Povežite se sa nama

MONITORING

POTROŠAČKA KORPA: Dva eura kojih nema

Objavljeno prije

na

Stotine su tabaka ispisane ovih dana oko potrošačke korpe. Monstat je sračunao da je njena vrijednost 628,2 eura. Za hranu je, kažu, četvoročlanoj porodici potrebno 256 eura – dva eura i 13 centi svakog dana za svakog člana familije. Duboko u sjeni ovih cifara ostalo je suštinsko pitanje: „Okle”?

Prosječna plata u državi je 511 eura. Porodici u kojoj radi samo jedan član i za ovakvu potrošačku korpu fali 117 eura. Prema različitim podacima u Crnoj Gori više od pola zaposlenih prima manje od 250 eura. Da bi, po potrošačkoj korpi, kupili hranu, fali im najmanje šest eura. Za struju, vodu, ogrijev, odjeću, obuću, televiziju, telefon, internet i tako dalje – ništa.

Minimalna zarada u Crnoj Gori je 193 eura i najniža je u regionu.

Na osnovu podataka ministarstva finansija starih oko pet godina može se sračunati da plate ispod 250 eura ima oko 88 hiljada ljudi.

Nedavno je Unija poslodavaca, u raspravi oko povećanja minimalne zarade na 250 eura, predstavila analizu sačinjenu na osnovu podataka Poreske uprave prema kojoj je u privredi 17.521 zaposleni osiguran na iznos do 194 eura zarade. Na iznos do 250 eura osigurano je 72.168 radnika. Oko 4.500 zaposlenih u javnom sektoru, prema ovoj analizi, ima zarade manje od 250 eura. Kad se sabere – grupa ljudi koji zarađuju samo za hranu broji 94 hiljade.

Ako se tom broju dodaju nezaposleni, eto nama 142 hiljade ljudi koji imaju knap dva eura devno ili ni toliko.

Ni tu nije kraj. Prema podacima objavljenim prošlog ljeta najnižu penziju u Crnoj Gori, čiji je iznos propisan zakonom na 122 eura, prima 8.679 penzionera. Po pravilu, oni ne bi trebali da izdržavaju četvoročlanu porodicu, ali – pogledajte oko sebe – koliko ljudi u ozbiljnim godinama još izdržavaju roditelji penzioneri. Uostalom, prema potrošačkoj korpi, da bi se prehranila jedna osoba potrebna su 64 eura. Ovih 8.679 penzionera nema para da prehrani životnog druga.

Kad se sve sabere, minimum 150 hiljada ljudi u Crnoj Gori ima problem da obezbijedi dva eura za hranu u okviru „održavanja života i radne sposobnosti članova domaćinstva”. Taj zamišljeni stanovnik Crne Gore živi bez vode, bez grijanja,u mraku. Jer mu, kad je kupio statističku korpu hrane, nije ostalo ništa.

Monstat je, da ne ostanemo zbunjeni, objasnio da se ,,minimalna potrošačka korpa odnosi na potrošnju domaćinstva koja uključuje hranu i neprehrambene proizvode i usluge, kojom se omogućava

održavanje života i radne sposobnosti članova domaćinstva u skladu sa minimalnim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Priručnika za ishranu Ministarstva poljoprivrede SAD 2010. godine o minimalnoj vrijednosti kalorijskog unosa hrane u iznosu od 2.211 kcal, dnevno, po osobi”.

Oko tih kalorija i spiska namirnica koje je u korpu ubacio Monstat nastao je cirkus. Mora se priznati da je inspirativno. Svakog člana familije, na primjer, sleduje 30 grama bureka mjesečno. Burek koji se ovdje uobičajeno kupuje ima 250 grama, što će reći: sjedne četvoročlana familija za sofru i podijeli pola bureka. Ne treba im više, jer su siti od ručka u kojem je bilo 30 grama teletine. Pošto svako ima pravo da potroši četiri kila brašna, ishrana bi se mogla bazirati na priganicama, da nije objektivnog ograničenja u vidu ulja koje udružena četiri člana porodice imaju tri i po litra. Kilo paradajza mjesečno, 150 grama boranije, 122 grama jagoda, i 30 grama sardine po glavi stanovnika. I šest grama putera – to je manje od kafene kašičice. Neka su zdravo metodolozi i nutricionisti.

Vuk Čađenović, pomoćnik direktorice za sektor socijalnih statistika i demografije je pojasnio i da je spisak smanjen sa 130 na 92 namirnice iz razloga što su neki proizvodi, koji su se ranije nalazili na listi, nezdravi, nakon čega su uklonjeni.

Kako je pojasnio, na novoj listi su se pojavili i proizvodi kojih ranije nije bilo, a koji su zdraviji za ishranu.

,,Kada je u pitanju količina proizvoda za hranu, korpa, u skladu sa preporukama nutricioniste i potrošnje koje su domaćinstva evidentirala u Anketi o potrošnji domaćinstava, uključuje 92 proizvoda koja domaćinstva najčešće koriste, kao i određene proizvode, bez obzira na veoma nisku zastupljenost u potrošnji (hrana za bebe, crni hljeb i sl.). Suma tih proizvoda čini 2211 kcal. Ono što je veoma važno napomenuti to je da kada govorimo o korpi hrane onda govorimo o kupovini namirnica koje su neophodne za spremanje jela, a ne govorimo o kupovini gotovih jela”, precizirao je Čađenović.

Prema računici Monstata za mlijeko, sir i jaja dovoljno je 69,7 eura mjesečno ili 0,56 eura dnevno po osobi. Za meso i mesne prerađevine 57,8 eura ili 0,46 eura po osobi dnevno. Za povrće četvoročlanoj porodici potrebno je mjesečno 35,7 eura, za hljeb i žitarice 26 eura, za voće 25,3 eura, bezalkoholna pića 13,8 eura, šećer, med i džem 12,1 o, ulja i masti 6,1, za ribu 3,6 i za ostale prehrambrene namirnice šest eura.

Nažalost, spisak na osnovu kojeg je Monstat izračunao da je za neprehrambene proizvode i usluge potrebno 372 nije objavljen.

Iz troškova prosječnog domaćinstva Zavod za statistiku je elegantnim pokretom izbacio stanarinu. Odluka je, kako su kazali, donijeta na osnovu statistike vlasnika stanova. „Prema popisu iz 2011. godine više od 90 procenata domaćinstava živi u sopstvenom stanu. Dodatni faktor za isključenje rente za stanovanje iz minimalne potrošačke korpe je ogromna prostorna (urbana-ruralna) i sezonska varijacija u rentama”, objasnio je Monstat. Budući da su potrošačku korpu računali dvije godine možda su statističari mogli da pronađu podatak koliko ljudi u Crnoj Gori otplaćuje stambene kredite. Da je broj podstanara u Crnoj Gori veći od deset odsto vidi se iz aviona, ali ne i iz Monstata.

Čađenović je pojasnio i da ne postoji evropski standard o računanju potrošačke korpe, tako da su koristili smjernice i metodologiju Svjetske banke, Svjetske zdravstvene organizacije, Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država, Organizacije za hranu i poljoprivredu FAO i Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

Institut za javno zdravlje u međuvremenu je objavio saopštenje u kojem piše da je ,,zloupotrebom informacije o kalorijskoj vrijednosti minimalne potrošačke korpe stanovništvo steklo pogrešan utisak da Institut za javno zdravlje preporučuje dnevni unos hrane u iznosu od dva eura po pojedincu, što je neistina”.

,,Istina je da je za optimalno zdravlje potrebno mnogo više od pukog preživljavanja”, piše u saoptenju Instituta.

Tako nekako usamljen ostade Monstat. Više od dvije godine istraživanja, izučavanja, mozganja, konsultovanja, pilotiranja u pilot projektima, proučavanja i primjenjivanja metodologija, traženja podataka širom svijeta, dovelo je samo do toga da se podaci oko kojih su se mučili pokažu neupotrebljivim. Smiješnima, obaška.

Prosječnom stanovniku Crne Gore treba mjesečno devet grama suvih šljiva. Da to nijesmo saznali, ne bi pretekli.

Povjerenje

Vlada Crne Gore je donijela Deklaraciju o posvećenosti povjerenju u zvaničnu statistiku kojom se obavezala da poštuje međunarodne i evropske standarde o kvalitetu rezultata zvanične statistike. Biće to nešto kao sa povjerenjem u izborni proces, sva je prilika.

Monitor je ranije pisao o sve manjem broju sve manje kvalitetnih podataka koje Monstat ,,proizvodi”. Na primjer, o tome kako su u godišnjaku za 2016, na početku 2017. objavili podatke sa izbora 2012.

U priči oko potrošačke korpe Monstat nije objavio cijene proizvoda na osnovu kojih je došao do inosa mjesečne potrošnje. Ne postoji ni jedan razlog da im se vjeruje na riječ. Jednostavno – niko ne zna koliko, prema Monstatu, košta ona kašičica putera koju treba razmazati tokom mjeseca. Niti koje tačno sardine i po kojoj cijeni treba pronaći u količini od 30 grama da se ne bi narušila Monstatova metodologija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo