Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Ima nade

Objavljeno prije

na

Sve je ogoljeno i građani treba da vrlo brzo, u naredne dvije godine, promijene još dvije vlasti pa tek onoj trećoj daju šansu. Najteže je već prošlo, politički i svaki drugi monopol DPS-a je prošlost

 

MONITOR: Kako komentarišete to što nije uspjelo formiranje vlade na čelu sa mandatarom Miodragom Lekićem?

GRAHOVAC: To je dobro za Crnu Goru zbog ovakvog društveno-političkog stanja. Dobro je i za samog Lekića, jer bi dalje istrajavanje u fomiranju vlade značajno urušilo njegov politički kredibilitet. Naredni parlamentarni izbori će udaljiti rđav ljudski materijal koji u Crnoj Gori vlada više od tri decenije – ali samo djelimično. Naredni, takođe vanredni, koje očekujem za oko godinu dana, će to uraditi u podnošljivijoj mjeri, pa nakon njih ulazimo u stabilniji i politički predvidljiviji period.

MONITOR: Mjesecima se u Crnoj Gori govori o ustavnom puču i okrivljuje za to aktuelna vlast. Ima li ustavnog puča?

GRAHOVAC: Ima. U maju prošle godine visokog funkcionera SDP sam upozorio da će Milo Đukanović namjerno obogaljiti Ustavni sud iz razloga što je on svjestan mnogih svojih odgovornosti. On zna da utvrđivanje njegove odgovornosti (po Ustavu) ide preko mišljenja Ustavnog suda, te da će on i njegova partija učiniti sve da onesposobe taj sud. Pošto DPS sa svojim satelitima, u sadašnjoj političkoj konstelaciji, jedina može dati glasove za izbor sudija Ustavnog suda, naravno da baš oni opstruišu funkcionalnost istog, iako nemaju zamjerku na ponuđene kandidate. Potvrđuje se da ustavnog puča stvarno ima i da ga izvode upravo oni koji bučno okrivljuju neke druge. To je davalo alibi nesposobnoj vlasti da i ona učestvuje u ustavnom puču donoseći neustavne zakone.

MONITOR: Građanska akcija pod nazivom „Ima nas“ govori drugačije?

GRAHOVAC: To je klasična obmana i zloupotreba građana baš poput one koju je koristio Slobodan Milošević 1991. godine. Pod parolom „odbrane Jugoslavije“ on je iskoristio jake emocije kod preko 10 miliona građana istinskih Jugoslovena pa ih je suštinski zloupotrijebio za očuvanje njegovog svevlašća.

U istu svrhu se zloupotrebljavaju jaka osjećanja građana za odbranu tobože ugrožene Crne Gore. Slobodan Milošević je suđen za različite zločine ali nije za onaj najveći kojim je unesrećio milione građana kojima je Jugoslavija bila na srcu. Nije odgovarao za prevaru naroda!

Građani Crne Gore treba da budu oprezni, matrica je ista!

MONITOR: Stavovi nekih međunarodnih zvaničnika se ne uklapaju u Vašu ocjenu?

GRAHOVAC: Logično, jer Đukanović kao i mnoge korumpirane birokrate briselske i vašingtonske administracije su međusobni dužnici jedni drugima. Na ovo sam upozorio prije 15 godina pominjući konkretna imena tadašnjih korumpiranih međunarodnih zvaničnika. Od tada spisak korumpiranih imena je varijabla dok je korupcija mnogih zvaničnika ostala konstanta. Konstanta je i trpljenje građana Crne Gore.

MONITOR: Kuda sve ovo vodi?

GRAHOVAC: Stvari treba analizirati kroz širi društveno-politički kontekst. U mojim knjigama u izdanju beogradske „Lagune“ prije više godina objasnio sam da državni kapitalizam, liberalni kapitalizam, te liberalizam kao društveno-politički sistemi su se svi stopili u jedan oblik korporativnog neoliberalizma koji je prerastao u najopasniji oblik fašizma, te da će radnik, seljak, službenik, vojnik i policajac biti svakojako ugroženi a ni sami neće znati od koga su ugroženi. To sada postaje vrlo prepoznatljivo. Ovo je zahvatilo skoro čitavo čovječanstvo. Klasno socijalne revolucije su neminovne i one će se uskoro početi dešavati.

MONITOR: Ima li nešto alarmantnije od toga?

GRAHOVAC: Ima. Nedavno sam jednoj televiziji iz Sjeverne Makedonije izjavio da uskoro možemo očekivati pojavu digitalnog feudalizma.

MONITOR: Šta to treba da znači?

GRAHOVAC: Nije daleko dan kada će asocijalni a prebogati genijalci postati vlasnici najsavremenijih digitalnih tehnologija, a time i društvenih mreža preko kojih će upravljati svim sferama čovječanstva. Zar to neće biti oblik novovremskog feudalizma? U feudalizmu srednjeg doba čovjek je bio podanik-siromah dok će u digitalnom feudalizmu običan čovjek biti podanik- siromah ali će patiti od hronične usamljenosti. To će biti epidemijska bolest. To otvara mogućnost programiranih epidemija od biološkog oružja.

Ne isključujem mogućnost da će ti opaki centri moći, za početak, biti u funkciji nekih moćnih geopolitičkih igrača. Sve do momenta dok ne postanu opasnost i za njih same.

MONITOR: Šta nam valja činiti?

GRAHOVAC: Težište državnih politika treba da bude u razvijanju društvenog života u cilju očuvanja mentalnog zdravlja ljudi. U političkom organizovanju društva, kao nikada do sada, biće potrebne istinske socijaldemokratske partije ali nikako onakve kakve svijet poznaje u posljednje tri decenije jer su one uglavnom bile nosioci korupcije i organizovanog kriminala.

MONITOR: Ima li Crna Gora takve partije?

GRAHOVAC: Imala je u vrijeme trajanja SFRJ u liku Saveza komunista Jugoslavije sve do momenta dok tom partijom nisu ovladale državne i vojne tajne službe. Kada su one postale dominantne, kriminal svake vrste je razvalio i državu i društvo. Te službe su itekako bile oslonjene na pritajene potomke i sljedbenike ustaške i četničke emigracije, te na potomke nekih bivših informbirovaca. Sve je to bilo itekako podržano od strane moćnih inostranih službi. Posebno od sovjetskog KGB.

MONITOR: I danas se partije otimaju da kontrolišu službe bezbjednosti?

GRAHOVAC: Uz tajne službe ide kriminal a moć kriminala je danas jača nego što je snaga zakona. Rješenja ima. Rasformirati tajne i vojne i civilne službe, ljude u sudstvu, tužilaštvu, policiji i vojsci statusno i platežno učiniti prestižnim profesijama a sve njih zajedno staviti pod parlamentarnu kontrolu, kontrolu nevladinog sektora i kontrolu javnosti.

Rješenja ima. DPS udba je razvalila izvornu SDP (DPS je imala svoj razlog jer je željela da sebe opere i proglasi tvorcem samostalne i međunarodno priznate Crne Gore). Ljudi iskrene socijaldemokratske vokacije treba da pokrenu inicijativu za ujedinjenje aktuelne SDP i SD izostavljajući lica koja su pravila štetu i  jednim i  drugim. U  obje te partije ima zdravih snaga. Javno pozivam Ivana Vujovića iz SDP i Borisa Mugošu iz SD da pokrenu takvu inicijativu. Pozivam Ranka Krivokapića da bude koordinator tog procesa. U protivnom, politički nezreli a moralno sumnjivi će umjesto borbe za demokratiju, vladavinu prava i ekonomski razvoj voditi debatu ko će da kontroliše službe bezbjednosti. Jedinstvena  SDP bi bila politčka okosnica očuvanja građanske, antifašističke i evroatlanske Crne Gore.

MONITOR: Gdje su tu crkve i vjerske zajednice?

GRAHOVAC: One čine sve da nas zadrže u feudalizmu srednjeg vijeka pa nije neodgovorno tvrditi da će taj feudalizam, udružen sa nadolazećim digitalnim feudalizmom, biti najveća opasnost za cjelokupno čovječanstvo.

Neodgovorna i neznavena državna vlast u tome im pomaže jer veoma lako odriješi državnu blagajnu za finansiranje vjerskih škola čime se još dublje ulazi u religijsko praznovjerje.

Danas je u većini država miksovana religija i politika pa su one kao takve zarobile istinsku vjeru. Istinska vjera je vjera u život, čovjeka, pravdu, istinu, ljubav i datu riječ i u sve ono što nauka može da dokaže, a nikako ulaziti u dogmu i praznovjerje, što rđave politike itekako koriste s ciljem da vladaju, varaju i kradu. Takvim politikama itekako naruku ide politika SPC koja decenijama klerofašizuje čitav prostor gdje ona djeluje. Ona nikako da izađe iz dogme, anahronosti, dalekih parastosa i praznovjerja. Nauka ne može da potvrdi bilo šta od onog što SPC propagira. Kako i bi kada je sve to dogma i utopija.

MONITOR: Kakva je budućnost Crne Gore?

GRAHOVAC: Za Crnu Goru ima nade. Sve je ogoljeno i građani treba da vrlo brzo u naredne dvije godine promijene još dvije vlasti pa tek onoj trećoj da daju šansu. Najteže je već prošlo, politički i svaki drugi monopol DPS-a je prošlost. Potvrdilo se da građani Crne Gore imaju političku svijest, svekolike štetočine su otjerali olovkom a ne puškom.

Pred Crnom Gorom se otvara svjetlija budućnost negoli u mnogim evropskim državama. U to sam više nego siguran.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo