Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT IZ BEOGRADA I PREDSJEDNIK NVO LEX: Skupo kašnjenje Mladićeve predaje

Objavljeno prije

na

Hapšenje Ratka Mladića bilo je svjetski događaj. Žrtve zbog kojih je on na optužnici za genocid i u pritvoru Tribunala, nekako su ostale u drugom planu. Srpski zvaničnici i mediji su prednjačili u iznošenju kurioziteta sa Mladićevog saslušanja u Beogradu i njegovog ovdašnjeg pritvora. Pojavile su se i razne teorije zavjere o tome zašto je Mladić baš sada pronađen. Advokat Božo Prelević je jedan od rijetkih tumača ovog događaja koji je pažnju odvlačio na neka druga pitanja… MONITOR: Izjavili ste da je država zaslužila čestitke za pronalaženje i hapšenje Ratka Mladića.Vi, izgleda, nimalo ne vjerujete u „teorije zavjere” kojih je sve više, o tome da su nadležni za njegovo hapšenje već duže dobro znali gdje se on nalazi, pa čak i da su ga oni sami obezbjeđivali čekajući pogodan trenutak da ga „pokažu”?
PRELEVIĆ: Sve je „teorija zavere” i sve je razlog za polemiku. Da nam sutra kažu da smo ušli u EU, pola građana Srbije bi i to povezala sa nekom „teorijom zavere”, nekim zlom, smakom sveta ili slično. Svojevremeno je Duško Kovačević rekao: „Kad bi se građani izjašnjavali da li su za kugu ili protiv nje, odnos bi bio 51:49.” U bivšoj SFRJ su brižljivo negovane neistine, zablude i zavere i zato danas ove prostore uglavnom nastanjuje sluđeni narod i neozbiljna država. Na ovim prostorima jedino su vicevi ozbiljni, sve ostalo je neozbiljno. Nekada su gatare predviđale budućnost, a danas političke gatare predviđaju prošlost. Retuširanje istorije je zvezda vodilja u budućnost, zato niko ne zna ni šta je istina, a kad ne znate šta je istina, onda je sve zavera. Zavera, fikcija, virtuelno je politika, izgovor i izvinjenje. Istina o nama, o radu, o znanju, o sposobnostima, o poštenju, je bolna. Zato je neistina neophodna. Pogodan trenutak za hapšenje Mladića je odavno prošao, a predali smo ga u nepogodnom trenutku, jer je cena kašnjenja Srbije zbog Mladića straobalna.

MONITOR: Zar tim teorijama podršku ne daje ne samo to što je Mladić uhvaćen baš na dan dolaska Ketrin Ešton i onda kada je bilo potpuno jasno da je Bramercov izvještaj negativan, već i višegodišnje paradiranje akcijama potrage za Mladićem i drugim haškim optuženicima dan-dva pred posjetu haških tužilaca ili njihove izvještaje pred UN?
PRELEVIĆ: Ketrin Ešton je u Beogradu bila i pre deset dana, kao i Bramercov izveštaj, a za vlast bi bilo najbolje da su ga našli na početku ove Vlade, a ne na kraju. Politički rejting unutar zemlje im nije skočio, a sa pridruženjem se kasni.

MONITOR: Ipak, u posljednjih nekoliko dana, iz izjava Rasima Ljajića o Mladićevom skrivanju, saznali smo nešto više – da se pored već poznata tri vojna objekta skrivao po Vojvodini, a da je aprila 2006. u vrijeme Koštuničinog ličnog obećanja Karli del Ponte da će biti uhapšen do kraja aprila, stigao u jedno selo kod Sremske Mitrovice. To je bilo poznato i u tadašnjoj vladi, ali je Mladić izgleda bio pušten da napusti jedan od beogradskih stanova o kojima je javno saopšteno da se u to vrijeme skrivao. Da li je pušten ili se „izgubio” zato što nije pristao na dobrovoljnu predaju, a niko nije htio da ga hapsi?
PRELEVIĆ: Koštunica je imao drugačiji pristup, a to je dobrovoljna predaja. I za okrivljene i njihove porodice to je bio bolji pristup. Imali su od toga beneficije u Hagu, a zemlja nije imala potrese iznutra. Valjda je nešto iskrslo u pregovorima sa Mladićem, pa se on izgubio. Tako kažu. Ko zna šta je istina. Možda će nas mediji obavestiti da Mladić nije ni postojao. U svakom slučaju, hapšenje Mladića je skidanje velikog bremena sa leđa Srbije i na tome Srbiji treba čestitati. Nakon hapšenja sve bi bilo u redu da političari nisu počeli da daju izjave koje su toliko nekonzistentne da je onaj veliki pozitivan poen prekrila senka sumnji. Vole ljudi da kažu.

MONITOR: Koliko je uopšte korišćeno „sholastičko”, logičko istraživanje i zaključivanje u hvatanju haških optuženika, a posebno Karadžića i Mladića?
PRELEVIĆ: Dugo je Jugoslavijom kružio vic da na granici zemlje treba napisati pored natpisa Jugoslavija – „Ovde prestaje logika”. Ovde se logika nije zametnula. Zamislite haškog begunca Karadžića u svom tihovanju, kako drži predavanje pored ministra zdravlja na zvaničnom skupu i to kao Dr Dabić. Nema tu nikakve logike. Da biste ih logikom pronašli morali biste imati njihovu logiku. Mladić jeste bolestan i svakako se tim putem mogao pronaći, ali kao da je imao dobre informacije. Kao da je bio simpatičan nekome u obaveštajnim službama. Sećam se kad sam bio ministar, koliko su me ubeđivali da ne znaju gde je Mladić, a onda su objavili da su ga čuvali do juna 2002. godine. To je pitanje ko u stvari ima vlast.

MONITOR: Da li vam je, s tim u vezi, ipak čudno da su kuće njegovih bliskih rođaka u Vojvodini u jednom selu bosanskih kolonista, bile zaobilažene?
PRELEVIĆ: Čudno, mada ima informacija i da nisu zaobilažene, ali da nije bio tamo.

MONITOR: Bili ste na čelu nezavisne komisije koju je osnovao tadašnji prvi čovek SRJ Svetozar Marović, o stradanju dvojice gardista u kasarni u Topčideru. Komisija je zaključila da je mladiće neko ubio. Sada njihove porodice i advokati traže da se Mladić sasluša s tim u vezi.
PRELEVIĆ: Komisiju je formirao Vrhovni savet odbrane, a ne Marović, koji je bio jedan od članova, zajedno sa Tadićem, Filipom Vujanovićem i drugima. Sećam se jednog mog sukoba sa generalom Krgom na Vrhovnom savetu odbrane. Marović me pozva i šapnu mi na uvo: „Lakše malo, pobiće nas ovi”. Država je jako malo uradila da utvrdi kako je do toga došlo i time se predstavila kao zainteresovana strana, što je dodatno iskomplikovalo poziciju države. Naravno da očekujem istragu, ali kako ćete vi čoveka koji je jednom nogom u Hagu, a drugom u grobu, prisiliti da vam kaže istinu? Njegova volja. Ako nije bio tamo neka kaže gde je bio tada. To se da lako utvrditi.

MONITOR: Mladić bi o tome mogao biti saslušan i kasnije u pritvoru Haškog tribunala?
PRELEVIĆ: Mogao bi biti saslušan i tamo sa istim uspehom.

MONITOR: Iz Mladićeve pritvorske sobe i sa saslušanja, izašlo je ovih dana dosta bizarnih ali i zanimljivih svjedočenja i informacija. Tako je rečeno da je Mladić pored toga što je odbio da primi optužnicu i rekao da nije nizašta u vezi sa njom kriv, navodno rekao i to da bi oni koji su u Srebrenici ubijali trebalo da za to odgovaraju. Ako je to tačno, onda on ne negira ono što se u Srebrenici dogodilo sredinom jula 1995?
PRELEVIĆ: Kako možete negirati da je zločin ubiti ljude čije su ruke vezane, a ja mu držim pesnice da ga zdravlje posluži da izdrži suđenje i dokaže ko je to naredio, izveo, ko je nama tu ljagu na vrat okačio i zauvek nas obeležio.

MONITOR: Pohvalili ste ovdašnje vlasti jer nisu ubile nijednog haškog optuženika (u Bosni se to dešavalo od strane međunarodnih snaga) već ih privele međunarodnoj pravdi, a Zapad je, kažete, godinama odugovlačio sa isporučivanjima i suđenjima čak i nacistima, kao u SAD, Austriji i Mađarskoj. U vezi sa Srebrenicom, zanimljivi su navodi Florans Artman da su zapadne zemlje znale šta se događa u Srebrenici, da su to čak vidjele preko satelitskih snimaka, ali da je to bilo nešto kao cijena za budući mir u Bosni?
PRELEVIĆ: Da li je Florans Artman posle ove izjave bila osuđena u Haškom tribunalu? Jadna Florans! Zaboravila na disciplinu, pa izgovorila ponešto od zabranjenog.

Globalna selektivna pravda

MONITOR: Vaše je mišljenje da bi bilo dobro da se postupci Karadžiću i Mladiću spoje jer bi onda došlo do, za istinu, dragocjenog suočavanja njih dvojice koji se smatraju ključnim ljudima u odlučivanju o vođenju rata bosanskih Srba. Mladićev advokat već predviđa da njegov klijent neće živjeti do početka suđenja?
PRELEVIĆ: To je već pravna tehnika, strategija odbrane i strategija tužilaštva. Zbog mnogih stvari bi bilo dobro jednovremeno voditi postupak, ali to ne znači da će tako biti. Haški tribunal je osnovan za Ruandu i Jugoslaviju. Ostali su krivično neodgovorni do daljnjeg. Rat na Kosovu je počeo kad su neki Srbi ubili Krasnićija i njegovu familiju, što je okarakterisano kao žestoko kršenje običaja rata, za razliku od Bin Ladenove žene i dece ili Gadafijevog sina i unučića, no to je ta nova globalna selektivna pravda u kojoj se zločini dele na one koji su neprihvatljivi i naše podvige. Podsetiću, Naser Orlić je na slobodi jer je on ubijao civile uz puno poštovanje ljudskih prava i slobode izražavanja. Žao mi je što je Haški tribunal za ključne aktere rata selektivno grebao po površini. Što se tiče nižeg komandnog kadra, njegove presude su ostvarile u jednom stepenu cilj zbog koga je osnovan, a to je zadovoljenje pravde. Režiser ove tragedije nije samo jedan čovek. Najmanje troje, ne računajući inostranstvo.

Ovdje su svi slabi

MONITOR: Proces značajnom broju „Mladićevih jataka” već je vođen. I tu je bilo nelogično što se njihova imena objelodanjuju i oni optužuju bez naznaka da su prethodno od njih pribavljena neka saznanja u vezi sa Mladićevim kretanjem. To je djelovalo kao farsa…
PRELEVIĆ: Proces protiv njegovih jataka je započeo pod pritiskom iz inostranstva i u suštini je trebalo da bude pritisak da se Ratko Mladić sam preda. Istine radi treba reći da je za svaku zemlju teško da izruči svog državljanina za ratne zločine, a skoro smo videli kako jedna velika sila privodi pravdi, verovatno Božijoj, najtraženijeg teroristu. Da smo to kojim slučajem mi uradili, a kao jedini dokaz pružili fotografiju „zinutih” partijskih lidera, niko nas ne bi oprao. O principijelnosti međunarodne zajednice bi se moglo što šta reći, od Kurta Valdhajma, koji je čak bio predsednik jedne države, do Jožefa Kaca, osumnjičenog za ubistvo 300.000 Jevreja, koji je prošle godine preminuo u EU bez ijednog postupka. Nisu li SAD isporučili Artukovića kad je pao na nosila ili Ivana Demjanjuka kad više nije znao kako se zove. Nije li Petar Egner i dalje u SAD? Nije li Pinoče imao kakvu slabost, pa mu se nije moglo ni suditi? Jednostavno kad ste slabi, a ovde su svi slabi, onda na vas svako oštri onu stvar. Pa, ako ćemo i oko Srebrenice, nije li poprilična „hrabrost” holandskog bataljona predati sve građane iz zaštićene zone UN ljudima kojima su u ratu izginuli najbliži rođaci. Nikad istina nije tako jednostavna kako se nameće.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo