Omer Šarkić je krajem jula, pokušavajući da pobjegne od podgoričke vreline, pošao sa djetetom na Cijevnu. Na ovoj rijeci se kupa od djetinjstva. Pokušao je da siđe do rijeke u dijelu mosta koji se nalazi izviše puta Podgorica – Tuzi, i nije uspio. Sačekala ga je bodljikava žica.
,,Žičana ograda je povezana sa mostom i stražarskom kućicom ispred koje je rampa”, priča Šarkić.
On je objasnio obezbjeđenju da želi samo da siđe pored mosta do rijeke, kako bi se kupao i proveo dan na kupalištu zvanom Kotliš. Stražar je pozvao pretpostavljenog da vidi može li se dozvoliti slobodan prolaz rijeci čovjeku i djetetu i od pretpostavljenih je dobio izričito naređenje da to ne dozvoli.
,,Kada mi se desilo to što mi se desilo, htio sam da pozovem policiju da mi omogući prolaz i ukloni obezbjeđenje, ali sam znao kako bi ista reagovala i nijesam htio da izlažem stresu svog osmogodišnjeg sina”, kaže Šarkić.
Ipak, nije odustao. Sjutradan presavio je tabak i uputio dopis Upravi za inspekcijske poslove, i nadležnim inspekcijama – vodoprivrednoj, građevinskoj, komunalnoj…
Tražio je od inspekcija da izađu na lice mjesta i uklone ogradu koja onemogućava slobodan prilaz rijeci Cijevni, da obavijeste MUP i Tužilaštvo o uzurpiranju javnog dobra.
Kada je krenuo sa žalbama, vodoprivredni inspektor je tražio od Šarkića da napiše pismenu prijavu. ,,Umjesto da odmah reaguje po usmenoj prijavi, jer ja prijavom ne štitim samo svoja lična prava već prava svih građana, a ukazujući na uzurpirano područje radim posao inspekcija. Navedena ograda i obezbjeđenje nalaze se godinama tik uz magistralni put i nemoguće je da je niko od nadležnih nije vidio i reagovao na problem”, kaže Šarkić.
On je u pismenoj prijavi naveo da je novinar Vijesti povodom ovog slučaja kontaktirao komunalnu policiju: ,,Inspektor je bio voljan da riješi slučaj sve dok nije čuo za lokaciju (a onda mu je pretpostavljam odmah bilo jasno ko je uzurpator), te je odgovorio – Ta ograda je tu odavno”.
Ogradu, kojom je od mosta blokiran pristup Cijevni u dužini od nekoliko kilometara, postavile su AD Plantaže. Zasadi voća ove državne firme nalaze se paralelno sa kanjonom Cijevne, u dužini oko tri kilometra, na razdaljini od 20 metara od kanjona. Zaštitu zasada Plantaže su riješile tako što su odmah kod mosta zagradile kanjon i zabranile pristup, umjesto da se napravi ograda koja bi išla paralelno sa kanjonom. Manje košta a i može im se.
Pokušali smo od AD Plantaža da dobijemo odgovore zašto i kada su ogradili kanjon rijeke, te da li za to imaju odobrenje. Nijesmo dobili odgovor.
Ni Šarkiću iz nadležnih inspekcija nijesu odgovorili na njegove prijave. On je u avgustu ponovo pokušao da na istom mijestu pristupi Cijevni i opet mu je zabranjeno. Pisao je zatim Ombudsmanu zbog ugrožavanja Ustavnog prava na korišćenje javnog dobra i nereagovanje institucija da mi to pravo omoguće. Odgovora opet nema.
Šarkić se obratio i nevladinim organizacijama. Akcija za ljudska prava uputila je zahtjev za pristup informacijama A.D. 13. jul-Plantaže sa pitanjem po kom osnovu su u jednom dijelu onemogućili pristup rijeci Cijevni. Odgovor na taj zahtjev još nije dobijen.
Zakonski rok za dostavljanje odgovora je 19. septembar, pa u Akciji za ljudska prava nijesu htjeli da komentarišu slučaj dok ne dobiju dodatne informacije. Za Monitor su kratko odgovorili: „Pretpostavljamo da je moguće da neko za neki vid iskorišćavanja rijeke dobije npr. koncesiju, međutim, mi ne znamo da li je to ovdje slučaj ili da li se radi o drugom pravnom osnovu i kom ili o postupanju koje je bez pravnog osnova”.
Zakon o svojinsko-pravnim odnosima u članu 21 propisuje da je ,,Javno dobro stvar koju, u skladu sa njenom namjenom, pod jednakim uslovima, mogu svi da koriste (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi)… Na javnom dobru se mogu sticati posebna prava korišćenja (koncesija, B.O.T., zakup i drugi ugovorni modaliteti) pod uslovom određenim zakonom”.
Pod stavkom Dobra u opštoj upotrebi, u Zakonu se predviđa: ,,Dobra u opštoj upotrebi mogu svi da koriste pod jednakim uslovima, bez posebnih dozvola ili odobrenja nadležnih organa u skladu sa zakonom. Prirodna bogatstva (morska obala, voda, rude, divljač i drugo) i dobra u opštoj upotrebi (putevi, pruge, aerodromi, trgovi, vazdušni prostor, luke, kulturno-istorijski spomenici i drugo) ne mogu biti predmet privatne svojine”.
Prepisani evropski zakoni su jedno, a naša tranziciona praksa nešto sasvim drugo. Cijevna je samo jedan od primjera da bahate kompanije i pojedinci pregrađuju i gore i more. Upravo je to i ponukalo Šarkića da se buni.
,,Najprije su mi zabranili prilaz moru, sada mi evo zabranjuju i prilaz Cijevni, na kojoj sam se podigao”, kaže Šarkić. „Neka obezbjeđenja, neki ljudi u crnom zabranili su mi prilaz i prolaz na Kraljičinu plažu i šetnju Miločerskim parkom, pa ulaz na Svetostefansku plažu, pa su počeli ograđivati druge plaže i prilaze moru. Na upit i žalbe sam dobijao odgovore tipa: ‘A to su Rusi, to su strateški partneri, ili to su opasni kriminalci, ministri, direktori… Nemoj im se zamjerati. Sada kada su me protjerali da više ne koristim more, vratio sam se Cijevni, ali mi i tu zabranjuju prolaz, ograničavaju pristup. Kao građanina me vrijeđaju te nezakonite zabrane, nereagovanje nadležnih inspekcija, bahatost uzurpatora”.
Šarkić je jedan od rijetkih koji je reagovao kao građanin i pokušao da dobije odgovore od institucija što je razlog zabrane. Naišao je opet na ogradu ćutanja. Svuda bodljikave žice.
Predrag NIKOLIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice