Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS LIJEŠEVIĆ, REDITELJ: Svijet koji znamo nestaje

Objavljeno prije

na

Premijera predstave Čuvari tvog poštenja jednog od vodećih reditelja regiona Borisa Liješevića, biće održana 18.februara u Velikoj sali KIC-a Budo Tomović. Novi autorski projekat Liješevića zaživjeće kao produkcija Večernje scene Gradskog pozorišta, a u njemu će biti angažovan gotovo kompletan glumački ansambl ove teatarske kuće.

MONITOR: Vaša nova predstava ima zanimljiv naziv – „Čuvari tvog poštenja”. Prva asocijacija je stih naše himne. Bavite se aktuelnim pitanjima poput onih šta danas znači poštenje u Crnoj Gori. Kako je uopšte nastala ideja?
LIJEŠEVIĆ: Sve što se dešava oko nas, čemu svjedočimo zadnjih godina, jednoj devalvaciji morala, vrijednosti, kada jučerašnji prvi ljudi postaju junaci crnih hronika, akteri milionskih malverzacija i krađa.Sve to navodi da se zapitamo gdje smo to danas? Dokle smo stigli ? I to u zemlji u kojoj se toliko govori o poštenju, gdje je poštenje postalo kult koji nijednu generaciju nije zaobišao, poštenje je opjevano u pjesmama, pa i sama himna poziva na poštenje. A gdje smo mi danas?

MONITOR: Godinama se u nacionalnom teatru igra predstava ,,Očevi su grad(ili)”. Gledali smo i ,,Čekaonicu”, ,,Povodom Galeba”… Sve ove predstave se bave sadašnjim trenutkom ali i tretiranjem starih vrijednosti, otuđenjem, propadanjem…
LIJEŠEVIĆ: Važna mi je ta veza s pozorišnom publikom u Crnoj Gori. U svemu što radim ima Crne Gore i Budve. Pretprošle godine sam u Beogradu radio predstavu Peti park koja je direktno bila inspirisana događajima iz Budve, nestajanjem grada pred tom betonskom kulturom. Nadao sam se da će publika u Crnoj Gori i u mojoj Budvi prepoznati vezu između odbrane Petog parka u Beogradu na Zvezdari i Budve u kojoj nijedan prostor nije odbranjen. Međutim uprkos mojim željama ta predstava nikada nije došla u Budvu. Svi mi svjedočimo o propadanju starih vrijednosti i svijeta u kome smo odrasli, koji nosimo u uspomenama, u srcu. Svijet koji svakim danom uzmiče pred nekim drugim manje poetičnim svijetom (a možda je samo u pitanju vrijeme). Svijet koji znamo nestaje svakog dana, a potire ga neki novi svijet koji ne razumijemo. Iz dana u dan se pitamo u šta smo se pretvorili, koji su to ljudi oko nas, gdje je nestao svijet koji smo poznavali. Gdje su ljudi? Zašto se više ne vidi more? Te predstave su valjda pokušaj da se razumije svijet ili pak protest usljed nerazumijevanja neprepoznavanja i nesnalaženja.

MONITOR: Mnoge Vaše predstave nisu nastale iz klasičnog dramskog teksta, već Vašim razgovarom sa ljudima, glumcima….Kažite nam o procesu rada na predstavi „Čuvari tvog poštenja”?
LIJEŠEVIĆ: Ovaj proces je bio prilično zanimljiv. I za mene veoma važan, a nadam se i za ostale učesnike. Mjesec dana prije proba sreli smo se i dva dana smo razgovarali, i pomalo improvizovali na sceni. Tada sam imao samo naslov i neko osjećanje. Razgovori sa glumcima su mi pomogli da uspijem to osjećanje da prepoznam i izrazim, formulišem. A onda smo se rastali na mjesec dana. Vratio sam se u Podgoricu sa pričom koja je izražavala to osjećanje. Odjeljenje koje treba da ide na ekskurziju i skupljaju se pare za dječaka čiji otac ne može da plati. Uoči ekskurzije na času muzičkog pare su ukradene. Popodne na roditeljskom razredna i direktor sugerišu roditeljima ozbiljnost situacije. Krađa koju treba odmah prepoznati kao neko loše sjeme i odmah to spriječiti da se razvija. Međutim roditelji koji su oštećeni svaki za pet eura, ne doživljavaju to na isti način. I da ne otkrivam dalje. Imali smo priču, ali nisam htio da se upuštam u to da dramaturgica Stela Mišković ili ja pišemo pozorišni komad, već da on nastaje na probama. U procesu. Na daskama. I onda smo krenuli u jedan proces koji sam ja za sebe nazvao ,,Improvizacijom do dramskog teksta”. Kao da prosijavamo pijesak dok ne nađemo zrno zlata i sačuvamo ga.

MONITOR: U svim Vašim predstavama vidljiv je specifičan rad sa glumcima. Kakva je saradnja s glumcima ,,Gradskog pozorišta”?
LIJEŠEVIĆ: Kao neki dobar basket. Na kraju svakog dana svi smo bili iscrpljeni jer takav rad zahtijeva neprestano prisustvo. Reagovanje. Život u situaciji. Život ljudskog duha. To je dobar tim. Kreativan. Pun duha i entuzijazma. Ljudi su zaista željni napretka i kreativnog iskoraka. Spremni da zakorače u nepoznato. Ovo je bio potpuno nepoznat teren. Vedri ljudi, raspoloženi. Spremni da traže, istražuju.

Prije 20-ak godina upoznao sam Dubravku Drakić, Pavla Ilića i Ivanu Mrvaljević. Oni su bili prva generacija glumaca na cetinjskoj akademiji, a sada su već profesori, upravnici, glumci sa iskustvom, stažom… Tu su i neki odlični mlađi glumci kojima su oni već i predavali. Umeđuvremenu se desio cijeli jedan život, odrastanje, mnogo novih i dobrih generacija glumaca koji sada traže svoje izraze, prostore, sredstva. Oni su se pokazali kao neko dobro sjeme koje se primilo, dalo plodove, nastavilo da se dijeli, razmnožava. Mi smo u isto vrijeme odrastali, otkrivali profesiju, sazrijevali. I valjda sad dodirujemo neku slobodu i radujemo se tome. Osjećam se zaista kao da sam u svojoj generaciji i na mjestu gdje jedni druge prepoznajemo kao stvaraoce, tražimo jedni od drugih, pratimo se, upozoravamo, korigujemo, nagrađujemo.

MONITOR: U Crnoj Gori se o temi obrazovanja dosta priča… Godinama su novine pune članaka o reformama obrazovanja, a PISA testiranje pokazuje potpuno suprotno. Kako gledate na današnje školstvo u Crnoj Gori i zemljama nekadašnje Jugoslavije?
LIJEŠEVIĆ: U ovoj predstavi škola je samo povod da se dođe do nekih problema koji nas se tiču. Pozorište uvijek govori o ljudima. Odakle god da se krene, iz škole, učionice, uzavrelog grada, pećine, džungle… stići će se do čovjeka sa njegovim malim, velikim problemom. Škola je žrtva drugih društvenih segmenata. I ogledalo. U društvu u kojem nestaje srednja klasa, iz dana u dan bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji, gdje se produbljuje jaz između socijalno neravnopravnih grupacija – odmah dobijete VIP odjeljenja po školama. I onda daj oblačite uniforme da sakrijemo klasnu netrpeljivost. Škole su u velikoj mjeri srozane kao i sve drugo. Ponižene. Bačene na koljena. Profesori se pretvaraju u menadžere koji moraju da se dodvoravaju nekoj elitnoj bandi kako bi kao sponzorstvo dobijali nastavna sredstva, kad ih već ne dobijaju od države. Ne postoji kod nas svijest o značaju kulture, niti školstva… Mada kod nas i u regionu postoje neke dobre škole i dobri nastavnici koji pošteno obavljaju svoj posao.

MONITOR: U Beogradu je na repertoaru Vaša ,,Čekaonica”, ,,Plodni dani”, ,,Elijahova stolica”… u Novom Sadu ,,Povodom galeba”, ,,Jare u mleku”, ,,Greta” i ,,Sluga dvaju gospodara”, u Skoplju ,,Osećaj brade”, u Somboru ,,Čarobnjak”, ,,Alkestida” u Sloveniji, ,,Mirni dani u Miksing Partu” u Zagrebu, ,,Brašno u venama” u Sarajevu…. Režirate godinama na scenama bivše Jugoslavije. Kažite nam o tom iskustvu?
LIJEŠEVIĆ: To je dobrih pet, šest, sedam godina mog života. I neprestanog rada. Danas mnogih od tih predstava nema. Ali ono što ostaje su ljudi. Poznanstva. Iskustvo zajedničkog stvaranja. Radosti premijera. Predstave prolaze. Neko ih se sjeća. Kao što se vi sjećate Elijahove stolice i Čekaonice. Neke su bile dobre i uspješne, dok neke i nisu bile. Svaka je bila teška, stresna, puna neizvjesnosti, straha, nade… Svaku sam nosio u rukama kao neko živo biće za koje se borim. Neke su mi donijele radost i samopouzdanje, a neke sumnje i preispitivanje… Ali ono što sam dobio to su ljudi koje sam upoznao i sa kojima sam proveo neko vrijeme, dijelio život, vazduh, hranu, piće, misli, iskustva. Glumci su svuda isti. Nemaju nacionalnost. Prepoznaju se po zajedničkim interesovanjima, iskustvima, sklonosti.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ključna pouka je da ne treba potcjenjivati građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ili će vlast formirati partije vlasti PES-Demokrate i one koje su okupljene u koaliciji Za budućnost Podgorice, a čija su okosnica NSD i DNP, uz podršku koalicije koju je predvodio predsjednik Jakov Milatović, ili će je formirati DPS uz podršku onih partija i saveza koji su učestvovali u rušenju prethodne lokalne vlasti, kao i nekih novih, a ideološki bliskih partija, a pri čemu je opet ključna Milatovićeva koalicija. Po mom sudu, nećemo imati “budvanski scenario” jer to ne odgovara nikom od aktera, a posebno ne vlastima

 

 

MONITOR: Kako vidite preliminarne rezultate podgoričkih lokalnih izbora u Podgorici?

ULJAREVIĆ: Preliminarni rezultati ovih izbora su, u značajnom, u okvirima očekivanog u dijelu odnosa snaga ključnih aktera, a čini se da ni ponavljanje izbora na jednom manjem broju biračkih mjesta ne može donijeti promjene koje bi uticale na postojeću konstelaciju.

Takođe, iako je bila izvjesna veća apstencija, čini se da to većina političkih subjekata nije uzela za ozbiljno niti su kampanje išle u pravcu adresiranja apstitenata. To je uticalo da nešto bolji rezultat zabilježe oni koji imaju jaču infrastrukturu, ali i oni koji su se borili za censuz jer je, pri toj izlaznosti, bio dostižniji.

MONITOR: Ko su „pobjednici“, a ko „gubitinici“?

ULJAREVIĆ: Ubjedljivi gubitnici su koalicija PES-Demokrate koja je ušla u ovaj izborni ciklus sa pozicije vlasti, uložila vidljivo ogromne resurse, prednjačila u funkcionerskoj kampanji do mjere koja do sada nije viđena, a osobito je naglašena i činjenicom da su to radili nekadašnji žestoki kritičari funkcionerskih kampanja DPS-a iz perioda kad je ta partija imala vlast. Rezultat je da ne samo da nije bilo sinergetskog efekta, nego je ta koalicija osvojila manje u odnosu na procentualni zbir ili zbir odborničkih mandata na lokalnim izborima 2022. godine, kada je čak PES nastupao iz pozicije opozicije.

Dodatno, slično Budvi gdje je PES uzalud politički potrošio Predraga Zenovića, glavnog pregovarača, u Podgorici su politički potrošili Sašu Mujovića, ministra energetike. Ovo nije podsticajna poruka ni za njihove funkcionere, jer postaje vidljivo da se oni tretiraju kao roba i često unaprijed svjesno žrtvuju. U oba slučaja se radilo o osobama koje su imale potencijal, ali ovim preranim isturanjem u arenu za koju nisu bili spremni niti su im tokom kampanje dali adekvatnu stručnu pažnju, faktički su te političke karijere prerano ograničene. Mujović je ubačen u kalup u kojem se vidno nije osjećao kao svoj na svome, a to je onda vodilo i neubjedljivim nastupima koji su i njemu i koaliciji koju je predstavljao donijeli negativne poene.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS PAVELIĆ, NOVINAR NACIONALA: Crna Gora se , ako želi u EU, mora potruditi da popravi odnose s Hrvatskom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imam dojam da Crna Gora potcjenjuje činjenicu da je Hrvatska- kako sada stvari stoje –  zaustavila napredovanje Crne Gore prema EU. I da ga neće tako lako iznova dopustiti

 

 

MONITOR: U decembru su predsjednički izbori. Pominje se da će biti najmanje sedam kandidatkinja i kandidata. Interesantna je procjena HDZ da je najbolje da njihov kandidat bude -blizak ali ne više i član HDZ, Dragan Primorac. Hoće li njegov glavni rival biti najvjerovatniji kandidat SDP i sadašnji predsjednik Zoran Milanović ili je moguće iznenađenje?

PAVELIĆ: U nedavno objavljenoj anketi, sadašnji predsjednik Zoran Milanović osvaja oko trećine glasova, 36 posto, a s 21 posto slijedi ga nezavisni kandidat s podrškom HDZ-a, bivši ministar znanosti i forenzičar Dragan Primorac. Rezultati te ankete poklapaju se s procjenama analitičara, prema kojima je Milanović favorit izbora, a u drugi krug bi se mogao plasirati Primorac. Međutim, iznenađenja nisu nemoguća: potpora raste i filozofkinji i nezavisnoj parlamentarnoj zastupnici Mariji Selak Raspudić koja je nedavno zbog spora o pobačaju napustila desnu populističku stranku Most: branila je pravo žene na pobačaj, ali joj se suprotstavio popularni stranački kolega, i suradnja je pukla. Zanimljivo će biti i kako će na predsjedničkim izborima proći kandidatkinja ljevice i psihijatrica Ivana Kekin, parlamentarna zastupnica zeleno-lijeve stranke Možemo!, inače supruga frontmena popularnog rock benda Hladno pivo Mile Kekina. Ona će Milanoviću oduzeti glasove na ljevici. Što se Primorca tiče, on formalno jest nezavisni kandidat, ali godinama je bio član HDZ-a, a i stranački ministar znanosti, pa je svima jasno kako je faktički riječ o HDZ-ovom kandidatu. Činjenica da je HDZ podržao baš njega, više govori o kadrovskom deficitu stranke, nego o promišljenoj političkoj taktici za proširenjem podrške birača.

MONITOR: HDZ je Vladu formirao sa Domovinskim pokretom koji se ubrzo raspao. Mario Radić je formirao DOMINO i pretpostavlja se da će i dalje htjeti da bude dio parlamentarne većine. Kakav razvoj događaja je predvidljiv?

PAVELIĆ: Ta je situacija bizarna: Domovinski pokret nastao je iz HDZ-a, kada se desna frakcija stranke izdvojila u posebnu stranku. Sada su opet u koaliciji, ali se i Domovinski pokret raspao na matičnu stranku i Domino. Istodobno, i jedni i drugi i dalje su u koaliciji s HDZ-om. Mediji su čak ironizirali ponašanje članova Domina, donedavnih članova Domovinskog pokreta, koji su krenuli pregovarati s HDZ-om o udjelu u vlasti i prije nego što su formirali stranku. Najvjerojatnije je da će i Domovinski pokret i Domino u parlamentu biti manji od makova zrna kada je riječ o poslušnosti HDZ-u. To, međutim, ne znači da će biti i manje opasni: njihova antisrpska retorika i otvorena-blago rečeno, netrpeljivost prema Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci Milorada Pupovca truju javni govor i legitimiziraju protusrpsku i anti-antifašističku retoriku. Domovinski pokret i Domino mogu se promatrati kao ovdašnje varijante novih radikalno desnih stranaka u Europi, uz važan dodatak: nastale su iz krugova ratnih veterana, opterećenih stvarnim i nezaliječenim ratnim traumama, koji politiku kreiraju na podlozi psihološkog tereta rata, a neki od njih i namjerno manipuliraju njime. To, dakako, nije ni moralno ni politički opravdano, ali je ljudski razumljivo. Ako želi politiku utemeljenu na konstruktivnom građanskom interesu-a ne na ratnim traumama, društvo bi taj problem trebalo osvijestiti i na svim se razinama posvetiti njegovu rješavanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARIĆ, POLITIČKA ANALITIČARKA IZ SARAJEVA: Nacionalizam političare štiti od propitivanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije tajna da u BiH brojači imaju veći uticaj na izborne rezultate od birača i da stvarna borba za pobjedu na izborima počinje tek nakon zatvaranja birališta. Schmidtove izmjene izbornog zakona će voditi realnijem izbornom rezultatu

 

MONITOR: Početkom oktobra biraće se lokalna vlast u BiH. Kako ocjenjujete značaj ovih izbora za funkcionisanje ne samo lokalne samouprave u BiH već i kao motivišućeg faktora za veću participativnost građana/ki u političkom životu?

MARIĆ: Političku situaciju u BiH najbolje oslikava činjenica da su širenje nacionalne mržnje i optužbe za izdaju sopstvenog naroda prevladavajuće teme predizborne kampanje za lokalne izbore. U nacionalnom divljanju, konkretne teme od značaja za lokalne zajednice, padaju u drugi plan. Najviše lajkova dobijaju populisti koji oštro napadaju-pa i vrijeđaju, političare iz drugog naroda. Uvredama i prijetnjama se redovno pridruži plejada  on-line bojovnika. Zbog toga ćemo biti zadovoljni ako na izbore izađe 50 posto birača.

Pri tome je važno znati da se u stvarnosti narodi međusobno ne mrze toliko koliko bi političari to željeli. A političari, koji to nameću, su više kriminalci nego nacionalisti, ali su shvatili da ih nacionalizam štiti od propitivanja. Dok stvarate predratnu atmosferu niko vas neće pitati šta vaša ruka radi u njihovom džepu.

Srećom postoje izuzeci među načelnicima, ljudi koji pošteno i vrijedno rade svoj posao. Takvi ljudi se ne bave nacionalizmom, oni podršku građana dobijaju na osnovu postignutih rezultata, a ne populizma. To je nepogrešivo mjerilo kvaliteta političara: što više nacionalizma-to manje rezultata, a više korupcije.

MONITOR: Ovi izbori će biti prvi koji će se održati po- intervencijom VP Kristijana Šmita, izmjenjenom Izbornom zakonu. Izmjene predviđaju i nemogućnost da se kandiduju oni koji su osuđeni za ratne zločine.  Šmitova intervencija u Izborni zakon nije dočekana sa nepodijeljenim odobravanjem, ne samo u RS. Može li ona uticati na izborne rezultate i kako?

MARIĆ: Čim političke stranke, koje imaju korist od izbornih prevara, nisu zadovoljne izmjenama Izbornog zakona, to govori da su izmjene dobre za građane. Visoki predstavnik je nametnuo pravila koja će osigurati veći stepen integriteta izbornog procesa. Nije tajna da u BiH brojači imaju veći uticaj na izborne rezultate od birača i da stvarna borba za pobjedu na izborima počinje tek nakon zatvaranja birališta. Schmidtove izmjene se najviše tiču segmenata u kojima se dešavalo najviše prevara, a to su sastav biračkih odbora, brojanje glasova, mijenjane preferenci nakon izbora i sastavljanje lažnih zapisnika s birališta. Ove izmjene će voditi realnijem izbornom rezultatu.

MONITOR: VP Šmit sastao se u Sarajevu sa glavnim tužiocem MRMKS, Seržom Bramercom. Navedeno je da je evidentirano oko 400 bjegunaca od pravde koji uglavnom sada žive u Srbiji i Hrvatskoj. Konstatovano je da bi od tih zemalja trebalo tražiti da im sude. Pitanje tzv. tranzicione pravde bolna je tačka za sve žrtve. Da li ono postaje samo ad hoc političko-propagandni problem regionalnih politika?

MARIĆ: Efekt kazne se postiže ukoliko kazna uslijedi netom nakon počinjenja zločina. Kakva je svrha kazne za ratnog zločinca koji bi bio osuđen 30 godina nakon počinjenja? Može li se zadovoljenjem pravde nazvati ako je žrtva 30 godina živjela u saznanju da je zločinac na slobodi i ako ga je čak i sretala jer žive u istom mjestu? Mnogi od njih će prije umrijeti nego što će dočekati suđenje, kako žrtve tako i zločinci. Naravno da od toga ne treba odustati ali bi za sve nas bilo bolje da se to završilo prije 20 godina i da smo nastavili živjeti bez potrebe da svako malo diramo u žive rane.

Sve tri strane u BiH imaju isti stav po tom pitanju tako što priznaju samo svoje heroje i njihove zločince i rade sve na tome da zaštite te svoje „heroje“, a ako njihove zločine ne mogu odbraniti onda im pomognu da ne budu dostupni pravdi. Naravno da se po broju zločinaca i heroja ne mogu porediti, ali im je doktrina isto.

Teško da će se tu nešto uskoro promijeniti, a nenadoknadiva šteta je počinjena žrtvama ovolikim odugovlačenjem. To će biti samo jedan od brojnih problema koji nismo uspjeli riješiti mi, već vrijeme.

MONITOR: Nedavno je Sud u Strazburu naložio BiH da se pozabavi njegovom presudom u slučaju Slavena Kovačevića. Kovačević-koji je i savjetnik Željka Komšića, tvrdio je da je zakonskim odredbama suspendovano njegovo aktivno biračko pravo pri izboru članova/ca Predsjedništva. Njegov je i stav da VP Šmit podržava HDZ, a Šmit je podsjetio da je tražio od institucija da izmjenama Ustava sprovedu i ranije presude („Sejdić-Finci“, „Zornić“…) Samo mali deo političke scene u BiH je, izgleda, zainteresovan da se ove presude sprovedu. Zašto?

MARIĆ: Bosna i Hercegovina ima specifično ustavno uređenje. Ustavotvorci su bili svjesni da je nemoguće napraviti savršeno rješenje kojim bi svi bili zadovoljni, pa su napravili ono što su mogli. U BiH problem nije loš Ustav, već loši političari koji se trude da nađu svaku rupu i od nje naprave problem, umjesto da nađu način kako da te rupe zakrpe. Jasno je da nisu ispoštovana ljudska prava svih građana podjednako po pitanju izbora za člana Predsjedništva, ali je to tada bilo jedino moguće rješenje. Umjesto da zajednički traže rješenje tog i sličnih problema, neki političari su u tome vidjeli priliku da sebe promovišu.

Slaven Kovačević je tužio državu BiH jer mu ne dozvoljava da se kao pripadnih Ostalih kandiduje za Predsjedništvo BiH, zanemarujući da se kao Hrvat mogao kandidovati za tu funkciju, jer se dok je bio u Gradskom vijeću Sarajeva izjašnjavao kao Hrvat. To dovoljno govori o paradoksu i iskrenim namjerama.

MONITOR:  Kako vidite „saradnju“ političkih vođa zemalja regiona na prebacivanju unutrašnjih problema na regionalni nivo?

MARIĆ: Kada gledate narušene političke odnose u regiji ne možete da se ne pitate šta se desilo jer je prije dvadeset godina situacija bila mnogo bolja. Održavali su se bilateralni i trilateralni sastanci, razgovaralo se o saradnji, a onda smo se odjednom počeli ponovo gledati preko ništana. To je taj trend populizma u kombinaciji s nedostatkom rezultata. Čim vam nešto ne ide dobro ili ste napravili neki propust, siguran recept za skretanje pažnje javnosti sa tog problema je upiranje prstom u komšije, kao prijetnju na koju uvijek moramo budno motriti.

MONITOR: Šef CIA, Vilijem Berns, nedavno je bio u Sarajevu, Beogradu i Prištini. Malo toga smo saznali o sardžaju njegovih razgovora sa našim lokalnim moćnicima. Kako Vi razumijete ovu CIA turneju?

MARIĆ: Stvarni cilj i povod takvih posjeta nikada ne bude zvanično predstavljen, ali se može pretpostaviti da to nisu bili nimalo ugodni razgovori i da su bili više monolozi u kojima je američka strana iznosila „preporuke“ zajedno s posljedicama koje bi mogle uslijediti u slučaju njihovog nepoštivanja. U turbulentim geopolitičkim kretanjima, niko ne želi da se bavi globalno nebitnim sukobima, ako to već mogu izbjeći. Značaj ove regije za Ameriku je samo u toj mjeri u kojoj predstavljamo opasnost za širenje interesa Rusije i Kine. Mi bismo voljeli da smo im bitni ali smo za njih premali i uključuju se samo koliko moraju.

U BiH je cilj posjete bio jasan, Dodik. No, pošto je on na „crnoj listi“ američke administracije nije se mogao, a vjerovatno ni želio, sastati s njim, pa mu je poruku poslao preko Željke Cvijanović. Ostali sastanci su bili protokolarni. Da je postigao svoj cilj postalo je očito već u prvoj izjavi Dodika nakon te posjete u kojoj je negirao da je ikada govorio o samostalnosti RS-a.

 

Propisane kvote za žene nisu pokazale veliki uspjeh

MONITOR: Samo 29 žena su kandidatkinje za gradonačelnice i načelnice. Među njima su, međutim, i već vrlo prominentne političarke kao što su gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić i vrlo uspješna protivkandidatkinja Miloradu Dodiku na izboru za predsjednika/cu RS, Jelena Trivić. Koliko su žene-kandidatkinje u BiH prilagodljive mejnstrim politici a koliko imaju priliku ili uopšte žele da kandiduju nešto novo što bi ih učinilo liderkama?

MARIĆ: Istraživanja iz biznis sektora su pokazala da su kompanije koje u upravama imaju žene, uspješnije i profitabilnije od onih u kojima su samo muškarci. Vjerujem da bi se veći postotak žena u politici  pozitivno odrazio na razvoj društva. Ali, mnogo je manji broj žena koje se ozbiljno žele baviti politikom. Mnoge žene, posebno one koje imaju porodicu, odluče se za neko drugo zanimanje. Osim toga, to sa sobom nosi i rizik da postanete žrtva javnog progona na društvenim mrežama i po forumima, u koji nerijetko uvuku i članove porodice, pa i djecu.

Problem sa sudjelovanjem žena u politici u BiH je što brojne funkcionerke ne djeluju samostalno, već ih povezuju sa nekim muškarcem koji im je tu funkciju osigurao. Ne mislim na fizičku vezu već isključivo na nadmoć. Takve političarke nestaju s političke scene kada njihov nadređeni tako odluči ili kada on izgubi moć.

Propisane kvote za žene nisu pokazale veliki uspjeh. Žene koje su se same izborile za svoje mjesto u politici su prodornije, uspješnije i znaju se bolje zauzeti za ono što žele i što misle da je dobro za društvo.

 

Politički inters u EU ima prednost nad propisima

MONITOR: Aleksandar Vučić je na nedavnom bezbjednosnom forumu u Pragu, rekao  da neće Crna Gora već Ukrajina biti sljedeća članica EU. Vučić je u UN upravo najavio da će odlikovati sve koji su glasali protiv Rezolucije o Srebrenici…Kada je reč o BiH, otpočinjanje pregovora sa EU kao da je zamrznuto. Šta je to prouzrokovalo?

MARIĆ: Kolikogod mi željeli vjerovati da se u EU sve dešava po propisima, činjenica je da politički interes ima prednost. Tako je i po pitanju prijema Ukrajine i Moldavije u EU, tako je bilo i po pitanju prijema Bugarske i Rumunije u EU. Najlakše je bildati mišiće na zemljama zapadnog Balkana. No, to nije opravdanje za neispunjavanje uslova koje je EU postavila. Posebno jer se ne radi o nekim apstraktnim zahtjevima već o reformama od kojih će država imati koristi.

Jasno je da se političari opiru tome, posebno jer im je slika hapšenja Ive Sanadera još pred očima i jer su prve reforme koje moraju uraditi one koje se tiču borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Niko ne reže rado granu na kojoj sjedi i gradi svoje carstvo. Zbog toga je BiH zadnja država koja ima pravo da bilo šta prigovori zbog prijema drugih u EU, jer smo mi prvi krenuli tim putem, a nakon 20 godina smo dospjeli na začelje. Ono što je u svemu tome dobro je da bh. političari nemaju alternativu EU članstvu i prisiljeni su da ponekad nešto puste iako znaju da bi mogli skupo platiti za to. Milijarde eura, koje EU daje uzornim učenicima, dodatna su motivacija da političari usvoje i poneki neugodan zakon.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo