Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, ANALITIČAR: Vlast je sve slabija, ali igra na slabosti opozicije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako komentarišete najnoviju vijest da je Demokratski front nakon insistiranja na Andriji Jovićeviću kao kandidatu za predsjedničke izbore, saopštio da u dogovoru sa njim ipak odustaje od te kandidature?
MARIĆ: Vijest o odustajanju od kandidature gospodina Jovićevića predstavlja iznenađenje, jer je njegovo ime već duže vrijeme od strane DF-a predstavljano kao najbolje riješenje. Osim problema sa načinom izlaska na predsjedničke izbore, opozicija ima sve izraženiji problem vremenskog cajtnota. Ostaje da se vidi da li je ovaj politički manevar iznuđen politički potez, ili je proizvod koordinacije sa drugim opozicionim političkim subjektima.

Ono što se čini izvjesnim je da DF insistira na zajedničkom kandidatu koji će biti bar ravnodušan prema atlantskim integracijama. Takva politička strategija sigurno ograničava objedinjavanje opozicionih snaga, ako kao realan preduslov objedinjavanju oko kandidata uzmemo i interese partija da odluku mogu objasniti svojim biračkim tijelima. Čini se da je propuštena šansa koja je mogla da proizvede osjećaj o neophodnosti promjena kao ključnog elementa za dalju demokratizaciju crnogorskog društva i time se u drugi plan stave partikularni interesi opozicionih subjekata u korist opšteg.

Može se zaključiti da je opozicionim liderima, između ostalog, prioritetno nalaženje kandidata koji može biti konkurentan na izborima, ali koji neće ugroziti njihove pozicije i na bilo koji način uticati na preraspodjelu snaga aktuelnih igrača na opozicionoj sceni.

Specifičnost aktuelne predsjedničke kampanje je i to da lideri i vlasti i opozicije ne vide sebe kao prvo riješenje za predsjedničkog kandidata. Pokušava se uspostaviti politička taktika koja bi kroz nalaženje nekog od (ne)stranačkih kandidata, zaštitila liderske pozicije i omogućila pripremu za naredne izbore. Naravno, jedinstveni opozicioni kandidat bi imao ozbiljne šanse da ugrozi kandidata vlasti, što bi cijeloj priči dalo drugačiji tok. Svakako prisustvovaćemo do sada jedinstvenim predsjedničkim izborima, koji će imati kratku kampanju, ali mnogo pratećih efekata koji će značajno uticati na karakter iste i koji će dominantno imati bezbjednosni karakter.

MONITOR: Sve se češće čuju kritike na račun opozicije, zbog nemogućnosti da dođe do zajedničkog kandidata, odnosno da djeluje u javnom a ne partijskom interesu. Kako vi vidite opozicionu scenu?
MARIĆ: Crnogorska opozicija ima sve izraženiji problem jedinstvenog i jasnog djelovanja. Sa jedne strane imamo opozicione partije koje su naglašeno liderske i sa problemom institucionalizacije svojih struktura, a nerijetko i sa prilagođavanjem političkih stavova na dnevnoj osnovi, što znači da je prisutan problem artikulacije jasne i utemeljene politike. Sa druge strane geopolitika cijepa opozicionu scenu, jer objektivno unutar opozicije postoje dvije političke ideje. Ovo bi bile osnovne smetnje nečem što dio društva percipira kao javni interes, a definisan je kroz neophodnost promjene vlasti.

I pored realnih problema crnogorske opozicije većina građana bi glasala za promjenu vlasti. Na opozicionim subjektima je da ustanove model dijelovanje koji će valorizovati ,,međuizbornu prednost” na terenu. Ako to ne mogu da urade u naredna dva izborna procesa morali bi se sjetiti značenja riječi odgovornost.

MONITOR: Još nemamo kandidata vlasti za predstojeće predsjedničke izbore, a opozicionih kandidata biće očito priličan broj. Da li je to postavka koja ide na ruku vladajućoj garnituri?
MARIĆ: U najmanju ruku je čudno da DPS još nema kandidata. To zbunjuje i javnost, ali i potencijalne birače DPS-a. Jasna je taktika i procjena u rukovodstvu DPS-a da struktura nema snagu kojom je dominirala decenijama, i da postaju sve lakša meta političkih napada što opredjeljuje očiglednu odluku da kampanju za predsjedničke izbore treba svesti na što manji broj dana. DPS ima manjak samopouzdanja koji pokušava da prikrije političkom taktikom.

Jedan kandidat jeste najbolje riješenje za opoziciju. Međutim i neki drugi vid ukrupnjavanja podrške opozicionim kandidatima koji bi podrazumjevao prilagođavanje karakteru opozicionih birača, mogao bi da produkuje drugi krug predsjedničkih izbora. U tom slučaju bilo bi važno da se opozicioni subjekti već sada dogovore o nespornoj podršci onom kandidatu koji bi bio akter drugog kruga.

MONITOR: Kako vidite situaciju u Beranama? Da li vlast sve otvorenije koristi silu?
MARIĆ: U Beranama se nije desilo ništa novo, ali da zamislimo situaciju da se odnos snaga u lokalnom parlamentu promjenio nakon ponavljanja izbora na nekoliko biračkih mjesta, a na osnovu odluka ovakvog DIK-a. Teško je ne steći utisak da neko ima za cilj da se crnogorska politička i društvena stvarnost radikalizuje do granica sukoba. U takvom kontekstu pojednostavljivanja stvarnosti, insistiranja na crno-bijeloj slici, za i protiv, može se tražiti legitimitet za opstanak na vlasti. Treba li govoriti o tome koliko je ovo opasno.

MONITOR: Slažete li se sa viđenjima da je vlast, dok sve brutalnije krši zakone, u stvari sve slabija?
MARIĆ: Kontrola nad institucijama je posljednja linija odbrane ove vlasti. Institucije su dio vladajućeg mehanizma, tako slabe, ali tako politički upotrebljive. Ne kaže se bez osnova u Strategiji EU za Zapadni Balkan da živimo u zarobljenim državama, čitaj zarobljenim institucijama.

Postavlja se pitanje, zašto vlast uporno insistira na ovakvom stanju? Zato što je u svojoj osnovi antievropska, što na društvo gleda kao na plijen, a da bi lovac bio uspješan monopoli se moraju održati. Na ruku im idu dvije stvari, povratak geopolitike u međunarodnim odnosima i nezrela i dijelom antievropska opozicija.

Vlast jeste sve slabija, ali dominantno igra na slabosti opozicije.

MONITOR: Primjećujete li sve više nasilja, odnosno govora mržnje , u javnom prostoru uopšte?
MARIĆ: Mi već godinama živimo u društvu u kome je radikalizovani javni diskurs dio svakodnevice. Što si radikalniji u izrazu, što su izjave brutalnije, to se vise približavate idealu ,,5 minuta slave”, koji garantuje da im niko neće ugroziti političku poziciju. Javna scena sve više liči na rijaliti, koji raspaljuje niske nagone i strasti i ubija svaku normalnost, odgovornost i obesmišljava logiku. Politički prvaci postaju suštinski urednici medijskog prostora, pa ko ima ,,atraktivniji” izraz ima veći medijski prostor. Nije ova kvazi politička igra bez rizika za aktere, ali najveći rizik je za društvo, za građane. Društva koja upadnu u ovako negativnu spiralu imaju problematičnu budućnost, njihove alternative i perspektive su ugrožene, a vrijednosni sistem gubi svoj smisao. Postavlja se pitanje društvenog opstanka, stvara se atmosfera opšte apatije i bezizlaznosti. Mogli bi reći da bunt postaje legitiman, ali se moramo čuvati političkih ,,alhemičara”, junaka na magarcima, dovoljno nepristojnih da svakom građanskom buntu nalijepe svoje partijsko ili kvazi ideološko obilježje, da zloupotrijebe samu energiju opravdanog nezadovoljstva.

Danas se čini izvjesnim da je preduslov strukturnih reformi, reforma političkog sistema. Moramo otvoriti javnu debate o karakteru izbora i kako ih učiniti slobodnima. Ako je sam izborni proces korumpiran, a jeste, ako ima veze sa organizovanim kriminalom, a ima, ako podstiče liderske partije na štetu demokratskih procesa, onda je iluzorno očekivati institucije bez korupcije i političkih direktiva. Iz takvih izbora mogu proizaći samo opštekoruptivni društveni odnosi, u kojima manje vise učestvujemo svi.

MONITOR: Da li u svjetlu međusobnih unutrašnjih borbi u vlasti, a ne poštovanja zakona i demokratizacije, vidite i slučaj Aleksandra Andrije Pejovića?
MARIĆ: Kontrola nad institucijama je posjlednja linija odbrane DPS-a, ali isto tako kada se institucije koriste za unutarpartijska nadgornjavanja, DPS se ,,trese”, a taj potres osjeća društvo.

Činjenica je da je gospodin Pejović prekršio Ustav i niz zakona, ali istina je da u zonu kršenja ulazi na osnovu akta Vlade, o čemu i Vlada i Pejović imaju punu svijest, te u tom smislu je nemoguće da se sama Vlada izuzme od odgovornosti. Ostavka g-dina Pejovića kroz koju se pokušava staviti tačka na ovaj slučaj samo je još jedan pokazatelj da je Strategija EU o zarobljenosti države pogodila metu.

MONITOR: Da li nas takve elite zbog kojih Crna Gora nosi etiketu zarobljene države mogu uvesti u Evropu, u smislu istinske demokratske reforme?
MARIĆ: U društvu u kome nemamo institucionalizovanu promjenu vlasti, slobodne i fer izbore, u kome su institucije dio sistema zarobljenosti države, naravno da ne. Vladajuća struktura bi suštinskim reformama rušila svoje političke pozicije, počela bi da radi protiv sebe same, tako da će kao i do sada energiju i resurse dominantno trošiti na fingiranje reformi.

U svijetlu geopolitike to nije nemoguće. Ako vlast uskoro ne dobije adekvatnu alternativu, koja bi garantovala zaokret ka reformama i kroz društveni dijalog vratila potrebnu stabilnost društvu, može nam se desiti da po ko zna koji put u istoriji ostanemo samo dio geopolitičkog dogovora. Neko će reći, pa to mora tako, mi smo mali. To nije tačno, postoje i druga društva koja su realno mala, ali koja imaju unutrašnju koheziju i stabilnost, koja čuvaju svoj vrijednosni sistem zasnovan na jasnoj tradiciji, koja su otporna na tradicionalizme raznih vrsta i ksenofobične vradžbine koje neki ekspresivni političari još smatraju i politikom. Ako ne prevlada svijest da smo kao društvo samoodrživi, da smo sposobni stati u odbranu svog identiteta i graditi demokratsku osnovu zajednice, onda smo više nego lak geopolitički plijen.

Crnoj Gori treba politička elita sposobna da vodi društveni dijalog i oslobodi institucije u cilju građenja unutrašnje stabilnosti, gdje bi se u geopolitičkim igrama opredjeljivali u odnosu na primarne interese razvoja društva, a ne interese velikih, čiji su zastupnici politički polutani koji bi prodali državu za šaku vlasti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo