Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS LIJEŠEVIĆ, REDITELJ: Svijet koji znamo nestaje

Objavljeno prije

na

Premijera predstave Čuvari tvog poštenja jednog od vodećih reditelja regiona Borisa Liješevića, biće održana 18.februara u Velikoj sali KIC-a Budo Tomović. Novi autorski projekat Liješevića zaživjeće kao produkcija Večernje scene Gradskog pozorišta, a u njemu će biti angažovan gotovo kompletan glumački ansambl ove teatarske kuće.

MONITOR: Vaša nova predstava ima zanimljiv naziv – „Čuvari tvog poštenja”. Prva asocijacija je stih naše himne. Bavite se aktuelnim pitanjima poput onih šta danas znači poštenje u Crnoj Gori. Kako je uopšte nastala ideja?
LIJEŠEVIĆ: Sve što se dešava oko nas, čemu svjedočimo zadnjih godina, jednoj devalvaciji morala, vrijednosti, kada jučerašnji prvi ljudi postaju junaci crnih hronika, akteri milionskih malverzacija i krađa.Sve to navodi da se zapitamo gdje smo to danas? Dokle smo stigli ? I to u zemlji u kojoj se toliko govori o poštenju, gdje je poštenje postalo kult koji nijednu generaciju nije zaobišao, poštenje je opjevano u pjesmama, pa i sama himna poziva na poštenje. A gdje smo mi danas?

MONITOR: Godinama se u nacionalnom teatru igra predstava ,,Očevi su grad(ili)”. Gledali smo i ,,Čekaonicu”, ,,Povodom Galeba”… Sve ove predstave se bave sadašnjim trenutkom ali i tretiranjem starih vrijednosti, otuđenjem, propadanjem…
LIJEŠEVIĆ: Važna mi je ta veza s pozorišnom publikom u Crnoj Gori. U svemu što radim ima Crne Gore i Budve. Pretprošle godine sam u Beogradu radio predstavu Peti park koja je direktno bila inspirisana događajima iz Budve, nestajanjem grada pred tom betonskom kulturom. Nadao sam se da će publika u Crnoj Gori i u mojoj Budvi prepoznati vezu između odbrane Petog parka u Beogradu na Zvezdari i Budve u kojoj nijedan prostor nije odbranjen. Međutim uprkos mojim željama ta predstava nikada nije došla u Budvu. Svi mi svjedočimo o propadanju starih vrijednosti i svijeta u kome smo odrasli, koji nosimo u uspomenama, u srcu. Svijet koji svakim danom uzmiče pred nekim drugim manje poetičnim svijetom (a možda je samo u pitanju vrijeme). Svijet koji znamo nestaje svakog dana, a potire ga neki novi svijet koji ne razumijemo. Iz dana u dan se pitamo u šta smo se pretvorili, koji su to ljudi oko nas, gdje je nestao svijet koji smo poznavali. Gdje su ljudi? Zašto se više ne vidi more? Te predstave su valjda pokušaj da se razumije svijet ili pak protest usljed nerazumijevanja neprepoznavanja i nesnalaženja.

MONITOR: Mnoge Vaše predstave nisu nastale iz klasičnog dramskog teksta, već Vašim razgovarom sa ljudima, glumcima….Kažite nam o procesu rada na predstavi „Čuvari tvog poštenja”?
LIJEŠEVIĆ: Ovaj proces je bio prilično zanimljiv. I za mene veoma važan, a nadam se i za ostale učesnike. Mjesec dana prije proba sreli smo se i dva dana smo razgovarali, i pomalo improvizovali na sceni. Tada sam imao samo naslov i neko osjećanje. Razgovori sa glumcima su mi pomogli da uspijem to osjećanje da prepoznam i izrazim, formulišem. A onda smo se rastali na mjesec dana. Vratio sam se u Podgoricu sa pričom koja je izražavala to osjećanje. Odjeljenje koje treba da ide na ekskurziju i skupljaju se pare za dječaka čiji otac ne može da plati. Uoči ekskurzije na času muzičkog pare su ukradene. Popodne na roditeljskom razredna i direktor sugerišu roditeljima ozbiljnost situacije. Krađa koju treba odmah prepoznati kao neko loše sjeme i odmah to spriječiti da se razvija. Međutim roditelji koji su oštećeni svaki za pet eura, ne doživljavaju to na isti način. I da ne otkrivam dalje. Imali smo priču, ali nisam htio da se upuštam u to da dramaturgica Stela Mišković ili ja pišemo pozorišni komad, već da on nastaje na probama. U procesu. Na daskama. I onda smo krenuli u jedan proces koji sam ja za sebe nazvao ,,Improvizacijom do dramskog teksta”. Kao da prosijavamo pijesak dok ne nađemo zrno zlata i sačuvamo ga.

MONITOR: U svim Vašim predstavama vidljiv je specifičan rad sa glumcima. Kakva je saradnja s glumcima ,,Gradskog pozorišta”?
LIJEŠEVIĆ: Kao neki dobar basket. Na kraju svakog dana svi smo bili iscrpljeni jer takav rad zahtijeva neprestano prisustvo. Reagovanje. Život u situaciji. Život ljudskog duha. To je dobar tim. Kreativan. Pun duha i entuzijazma. Ljudi su zaista željni napretka i kreativnog iskoraka. Spremni da zakorače u nepoznato. Ovo je bio potpuno nepoznat teren. Vedri ljudi, raspoloženi. Spremni da traže, istražuju.

Prije 20-ak godina upoznao sam Dubravku Drakić, Pavla Ilića i Ivanu Mrvaljević. Oni su bili prva generacija glumaca na cetinjskoj akademiji, a sada su već profesori, upravnici, glumci sa iskustvom, stažom… Tu su i neki odlični mlađi glumci kojima su oni već i predavali. Umeđuvremenu se desio cijeli jedan život, odrastanje, mnogo novih i dobrih generacija glumaca koji sada traže svoje izraze, prostore, sredstva. Oni su se pokazali kao neko dobro sjeme koje se primilo, dalo plodove, nastavilo da se dijeli, razmnožava. Mi smo u isto vrijeme odrastali, otkrivali profesiju, sazrijevali. I valjda sad dodirujemo neku slobodu i radujemo se tome. Osjećam se zaista kao da sam u svojoj generaciji i na mjestu gdje jedni druge prepoznajemo kao stvaraoce, tražimo jedni od drugih, pratimo se, upozoravamo, korigujemo, nagrađujemo.

MONITOR: U Crnoj Gori se o temi obrazovanja dosta priča… Godinama su novine pune članaka o reformama obrazovanja, a PISA testiranje pokazuje potpuno suprotno. Kako gledate na današnje školstvo u Crnoj Gori i zemljama nekadašnje Jugoslavije?
LIJEŠEVIĆ: U ovoj predstavi škola je samo povod da se dođe do nekih problema koji nas se tiču. Pozorište uvijek govori o ljudima. Odakle god da se krene, iz škole, učionice, uzavrelog grada, pećine, džungle… stići će se do čovjeka sa njegovim malim, velikim problemom. Škola je žrtva drugih društvenih segmenata. I ogledalo. U društvu u kojem nestaje srednja klasa, iz dana u dan bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji, gdje se produbljuje jaz između socijalno neravnopravnih grupacija – odmah dobijete VIP odjeljenja po školama. I onda daj oblačite uniforme da sakrijemo klasnu netrpeljivost. Škole su u velikoj mjeri srozane kao i sve drugo. Ponižene. Bačene na koljena. Profesori se pretvaraju u menadžere koji moraju da se dodvoravaju nekoj elitnoj bandi kako bi kao sponzorstvo dobijali nastavna sredstva, kad ih već ne dobijaju od države. Ne postoji kod nas svijest o značaju kulture, niti školstva… Mada kod nas i u regionu postoje neke dobre škole i dobri nastavnici koji pošteno obavljaju svoj posao.

MONITOR: U Beogradu je na repertoaru Vaša ,,Čekaonica”, ,,Plodni dani”, ,,Elijahova stolica”… u Novom Sadu ,,Povodom galeba”, ,,Jare u mleku”, ,,Greta” i ,,Sluga dvaju gospodara”, u Skoplju ,,Osećaj brade”, u Somboru ,,Čarobnjak”, ,,Alkestida” u Sloveniji, ,,Mirni dani u Miksing Partu” u Zagrebu, ,,Brašno u venama” u Sarajevu…. Režirate godinama na scenama bivše Jugoslavije. Kažite nam o tom iskustvu?
LIJEŠEVIĆ: To je dobrih pet, šest, sedam godina mog života. I neprestanog rada. Danas mnogih od tih predstava nema. Ali ono što ostaje su ljudi. Poznanstva. Iskustvo zajedničkog stvaranja. Radosti premijera. Predstave prolaze. Neko ih se sjeća. Kao što se vi sjećate Elijahove stolice i Čekaonice. Neke su bile dobre i uspješne, dok neke i nisu bile. Svaka je bila teška, stresna, puna neizvjesnosti, straha, nade… Svaku sam nosio u rukama kao neko živo biće za koje se borim. Neke su mi donijele radost i samopouzdanje, a neke sumnje i preispitivanje… Ali ono što sam dobio to su ljudi koje sam upoznao i sa kojima sam proveo neko vrijeme, dijelio život, vazduh, hranu, piće, misli, iskustva. Glumci su svuda isti. Nemaju nacionalnost. Prepoznaju se po zajedničkim interesovanjima, iskustvima, sklonosti.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo