INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: DPS pod teretom neofašističke organizacije

MONITOR: Glavna svjetska tema je kriza u Ukrajini. Putin je potpisao dokument, kojim se poluostrvo Krim i grad Sevastopolj pripajaju Rusiji. Kako to tumačite?
GRAHOVAC: Ništa čudno. Arogancija, nasilništvo i politički vulgarni racionalizam su kabadahijski alati. A skoro sve države Evrope i šire, u nekom istorijskom periodu, zaposjedale su djelove teritorije drugih država. I obrnuto. U savremeno uređenom međunarodnom odnosu, uzimanje teritorije drugih država silom je okupacija, a pozivanje na istorijsko pravo je politički vulgarni racionalizam. Od dolaska Putina na vlast, Rusija je izvršila oružanu agresiju na dvije međunarodno priznate države i anektirala značajne teritorije tih država. Svoje postupke pokušava opravdati politički vulgarnim racionalizmom.
MONITOR: U jednom TV intervjuu, početkom decembra prošle godine, najavili ste ruske agresivne namjere prema Ukrajini. Na osnovu čega ste to zaključili?
GRAHOVAC: Karakterisitke politika ruskog carizma, boljševizma, staljinizma i putinizma su imperijalna politika, te nizak stepen demokratije i nizak stepen ostvarljivih ljudskih prava i sloboda. Ti sistemi su počivali na sprezi obavještajno-bezbjednosnih sistema i uzurpaciji državnih resursa. Putin je tipičan proizvod tih sistema sa naglašenom arogancijom, kako političkom, tako i onom ličnom.
MONITOR: Putin ankesiju Krima opravdava sa slučajem Kosova?
GRAHOVAC: U tome i Srbija i mnogi drugi treba da vide neiskrenost, a rekao bih i podmuklost ruske politike. Kobajagi ne priznaju samostalnost Kosova, a na tom principu otimaju tuđu teritoriju. Krim i Kosovo su dijametralno različiti slučajevi. Na Kosovu je Srbija upotrijebila silu protiv sopstvenih građana i državljana, a Ukrajina to nije učinila na Krimu.
MONITOR: Analitičari ukazuju da je način promjene vlasti u Ukrajini mogao isprovocirati ovakvo postupanje Rusije.
GRAHOVAC: Sada je očigledno da je Rusija bila glavni režiser svega. Janukovič je u dogovoru sa opozicijom istoj predao vlast, a onda je emigrirao u Rusiju i zatražio vojnu intervenciju. Enormno uzurpirano državno bogatstvo i njegovo lično bogaćenje mogli su biti razlog za njegov lični strah, ali sada je očigledno da je Janukovič igrao duplu igru. Putinu ide naruku činjenica da je od „narandžaste revolucije” do danas svaka vlast u Ukrajini bila uprljana ličnim tajkunskim bogaćenjem iz kanala korupcije i organizovanog kriminala.
MONITOR: Kako procjenjujete da će se Rusija dalje ponašati?
GRAHOVAC: Takozvanom doktrinom „isturene odbrane” oni odgađaju rješavanje gorućih unutrašnjih problema. U tom kontekstu je njihovo protivljenje približavanju NATO-a ruskim granicama. To je izgovor. U NATO države ulaze svojom voljom, a ne nasilno. Sreća za Rusiju i njene građane će biti kada NATO bude na njenim granicama. Tada Rusija neće imati razlog da pronalazi i priziva ratne protivnike, nego će se moći posvetiti sopstvenom razvoju. Ovakvom politikom Rusija srlja u građanski rat, bez obzira na to što oligarhija čvrsto drži sve poluge moći. Burna revolucija je neizbježna.
MONITOR: Kakav će biti ishod?
GRAHOVAC: Krim je anektiran i dugoročno će biti „zamrznuti konflikt”. Rusija će permanentno destabilizovati Ukrajinu, a od Rusije će mnogi, sa razlogom, imati strah. Upravo će to ubrzati unutrašnje konflikte u Ruskoj Federaciji
MONITOR: Šta će sve ovo značiti za Evropu, a posebno za Balkan?
GRAHOVAC: Iako će Evropa od ovoga kratkoročno imati štetu, dugoročno će imati strategijsku korist, jer će shvatiti da joj je Rusija nepouzdan partner. Zbog toga će morati pronaći sigurnija rješenja za svoje potrebe. Balkan će bolovati svoje tradicionalne bolesti slavenofilske mitomanije, ali će ubrzano ići prema otrežnjenju. Ustabiliće svoj put u prostor kome civilizacijski i geografski pripada, a to je Evropa. Autoritarne vlasti će taj put vješto, ali ne i dugo, opstruirati. One se, inače, podjelama i tenzijama održavaju na vlasti.
MONITOR: Kako će se kriza u Ukrajini reflektovati na Crnu Goru?
GRAHOVAC: Istjeraće na čistinu mnoge igrače koji igraju duplu igru. Oni imaju razlog za strah. Od toga Crna Gora neće imati štetu.
MONITOR: Među političkim partijama uglavnom vlada uzdržanost.
GRAHOVAC: DPS je opterećen svojom interesnom duplom igrom, dok su neki građanski i partijski krugovi opterećeni slavenofilskom mitomanijom. Povezuje ih SPC, kao važan politički faktor u Crnoj Gori. Politički će preživjeti samo oni koji budu mudro i racionalno promišljali. Evropski standardi, po svaku cijenu, ulaznica su za budućnost. O samom ulasku u EU plebiscitarno ćemo se dogovoriti.
MONITOR: Kako Vam izgleda aktuelna politička situacija u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kao veoma nezdrava i kontaminirana u svakom pogledu. Svako na svakoga kidiše. U Crnoj Gori su udruženi vulgarni neoliberalizam i primitivizam. Animoziteti prerastaju u mržnju, a sa mržnjom se ne ide u raj. Vlast decenijama šuruje sa nosiocima korupcije, te nosiocima lokalnog, regionalnog i transnacionalnog kriminala. Tragično je što njih počinju da oponašaju mladi ljudi koji su nezaposleni, nezadovoljni, ucijenjeni, pa i razjareni. Zato ne treba da čudi svakodnevna piromanija, kao jedan od oblika osvete. DPS vlast sistematično i vrlo ciljano vrši ucjenjivanje i sramoćenje ljudi, a osramoćen čovjek gubi hrabrost i samopouzdanje. Izgledno je da ovo počinju prepoznavati mladi ljudi građanskih udruženja i opozicionih partija, što je veoma ohrabrujuće.
MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate vlasti u suzbijanju kriminala i korupcije?
GRAHOVAC: Blefiraju i obmanjuju, kako domaću, tako i međunarodnu javnost. Koruptivnim lobiranjem kupuju milost i decenijama tako politički preživljavaju. Sve to će ih skupo koštati i to vrlo brzo. Treba se pripremati za najmanju štetu, nakon odlaska DPS-a sa vlasti. Kako? Masovnim distanciranjem građana (uključujući većinsko članstvo DPS) od vrha DPS-a i bojkot svih lista na kojima se oni budu nalazili. To je jedini blagotvorni lijek za mnoge one koji su politički oboljeli. Danas se DPS u Crnoj Gori, pa i šire, neizbježno veže za organizovani kriminal i korupciju. Više puta sam naglašavao da DPS nosi terete kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. Cijena svega toga je velika.
MONITOR: Darko Šarić je iza rešetaka. Da li će otkriti sa kojim je srpskim i crnogorskim političarima bio povezan?
GRAHOVAC: U istoriji se niko nije predao bezuslovno, iako se to tako često kaže. No, iskustva govore da progovore čak i oni koji su se zakleli na ćutanje. Siguran sam da mnogi u Crnoj Gori i u regionu imaju razlog za brigu. Vrlo je simptomatično to što on, za sada, za sve okrivljuje prethodnu vlast Srbije, ali to će se u jednom trenutku naglo promijeniti. Dobro je što se u konkretnom sudskom predmetu Šarić vodi kao prvooptuženi. Ali, to je samo dio istine u našoj zbilji. U političkom, društvenom, moralnom i svakom drugom pogledu, prvooptuženi treba da budu vlasti, koje nijesu spriječile stvaranje raznih Šarića, Kalića, Keljmendija… Naprotiv, njih su vlasti na Balkanu i proizvodile i regrutovale. A sada im sude. To je i licemjerno i cinično.
MONITOR: Može li iz svega ovoga što se zbiva kod nas i u svijetu profitirati Milo Đukanović?
GRAHOVAC: Može, pod uslovom da pohapsi one iz svog okruženja, koji nepotizmom, korupcijom i organizovanim kriminalom decenijama zagorčavaju život Crnoj Gori i regionu. U tom slučaju građani bi mu odali priznanje. U protivnom, politički suicid mu je neizbježan. A ono, što nakon toga slijedi, biće po zakonu.
MONITOR: Za nama je petnaesta godišnjica NATO intervencije u SRJ. I dalje su na djelu različita tumačenja tih dramatičnih i tragičnih događaja.
GRAHOVAC: Naša politika je isprovocirala tu intervenciju i zato je smatram najodgovornijom. I NATO je učinio više strateških grešaka, pa se ta intervencija može kvalifikovati kao agresija. Njihove strateške greške se ogledaju u političkoj, pravnoj i vojnoj sferi. Pošto smo grešni i jedni i drugi, a najviše su stradali nedužni građani, izlaz iz tog problema se može pronaći prvenstveno političkim sredstvima. To treba da shvate i prihvate i građani i političari.
MONITOR: Hoće li, po Vama, Crna Gora postati članica NATO-a?
GRAHOVAC: Izvjesno, ove godine.
Hipoksija srušila malezijski avion?
MONITOR: Kao pilot, šta mislite šta se desilo sa nestalim malezijskim avionom?
GRAHOVAC: Prvih deset dana je svjetska javnost bila zasićena različitim ocjenama i procjenama. To me je ponukalo da javno ponudim rekonstrukciju slučaja, procjenjujući i uzrok udesa i posljedice. Između ostalog, sugerisao sam da ostatke aviona ne treba tražiti gdje je on formalno nestao, nego preko 5000 kilometara dalje. Deset dana nakon toga, rekonstrukcija potvrđuje navode koje sam iznio. Po mojoj procjeni, onovni uzrok udesa je smrt i posade i putnika u vazduhu zbog hipoksije, koja je nastupila onesposobljavanjem sistema kabinskog nadpritiska. Sada je očigledno da je avion sam „letio” oko sedam sati bez posade. Baš tako sam u rekonstrukciji događaja i tvrdio.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično