Povežite se sa nama

MONITORING

GRANICE CRNE GORE I KOSOVA: Sporazum s greškom

Objavljeno prije

na

Jedna zajednička izjava je postala deklaracija, potom je prerasla u aneks, na koncu se pretvorila u prateći dokument, niko ne može da predvidi njene naredne metamorfoze. Tako se ponovo zakuvalo oko razgraničenja između Crne Gore i Kosova.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i Kosova Hašim Tači, zvanično je saopšteno 16. februara, sastali su se u Podgorici u Vili Gorica u namjeri da ohrabre Skupštinu Kosova da ratifikuje Sporazum o državnoj granici Crne Gore i Kosova potpisan u Beču 26. avgusta 2015.

„Nakon sastanka potpisali su zajedničku izjavu kojom su pozvali Skupštinu Kosova da izvrši ratifikaciju ovog sporazuma. Zajednički poziv upućen je polazeći od međusobnog povjerenja, dobre volje i potrebe daljeg unapređenja odnosa…”

Kad sporazum stupi na snagu, stvoriće se, potpisali su predsjednici, uslovi da se formira Zajednička radna grupa za obilježavanje granične linije. „Ova radna grupa će, ukoliko bude potrebno, ponovo razmotriti i eventualno korigovati sektore u pravcu Čakora i Kulla e Zhlipt, a koja mogućnost je predviđena članom 7 stav 3 navedenog sporazuma”.

Na drugom mjestu reklo bi se – čista birokratija i malo pokazivanja dobrosusjedstva, da se vidi kako smo fini. Ovdje služi da kosovske vlasti još jednom pokušaju da „proguraju” Sporazum o razgraničenju sa Crnom Gorom za koji već dvije godine ne mogu da obezbijede većinu u parlamentu. I zbog kojeg su protivnici ratifikacije, kad god je zaprijetilo da bi se neka većina mogla skrpiti, dejstvovali suzavcem. Uspješno.

Nekoliko dana nakon izjave Vujanovića i Tačija kosovska vlada je dopunila Nacrt zakona sa ,,aneks-dogovorom predsjednika Kosova i Crne Gore” na osnovu kojeg se predviđa mogućnost korekcije prethodnog sporazuma u slučaju da su u pravcu Čakora i Kule počinjene greške.

Odbor Skupštine Kosova za spoljne poslove je u srijedu većinom glasova preporučio da se razmotri zakon. Skupština Kosova će taj posao raditi dok se ovaj broj Monitora bude štampao. Prema računici koju objavljuje RFE vladajuća većina može da obezbijedi 78 od 80 glasova koliko je za usvajanje zakona potrebno. Da li će naći i ta dva i obezbijediti neophodnu dvotrećinsku većinu u ovom se trenutku ne zna.

Pred poslanicima će se naći Nacrt zakona o demarkaciji, te prateći dokumenti, aneks sporazuma predsjednika Kosova i Crne Gore, kao i izveštaj Državne komisije za obilježavanje granice koji je ustanovio da je prilikom demarkacije bilo grešaka. ,,Glasaće se samo za Sporazum, kojeg je izglasala i Crna Gora. Ostali dokumenti su za unutrašnju upotrebu”, kazao je šef poslaničkog kluba pokreta Samoopredeljenje Gljauk Konjufca. Kosovski premijer Ramuš Haradinaj, međutim, tvrdi da će dogovor Vujanovića i Tačija biti uključen u zakon. Da se vidi i to čudo.

Lider Samoopredjeljenja Aljbin Kurti rekao je ranije da se demarkacija ,,prodaje” kao cijena za liberalizaciju viza i da Tači i Haradinaj ne misle na građane već na fotelju koja im se ljulja. Kurti je podsjetio da je, pored demarkacije, uslov za liberalizaciju viza i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Po njegovim riječima, kosovski lideri treba da se bave borbom protiv korupcije i da ostave dovoljno vremena za razgovore sa Crnom Gorom o demarkaciji.

Bilo kome Samoopredjeljenje simpatično ili ne, ono što političari iz te partije govore liči na stvarnost tako dobro poznatu ,,s ove strane grane”. Odeš kod crnogorskih prijatelja po načinu vladanja potpišeš nešto što je izjava, ali se u medijima da nakititi da je riječ o ozbiljnom dokumentu, onda u javnosti ta đavolja posla, korupcija i kriminal, padnu u drugi plan.

I laicima je jasno: da bi Sporazum o razgraničenju važio, Skupština Kosova mora usvojiti zakon identičan onom koji je crnogorski parlament donio u januaru 2016. Na početku zakona piše da se njime potvrđuje Sporazum o državnoj granici između Crne Gore i Republike Kosovo, zaključen u Beču 26. avgusta 2015, u originalu na crnogorskom, albanskom i engleskom jeziku.

I dio koji sad Vujanović i Tači prodaju kao otkriće je jasan – piše da će biti formirano Zajedničko radno tijelo koje će ,,polazeći od mjesnih, geografskih i ekonomskih uslova, prilikom obilježavanja državne granice” imati mogućnost da, ,,na osnovu uzajamnog dogovora, izvrši nužne i izbalansirane korekcije”. Pored opisa glavnih prelomnih tačaka na granici, dio zakona su i njihove koordinate – gomila brojeva na desetak strana u dvije kolone. To se ne mijenja osmijesima Vujanovića i Tačija.

Crnogorske vlasti su detalje priče uglavnom pokušale da zabašure pričom o dobrosusjedstvu. Ni slova o tome čemu je stvarno trebala da služi Vujanovićeva izjava o nečemu što već piše u Zakonu o potvrđivanju Sporazuma o državnoj granici između Crne Gore i Republike Kosovo.

Među ljudima koji hodaju, recimo, Hajlom, ipak, očekuju da bi buduća Komisija za razgraničenje mogla da ispravi neke od nepravdi.

Fevzija Feka Kurtagić, predsjednik Planinarsko skijaškog kluba Hajla iz Rožaja za Monitor kaže da je Vlada ranije grupi građana obećala da će, kada se bude radilo fizičko razgraničenje i postavljala granična obilježja, problematični djelovi Sporazuma biti ispravljeni po sistemu – metar za metar.

„Najvažnije će biti kako će raditi komisija i ko će biti u njenom sastavu: ljudi koji poznaju teren i linije kojima je decenijama bila granica između Rožaja i Peći ili ljudi kojima će biti važno da zarade dnevnicu”, smatra Kurtagić.

On objašnjava da su predstavnici kosovske strane, na dijelu granice između Rožaja i Peći, najviše zainteresovani za mjesto koje se zove Štedim odnosno za Glođanske stanove jer tu izlaze na katun. Za rožajsku opštinu najvažnije je da se granica promijeni u mjestima Uljari i Derman do. „To je godinama pripadalo Rožajama. Na području Rožaja sporno je oko 250 hektara. Važno je da se ljudi iz svih opština u Crnoj Gori zajednički angažuju”, kaže Kurtagić.

Poslije Drugog svjetskog rata, objašnjava, savezna vlada nije dozvoljavala da se pomjeraju granice između republika, naslijeđene iz 1932. Bilo je dozvoljeno da se problemi vezani za AVNOJ-evske granice rješavaju na nivou opština. Na taj način su rješavana sporna pitanja između Rožaja i Peći i funkcionisalo je na obostrano zadovoljstvo – dvije opštine poptisivale su odgovarajuće soprazume 1949. i 1961.

Pristup putu ka planini Hajla koji su pravili rožajski planinari, nadaju se u Rožajama, biće riješen razmjenom metar za metar.

„Mi posjedujemo dokumentaciju o radu fabrike Uljara za poizvodnju eteričnih ulja koja se nalazi na jednom od spornih područja. To nam je važno jer pokazuje da je to rožajsko i crnogorsko. Počev od 1962. do 1997. zemljoradnička zadruga je svake godine raspisivala licitaciju za korištenje pašnjaka na livadama Hajle. Ako nije bilo crnogorsko kako su mogli da prodaju mjesta za ispašu i da se sve to plaća u Rožajama”, kaže Kurtagić .

U Rožajama bi računali da je pravo da se Glođanski stanovi daju Kosovu, a da Rožajci dobiju nazad Uljaru i pristup Hajli.

U Plavu su mnogo sumnjičaviji kada je riječ o dometima najnovijih intervencija oko Zakona o razgraničenju. Zakon je zakon, a deklaracija je ukrasni dio, kaže naš sagovornik koji smatra da je čitava stvar pokrenuta samo kako bi kosovska vlast uz pomoć drugova iz Crne Gore, progurala kakav-takav sporazum i ispunila uslov za liberalizaciju viza za građane Kosova.

Po Plavu se ispredaju priče kako Ramuš Haradinaj ima puno imovine uz granicu sa Crnom Gorom, zgodne za razne etno i eko biznise.

„Albanci sa Kosova su nekada imali pravo da ljeti tjeraju stoku na ispašu, na primjer na planinu Bjelaja kod Hridskog jezera. Sad kad više ne može, ne sviđa im se što je to teritorija Crne Gore. Tamo inače, odavno nema nijednog katuna”, kaže naš sagovornik iz Plava. Tvrdi da na djelove crnogorske teritorije godinama niko iz Crne Gore ne smije da kroči: „Iza Bjeluhe, gdje su Paunovića livade, evo 20 godina niko ne smije da ode, na planinu Jelenak koja takođe pripada Crnoj Gori – isto”. U Plavu tvrde da su granice njihove opštine bile potpuno jasne, zato što je riječ o tromeđi Albanije, Kosova i Crne Gore.

Naši sagovornici ocjenjuju da je priča o izjavama i aneksima pravno besmislena. „Svaki zakon se može izmijeniti samo donošenjem zakona o izmjenama tog zakona. Da bi se zakon promijenio morala bi se o njemu ponovo izjasniti Skupština Crne Gore. Ostalo je zamajavanje”.

Čak i ako se zamisli da su i Crna Gora i Kosovo ozbiljne zemlje i da će detalje zajednička komisija popraviti savršeno, ostaje fakat da će koordinate pokazivati jedno, stvarnost drugo. Posao je urađen bespotrebno nepažljivo. Znamo mi nas: ako u Sporazumu piše jedno, a granični kamen komisija stavi na drugo mjesto, eto razloga da jedni druge, prije ili kasnije, gledamo poprijeko.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ U NOVOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Što li opet ja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao se u centu još jedne međunarodne afere. Samo par mjeseci nakon globalne afere Pandorini papiri, koja je pokazala kako svjetski moćnici skrivaju biznise i bogatstvo iza of-šor kompanija na egzotičnim destinacijama, Đukanovićevo ime našlo se i u sudskim spisima u Palermu.

Kako je objavio portal RTCG početkom sedmice,  predsjednik Crne Gore  pomenut je u dokumentu istražnog sudije suda u Palermu Alfreda Montalta u predmetu kojim je obuhvaćen bivši albanski naftni tajkun Rezart Tači. Tači i nekoliko italijanskih državljana, od kojih su neki povezani sa Koza Nostrom,  sumnjiče se zbog mogućeg pranja preko 20 miliona eura.  U spisima suda u Palermu, Đukanović se dovodi u vezu sa Tačijem, na osnovu prisluškivanih razgovora bivšeg albanskog naftnog tajkuna sa osumnjičenim italijanskim državljaninom Danijelom Kestagalijem. U tim razgovorima, čiji se transkripti nalaze u sudskim spisima, Tači objašnjava kako je sa Đukanovićem dogovorio da se preko ,,predsjedničke banke” (Prva banka Crne Gore) obavi međunarodna isplata.

U izvještaju sudije u Palermu, u koji je uvid imao portal RTCG, pomenut je i predsjednikov brat Aleksandar, pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, piše ovaj medij.

Afera je, s obzirom na to da je u njenom centru albanski tajkun, mjesecima u centru tamošnjih medija. U transkripitima objavljenim u junu u albanskim portalima  se navodi da je Tači intervenisao kod Đukanovića i da je koristio ,,predsjednikovu banku” za transfer, a da je banka uzimala proviziju.

,,Rezart Tači intervenisao je kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za transfer iz ‘predsjednikove banke’, koja bi takođe dobijala sopstveni iznos novca kada se transfer završi”, prenose  albanski portali dosja.al, kao i cna.al.

Ti portali  su objavili neke od transkripta prisluškivanih razgovora Tačija sa Danijelom Kestagalijem, u kojima se pominje Đukanović.

,,Danijele:… sad sam bio na telefonu sa njim da dogovorimo sastanak… četvrtak, popodne… doći će u Tiranu… zato se nisam javio, zvao me predsjednik Bosne… ne, izvini, Crne Gore. Otvoriće račun…”, jedan je od objavljenih razgovora.

Tači je, inače, godinama poznat po poslovanju u naftnoj industriji, a važio je svojevremeno za najbogatijeg čovjeka u Albaniji. Bio je vlasnik firme Tači oil, odnosno lanca benzinskih pumpi u Albaniji. Takođe, bio je vlasnik italijanskog fudbalskog kluba Parma.

U okviru istrage u Palermu,  do sada je uhapšen Frančesko Zumo, poznati građevinar iz Palerma, za koga rimska Republika piše da je povezan sa mafijaškom Koza Nostrom, te  Fabio Petrucela, računovođa, optužen da je prenio Zumovu imovinu na teritoriju Albanije da bi se izbjegla primjena naloga za konfiskaciju. Ranije je policija uhapsila i dvije osobe bliske Tačiju, njegovog bivšeg telohranitelja i zeta, zbog sumnje da su učestvovali u pranju novca i time prisvojili više od 18,3 miliona eura.. Albanski mediji prenijeli su da je za Tačijem raspisana potjernica.

Njih trojica su okrivljeni da su sarađivali sa Zumom i Petrucelijem. Albansko specijalno tužilaštvo i Direktorat za borbu protiv mafije, odjeljenje iz Palerma, vode paralelno istrage o ovom slučaju.

Predsjednik Crne Gore je i na ovu aferu, odgovorio na uobičajeni način, tvrdeći da je i slučaj u Palermu iskonstruisan kako bi se diskreditovao on i ,,njegovi učinci u prethodnom periodu”. O učincima njegove Demokratske partije socijalista, dovoljno govori situacija u zemlji nakon njihove tridesetogodišnje vladavine.  Diskreditacija spolja nije potrebna.

I Prva banka Crne Gore reagovala je na navode portala RTCG, tvrdeći da ta transakcija nikada nije obavljena preko te banke.

,,U središtu tih afera sam ja, a njihov cilj je diskreditovati ono što su učinci Crne Gore u prethodnom periodu. Ne bih rekao da su ti učinci mali. Zaista vjerujem u sve što sam radio. Imamo jak politički pokret koji pokušava sve to diskreditovati. Potrebno je samo nekoliko dana da se sve te afere raspadnu kao kula od karata. Danas više niko ne pominje Pandorine papire, jednako tako neće pominjati i ove priče iz Italije i Albanije”, kazao je Đukanović.

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet i o ovom slučaju. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, s razlogom nemaju vjere da bi se puna istina o ovoj aferi mogla otkriti pred ovdašnjim pravosuđem. Svi predmeti u kojima se pominje ime predsjednika Đukanovića, ili njegove porodice, do sada nisu završili ni optužnicom, a kamoli sudskim epilogom. Iako su za neke od njih, poput afere Telekom,  postojali  dostupni spisi i međunarodnih institucija, koje su dokazale da je bilo korupcije.  Afera Telekom je samo jedna u nizu.  Počelo je takođe sa istragom u Italiji, i međunarodnom optužnicom za šverc cigareta. Ništa od istrage  kod kuće, izuzev brojnih napisa ovdašnjih medija.  Krivična prijava za zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koju su podnijeli profesor Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, te pokojni poslanik DF-a Koča Pavlović, u čijem se središtu nalazio Đukanović, te njegova odgovornost za zločin, kao predsjednika Vlade, odbačena je. Prva banka braće Đukanović takođe je više puta bila predmet uzaludnih istraga. Kao onda kada se našla u centru optužbi protiv narkobosa Darka Šarića, osuđenog u Srbiji. Ovdašnje tužilaštvo teretilo je njegovog brata Duška za pranje novca. Banke preko kojih su te transakcije obavljane su Prva i Hipo alpe adria banka. Na kraju, Šarić je oslobođen optužbi, a odgovornost banaka nikada nije dovođena u pitanje. I tako redom.

I dok je za rasvjetljavanje nekih od afera, poput afere Telekom, te slučaja Pandorini papiri, bilo potrebno finasijskih vještina i ekspertiza,  ne treba mnogo znanja  da se utvrdi da li je preko Prve banke braće Đukanović sprovedena sporna transakcija koja se pominje u sudu u Palermu. Takav podatak trebalo bi, recimo, da posjeduje Centralna banka Crne Gore. Na čelu Centralne banke je guverner Radoje Žugić, bivši savjetnik predsjednika Đukanovića, te ministar finansija u njegovoj Vladi.

Uz Milivoja Katnića na čelu Specijalnog tužilaštva, Đukanović se s razlogom  rado odaziva „državnim organima“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?

 

ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema

Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma,  tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).

Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena  „istupile riječju i djelom“ sa prostora  zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno  „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno  progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.

Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“  ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg  populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA 
Odloženo gašenje

Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi  i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih,  što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog  „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku  praznine nakon  Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.

Na nama je da vodom  gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti  i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije 

Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.

Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.

DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.

Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem

Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.

Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD

Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.

Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo