličnim tajkunskim bogaćenjem iz kanala korupcije i organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako procjenjujete da će se Rusija dalje ponašati?
GRAHOVAC: Takozvanom doktrinom „isturene odbrane” oni odgađaju rješavanje gorućih unutrašnjih problema. U tom kontekstu je njihovo protivljenje približavanju NATO-a ruskim granicama. To je izgovor. U NATO države ulaze svojom voljom, a ne nasilno. Sreća za Rusiju i njene građane će biti kada NATO bude na njenim granicama. Tada Rusija neće imati razlog da pronalazi i priziva ratne protivnike, nego će se moći posvetiti sopstvenom razvoju. Ovakvom politikom Rusija srlja u građanski rat, bez obzira na to što oligarhija čvrsto drži sve poluge moći. Burna revolucija je neizbježna.

MONITOR: Kakav će biti ishod?
GRAHOVAC: Krim je anektiran i dugoročno će biti „zamrznuti konflikt”. Rusija će permanentno destabilizovati Ukrajinu, a od Rusije će mnogi, sa razlogom, imati strah. Upravo će to ubrzati unutrašnje konflikte u Ruskoj Federaciji

MONITOR: Šta će sve ovo značiti za Evropu, a posebno za Balkan?
GRAHOVAC: Iako će Evropa od ovoga kratkoročno imati štetu, dugoročno će imati strategijsku korist, jer će shvatiti da joj je Rusija nepouzdan partner. Zbog toga će morati pronaći sigurnija rješenja za svoje potrebe. Balkan će bolovati svoje tradicionalne bolesti slavenofilske mitomanije, ali će ubrzano ići prema otrežnjenju. Ustabiliće svoj put u prostor kome civilizacijski i geografski pripada, a to je Evropa. Autoritarne vlasti će taj put vješto, ali ne i dugo, opstruirati. One se, inače, podjelama i tenzijama održavaju na vlasti.

MONITOR: Kako će se kriza u Ukrajini reflektovati na Crnu Goru?
GRAHOVAC: Istjeraće na čistinu mnoge igrače koji igraju duplu igru. Oni imaju razlog za strah. Od toga Crna Gora neće imati štetu.

MONITOR: Među političkim partijama uglavnom vlada uzdržanost.
GRAHOVAC: DPS je opterećen svojom interesnom duplom igrom, dok su neki građanski i partijski krugovi opterećeni slavenofilskom mitomanijom. Povezuje ih SPC, kao važan politički faktor u Crnoj Gori. Politički će preživjeti samo oni koji budu mudro i racionalno promišljali. Evropski standardi, po svaku cijenu, ulaznica su za budućnost. O samom ulasku u EU plebiscitarno ćemo se dogovoriti.

MONITOR: Kako Vam izgleda aktuelna politička situacija u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kao veoma nezdrava i kontaminirana u svakom pogledu. Svako na svakoga kidiše. U Crnoj Gori su udruženi vulgarni neoliberalizam i primitivizam. Animoziteti prerastaju u mržnju, a sa mržnjom se ne ide u raj. Vlast decenijama šuruje sa nosiocima korupcije, te nosiocima lokalnog, regionalnog i transnacionalnog kriminala. Tragično je što njih počinju da oponašaju mladi ljudi koji su nezaposleni, nezadovoljni, ucijenjeni, pa i razjareni. Zato ne treba da čudi svakodnevna piromanija, kao jedan od oblika osvete. DPS vlast sistematično i vrlo ciljano vrši ucjenjivanje i sramoćenje ljudi, a osramoćen čovjek gubi hrabrost i samopouzdanje. Izgledno je da ovo počinju prepoznavati mladi ljudi građanskih udruženja i opozicionih partija, što je veoma ohrabrujuće.

MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate vlasti u suzbijanju kriminala i korupcije?
GRAHOVAC: Blefiraju i obmanjuju, kako domaću, tako i međunarodnu javnost. Koruptivnim lobiranjem kupuju milost i decenijama tako politički preživljavaju. Sve to će ih skupo koštati i to vrlo brzo. Treba se pripremati za najmanju štetu, nakon odlaska DPS-a sa vlasti. Kako? Masovnim distanciranjem građana (uključujući većinsko članstvo DPS) od vrha DPS-a i bojkot svih lista na kojima se oni budu nalazili. To je jedini blagotvorni lijek za mnoge one koji su politički oboljeli. Danas se DPS u Crnoj Gori, pa i šire, neizbježno veže za organizovani kriminal i korupciju. Više puta sam naglašavao da DPS nosi terete kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. Cijena svega toga je velika.

MONITOR: Darko Šarić je iza rešetaka. Da li će otkriti sa kojim je srpskim i crnogorskim političarima bio povezan?
GRAHOVAC: U istoriji se niko nije predao bezuslovno, iako se to tako često kaže. No, iskustva govore da progovore čak i oni koji su se zakleli na ćutanje. Siguran sam da mnogi u Crnoj Gori i u regionu imaju razlog za brigu. Vrlo je simptomatično to što on, za sada, za sve okrivljuje prethodnu vlast Srbije, ali to će se u jednom trenutku naglo promijeniti. Dobro je što se u konkretnom sudskom predmetu Šarić vodi kao prvooptuženi. Ali, to je samo dio istine u našoj zbilji. U političkom, društvenom, moralnom i svakom drugom pogledu, prvooptuženi treba da budu vlasti, koje nijesu spriječile stvaranje raznih Šarića, Kalića, Keljmendija… Naprotiv, njih su vlasti na Balkanu i proizvodile i regrutovale. A sada im sude. To je i licemjerno i cinično.

MONITOR: Može li iz svega ovoga što se zbiva kod nas i u svijetu profitirati Milo Đukanović?
GRAHOVAC: Može, pod uslovom da pohapsi one iz svog okruženja, koji nepotizmom, korupcijom i organizovanim kriminalom decenijama zagorčavaju život Crnoj Gori i regionu. U tom slučaju građani bi mu odali priznanje. U protivnom, politički suicid mu je neizbježan. A ono, što nakon toga slijedi, biće po zakonu.

MONITOR: Za nama je petnaesta godišnjica NATO intervencije u SRJ. I dalje su na djelu različita tumačenja tih dramatičnih i tragičnih događaja.
GRAHOVAC: Naša politika je isprovocirala tu intervenciju i zato je smatram najodgovornijom. I NATO je učinio više strateških grešaka, pa se ta intervencija može kvalifikovati kao agresija. Njihove strateške greške se ogledaju u političkoj, pravnoj i vojnoj sferi. Pošto smo grešni i jedni i drugi, a najviše su stradali nedužni građani, izlaz iz tog problema se može pronaći prvenstveno političkim sredstvima. To treba da shvate i prihvate i građani i političari.

MONITOR: Hoće li, po Vama, Crna Gora postati članica NATO-a?
GRAHOVAC: Izvjesno, ove godine.

Hipoksija srušila malezijski avion?

MONITOR: Kao pilot, šta mislite šta se desilo sa nestalim malezijskim avionom?
GRAHOVAC: Prvih deset dana je svjetska javnost bila zasićena različitim ocjenama i procjenama. To me je ponukalo da javno ponudim rekonstrukciju slučaja, procjenjujući i uzrok udesa i posljedice. Između ostalog, sugerisao sam da ostatke aviona ne treba tražiti gdje je on formalno nestao, nego preko 5000 kilometara dalje. Deset dana nakon toga, rekonstrukcija potvrđuje navode koje sam iznio. Po mojoj procjeni, onovni uzrok udesa je smrt i posade i putnika u vazduhu zbog hipoksije, koja je nastupila onesposobljavanjem sistema kabinskog nadpritiska. Sada je očigledno da je avion sam „letio” oko sedam sati bez posade. Baš tako sam u rekonstrukciji događaja i tvrdio.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo