Povežite se sa nama

OKO NAS

BORILAČKE VJEŠTINE NA MARGINI: Džabe pehari i zlatne medalje

Objavljeno prije

na

Nije nikakva novost da se u Crnoj Gori uspješni i talentovani sportisti malo cijene, i da se u njih rijetko ulaže. Posebno su borilački sportovi na margini, zbog čega u njima opstaju samo ljudi čelične volje, spremni da žrtvuju sve zbog jedne ljubavi.

Da bismo bolje razumjeli situaciju i probleme sa kojima se ovi sportisti srijeću, razgovarali smo sa trenerom borilačkih vještina, Mladenom Jokmanovićem. Zajedno sa bratom Markom Jokmanovićem vodi klubove džuda i džu džice Stara varoš Volcano i brazilske džiu džice Mata Leao. Jokmanovići su nosioci majstorskih zvanja u džudou, brazilskom džiu džicu i džu džicu, što predstavlja rijetkost na globalom nivou. Dvadesetosmogodišnji Mladen je diplomirani prevodilac engleskog i francuskog jezika, a tri godine mlađi Marko završio je turistički fakultet. Najmlađi brat Vukašin krenuo je stopama starije braće, osvojivši nedavno srebro na renomiranom regionalnom takmičenju u brazilskoj džiu džici.

Problema ima na sve strane, a oni s kojima se klub najčešće susreće su finansijski, ali i loše funkcionisanje sportskih institucija. Jokmanović navodi da nemaju nikakvu pomoć za brazilski džiu džicu i džu džicu, sem rijetkih, prijateljskih donacija, dok im u džudo sferi pomaže firma Volcano. „Veoma je teško kada sve troškove snosite sami i srećni ste ako ste na ‘nuli’. Možda i još teže je gledati dugogodišnje trofejne takmičare i učenike kako odustaju zbog finansijskih problema, iako ste im obezbijedili sve što ste mogli. Gledajući gostovanja na televiziji i čitajući novinske članke o našim putovanjima i uspjesima, ljudi često stiču pogrešnu sliku. Mi ovo radimo iz ljubavi prema sportu, jer da su finansije motiv, sigurno se ovim ne bismo bavili”, kaže Mladen.

Iako bi sportski nacionalni savezi trebalo da im finansijski pomažu, klubovi većinom nemaju nikakvu pomoć. Naš sagovornik objašnjava da oni čak imaju dodatne troškove u vidu taksi prema savezima.

,,Džudo klub Stara varoš- Volcano je punopravni član Džudo saveza Crne Gore i Džudo saveza Podgorice, redovan je na takmičenjima i iznjedrio je svoje prve reprezentativce”. Iako redovno plaćaju godišnju članarinu, ovjere, licence – od ovih saveza nijesu dobili nikakav vid pomoći od osnivanja.

Džu džicu klub Stara varoš je iz saveza demonstrativno istupio 2015. godine nakon što je na prvenstvo Evrope poslato samo dva od šest plasiranih reprezentativaca iz ovog kluba, kao i zbog neopravdanog uklanjanja njihovog seniorskog reprezentativca iz nacionalnog tima za Prvenstvo svijeta u Parizu. Ovo se desilo uprkos činjenici da je ovaj klub često donosio zlatne pehare ekipnog pobjednika sa nacionalnih i međunarodnih takmičenja, iznjedrio prvaka svijeta i Evrope, i osvajače brojnih balkanskih i međunarodnih medalja. Kako navodi Jokmanović, savez je prešao granicu nepoštovanja, nekorektnosti i omalovažavanja, koju su oni mogli da istrpe.

„Od 2014. godine aktuelan je problem sa Upravom za sport, povodom formiranja saveza brazilskog džiu džicua, iako ovaj sport postoji već 10 godina u Crnoj Gori i ostvaren je veliki broj međunarodnih rezultata. Tri kluba podnijela su inicijativu za registraciju saveza u skladu sa crnogorskim zakonom o sportu, ali je proces odužen i odbijen bez ikakvog obrazloženja, nakon čega smo angažovali pravnog zastupnika”, kaže Jokmanović. On ističe da bi Crnogorski nacionalni savez brazilskog džiu džicua bio 25. savez ovog sporta u svijetu, i da ne vidi razlog za opstrukciju u razvoju ovog, kod nas mladog sporta, koji je u svijetu jedan od najpopularnijih.

Jokmanović, koji već godinama zajedno sa svojim bratom učestvuje na velikom broju internacionalnih takmičenja, kaže i da je interesantno da se njihovi uspjesi vrednuju i poštuju u inostranstvu, ali ne i u Crnoj Gori. Ističe da se ljudi često čude što, uprkos brojnim problemima, na podijume iznose crnogorsku zastavu. To će uvijek raditi zbog bezuslovne ljubavi prema svojoj zemlji jer, kako kažu, drugu zastavu nemaju.

Kaže da su on i njegovi takmičari često bili primorani da idu na razna „avanturistička” putovanja po svijetu. „Dešavalo nam se da se takmičimo dva dana zaredom u dva različita sporta, pojedine noći u inostranstvu smo proveli spavajući u automobilu, parkiranim ispred sale, jer nijesmo mogli da priuštimo hotel i direktno odatle išli na borilište. Ali ovoga se rado sjećamo i to su detalji koji na kraju sve čine boljim”.

Uprkos svim nedaćama, ne posustajući, Jokmanovići svojim rastućim uspjesima dokazuju da uvijek iz problema izlaze jači.

Kao što je Džigoro Kano, osnivač džudoa, rekao: „Dragulj ne može biti ispoliran bez trenja, niti čovjek usavršen bez učenja… Ako postoji trud, uvijek će postojati i uspjeh.”

Uspjesi

Džudo – u takmičarskoj sezoni od januara do decembra 2015. godine, džudo klub Stara varoš- Volcano nastupio je na ukupno 19 takmičenja, od čega je 15 međunarodnih, a četiri nacionalna.

Ukupno su osvojili 208 medalja od kojih su 86 zlatnih, 67 srebrnih i 55 bronzanih medalja kao i sedam timskih pehara.

Džu Džicu – Stara varoš je u ovom dijelu sezone odradila dva ekstremno kvalitetna klupska takmičenje povodom Dana nezavisnosti Crne Gore – 28 medalja, i povodom oslobođenja Podgorice – 40 medalja. Podsjetimo, u januaru 2015. je klub istupio iz saveza, zbog čega nije učestvovao na ostalim takmičenjima. Takođe, klub je dvostruki ekipni pobjednik SAJ opena u Novom Sadu.

Brazilska džiu džica – 37 internacionalnih medalja za klub Mata Leao A-Force u 2015. godini.

U periodu od januara do decembra 2015. godine klub je nastupio je na osam prestižnih međunarodnih takmičenja – na prvenstvu Evrope, četiri evropska opena i tri regionalna opena.

Nastupali smo na BJJ East European Open – Zagreb, Hrvatska, Mittel European Open – Trst Italija, IBJJF Rome Open – Rim Italija, IBJJF European championship – Rim Italija, BJJ Split Open – Hrvatska, Belgrade No Gi Open-Srbija, Gameness Macedonia Open- Skoplje i Milano Brazilian jiu jitsu challenge – Italija. Od 37 medalja 12 je zlatnih, devet srebrnih i 16 bronzanih. Među ovim medaljama su četiri evropske medalje – zlato, srebro i dvije bronze, koje su i prve medalje za Crnu Goru na ovakvom takmičenju.

Pobjeđivanje sebe kroz borilačke vještine

„U našoj sali možete trenirati džudo, džu džicu i brazilski džiu džicu, zbog čega okupljamo veliki broj članova svih uzrasta, a nerijetko se dešava da isti borci postižu zavidne rezultate u više vještina. Prije svega nam je važno zdravlje naših učenika, kako u sali, tako i van nje, kao i njegovanje sportskog duha. Nikada svoje vještine nijesam koristio na ulici, i u našem klubu znaju da je tatami jedino mjesto za borbu”, kaže Mladen Jokmanović. Njihov cilj, objašnjava, nijesu kratkoročni rezultati, već put kroz vještinu i njeno proučavanje, kao i konstantno pobjeđivanje sebe. On utiče na mlade da se hrane i žive zdravo, oslobađaju loših navika, ali i da ne zapostavljaju obrazovanje, zbog čega se dešavalo da poneko izgubi članstvo u klubu nakon loših rezultata u školi ili neopravdanih incidenata na ulici.

Jokmanović kaže da ima talentovanih ljudi koji sebi ne mogu da priušte treniranje, da to razumije i da ne želi da novac bude važniji od talenta. „S obzirom na tešku finansijsku situaciju koju i te kako osjećamo, imamo posebne programe za nadarene individualce koji su u finansijskim neprilikama. Najčešći primjer su više djece koja dolaze iz iste porodice, za koje imamo posebne povoljnosti, a najčešće se tretiraju kao jedan član”, rekao je.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo