Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽABLJAK: PROMAŠENI PROJEKTI: Vjetar oduvao kulturu

Objavljeno prije

na

Malo ko će osporiti da je renoviranje žabljačkog Centra za kulturu, prije pet-šest godina, urađeno vrlo nekvalitetno, iako su radovi izvođeni pod pokroviteljstvom resornog Ministarstva i koštali blizu 300.000 eura. Nevrijeme tokom kojeg je srušeno stotinak kvadratnih metara demit fasade s istočne strane zgrade, potpuno je razotkrilo fušeraj građevinaca. No, čini se da u slučaju ,,hrama kulture” ispod Durmitora, zaista učinjenu poslu mane nema, jer niko nikada nije zvanično uložio prigovor na kvalitet radova. Takođe, niko nije ni snosio odgovornost zbog očiglednih propusta i uzalud potrošenog novca.

Kako je za Monitor kazao direktor Centra za kulturu Miroje Džabasan, formirana je komisija koja će sagledati uzroke havarije i procijeniti štetu. Pretpostavlja se, kaže on, da je štetu prouzrokovalo nevrijeme praćeno jakom kišom i velikim udarima južnog vjetra. Direktor Centra, međutim, nije mogao komentarisati kvalitet rekonstukcije, jer je, kako je objasnio, to bilo prije njegovog mandata.

,,Sve je rađeno preko Opštine. Nijesam imao uvid u ono što je rađeno, kao što ne znam ni koliko je koštalo, ni kako je rađeno. Potrudićemo se da što prije šteta izazvana nevremenom bude sanirana. To je sve što mogu reći”, kazao je on.

Na Žabljaku ima i onih koji govore mnogo direktnije, kako kažu, o potpuno promašenom projektu rekonstrukcije. Direktor Centra za razvoj Durmitora Darko Stijepović podsjeća da je NVO na čijem je čelu više puta ukazivala na „mnoštvo neregularnosti” prilikom rekonstrukcije zgrade Centra za kulturu.

,,Ministarstvo kulture je renoviralo Dom kulture na Žabljaku za 200-300.000 eura. Zamijenili su krov, desetak prozora, pet toaleta, parket u bioskopu, pločice u hodnicima i na stepeništima, vrata i uveli novo grijanje. Kasnije je isto Ministrastvo nekoliko puta farbalo bioskopsku salu. Novi krov je bio najavljen kao bakarni, ali se ispostavilo da je kulturu poklopio limeni pokrov, koji se raspukao na devet mjesta odmah po završetku”, tvrdi Stijepović.

Voda, kaže on, sada curi kroz pukotine na krovu i plavi prostorije u zgradi. Stijepović misli da tolika vlaga svakog trenutka može uzrokovati velike probleme na električnim instalacijama. Parket u bioskopskoj sali, prema riječima direktora Centra za razvoj Durmitora, ,,nekoliko puta se nadizao kao kvasac”, a jednom je visina vode u tom prostoru bila, tvrdi on, i preko metar.

,,Da bi spriječili dizanje parketa prikovali su ga dobro šrafovima. Novo grijanje sa dva kotla na struju, skupo kao đavo (40.000 eura ), nikada nije grijalo. Skupocjeni sistem grijanja rasčerupan je i treba naći dobrog kotlokrpa da to dovede u red. Da im je Ministarstvo kulture bar uradilo ognjište, pa da se mogu ugrijati ložeći drva”, kaže Stijepović. „U toku renoviranja zamijenjeni su ‘teraco’ podovi keramičkim pločicama, iako je to bilo potpuno nepotrebno. Keramičke pločice na vrh planine? Mada, dobre su za klizanje i za još više studeni u kulturi. Iznad ulaza u instituciju nalazi se ekserom pribijena daska koja pokazuje realnost ove džungle”, opisuje on trenutno stanje objekta, u kojem bi trebalo da se Žabljačani kulturno uzdižu.

Direktor te ustanove priznaje da ima problema s krovom ali, kako kaže, sada je parket u bioskopskoj sali popravljen i stabilan. Nema teškoća ni sa sistemom za grijanje, tvrdi on. Nedavno je i predsjednik Savjeta Centra Milutin Žugić novinarima kazao da je mnogo problema ostalo nakon što je zgrada renovirana.

,,Objekat je renoviran prije mog mandata. Limarski radovi na krovu nijesu dobro izvedeni, pa krov prokišnjava i pričinjava štete na plafonu hola bioskopa. Cijela zgrada Centra za kulturu vlasništvo je više pravnih i fizičkih lica i imamo zajednički problem s kanalizacijom. Mi ćemo s naše strane preduzeti sanaciju ali za sada nemamo novca. Propust je napravljen nakon renoviranja jer niko nije reklamirao loše izvedene radove”, objasnio je on.

Građevinski propusti samo su dio problema koji more prvu instituciju kulture na Žabljaku. Centar je, prije pet godina, pretvorio svoj izložbeni prostor u kafanu, kako tvrdi Stijepović, bez odobrenja za prenamjenu prostora i bez građevinske dozvole. Međutim, takav predlog izvršne vlasti, aminovali su i odbornici lokalnog parlamenta. Zbog toga se sve izložbene postavke održavaju na različitim lokacijama u gradu – u tržnom centru, maloj sali Centra za kulturu, terasi hotela Žabljak…

Iako su iz Savjeta Centra prije dvije godine saopštili da se ugovor sa zakupcem prostora u Centru za kulturu Markom Bogavcem raskida, jer nijesu poštovane sve klauzule iz ugovora, izgleda da je u međuvremenu palo pomirenje.

,,Bogavac je uplatio oko 2.000 eura koliko je dugovao. Ostaje njegova obaveza da redovno uplaćuje po 210 eura mjesečnog zakupa, koliko je predviđeno ugovorom koji važi do 2016. godine, kada će prostor biti vraćen u vlasništvo Centra za kulturu. Ugovoru s njim prethodio je tender na koji se Bogavac jedini javio i, umjesto tenderom predviđenih 200, za mjesečni zakup ponudio 210 eura. Preuzeo je i obavezu da, kada se ukaže potreba, prostor ustupi službama lokalne samouprave”, obavijestili su prošle godine novinare iz Savjta Centra za kulturu.

Džabasan tvrdi da i pored toga što je u galerijskom prostoru kafana, ,,ima dosta mjesta i za kulturna dešavanja”.

Da u Centru, odnosno Savjetu te institucije odavno ima mjesta za promjene, smatraju u žabljačkoj opoziciji. Iz DEMOS-a su krajem prošle godine oštro kritikovali rad Savjeta, a ukazali su i na neke nezakonitosti. U tom tijelu, kako kaže odbornica te stranke Aleksandra Vuković, ,,nema predstavnika zaposlenih niti „stvaralaca ili stručnjaka iz oblasti od značaja za kulturu”, kako Statut i Zakon propisuju. Vuković kaže da je utvrđeno i da pune dvije godine (od oktobra 2012. do oktobra 2014) Savjet nije održao nijednu sjednicu, a da je za to vrijeme predsjednik Žugić, za dužnost koju ne obavlja dobio naknadu od oko 5.000 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo