Povežite se sa nama

MONITORING

BOLESNA DRŽAVNA IZBORNA KOMISIJA: Spremni za haos

Objavljeno prije

na

Pravno dejstvo fakta da je Budimiru Šaranoviću, predsjedniku Državne izborne komisije, pozlilo, je to da su prigovori Demokratske partije socijalista usvojeni i da se izbori u Beranama ponavljaju na pet biračkih mjesta. Ako mu slučajno pozli kad neko preda kandidaturu za predsjednika Crne Gore, ne bi imao ko ni da je prihvati ni odbaci. Takav nam je vrh aparata koji sprovodi izbore i brine da sa njima bude sve po redu i zakonu.

Uz dužno poštovanje prema stvarnom zdravstvenom stanju gospodina Šaranovića, nestvarno je što izborna volja građana Crne Gore zavisi od pitanja: „Kako je danas Budimir?”.

Izbori u Beranama održani su 4. februara. Koalicija Zdravo Berane osvojila je 14, Demokrate četiri, a DPS, ojačan Socijaldemokratama i Bošnjačkom strankom, 17 mandata. Berane su ostale opzocione zahvaljujući jednom odborničkom mjestu.

Prigovore za ponavljanje izbora na pet biračkih mjesta u Beranama DPS-ova koalicija je predala 12. februara. Shodno Zakonu o izboru odbornika i poslanika o njima je moralo biti odlučeno u roku od 24 sata. Sjednica Državne izborne komisije na kojoj se raspravljalo o prigovorima DPS-a 13. februara je prekinuta nakon sto se Šaranović požalio kolegama da se ne osjeća dobro. Komisija se razišla.Tu je na snagu stupio Član 109 Zakona o izboru odbornika i poslanika koji, pored ostalog propisuje: ,,Ako nadležna izborna komisija po prigovoru ne donese rješenje u rokovima predviđenim ovim zakonom, smatraće se da je prigovor usvojen”.

Smatralo se ne smatralo, to nije imao ko da kaže, niti je rekao. Upućeni kažu da se opozicija nadala da se DPS neće usuditi da organizuje glasanje o prigovorima nakon što su istekli svi mogući rokovi. Protivno zakonu, čekalo se da Šaranoviću bude bolje, i da, dvije sednice kasnije, zakaže nastavak sjednice na kojoj je izglasano da su prigovori opravdani.

Prema Poslovniku DIK saziva predsjednik, samostalno ili na zahtjev tri člana. Propisi kažu i da predsjednika Državne izborne komisije u slučaju spriječenosti zamjenjuje član Državne izborne komisije u stalnom sastavu kojeg on odredi. Ako ne može ili neće da ga odredi – onda ništa. Nije nevolja u imenovanju zamjenika, nego u tome što, ako nema predsjednika, DPS nema većinu glasova i DIK-u. Prosto.

,,Skupština, kao institucija koja bira Državnu izbornu komisiju ne smije sebi dozvoliti da pasivno posmatra dešavanja koja mogu dovesti do pravnog haosa i podizanja tenzija. Mora se, u skladu za ustavnim i poslovničkim ovlašćenjima, uključiti u rješavanje ovog problema prije nego što on eskalira do tačke sa koje nema povratka”, kaže za Monitor Dragan Koprivica, direktor Centra za demokratsku tranziciju.

Sekretar i član DIK-a iz opozicije Veljo Čađenović kazao je ranije da nije bilo razloga da se ponište izbori u Beranama. ,,To nema veze sa pravom, ali ni moralom”, ocijenio je.

Prema riječima Milisava Ćorića, takođe opozicionog člana DIK-a bilo je elemenata da se ponište izbori samo na jednom mjestu.

,,Glasačkom mašinom DPS-a, BS-a i SD-a, usvojeni su prigovori. Krše se pravni principi i u DIK-u je evidentan organizovani kriminal”, rekao Ćorić na konfereciji za novinare.

U Beranama se, kažu Monitorovi izvori, u opozicionim redovima ne boje volje birača već upravo – organizovanog kriminala. Nezvanični izborni štab DPS-a u hotelu Berane, kako tvrde, radi bez predaha. ,,Skeniraju” se prevashodno birači Demokrata, ali je dužna pažnja poklonjena i ljudima koji ne izlaze na izbore.

U Koaliciji Zdravo Berane sigurni su da matematika na terenu pokazuje da pobjeda te kolaicije i Demokrata ne može biti dovedena u pitanje. Prema nekim izvorima, da bi dobila jedno odborničko mjesto, DPS-ovoj koaliciji fali 320 glasova. Zdravo Berane bi, teorijski, moglo pripomoći Demokratama, čiji mandat je ugrožen, ali sve mora biti izvedeno vrlo pažljivo kako sami ne bi izgubili odborničko mjesto. Situacija se, kažu u Beranama, komplikuje ,,džakovima para” koje vlast donosi.

Na pet izbornih mjesta gdje će izbori biti ponovljeni u utorak, 6. marta,

u februaru je od 1.314 glasova Zdravi Berane osvojilo 535, Demokrate 132, a DPS 547. Početna prednost opozicije je 120 glasova. Od pet biračkih mjesta – Novo naselje, Pešca, Zagorje, Mašte i Mezgalje, opozicija je izgubila samo na jednom. ,,U Mezgalje je palo metar snijega, pa da vidimo kome je do glasanja”, samo djelimično u šali kažu u Beranama. Tačno čeljade može da zamisli Tarzana Miloševića kako pravi prtine do biračkih mjesta. Miloševiću je partijski zadatak da ,,koordinira” beranske izbore. Metode ,,koordinacije”, ali i mutni poslovi koje je iz rodnog Bijelog Polja proširio na Berane, čine ga vrlo omraženom osobom među opozicionim Berancima.

Objavljujući da će ,,uprkos političkom kriminalu i pravnom nasilju koje je demonstrirala Državna izborna komisija” izaći na izbore Koalicija Zdravo Berane i Demokratska Crna Gora objavile su da spremnost da na ponovljenim izborima ,,dotuku” DPS. Tarzanu Miloševiću poručili su da su mu džabe pare, pritisci i ucjene, lopovluk i kriminal.

Iz DPS-a su rekli da su ,,spremni za dobar rezultat”.

Iako mnogo toga liči na uobičajena predizborna prepucavanja naši dobro upućeni izvori kažu da je ogorčenje Beranaca zbog samog ponavljanja izbora ogromno, a da bi pokušaj preokretanja rezultata izbora mogao da dovede čak i do nereda.

Nikako ne treba zaboraviti da se čitava priča oko Berana odvija u predvečerje predsjedničkih i izbora u 11 opština u Crnoj Gori. Na dlanu pokazana pravna nesigurnost već sada govori da je vlast spremna na sve. Ako treba i na malo demonstracije sile u Beranama, čisto da se građani podsjete čime država raspolaže.

Neka mu Bog da zdravlja, ali, ako Budimiru Šaranoviću ponovo pozli, daleko bilo, 28. marta – raspadoše se uslovi za predsjedničke izbore.

Rok za predaju kandidatura za predsjednika Crne Gore je 26. mart, 28. marta DIK treba da potvrdi njihove kandidature.

CDT već nekoliko godina upozorava javnost da ovako postavljena DIK-a predstavlja poligon za ostvarivanje političkih interesa partija, a ne kredibilnu ,,izbornu vlast” te da ovaj model hitno treba mijenjati. ,,Najnovija blokada predstavlja samo novu potvrdu našeg stava.

Jer ukoliko se ista ili slična situacija ponovi u kasnijim fazama izbornog postupka kad DIK-a svakodnevno donosi važne odluke, izbori neće biti pripremljeni u skladu sa zakonom”, kaže Dragan Koprivica.

Kako je krenulo, za predsjedničke izbore jedva će stići da odštampaju plakate. Naravno, odštampaće ih, ali posao u posljednji čas mora se platiti više. A zna se i ko će da plati. I u tom, banalnom slučaju, i u mnogo ozbiljnijem kao što je destabilizacija zemlje, koja uz ovoliko bezakonje, nije tako nemoguća kako bi se na prvi pogled moglo činiti.

I dalje bez predsjedničkih kandidata

Manje od mjesec i po je do predsjedničkih izbora zakazanih za 15. april, a kandidata vlasti i opozicije – ni na vidiku. I dalje se gazi po istome: opozicija ne može da nađe nezavisnog kandidata prihvatljivog za sve, vlast mudruje.

Mediji neprekidno licitiraju ko bi se sve mogao pojaviti kao kandidat opozicije. Pored Milke Tadić-Mijović i Andrije Jovićevića, koji su ranije predloženi, pominju se bivši predsjednik CANU Momir Đurović, Draginja Vuksanović kako kandidatkinja SDP-a, Dragoslav Šćekić kao izbor SNP-a. Ujedinjena Crna Gora najavila je da će u četvrtak, kad ovaj broj Monitora ide u štampu objaviti ime svog kandidata, Postoji i priča o mogućnosti da se Aleksa Bečić ponovo pojavi kao predsjednički kandidat jer se, eto, opozicija nije usaglasila.

Znatno su siromašniji glasovi o kandidatu vlasti. Pored neizbježnog šefa koji bi se mogao smilovati, aktuelni su i dalje Milica Pejanović- Đurišić i, kao svježija varijanta, Milutin Simović.

Otezanja sa kandidaturama bilo je i ranije. Ovolikog nije nikad.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo