Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJANA JOVANOVIĆ, NOVINARKA, ISTRAŽIVAČ CINS-A, BEOGRAD: Supermen ili samo krak hobotnice

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako objašnjavate fenomen Šarić? Kako jedan čovjek iz malog crnogorskog grada, sitan kriminalac, dolazi u poziciju da navodno rukovodi međunarodnim lancem krijumčarenja droge?
JOVANOVIĆ: I dalje ostaje nepoznanica odgovor na pitanje – kako je Darko Šarić uspeo da postane, kako su ga istražni organi više zemalja nazivali, vođa organizacije koja je švercovala drogu iz zemalja Južne Amerike u Evropu. Svakako da je neophodno da postoje neki preduslovi, podrška i bitne veze preko kojih bi se uspostavio kontakt s krupnim igračima na narko tržištu, da bi neko ko se bavio sitnim kriminalom toliko napredovao.

Ono što su istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) i regionalne novinarske organizacije Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) pokazala jeste da je Darko Šarić, nakon nekoliko krivičnih dela u Crnoj Gori, napustio zemlju i nakon provedenih pet godina u inostranstvu, vratio se dosta imućniji. Međutim, još uvek nismo uspeli da u potpunosti rekonstruišemo period i način na koji je Šarić uspeo da uradi sve ono za šta je optužen.

MONITOR: U SFRJ je postojala praksa službi bezbjednosti da za prljave poslove i politička ubistva regrutuju kriminalce. Postojala je i praksa, nastavljena i u Miloševićevo doba, da tajne službe zarađuju kroz nezakonite poslove. Izgleda da je ovdje najvažnija tradicija kriminalizovane države?
JOVANOVIĆ: Činjenica je da je postojala takva praksa. Međutim, na to pitanje je, kao novinar, teško dati odgovor. Da li je tradicija kriminalizovane države bila preduslov za stvaranje grupe koja se bavila krijumčarenjem narkotika, sa jedne strane i pranjem novca stečenog prodajom droge sa druge, postaće jasno tek kada se otkriju razmere umešanosti političara ili nekih drugih struktura u taj proces. Sudski proces koji se već vodi protiv Darka Šarića i ostalih osoba koje su optužene kao njegovi saradnici, dobija drugačiji tok Šarićevom bezuslovnom predajom i javnost polaže velika očekivanja u to da će Šarić na sudu otvoreno pričati o svojim vezama s osobama iz političkog miljea. To će biti i odgovor na pitanje da li je i kakvu ulogu imala tradicija kriminalizovane države.

MONITOR: Šarić je negirao krivicu po svim tačkama optužnice i za njeno podizanje optužio zavjeru nekadašnje DS vlasti, posebno apostrofirajući tadašnju ministarku pravde i njenog zamjenika.
JOVANOVIĆ: Da, Šarić jeste na prvom pojavljivanju u sudu nekoliko puta istakao da je sarađivao s uticajnim ljudima, ne navodeći konkretne informacije, niti imena. Budući da će se uskoro izjasniti po optužnicama za pranje novca, tada možda možemo očekivati da kaže neke konkretnije stvari. Deluje mi da mediji zapravo podižu prašinu nagađajući šta će on reći i koga od političara ubaciti u mrežu svojih saradnika, a da se u stvarnosti to neće desiti. Naravno, ostaje nam da vidimo. Trenutak u kome se predao, kao i sama činjenica da se bezuslovno predao, bude sumnju da postoji neki dogovor. Jako je čudno da neko ko, kao što smo videli u sudu, najavljuje da će raskrinkati pojedince sa kojima je sarađivao jer oni i dalje uživaju, a on je u zatvoru. Mogao je to iskoristiti za pregovore i neku svoju dobrobit, u smislu zaštite imovine, smanjenja kazne i slično.

MONITOR: U kojoj mjeri su rezultati dosadašnjeg istražnog postupka i sadržaj optužnice bliski vašim nalazima u istraživačkom novinarstvu?
JOVANOVIĆ: Optužnice su potvrdile deo naših istraživanja. Tako smo, recimo, u serijalu tekstova otkrili ko je Rodoljub Radulović i njegovu ulogu u organizovanom kriminalu. Zahvaljujući novinarskoj mreži OCCRP, došli smo do dokumenata argentiskog tužilaštva, američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA) i britanske Agencije za borbu protiv organizovanog kriminala (SOCA), u kojima je opisano da se Radulović, uz Šarića, nalazi na čelu ove organizovane grupe i da je 2009. godine učestvovao u organizaciji šverca kokaina iz Urugvaja. Šest meseci nakon što je naše istraživanje objavljeno, protiv Radulovića i Šarića srpsko tužilaštvo podiglo je optužnicu za šverc skoro dve tone kokaina sakrivenog u soji.

Za istragu trebalo bi da bude bitno sve što se pojavljuje u medijima, iako u medijima ima spekulacija koje nisu ni blizu istini, ali istražni organi treba da nezavisno rade svoj posao i utvrde šta je relevantno, a šta ne.

MONITOR: Evropska komisija je više puta u godišnjim izvještajima naglašavala slabosti finansijskih istraga u Srbiji. Koliko bi ovdje mogli da pomognu nalazi Haškog tribunala, a posebno oni koje su napravili istražni organi i stručne službe drugih država, koje su pokazale da je Šarićev novac ušao i kod njih kao garant kredita za firmu Miroslava Miškovića?
JOVANOVIĆ: O tome se dosta pisalo u medijima , ali to nikada nije dokazano. Vučić, kada je došao na vlast, pokušao je da do Miškovića dođe preko Šarića, dokazujući tu poslovnu vezu. Očigledno nije uspeo, pa je Mišković optužen za malverzacije sa putarskim preduzećima. Nedavno je i Miki Rakić izjavio da je i Tadićeva Vlada planirala da Miškovića optuži za pranje Šarićevog novca, ali je ostao nedorečen zbog čega to nisu uradili. Mi smo kao novinari takođe pokušali da istražimo taj poslovni odnos, preko Belvila smo stigli do kompanija u Austriji, Miškovića i partnerstva s bankom, ali dalje nismo uspeli zbog složenosti strukture, da dođemo do papira o novcu koji je stigao u to partnerstvo, a koji, navodno, treba da je Šarićev, mada, ponavljam, to nikada nije dokazano. Da napomenem i to da je Šarić, osim Miškovića, poslovao i sa drugim krupnim preduzetnicima – kao što je Stanko Subotić, kroz Futuru Plus, zatim s nemačkim medijiskim gigantom VAC, kome je prodao mrežu kioska Štampa Sistem, pa s uticajnim vojvođanskim biznismenom Bogdanom Rodićem, i tako dalje… O svemu tome smo pisali.

MONITOR: Pored Srbije i Crne Gore za Šarićeve poslove zanimljiva je i Hrvatska. U Sloveniji, pritvoreni iz navodne Šarićeve grupe su pušteni. Tu su i Italija, Slovačka… Da li je Darko Šarić neki supermen podzemlja ili samo jedan njegovi tranzitni pipak?
JOVANOVIĆ: Deluje da nije ni jedno ni drugo. Darko Šarić svakako nije izuzetak, jer organizovani kriminal funkcioniše tako. On ne poznaje granice, uključuje veliki broj ljudi iz različitih država jer jedino tako može biti organizovan i zadavati velike probleme policiji i drugim organima koji mu pokušavaju ući u trag. Tokom našeg višegodišnjeg istraživanja, nismo došli do podataka o tome da je Darko Šarić radio za nekog. Dokumentacija prikupljena iz različitih država sveta pozicionira ga kao vođu organizovane kriminalne grupe. S druge strane, prema saznanjima dobijenim iz italijanske policije, Šarićeva grupa nije radila sama, već je sarađivala sa drugim sličnim grupama koje su se bavile distribucijom narkotika, kao što su italijanske porodice, grupe iz Holadnije, Albanije i tako dalje.

Država i kriminal

MONITOR: U aktuelnom slučaju Darka Šarića, kako procjenjujete razmjere kolaboracije država s kriminalom? Mislim tu na Šarićeve investicije u Srbiji i Crnoj Gori.
JOVANOVIĆ: Postoji više aspekata. S jedne strane, još uvek nije poznato kada je pokrenuta istraga protiv Darka Šarića u Srbiji, odnosno kada je skrenuo pažnju istražnih i obaveštajnih službi na sebe. S druge strane, prilikom investiranja novca u Srbiju i Crnu Goru, često je koristio kompanije osnovane u of-šoru i na taj način sakrivao vlasništvo stavljajući u prvi plan svoje saradnike, advokate, ekonomiste i privrednike. S druge strane, nije se vršila provera porekla novca i tako je on, kao i drugi koji su na ovaj način prljav novac ubacivali u legalne tokove, bili zaštićeni. Optužnice koje je protiv njega podiglo Tužilaštvo za organizovani kriminal terete ga za pranje najmanje 22 miliona evra, ali je upravo zbog skrivenog vlasništva i velike mreže saradnika, teško utvrditi koliko novca je zaista investirano. Pojedini propisi Srbije išli su mu naruku, odnosno investiranje novca kroz kupovinu kompanija, zemljišta, nepokretnosti nije bilo nimalo nelegalno. Naprotiv, sve je rađeno bez kršenja važećih zakona. Recimo, Zakon o privatizaciji ostavljao je dosta prostora za malverzacije, ali se o tome pričalo mnogo kasnije, kada je postalo jasno da je privatizacija generalno bila dosta neuspešna.

Rašomonijada

MONITOR: Kako vi razumijete rašomonijadu zvaničnih i poluzvaničnih informacija državnih zvaničnika Srbije i Crne Gore i zašto je toliko važno sakriti državu u kojoj je Šarić ,,lociran”?
JOVANOVIĆ: Već nekoliko godina u različitim medijima pojavljuju se informacije o tome da je Darko Šarić lociran, uhapšen i slično, a naši zvaničnici nikada nisu potvrdili te informacije. Sada imamo jako čudnu situaciju, jer je priča o predaji Darka Šarića obavijena velom tajne. A čim se nešto taji, postaje sumnjivo i podložno tlo za različita nagađanja. Verovatno postoje razlozi zbog kojih se krije ime države u kojoj je Šarić lociran, ali ne želim da nagađam koji su.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo