Povežite se sa nama

OKO NAS

Bodljikava žica kraj rijeke

Objavljeno prije

na

cijevna

Omer Šarkić je krajem jula, pokušavajući da pobjegne od podgoričke vreline, pošao sa djetetom na Cijevnu. Na ovoj rijeci se kupa od djetinjstva. Pokušao je da siđe do rijeke u dijelu mosta koji se nalazi izviše puta Podgorica – Tuzi, i nije uspio. Sačekala ga je bodljikava žica.

,,Žičana ograda je povezana sa mostom i stražarskom kućicom ispred koje je rampa”, priča Šarkić.

On je objasnio obezbjeđenju da želi samo da siđe pored mosta do rijeke, kako bi se kupao i proveo dan na kupalištu zvanom Kotliš. Stražar je pozvao pretpostavljenog da vidi može li se dozvoliti slobodan prolaz rijeci čovjeku i djetetu i od pretpostavljenih je dobio izričito naređenje da to ne dozvoli.

,,Kada mi se desilo to što mi se desilo, htio sam da pozovem policiju da mi omogući prolaz i ukloni obezbjeđenje, ali sam znao kako bi ista reagovala i nijesam htio da izlažem stresu svog osmogodišnjeg sina”, kaže Šarkić.

Ipak, nije odustao. Sjutradan presavio je tabak i uputio dopis Upravi za inspekcijske poslove, i nadležnim inspekcijama – vodoprivrednoj, građevinskoj, komunalnoj…

Tražio je od inspekcija da izađu na lice mjesta i uklone ogradu koja onemogućava slobodan prilaz rijeci Cijevni, da obavijeste MUP i Tužilaštvo o uzurpiranju javnog dobra.

Kada je krenuo sa žalbama, vodoprivredni inspektor je tražio od Šarkića da napiše pismenu prijavu. ,,Umjesto da odmah reaguje po usmenoj prijavi, jer ja prijavom ne štitim samo svoja lična prava već prava svih građana, a ukazujući na uzurpirano područje radim posao inspekcija. Navedena ograda i obezbjeđenje nalaze se godinama tik uz magistralni put i nemoguće je da je niko od nadležnih nije vidio i reagovao na problem”, kaže Šarkić.

On je u pismenoj prijavi naveo da je novinar Vijesti povodom ovog slučaja kontaktirao komunalnu policiju: ,,Inspektor je bio voljan da riješi slučaj sve dok nije čuo za lokaciju (a onda mu je pretpostavljam odmah bilo jasno ko je uzurpator), te je odgovorio – Ta ograda je tu odavno”.

Ogradu, kojom je od mosta blokiran pristup Cijevni u dužini od nekoliko kilometara, postavile su AD Plantaže. Zasadi voća ove državne firme nalaze se paralelno sa kanjonom Cijevne, u dužini oko tri kilometra, na razdaljini od 20 metara od kanjona. Zaštitu zasada Plantaže su riješile tako što su odmah kod mosta zagradile kanjon i zabranile pristup, umjesto da se napravi ograda koja bi išla paralelno sa kanjonom. Manje košta a i može im se.

Pokušali smo od AD Plantaža da dobijemo odgovore zašto i kada su ogradili kanjon rijeke, te da li za to imaju odobrenje. Nijesmo dobili odgovor.

Ni Šarkiću iz nadležnih inspekcija nijesu odgovorili na njegove prijave. On je u avgustu ponovo pokušao da na istom mijestu pristupi Cijevni i opet mu je zabranjeno. Pisao je zatim Ombudsmanu zbog ugrožavanja Ustavnog prava na korišćenje javnog dobra i nereagovanje institucija da mi to pravo omoguće. Odgovora opet nema.

Šarkić se obratio i nevladinim organizacijama. Akcija za ljudska prava uputila je zahtjev za pristup informacijama A.D. 13. jul-Plantaže sa pitanjem po kom osnovu su u jednom dijelu onemogućili pristup rijeci Cijevni. Odgovor na taj zahtjev još nije dobijen.

Zakonski rok za dostavljanje odgovora je 19. septembar, pa u Akciji za ljudska prava nijesu htjeli da komentarišu slučaj dok ne dobiju dodatne informacije. Za Monitor su kratko odgovorili: „Pretpostavljamo da je moguće da neko za neki vid iskorišćavanja rijeke dobije npr. koncesiju, međutim, mi ne znamo da li je to ovdje slučaj ili da li se radi o drugom pravnom osnovu i kom ili o postupanju koje je bez pravnog osnova”.

Zakon o svojinsko-pravnim odnosima u članu 21 propisuje da je ,,Javno dobro stvar koju, u skladu sa njenom namjenom, pod jednakim uslovima, mogu svi da koriste (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi)… Na javnom dobru se mogu sticati posebna prava korišćenja (koncesija, B.O.T., zakup i drugi ugovorni modaliteti) pod uslovom određenim zakonom”.

Pod stavkom Dobra u opštoj upotrebi, u Zakonu se predviđa: ,,Dobra u opštoj upotrebi mogu svi da koriste pod jednakim uslovima, bez posebnih dozvola ili odobrenja nadležnih organa u skladu sa zakonom. Prirodna bogatstva (morska obala, voda, rude, divljač i drugo) i dobra u opštoj upotrebi (putevi, pruge, aerodromi, trgovi, vazdušni prostor, luke, kulturno-istorijski spomenici i drugo) ne mogu biti predmet privatne svojine”.

Prepisani evropski zakoni su jedno, a naša tranziciona praksa nešto sasvim drugo. Cijevna je samo jedan od primjera da bahate kompanije i pojedinci pregrađuju i gore i more. Upravo je to i ponukalo Šarkića da se buni.

,,Najprije su mi zabranili prilaz moru, sada mi evo zabranjuju i prilaz Cijevni, na kojoj sam se podigao”, kaže Šarkić. „Neka obezbjeđenja, neki ljudi u crnom zabranili su mi prilaz i prolaz na Kraljičinu plažu i šetnju Miločerskim parkom, pa ulaz na Svetostefansku plažu, pa su počeli ograđivati druge plaže i prilaze moru. Na upit i žalbe sam dobijao odgovore tipa: ‘A to su Rusi, to su strateški partneri, ili to su opasni kriminalci, ministri, direktori… Nemoj im se zamjerati. Sada kada su me protjerali da više ne koristim more, vratio sam se Cijevni, ali mi i tu zabranjuju prolaz, ograničavaju pristup. Kao građanina me vrijeđaju te nezakonite zabrane, nereagovanje nadležnih inspekcija, bahatost uzurpatora”.

Šarkić je jedan od rijetkih koji je reagovao kao građanin i pokušao da dobije odgovore od institucija što je razlog zabrane. Naišao je opet na ogradu ćutanja. Svuda bodljikave žice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo