Povežite se sa nama

FOKUS

Bojkot ili saučesništvo

Objavljeno prije

na

Operacijom u Nikšiću Demokratska partija socijalista još jednom gazi jedan od prvih članova Ustava: Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Ako se volja građana ne sviđa DPS-u, utoliko gore po volju građana. I po Ustav.

Sirova demonstracija sile vladajuće koalicije u Nikšiću, opoziciji je donijela još jednu šansu da pokaže da zna šta hoće i da nešto može. Njihovo prethodno zaplitanje u pregovorima lako je moglo učiniti da se udave sami. Ovako, mogu da puste da ih udavi DPS ili da napuste igre koje se igraju po pravilima vlasti i osmisle svoj put.

Odbjegli odbornik Pozitivne Crne Gore Drago Đurović trenutno raspolaže voljom preko 20.000 građana Nikšića. Tu poziciju formalno omogućio mu je zakon koji propisuje da su odbornici i poslanici, a ne partije koje su ih kandidovale, vlasnici mandata. Taj je propis, naravno, sasvim u skladu sa demokratskim standardima. U demokratskim društvima. Ovdje, riječ je o najjednostavnijem načinu da se otmu izbori.

Samo da ne bude kakve zabune -nema demokratskog pravila koje ova vlast nije spremna i sposobna da izvrne u njihovu suprotnost. Ozbiljan naučni rad može se napisati o tome kako se kampanja od vrata do vrata, obična stvar u demokratskim zemljama, ovdje pretvorila u monstruma. Onog koji zna koliko je u vašoj kući nezaposlenih, ko prima socijalnu pomoć, koliko ko duguje struje, ko je i za koliko spreman da proda ličnu kartu. I dušu.

Posebno poglavlje vrijedjelo bi posvetiti transparentnosti koja obilježava čitav proces – uoči izbora DPS je objelodanio da ima vlastiti biro za zapošljavanje partijskih masa i za socijalnu pomoć. Osim ruganja zakonima, koliko je samo tu sadističkog iživljavanja nad nemoćnima i paničnog straha od gubitka moći. To obilježava naše dane i godine, pretvarajući Crnu Goru u zemlju poreknutih ljudi.

Smjena vlasti u demokratskim zemljama donosi personalne promjene, na vrhu. Đukanović je demonstrirao pristup toj stvari, u uslovima nesmjenjive vlasti. Izvođači koje postavljaju nesmjenjivi šefovi ispotpisivali su ostavke. Do Monitora je stigla dojava kako su neoprezni šefovi centara za socijalni rad napisali kako blanko ostavku podnose „na zahtjev ministra”. Papir im je vraćen kao neispravan. Mora da piše „na lični zahtjev”. Ne zna se za primjer da je neko rekao: ne želim da podnosim ostavku, već da se o mom radu razgovara. Nema druge poslušnosti u nedemokratskim zemljama do bespogovorne.

U takvim uslovima opozicija je riješila da se pouzda u zakon i rad tužilaštva i kroz institucije sistema dokaže kako je u Nikšiću formiranje vlasti onemogućeno zbog političke korupcije.

Obavještavajući javnost da je protiv Draga Đurovića Pozitivna podnijela krivičnu prijavu, potpredsjednica te partije Azra Jasavić kazala je: „Očekujemo da postupe po zakonu, tačnije, da preduzmu radnje i mjere previđene Zakonikom o krivičnom postupku, na osnovu kojih mogu jednostavno doći do validnih dokaza u konkretnom slučaju”.

Novoizabrani potpredsjednik Skupštine Branko Radulović ocijenio je da je opozicija u Nikšiću postigla cilj i dokazala da se radi o korupciji na najvišem nivou, te da će ,,vrhovni državni tužilac reagovati već ove sedmice” i da će u parlamentu hitno biti formiran antikorupcijski odbor kojem će Nikšić biti prva tačka dnevnog reda.

Kako da ne. I premijer Đukanović je pružio punu podršku ispitivanju ,,na pravnom planu”. A onda porukom Pozitivnoj neopozivo presudio o čemu se tu radi. ,,Dvoje vaših odbornika je promijenilo dres”. A otkad je to promjena dresa nezakonita pojava?

U međuvremenu je nikšićki tužilac saslušao Đurovića. Dabome, negirao je optužbe. Ne treba puno vidovitosti da se ugleda slika kako se proces gubi u katakombama sistema. Akcija tužilaštva u nikšićkom procesu treba da posluži za anesteziranje opozicije. Jednako će ostati bez zuba, ali će manje da boli.

Opozicija je prihvatila gubitničku igru. Povodom događaja u Nikšiću, funkcioner Pozitivne Dritan Abazović bio je veoma precizan. „To obesmišljava samu demokratiju. Čemu održavati nove izbore ako svaki put DPS može da kupi ono što joj nedostaje”. Slično su u parlamentu govorili i ostali. ,,U Nikšiću je udareno na Crnu Goru. Znamo ko je to učinio. Ako nismo demokratska država, koja je uloga izbora, ustava, institucija. Ako ne riješimo ovo pitanje da odbornik vrati mandat partiji, dovodimo u pitanje demokratski legitimitet svih institucija”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Nebojša Medojević. Nije zaostajao ni Goran Danilović.

Nevolja je što im je svaka bila – na pogrešnom mjestu. Đukanoviću i satelitima u vlasti trebalo je da se opozicija nakon što je opljačkana a njeni birači poniženi, pojavi u parlamentu i tako im da demokratski legitimitet. Sve ostalo ide u rok službe. Čudno, poslaničke uši, tako osjetljive oko stihova himne, spremno su odslušale poj Mila Đukanovića. Ni da je Enriko Karuzo.

,,Dobro mu reče”, tap po ramenu – dometi su takve opozicione strategije. Marks bi, otprilike rekao – opozicija je dosad na različite načine DPS tumačila, radilo bi se o tome da se isti zaustavi.

Još se nije čuo plan opozicije – šta će da rade ako bude kao da ništa nije bilo. A biće. Nikšiću je potrebna hitna ruka podrške čitave Crne Gore. Ovo je malo veće nedjelo od poskupljenja računa za struju koji su izazvali proljeće građanske proteste.

Ne može se više pričati kako nije lijepo da DPSDP koalicija vlada Nikšićem i Podgoricom, a da to nije u skladu sa voljom birača. Šta to opozicija u parlamentu može da kaže, a da već nije rekla?

Inspirativan je slovenački slučaj. U Sloveniji se ne živi gore, već bolje nego u Crnoj Gori. U novembru je godišnja inflacija iznosila 2,3, mjesečna je bila negativna. U oktobru, u Crnoj Gori bila je 1,1, godišnja 5,2 odsto. Prosječna plata ovdje je 480, tamo 972 eura. U Sloveniji nema ni pomisli da bi vlast ovako popljačkala izbore. Svejedno, građani Slovenije su svojom pobunom uspjeli da pošalju poruku o onome što ih tišti i koju je čuo čitav svijet.

Treba se sjetiti – dva mjeseca prije izbora, crnogorska vlast je gazeći Ustav, upotrebljavajući sve državne resurse radi očuvanja vlasti DPSSDP koalicije, suštinski već pokrala izbore. Oko 75 hiljada partijskih parapolicajaca kružili su okolo sa ponudama koje se ne odbijaju. U glasanje su upregnuli mrtve duše. Svejedno, crnogorski građani su ostavili DPSDPLP koaliciju na izborima u manjini. Đukanovićevi su zato morali da kradu i poslije izbora. Taj rezultat obavezuje.

Biti za demokratsku smjenu vlasti ne znači pridržavati joj svijeću dok ona permanentno vrši državni udar. Odavno se to vidi – da bi se smijenila ovakva ultramonopolska i nasilnička vlast, osim izbornog rezultata, neophodna je spremnost opozicije i građana, ali i civilnog sektora i medija da brane slobodnu volju. Bojkot državnog parlamenta, parlamenata u svim opštinama i koordinirani građanski protesti solidarnosti nijesu nikakav hir. To su građanske mjere nužne odbrane. Red je Đukanoviću ostaviti za ukras u parlamentu Ranka Krivokapića i društvo. Opozicija je pred izborom: bojkot ili saučesništvo.


Marko Orlandić, bivši crnogorski političar

Otporom protiv otimanja i samovolje

– Naša stvarnost je veoma specifična. Nije lako naći sličnog primjera. Imamo pogoršanje, rekao bih, propadanje privrede i s tim u vezi zabrinjavajuće siromašenje velikog dijela stanovništva. Tu je i tendencija gotovo galopirajućeg zaduživanja čije posljedice tek predstoje. Država je ogrezla u kriminalu, korupciji, a nerijetko i otvorenoj pljački. Institucije države nečinjenjem šire prostor takvim pojavama i takvom stanju. Ko to neće da vidi, ili se pravi da ne vidi, nije patriota već akter koji iz ličnih ili jasnih političkih razloga direktno radi na slabljenju njenog ugleda, uticaja i njene stabilnosti.

No, ne vidim ozbiljnu aktivnost usmjerenu protiv onih koji su odgovorni za stanje u kojem se zemlja nalazi. A to su aktuelni režim, koji neprekidno traje bezmalo 24 godine i njegove vođe. Opozicija nema jasnu viziju borbe protiv režima, a time i za cjelovitu, dubinsku promjenu stanja. Stiče se utisak da se njihova aktivnost svodi na očuvanje stečenih pozicija i privilegija. Kao da se zadovoljavaju verbalnim prepucavanjima sa režimskim predstavnicima. Sve se uglavnom svodi na analize stanja prije svega u privredi, koje su u dobrom dijelu tačne, ali bez programa konkretnih akcija. Njih faktički nije bilo osim onih u prvom dijelu ove godine u organizaciji Unije sindikata, MANS-a i drugih koji su takođe bili kratkog dometa. Opšta situacija u državi zahtijeva radikalnije mjere poput bojkota institucija i svakako parlamenta.

Ipak, bez obzira na sve slabosti opozicije haos u SO Nikšić nije bruka samo opozicije već još veća sramota onih kojima je takva atmosfera dobro došla da se posluže isprobanim metodama otimanja, potkupljivanja i falsifikovanjima. Ako se ne bi istrajalo u otporu, svako trezven morao bi da postavi pitanje gdje su granice otimanja, falsifikovanja i samovolje. Bar u ovom konkretnom slučaju manipulatori moraju odgovarati.

Na ovim izborima je konačno došla do izražaja dugo očekivana i priželjkivana tendencija slabljenja ovog i ovakvog režima. Pojedini ambasadori i visoko rangirani predstavnici međunarodne zajednice u izjavama nakon izbora nijesu vodili računa o tim tendencijama i jadnom ekonomsko-socijalnom i ukupnom stanju u našoj državi. Ti pojedinci to dobro znaju, pa ipak koriste metode divljenja, laskanja i ushićenja pojedincima iz vlasti. Takve izjave po pravilu mogu se iskazivati u kolonijama i državama koje se nalaze pod zavedenim međunarodnim protektoratom. Ostaje nam da vjerujemo da će i oni konačno shvatiti koliko štete nanose njihove sebične i nedovoljno kontrolisane izjave. A ko zna – možda se naša država, formalno ili neformalno, nalazi u stanju nekog oblika protektorata za koji važe pravila: „Ako uradiš to i tako, mi ćemo prema tebi postupiti ovako”. U to ne želim da vjerujem. Ali, ako je to makar i djelimično istina, boljitka, prije svega na demokratskom i pravnom planu, uskoro neće biti. U to sam uvjeren.

 

Vasilije Miličković, biznismen
Bojkot

– Jedino rješenje za Nikšić, Podgoricu i Andrijevicu je bojkot svih

institucija i napuštanje lokalnih skupština i republičkog parlamenta. Crna Gora je zarobljena država od strane Mila Đukanovića i njegovih DPS vojnika. Nije realno očekivati da zarobljena partijska državna tužiteljka nepristrasno istraži i procesuira političku korupciju i kriminal u Nikšiću, Andrijevici ili Podgorici u kojoj Miomir Mugoša i DPS vladaju skoro će dvije godine mojim opozicionim glasom i glasom svih opozicionih odbornika u Gradskoj skupštini. Taj kriminal i brutalna pljačka slobodne volje građana se vidi sa planete Mars, ali neće da je vidi Ranka Čarapić ili mlađi oficir DPS-a direktor Uprave policije Božo Vuksanović. Njegov partijski šef Đukanović javno kaže da je Policija političko dobro DPS-a osvojeno na posljednjim izborima.

Ne manji problem je što lideri opozicije izvanredno dobro znaju da su svi dosadašnji izbori neslobodni i nedemokratski i da je jedino rješenje prelazna vlada, a oni ne preduzimaju ništa u tom pravcu. Izgleda da im je ugodno u opozicionim klupama, što izaziva

veliko nezadovoljstvo velikog broja nezaposlenih i gladnih građana, pa se iskreno plašim uličnog scenarija za rješenje svih naših problema. Taj strah mi se čini opravdanim, jer je Đukanović riješio da ubrza bankrot Cren Gore najavljujući dalje spasavanje KAP-a, a to znači ubrzani scenarij – svi u jamu.

 

Milika Pavlović, književnik

Režimu uzvratiti zajedničkim ciljem – smjenom Režimska koalicija se cinično i zlurado kezi na izigranu izbornu pobjedu građana i opozicije u Nikšiću. Takav rug joj je, izgleda, omogućio neki bivši policajac, odbornik pravedničke partije. Na režimski kez opozicija bi trebala uzvratiti jedinstveno i ubjedljivo – redizajniranjem svojih dosadašnjih političkih i ideoloških profila, što bi joj otvorilo i izgledniju budućnost. Neki bi trebalo da se odreknu ideologije Pavla Đurišića, neki Krsta Popovića, a svi opozicioni prvaci – da se ostave tvrdoglavosti, isprazne retorike, samoljublja i slogana sa nacionalističkim bunikama. Opozicija treba da sačini zajedničku, studioznu, temeljnu ekonomsku platformu za ostvarenje zajedničkog cilja – smjenu vlasti. Bez toga će i dalje ostati epizodist vladajuće tragikomedije.

 

Duško Kovačević, kolumnista
Ko je opozicija

– Kada se uzme u obzir ova postizborna ,,opoziciona” burleska u Nikšiću, u svoj svojoj tragikomičnoj ukupnosti, ispada da je Đurović iz Pozitivne potpuno bio u pravu kada je podržao DPSDP.

Nije dovoljno apriori biti protiv kriminala i korupcije, pa predstavljati valjanu alternativu. Potrebno je imati kapaciteta, širine i pragme za kompromis uz minimum odgovornosti i ozbiljnosti prema hrabrom i prkosnom puku nikšićkom. Ali opozicione lidere baš briga za to. Pitanje je ko je prodao svoju poziciju: nesrećni Đurović ili njegovi nadređeni (tu mislim i na DF ). Sad je kudikamo jasnije zašto su propali predizborni pregovori između DF-a i SNP-a. Dakle, Đurović je dao glas onima koji umiju i mogu da se dogovore. Koliko god je ironična ova konstatacija toliko je i realna, kao što i politika mora biti prije svega realna.

I šta sada poslije ovakvog debakla i dilentatizma da radi opozicija na ponovljenim izborima kada će kompletan državni i paradržavni aparat revanšistički biti fokusiran na mali Nikšić? Neka unaprijed umjesto trobojke i krstaša podignu bijelu zastavu. Štaviše, bojati se da će se ova mučna atmosfera pogubno reflektirati i na predsjedničke izbore i ugled Miodraga Lekića.

Da li smo pred vratima još jedne nečuvene prevare kada je opozicija dobijene izbore vratila režimu u ruke kao 2001, odnosno, ko je naša opozicija? I za čije interese ona radi?

 

Mihailo Jovović, glavni urednik Vijesti
Vratiti ukradeni mandat

– Treba da urade sve, unutar i van institucija, da se demokratskim sredstvima izbore da im se vrati ukradeni mandat. Ako to ne uspiju i dođe do novih izbora, treba da nastupe u koaliciji sa unaprijed dogovorenom platformom, kadrovskim rješenjima, i, što je najvažnije, preciznim planom za vađenje Nikšića iz ambisa. Jedino tako mogu imati šansu da im Nikšićani daju još jednu priliku.

Esad KOČAN
Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

 

 

Prošli Prvi maj  proslavili smo  uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000  aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000  ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu  ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih –  oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak  da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od  2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja  klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG)  pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje  ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“,  ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona:  Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

 

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da  vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

 

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EHO IZBORA: Đukanović opet porazio DPS

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio  koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost

 

 

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom  pričaju dvije različite  priče.   U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom  vlast, matematički,  može  biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i  Novska lista koju podržava PES.

Te dvije liste zabilježile su  istovremeno rast u Herceg Novom, a  DPS  i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.

Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista  tri mandata više.   Demokrate sa sadašnjih 12  i  Novska lista sa 10 mandata,  mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više.  Vlast su u prethodnom mandatu obavljali  sa  partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP,  Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa  SNP i GP URA.

ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na  pet mandata.  SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.

Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili  Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno  uzbudljivije.  Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija,  Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.

Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata.  Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške.  Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata.  DPS je, kad se tako pogleda, ostao  okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.

Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.

Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na  tri mandata.  Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.

Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata.  URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je  SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez,  svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.

Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa  sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku.   Pošto nedostaju tri mandata, analitičari  PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće  značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.

ZBNK bi, naravno  sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše  vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario  još nije definitivno saopšteno.  Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama,  čuju različiti  glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.

Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene,  uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.

Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je,  u nedjelju veče na RTCG,  da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.

Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.

Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi.  On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.

Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić  vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima  81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.

’’Ta izlaznost  je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača  kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.

Optužbe opozcije da  su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.

Još jedan je posebno važan eho ovih izbora  o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom  preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.

U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.

Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika,  nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom.  Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS  Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.

Đukanovićevim povratkom, to više nije ni  opcija.  O tome da bi PES u Nikšiću   mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori.  Đukanović je poništio ono što je nagovijestio  Abdić.

Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici.  “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.

Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je  funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG  nijesu ništa upisivali.

„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko.  U Nikšiću se  ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.

Sigurno je:  Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi,  uz mali broj drugih opština, , nagovještava,  da može i drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo