Povežite se sa nama

PERISKOP

Bošnjačko poklonjenje vojvodi

Objavljeno prije

na

Od vremena masovne narodne potpore drugu Titu, od vremena slavljenja samoupravnog socijalizma i nesvrstanosti, kao modela moguće koegzistencije različitih poredaka i političkih sistema u svijetu, nisam zapamtio, a vremešan sam čovjek, nešto slično onome što sam prije nekoliko dana vidio i doživio u Novom Pazaru??!! U nevelikom gradu, koji Rasim Ljajić, bez ikakvih razloga naziva velegradom, tvrdeći da će dogodine on biti „još veći velegrad”, bile su zatvorene gotovo sve ulice, jer je toga dana Aleksandar Vučić, predsednik vlade Republike Srbije došao da prisustvuje dijelu (?!?) svečanosti obilježavanja Dana grada.

Aleksandar Vučić došao je samo na polaganje kamena temeljaca za obdanište, školu i medicinski centar koji će, vjerovatno u budućnosti poboljšati život građana ovoga grada. Sve ovo ne bih pisao da nisam bio ne iznenađen, već u pravom smislu zaprepašten načinom na koji su Pazarci dočekali vojvodu Vučića. Čovjek koji se busao u prsa titulom četničkog vojvode i prisustvovao snajperisanju opsjednutog Sarajeva, dočekan je u Novom Pazaru kao nekada Tito???! Stari Bošnjaci, ali i najmlađi među njima, djeca sa masom rekvizita (plavi, bijeli i crveni baloni) u stilu tradicije samoupravnog socijalizma dočekali su četničkog vojvodu, klicali mu, metanisali i udvarali se…

Nisam mogao vjerovati svojim očima. Pogotovo kad se većina, bar intelektualnog svijeta među Bošnjacima Sandžaka, kune u jedinstvo bošnjačkog ummeta na svim stranama svijeta, a posebno u bratsku vezu sa bh. Bošnjacima. Mnogi će kazati da se vremena mijenjaju, neko će mi spočitnuti da je onaj ko ne zna da se mijenja zapravo okamina istorije koja nema budućnost i perspektivu??!!

Ja ne znam drugačije. Moram napisati da takvo licemjerstvo nisam dugo vidio. Razdragano pozdravljati četničkog vojvodu, bez obzira na njegovu sadašnju političku funkciju, je u najmanju ruku nečasno.

Vrijeme će pokazati ko je bio u pravu: mase bošnjačkog svijeta koje su zakrčile novopazarske ulice i trgove da pozdrave Aleksandra Vučića, ili ja koji se držim stare narodne: „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!”

Taj događaj koji je u meni proizveo golemo nezadovoljstvo, moram i to kazati, otvorio mi je krupno pitanje: s kim ja zapravo živim i ko su ljudi koji se zaklinju da štite bošnjački interes??? Ili ja živim u nekom drugom vremenu ili je ovdje riječ o najvišem stupnju laži i licemjerja!

Da je pravde, da je poštenja, da je ljudske hrabrosti i uspravnosti Aleksandra Vučića bi dočekale prazne i gluhe ulice Novog Pazara, jer ako oni dočekuju četničkog vojvodu onako kako je nekad dočekivan Maršal Tito, onda osim istine da je istorija stala u pojedinim dijelovima Srbije postoji i ona mnogo stravičnija istina: da je sve ovo što mi živimo laž, da su nam građani skloni golemoj laži!

Bio sam poslije toga na svečanoj sjednici grada Novog Pazara, čak sam sjedio u blizini najviših zvaničnika vlade Republike Srbije. Manje sam gledao u pozornicu, a više u vrhove svojih cipela?!

Jer, Gradimir Gojer se stidio te noći u ime svih građana Novog Pazara onoga što se desilo tog podneva.

Jadan je narod čije je pamćenje kratko!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo