INTERVJU
BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT IZ BEOGRADA I PREDSJEDNIK NVO LEX: Skupo kašnjenje Mladićeve predaje

Hapšenje Ratka Mladića bilo je svjetski događaj. Žrtve zbog kojih je on na optužnici za genocid i u pritvoru Tribunala, nekako su ostale u drugom planu. Srpski zvaničnici i mediji su prednjačili u iznošenju kurioziteta sa Mladićevog saslušanja u Beogradu i njegovog ovdašnjeg pritvora. Pojavile su se i razne teorije zavjere o tome zašto je Mladić baš sada pronađen. Advokat Božo Prelević je jedan od rijetkih tumača ovog događaja koji je pažnju odvlačio na neka druga pitanja… MONITOR: Izjavili ste da je država zaslužila čestitke za pronalaženje i hapšenje Ratka Mladića.Vi, izgleda, nimalo ne vjerujete u „teorije zavjere” kojih je sve više, o tome da su nadležni za njegovo hapšenje već duže dobro znali gdje se on nalazi, pa čak i da su ga oni sami obezbjeđivali čekajući pogodan trenutak da ga „pokažu”?
PRELEVIĆ: Sve je „teorija zavere” i sve je razlog za polemiku. Da nam sutra kažu da smo ušli u EU, pola građana Srbije bi i to povezala sa nekom „teorijom zavere”, nekim zlom, smakom sveta ili slično. Svojevremeno je Duško Kovačević rekao: „Kad bi se građani izjašnjavali da li su za kugu ili protiv nje, odnos bi bio 51:49.” U bivšoj SFRJ su brižljivo negovane neistine, zablude i zavere i zato danas ove prostore uglavnom nastanjuje sluđeni narod i neozbiljna država. Na ovim prostorima jedino su vicevi ozbiljni, sve ostalo je neozbiljno. Nekada su gatare predviđale budućnost, a danas političke gatare predviđaju prošlost. Retuširanje istorije je zvezda vodilja u budućnost, zato niko ne zna ni šta je istina, a kad ne znate šta je istina, onda je sve zavera. Zavera, fikcija, virtuelno je politika, izgovor i izvinjenje. Istina o nama, o radu, o znanju, o sposobnostima, o poštenju, je bolna. Zato je neistina neophodna. Pogodan trenutak za hapšenje Mladića je odavno prošao, a predali smo ga u nepogodnom trenutku, jer je cena kašnjenja Srbije zbog Mladića straobalna.
MONITOR: Zar tim teorijama podršku ne daje ne samo to što je Mladić uhvaćen baš na dan dolaska Ketrin Ešton i onda kada je bilo potpuno jasno da je Bramercov izvještaj negativan, već i višegodišnje paradiranje akcijama potrage za Mladićem i drugim haškim optuženicima dan-dva pred posjetu haških tužilaca ili njihove izvještaje pred UN?
PRELEVIĆ: Ketrin Ešton je u Beogradu bila i pre deset dana, kao i Bramercov izveštaj, a za vlast bi bilo najbolje da su ga našli na početku ove Vlade, a ne na kraju. Politički rejting unutar zemlje im nije skočio, a sa pridruženjem se kasni.
MONITOR: Ipak, u posljednjih nekoliko dana, iz izjava Rasima Ljajića o Mladićevom skrivanju, saznali smo nešto više – da se pored već poznata tri vojna objekta skrivao po Vojvodini, a da je aprila 2006. u vrijeme Koštuničinog ličnog obećanja Karli del Ponte da će biti uhapšen do kraja aprila, stigao u jedno selo kod Sremske Mitrovice. To je bilo poznato i u tadašnjoj vladi, ali je Mladić izgleda bio pušten da napusti jedan od beogradskih stanova o kojima je javno saopšteno da se u to vrijeme skrivao. Da li je pušten ili se „izgubio” zato što nije pristao na dobrovoljnu predaju, a niko nije htio da ga hapsi?
PRELEVIĆ: Koštunica je imao drugačiji pristup, a to je dobrovoljna predaja. I za okrivljene i njihove porodice to je bio bolji pristup. Imali su od toga beneficije u Hagu, a zemlja nije imala potrese iznutra. Valjda je nešto iskrslo u pregovorima sa Mladićem, pa se on izgubio. Tako kažu. Ko zna šta je istina. Možda će nas mediji obavestiti da Mladić nije ni postojao. U svakom slučaju, hapšenje Mladića je skidanje velikog bremena sa leđa Srbije i na tome Srbiji treba čestitati. Nakon hapšenja sve bi bilo u redu da političari nisu počeli da daju izjave koje su toliko nekonzistentne da je onaj veliki pozitivan poen prekrila senka sumnji. Vole ljudi da kažu.
MONITOR: Koliko je uopšte korišćeno „sholastičko”, logičko istraživanje i zaključivanje u hvatanju haških optuženika, a posebno Karadžića i Mladića?
PRELEVIĆ: Dugo je Jugoslavijom kružio vic da na granici zemlje treba napisati pored natpisa Jugoslavija – „Ovde prestaje logika”. Ovde se logika nije zametnula. Zamislite haškog begunca Karadžića u svom tihovanju, kako drži predavanje pored ministra zdravlja na zvaničnom skupu i to kao Dr Dabić. Nema tu nikakve logike. Da biste ih logikom pronašli morali biste imati njihovu logiku. Mladić jeste bolestan i svakako se tim putem mogao pronaći, ali kao da je imao dobre informacije. Kao da je bio simpatičan nekome u obaveštajnim službama. Sećam se kad sam bio ministar, koliko su me ubeđivali da ne znaju gde je Mladić, a onda su objavili da su ga čuvali do juna 2002. godine. To je pitanje ko u stvari ima vlast.
MONITOR: Da li vam je, s tim u vezi, ipak čudno da su kuće njegovih bliskih rođaka u Vojvodini u jednom selu bosanskih kolonista, bile zaobilažene?
PRELEVIĆ: Čudno, mada ima informacija i da nisu zaobilažene, ali da nije bio tamo.
MONITOR: Bili ste na čelu nezavisne komisije koju je osnovao tadašnji prvi čovek SRJ Svetozar Marović, o stradanju dvojice gardista u kasarni u Topčideru. Komisija je zaključila da je mladiće neko ubio. Sada njihove porodice i advokati traže da se Mladić sasluša s tim u vezi.
PRELEVIĆ: Komisiju je formirao Vrhovni savet odbrane, a ne Marović, koji je bio jedan od članova, zajedno sa Tadićem, Filipom Vujanovićem i drugima. Sećam se jednog mog sukoba sa generalom Krgom na Vrhovnom savetu odbrane. Marović me pozva i šapnu mi na uvo: „Lakše malo, pobiće nas ovi”. Država je jako malo uradila da utvrdi kako je do toga došlo i time se predstavila kao zainteresovana strana, što je dodatno iskomplikovalo poziciju države. Naravno da očekujem istragu, ali kako ćete vi čoveka koji je jednom nogom u Hagu, a drugom u grobu, prisiliti da vam kaže istinu? Njegova volja. Ako nije bio tamo neka kaže gde je bio tada. To se da lako utvrditi.
MONITOR: Mladić bi o tome mogao biti saslušan i kasnije u pritvoru Haškog tribunala?
PRELEVIĆ: Mogao bi biti saslušan i tamo sa istim uspehom.
MONITOR: Iz Mladićeve pritvorske sobe i sa saslušanja, izašlo je ovih dana dosta bizarnih ali i zanimljivih svjedočenja i informacija. Tako je rečeno da je Mladić pored toga što je odbio da primi optužnicu i rekao da nije nizašta u vezi sa njom kriv, navodno rekao i to da bi oni koji su u Srebrenici ubijali trebalo da za to odgovaraju. Ako je to tačno, onda on ne negira ono što se u Srebrenici dogodilo sredinom jula 1995?
PRELEVIĆ: Kako možete negirati da je zločin ubiti ljude čije su ruke vezane, a ja mu držim pesnice da ga zdravlje posluži da izdrži suđenje i dokaže ko je to naredio, izveo, ko je nama tu ljagu na vrat okačio i zauvek nas obeležio.
MONITOR: Pohvalili ste ovdašnje vlasti jer nisu ubile nijednog haškog optuženika (u Bosni se to dešavalo od strane međunarodnih snaga) već ih privele međunarodnoj pravdi, a Zapad je, kažete, godinama odugovlačio sa isporučivanjima i suđenjima čak i nacistima, kao u SAD, Austriji i Mađarskoj. U vezi sa Srebrenicom, zanimljivi su navodi Florans Artman da su zapadne zemlje znale šta se događa u Srebrenici, da su to čak vidjele preko satelitskih snimaka, ali da je to bilo nešto kao cijena za budući mir u Bosni?
PRELEVIĆ: Da li je Florans Artman posle ove izjave bila osuđena u Haškom tribunalu? Jadna Florans! Zaboravila na disciplinu, pa izgovorila ponešto od zabranjenog.
Globalna selektivna pravda
MONITOR: Vaše je mišljenje da bi bilo dobro da se postupci Karadžiću i Mladiću spoje jer bi onda došlo do, za istinu, dragocjenog suočavanja njih dvojice koji se smatraju ključnim ljudima u odlučivanju o vođenju rata bosanskih Srba. Mladićev advokat već predviđa da njegov klijent neće živjeti do početka suđenja?
PRELEVIĆ: To je već pravna tehnika, strategija odbrane i strategija tužilaštva. Zbog mnogih stvari bi bilo dobro jednovremeno voditi postupak, ali to ne znači da će tako biti. Haški tribunal je osnovan za Ruandu i Jugoslaviju. Ostali su krivično neodgovorni do daljnjeg. Rat na Kosovu je počeo kad su neki Srbi ubili Krasnićija i njegovu familiju, što je okarakterisano kao žestoko kršenje običaja rata, za razliku od Bin Ladenove žene i dece ili Gadafijevog sina i unučića, no to je ta nova globalna selektivna pravda u kojoj se zločini dele na one koji su neprihvatljivi i naše podvige. Podsetiću, Naser Orlić je na slobodi jer je on ubijao civile uz puno poštovanje ljudskih prava i slobode izražavanja. Žao mi je što je Haški tribunal za ključne aktere rata selektivno grebao po površini. Što se tiče nižeg komandnog kadra, njegove presude su ostvarile u jednom stepenu cilj zbog koga je osnovan, a to je zadovoljenje pravde. Režiser ove tragedije nije samo jedan čovek. Najmanje troje, ne računajući inostranstvo.
Ovdje su svi slabi
MONITOR: Proces značajnom broju „Mladićevih jataka” već je vođen. I tu je bilo nelogično što se njihova imena objelodanjuju i oni optužuju bez naznaka da su prethodno od njih pribavljena neka saznanja u vezi sa Mladićevim kretanjem. To je djelovalo kao farsa…
PRELEVIĆ: Proces protiv njegovih jataka je započeo pod pritiskom iz inostranstva i u suštini je trebalo da bude pritisak da se Ratko Mladić sam preda. Istine radi treba reći da je za svaku zemlju teško da izruči svog državljanina za ratne zločine, a skoro smo videli kako jedna velika sila privodi pravdi, verovatno Božijoj, najtraženijeg teroristu. Da smo to kojim slučajem mi uradili, a kao jedini dokaz pružili fotografiju „zinutih” partijskih lidera, niko nas ne bi oprao. O principijelnosti međunarodne zajednice bi se moglo što šta reći, od Kurta Valdhajma, koji je čak bio predsednik jedne države, do Jožefa Kaca, osumnjičenog za ubistvo 300.000 Jevreja, koji je prošle godine preminuo u EU bez ijednog postupka. Nisu li SAD isporučili Artukovića kad je pao na nosila ili Ivana Demjanjuka kad više nije znao kako se zove. Nije li Petar Egner i dalje u SAD? Nije li Pinoče imao kakvu slabost, pa mu se nije moglo ni suditi? Jednostavno kad ste slabi, a ovde su svi slabi, onda na vas svako oštri onu stvar. Pa, ako ćemo i oko Srebrenice, nije li poprilična „hrabrost” holandskog bataljona predati sve građane iz zaštićene zone UN ljudima kojima su u ratu izginuli najbliži rođaci. Nikad istina nije tako jednostavna kako se nameće.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+. Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje
Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.
Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.
MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?
ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.
Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.
MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?
ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.
Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.
Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…
Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.
MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?
ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.
Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.
Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja
MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?
BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.
MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?
BURDŽOVIĆ: Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika, možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi
MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?
PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.
Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.
Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.
Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.
Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?
PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.
Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom